Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj 13 P-136/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. Lj. B. iz S., M., OIB: …, 2. I. B. iz S., S. B., OIB:…, 3. M. B.1 iz S., M., OIB: … svi kao nasljednici iza pok. M. B.2 iz S., M., OIB: …, 4. A. B. iz P., (prije iz P.2, ), OIB:…, 5. Ž. B. iz V., OIB: …, 6. A. Š. iz R., OIB: … i 7. N. Z.-P. iz S.2 , , OIB: … svi zastupani po punomoćnici D. C., odvjetnici u G., protiv tuženika I. P. iz N. V., OIB:… kao nasljednika pok. M. B. iz B. O, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2023. i nakon objave 13. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''Utvrđuje se da su tužitelji 1. Lj. B. iz S., M., OIB: …, 2. I. B. iz S., S. B. OIB: …, 3. M. B

.1 iz S., M., OIB: … suvlasnici svaki u 1/30 dijela te 4. A. B. iz P., OIB: …, 5. Ž. B. iz V., OIB: …, 6. A. Š. iz R., OIB: … i 7. N. Z.-P. iz S.2 , , OIB:… suvlasnici svaki u 3/30 dijela nekretnina na suvlasničkom dijelu tuženika I. P. iz N. V., OIB:… na nekretninama:

- k.č.br. 2/2 pašnjak biljevina pod brdom ljubica površine 2 j i 1246 čhv, k.č.br. 3 šuma biljevina pod brdom ljubice površine 452 čhv, k.č.br. 203/2 livada barica na plani površine 376 čhv, k.č.br. 205/1 oranica plana površine 367 čhv, k.č.br. 205/3 oranica plana površine 127 čhv, k.č.br. 205/5 oranica plana površine 302 čhv, k.č.br. 207/1 kuća broj 34 u selu površine 18 čhv, k.č.br. 208/2 oranica biljevine pod brdom ljubica površine 1 j i 309 čhv i k.č.br. 237 oranica krčevina površine 68 čhv upisane u zk. ul.br. 555 k.o. B. O.;

- k.č.br. 2/1 oranica biljevina pod brdom površine 1 j i 693 čhv, k.č.br. 204/2 pašnjak plana površine 530 čhv, k.č.br. 205/2 oranica plana površine 201 čhv, k.č.br. 205/4 oranica plana površine 291 čhv, k.č.br. 207/2 kuća broj 35 u O. površine 18 čhv i k.č.br. 208/1 oranica prašće površine 1 j i 692 čhv upisane u zk. ul.br. 556 k.o. B. O.;

- k.č.br. 206/1 oranica gaj za kućom površine 2 j i 580 čhv i k.č.br. 207/3 dvorište kod kuća površine 156 čhv upisane u zk. ul. br. 557 k.o. B. O.;

- k.č.br. 54 oranica površine 1228 čhv i k.č.br. 206/2 šuma gaj za kućama površine 369 čhv upisane u zk. ul. br. 270 k.o. B. O.;

- k.č.br. 204/1 pašnjak plana površine 465 čhv upisane u zk.ul.br. 268 k.o. B. O.;

- k.č.br. 203/1 livada barica na plani površine 532 čhv upisanoj u zk.ul.br. 269 k.o. B. O.;

- k.č.br. 209/1 oranica kod mosta površine 90 čhv upisane u zk. ul. br. 534 k.o. B. O..

što im je tuženik I. P. iz N. V., OIB: … dužan priznati i trpjeti brisanje 15/30 suvlasničkog dijela sa svog imena uz istovremenu uknjižbu na ime tužitelja, sve u roku od 15 dana.''

