1              Poslovni broj: II Kž-18/2024-5

 

 

Poslovni broj: II Kž-18/2024-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Š. zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. u vezi sa člankom 158. stavkom 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog I. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv I-58/2023. od 22. prosinca 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2024.

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog I. Š. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-58/2023. od 22. prosinca 2023., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. Š., zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi sa člankom 158. stavkom 1. i 5. KZ/11. i drugih, na temelju članka 124. stavka 1. u vezi s člankom članka 127. stavka 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., te je određeno da isti ima trajati i nadalje, a u istražni zatvor mu je uračunato vrijeme od 13. srpnja 2023. u 15,10 sati.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. Š. po branitelju, odvjetniku D. K., ne navodeći konkretnu žalbenu osnovu, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da okrivljeniku ukine istražni zatvor, a podredno odredi neku drugu blažu mjeru.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti kao ispravne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju očigledno smjera optuženik kada u žalbi ističe da pobijano rješenje nije obrazloženo i ne može se ispitati.

 

6. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani optuženog Igora Šeparovića i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a koja je dovela i do prvotnog određivanja istražnog zatvora, unatoč njegovoj ranijoj neosuđivanosti za kaznena djela. Naime, valja istaknuti da je u ovom kaznenom postupku optuženik osnovano sumnjiv da je počinio izrazito velik broj kaznenih djela iz domene kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, pri čemu je osnovano sumnjiv da je kroz razdoblje od čak skoro 5 godina spolno zlostavljao svoju kćerku s kojom je živio u zajedničkom kućanstvu, počevši s time kada joj je bilo svega 5 godina. Dakle, upravo način počinjenja i brojnost kaznenih djela za koja se okrivljenik tereti u ovom kaznenom postupku, upućuju na visoko iskazanu bezobzirnost i ustrajnost u inkriminiranom postupanju, a što sve u svojoj cjelovitosti ukazuje i na visok stupanj njegove kriminalne volje iskazane upravo u odnosu na istu žrtvu, a pri čemu je dugogodišnje iskorištavao činjenicu da je ista ovisna o njemu, kao i nepokretnost njezine majke, odnosno svoje supruge. Dakle, sve pobrojane okolnosti, u svom zbiru zapravo predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja istovrsnog kaznenog djela na slobodi. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da se istražni zatvor ukazuje kao jedina i nužna mjera za uspješnu prevenciju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela te u konkretnom slučaju nije svrhovita primjena mjera opreza, a kako to u žalbi sugerira žalitelj, jer se s istima ne bi potpunosti uspješno prevenirala utvrđena opasnost od ponavljanja kaznenih djela.

 

6.1. Kraj ovakvog stanja stvari dosadašnja neosuđivanost optuženika su samo neke od okolnosti koje se cijene prilikom donošenja odluke o potrebi produljenja istražnog zatvora, no iste zbog razloga navedenih pod točkom 6. ove odluke u konkretnom slučaju nisu odlučne.

 

7. Na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu od nikakvog utjecaja tvrdnje žalitelja da je žrtva povjerena na skrb baki i djedu s kojom je u lošim odnosima jer ta činjenica ne utječe na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela imajući u vidu upornost u činjenju istih tijekom duljeg razdoblja.

 

8. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 30. siječnja 2024.