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji M. B.2 (sada pok.), A. B., Ž. B., A. Š. i N. Z.-P. su 13. prosinca 2013. pokrenuli parnični postupak protiv tužene M. B.3 , pravne prednice sada označenog tuženika I. P. radi utvrđenja da su stekli pravo vlasništva nekretnina pobliže opisanih u izreci presude. Tvrde da su nekretnine upisane u zk. ul. br. 268, 269 i 270 k.o. B. O. bile vlasništvo B. zadruge kbr. 32 iz O. te da je u postupku brisanja zadruge rješenjem Kotarskog suda u Gospiću poslovni broj R1-939/59 od 7. listopada 1959. pravni prednik tužene M. B.4 prešutio svoja dva brata D. B. i M. B.5 , oca tužitelja i na taj način uknjižio pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u svoju korist. Potom je darovnim ugovorom od 28. kolovoza 1978. predmetne nekretnine darovao svom sinu D. B.2 . Njega su temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-7/97 od 7. srpnja 1997. naslijedile supruga M. B.3 , ovdje tužena u 2/4 dijela i sestre N. M. i M. S. svaka u ¼ dijela. N. M. i M. S. darovnim ugovorom od 16. srpnja 1999. darovale su svaka svoju ¼ dijela naslijeđenih nekretnina M. B.2 pok. M.1 , I. B., sinu M.2 , A. B. pok. M.1 , A. B.2 , sinu A. i Ž. B., sinu M.1 . M. B.5 vodio je kod ovog suda parnični postupak u kojem je donesena presuda poslovni broj P-126/79 od 18. ožujka 1981. kojom je utvrđeno da je suvlasnik u 1/3 dijela tih nekretnina, međutim, navedenu presudu nije bilo moguće provesti u zemljišnim knjigama obzirom da je M. B.4 predmetne nekretnine darovnim ugovorom već prenio na svog sina D. B.2 . Također, i kćerkama pok. D. B.1 – M. D. i D. P. sada J. pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P-146/80 od 18. ožujka 1981. priznato je pravo vlasništva 1/3 dijela predmetnih nekretnina, međutim ni ta presuda nije provedena u zemljišnim knjigama budući da je M. B.4 vlasništvo istih prenio na sina D.2 te su nasljednice pok. D. B.1 svoje pravo ostvarile tek donošenjem i provedbom presude ovog suda poslovni broj P-215/00-26 od 20. srpnja 2007. Kako je dakle, M. B.4 iz nasljedstva neopravdano isključio ostale članove kućne zadruge odnosno svoja dva brata D.1 i M.1 te se uknjižio vlasnikom u cijelosti na zadružnim nekretninama koje je potom prenio u vlasništvo svog sina D. B.2 kojeg su nakon smrti naslijedile supruga M. B.3 i sestre N. M. i M. S., tužitelji predlažu donijeti presudu kojom će se utvrditi da su stekli pravo suvlasništva nekretnina upisanih u zk. ul. br. 268, 269 i 270 k.o. B. O. kao i nekretnina upisanih u zk. ul. br. 534, 555, 556 i 557 k.o. B. O. što im je tužena M. B.3 za ½ dijela svih nekretnina u svom suvlasništvu dužna priznati i izdati im ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Uz tužbu tužitelji su dostavili izvatke iz zemljišne knjige, povijesne izvatke iz zemljišne knjige, rješenje Kotarskog suda u Gospiću poslovni broj R1-939/59-2 od 7. listopada 1959., darovni ugovor između B. M. i B. D. od 28. kolovoza 1978., rješenje o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-7/97-7 od 7. srpnja 1997. iza pok. D. B.2 , presudu ovog suda poslovni broj P-126/79-5 od 18. ožujka 1981., presudu ovog suda poslovni broj P-146/80-3 od 18. ožujka 1981., ugovor o darovanju nekretnina između M. S. i N. M. kao darodavatelja i M. B.2 , I. B., A. B.1 , A. B.2 i Ž. B. kao daroprimatelja od 16. srpnja 1999., presudu i presudu na temelju priznanja ovog suda poslovni broj P-215/00-26 od 20. srpnja 2007. i rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Pakracu poslovni broj O-292/83-9 od 30. srpnja 1984. iza pok. M. B.5 .

2. U odgovoru na tužbu tužena M. B.3 osporila je navode tužitelja da bi u izvanparničnom postupku koji se vodio kod Kotarskog suda u Gospiću pod poslovnim brojem R1-939/59 pravni prednik M. B.4 prešutio svoja dva brata D. B.1 i M. B.5 i na taj način uknjižio pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u svoju korist. Tužena navodi da je M. B.4 kod Kotarskog suda dao izjavu da u navedenoj zadruzi živi s djecom D.3 , D.4 i N. jer su ostala braća D.1 i M. napustili zadrugu 1939., a u zadruzi je ostao samo M. B.4 sa troje djece. Stoga tužena smatra da M.4 nije prešutio druge članove zadruge jer ih nije ni bilo. Ističe da je točno da je M. B.4 darovnim ugovorom 1978. sve nekretnine darovao sinu D.2 kojeg je nakon njegove smrti 1996. naslijedila supruga M. B.3 (tužena) u ½ dijela i sestre N. M. u ¼ dijela i M. S. u ¼ dijela. Nakon toga N. M. i M. S. darovale su svoje suvlasničke omjere rođacima M. B.2 , I. B., A. B.1 , A. B.2 i Ž. B. te je ovakav upis prava vlasništva postojao sve do 2007. kada su nasljednice D. B.1 pokrenule postupak kod ovog suda radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnim nekretninama. Tužena tvrdi da izjava M. B.4 kod Kotarskog suda u Gospiću 1959. proizlazi iz činjenice da je upravo on bio u posjedu imovine zadruge te da nitko drugi od članova zadruge nije želio posjedovati tu imovinu jer im je predstavljala teret i onemogućavala ih da ostvare novčane povlastice od države zbog čega su se i odrekli prava na tu imovinu u korist M. B.4 . Tužena osporava navode tužitelja da bi oni kao zakonski nasljednici pok. M. B.5 bili vlasnici u 1/3 dijela svih nekretnina u slučaju da M. B.4 te nekretnine nije prenio na sina D.2 . Tvrdi da su tužitelji prešutjeli činjenicu da se M. B.5 odrekao nasljedstva na imovini zadruge, a to odricanje vrijedi i za potomke te da je M. B.5 napustio zadrugu 1939. i odselio u P. gdje je radio u državnoj službi te u braku dobio šestero djece: M. B.3, M. B.2 , A. B.1 , N. B. (sada Z.), A. B.3 (sada Š.) i Ž. B. za koje je dobivao dječji dodatak zbog kojeg se i odrekao nasljedstva na zadružnoj imovini. Tužena naglašava da se 58 godina nalazi u posjedu predmetnih nekretnina zajedno sa svojim svekrom M. i suprugom D.2 , a od 1996. je u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina u koje je ulagala novac i doprinosila radom u održavanju istih te za iste plaćala i porez. S druge strane, tužitelji nikada nisu bili u posjedu predmetnih nekretnina te čak i ne znaju gdje se iste nalaze, a više od deset godina nitko od njih nije kontaktirao ni posjetio tuženu. Obzirom na sve navedeno tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka. Uz odgovor na tužbu tužena je dostavila rješenje Kotarskog suda u Gospiću poslovni broj R1-939/59-2 od 7. listopada 1959. i zapisnik Kotarskog suda u Gospiću poslovni broj R1-939/1959-1 od 10. kolovoza 1959.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-641/2013-5 od 12. ožujka 2015. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer je tužena umrla 13. ožujka 2014.

4. Rješenjem suda poslovni broj P-641/2013-7 od 21. kolovoza 2018. pozvan je I. P. iz N. V. da kao nasljednik tužene M. B.3 preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari. Istim rješenjem utvrđen je prekid postupka u odnosu na 1. tužitelja M. B.2 te su pozvani njegovi nasljednici Lj. B., I. B. i M. B.1 da preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari.

5. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka proveo dokaz saslušanjem svjedoka A. J. i S. B. te dokaz saslušanjem tuženika kao stranke u postupku. Izvršen je uvid u materijalnu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis.

6. Tužitelji su podneskom od 18. rujna 2020. postavili konačan tužbeni zahtjev kojim zahtijevaju da se utvrdi da su Lj. B., I. B. i M. B.1 suvlasnici predmetnih nekretnina svaki u 1/30 dijela, a tužitelji A. B.1 ., Ž. B., A. Š. i N. Z.-P. suvlasnici svaki u 3/30 dijela na suvlasničkom dijelu tuženika I. P..

7. Nakon provedenog postupka sud je presudom poslovni broj P-212/2019-14 od 10. prosinca 2020. utvrdio da su tužitelji 1. Lj. B., 2. I. B. i 3. M. B. suvlasnici svaki u 1/30 dijela te 4. A. B.1 , 5. Ž. B., 6. A. Š. i 7. N. Z.-P. suvlasnici svaki u 3/30 dijela nekretnina na suvlasničkom dijelu tuženika I. P. na nekretninama upisanim u zk. ul. br. 268, 269, 270, 534, 555, 556 i 557 k.o. B. O. što im je tuženik I. P. dužan priznati i trpjeti brisanje 15/30 suvlasničkog dijela sa svog imena uz istovremenu uknjižbu na ime tužitelja, sve u roku od 15 dana.

8. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 23 Gž-362/2021-2 od 3. svibnja 2022. ukinuta je presuda ovog suda i predmet je vraćen na ponovno suđenje s obrazloženjem da sud kod donošenja odluke nije imao u vidu da su kućne zadruge prestale pravno postojati 6. travnja 1941. stupanjem na snagu Odluke AVNOJ-a o ukidanju pravnih propisa koji su bili na snazi u času neprijateljske okupacije radi čega je u postupku bilo potrebno utvrditi tko je do 6. travnja 1941. stekao svojstvo člana kućne zadruge odnosno je li svojstvo člana zadruge imao pokojni D. B.3 ili su svojstvo članova zadruge već u to vrijeme imali njegovi nasljednici, između ostalog i prednici stranaka M. B.4 i M. B.5 ; potom, ukoliko je prednik tužitelja M. B.5 stekao svojstvo člana kućne zadruge tada je obzirom na prigovor tuženika potrebno utvrditi je li predniku tužitelja to svojstvo prestalo i na koji način; nadalje da je potrebno utvrditi kada je umro D. B.3 i tko su njegovi nasljednici i jesu li njegovi nasljednici po toj osnovi stekli pravo na spornu imovinu ovo iz razloga što i udio člana zadruge u zadružnoj imovini predstavlja imovinu koja je predmet nasljeđivanja. Uputa drugostupanjskog suda je da u ponovljenom postupku prvostupanjski sud prvenstveno potpuno utvrdi sve činjenice od značaja za odluku i to uvidom u ostavinski spis iza pok. D. B.3 i u spis Kotarskog suda u Gospiću poslovni broj R1-939/59 te dopunskim saslušanjem stranaka i svjedoka, a tek potom donese novu i na zakonu osnovanu odluku.

9. U ponovljenom postupku ponovno je izvršen uvid u materijalnu dokumentaciju u spisu. Proveden je dokaz saslušanjem 2. i 4. tužitelja te dokaz dopunskim saslušanjem tuženika. Izvršen je uvid u smrtni list za pok. D. B.3 rođenog …. i umrlog …. Tužitelji nisu predlagali pribavljanje spisa Kotarskog suda u Gospiću poslovni broj R1-939/1959 iz Državnog arhiva Gospić već su predložili uvid u zapisnik i rješenje iz tog spisa koji prileže ovom spisu.

10. U postupku su utvrđene sljedeće nesporne činjenice:

- da su na nekretninama u zk. ul.br. 555, 556 i 557 k.o. B. O. kao suvlasnici upisani M. B.3 , u 10/30 dijela (sada tuženik I. P.), M. B.2 u 2/30 dijela, I. B., sin M. u 2/30 dijela, A. B.1 u 2/30 dijela, A. B.2 , sin A. u 2/30 dijela, Ž. B. u 2/30 dijela, M. D. u 5/30 dijela i D. J. u 5/30 dijela;

- da su na nekretninama u zk. ul. br. 270 k.o. B. O. kao suvlasnici upisani M. B.3 , u 4/12 dijela (sada tuženik I. P.), N. M. u 3/12 dijela, M. S. u 3/12 dijela, M. D. u 1/12 dijela i D. J. u 1/12 dijela;

- da su na nekretninama u zk. ul. br. 268, 269 i 534 k.o. B. O. kao suvlasnici upisani M. B.3 , u 5/10 dijela (sada tuženik I. P.), M. B.2 u 1/10 dijela, I. B. u 1/10 dijela, A. B.1 u 1/10 dijela, A. B.2 u 1/10 dijela i Ž. B. u 1/10 dijela;

- da je temeljem rješenja Kotarskog suda u Gospiću poslovni broj R1-939/59 od 7. listopada 1959. brisano zadružno svojstvo zadruge B. iz O. koja je upisana kao vlasnica nekretnina u zk. ul. br. 268, 269 i 270 k.o. O. te su iste upisane u vlasništvo M. B.4 iz O. u cijelosti; da iz zapisnika Kotarskog suda u Gospiću sastavljenog na licu mjesta u O. 10. kolovoza 1959. u predmetu R1-939/59 proizlazi da je na lice mjesta pristupio M. B.4 iz O. i dao izjavu da je u zadruzi B. preostala samo jedna obitelj koju čine B. M. iz O. bez žene s djecom D.3 , D.4 i N.; da je na istom zapisniku donijeto rješenje kojim se briše zadružno svojstvo kućne zadruge B. iz O. te se zadružna imovina ima upisati na predstavnika zadruge B. M. iz O.;

- da je darovnim ugovorom od 28. kolovoza 1978. M. B.4 sinu D. B.2 iz O. darovao nekretnine upisane u zk. ul. br. 268, 269 i 270 k.o. B. O.;

- da su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Gospiću poslovni broj O- 7/97-7 od 7. srpnja 1997. iza pok. D. B.2 na nekretninama upisanim u zk. ul. br. 268, 269 i 270 k.o. O. njegovim nasljednicima proglašeni supruga M. B.3 iz G., O. u ½ dijela i sestre N. M. i M. S. u ½ dijela;

- da je presudom ovog suda poslovni broj P-126/79-5 od 18. ožujka 1981. utvrđeno da je M. B.5 pok. D. suvlasnik u 1/3 dijela na nekretninama iz zk. ul. br. 268, 269 i 270 k.o. O. što mu je tuženik M. B.4 pok D. dužan priznati i predati mu ispravu podobnu za prijenos 1/3 dijela navedenih nekretnina sa svog imena na ime i u vlasništvo M. B.5 pok. D.;

- da je presudom Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-146/80-3 od 18. ožujka 1981. utvrđeno da su M. D. i D. P., djeca pok. D.1 (sina pok. D.3 ) suvlasnici u 1/3 dijela na nekretninama iz zk.ul.br. 268, 269 i 270 k.o. O. što im je M. B.4 pok D.3 dužan priznati i predati im ispravu podobnu za prijenos 1/3 dijela navedenih nekretnina sa svog imena na ime i u vlasništvo M. D. i D. P.;

- da su ugovorom o darovanju nekretnina od 16. srpnja 1999. M. S. i N. M. kao darovateljice darovale svoje nekretnine naslijeđene rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Gospiću poslovni broj O-7/97-7 od 7. srpnja 1997. daroprimateljima M. B.2 , I. B., sinu M., A. B.1 , A. B.2 , sinu A. i Ž. B., a radi se o nekretninama upisanim u zk. ul.br. 268, 269 i 270 k.o. O.;

- da je presudom i presudom na temelju priznanja ovog suda poslovni broj P- 215/00-26 od 20. srpnja 2007. utvrđeno da su M. D. i D. J. kao nasljednice pok. D. B. suvlasnice svaka u 1/6 dijela na nekretninama upisanim u zk. ul.br. 268, 269 i 270 k. o. O.;

- da su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Pakracu poslovni broj O- 292/83-9 od 30. srpnja 1984. iza pok. M. B.5 njegovim nasljednicima proglašeni kćerka M. Z. (sada pok.), sin M. B.2 , kćerka N. Z., kćerka A. Š., sin A. B.1 i sin Ž. B.;

- iz iskaza svjedoka A. J. i S. B. da su u posjedu predmetnih nekretnina bili M. B.4 i njegov sin D.2 i snaha M. B.3 s time da se ne sjećaju M. braće i sestara niti njihovog oca D.3 ;

- iz iskaza 2. i 4. tužitelja da je pok. D. B.3 rođen … te da je umro …. godine; da je pok. D. B.3 bio član kućne zadruge B.; da je njegov sin M.1 rođen …. godine, sin M.2 …. godine te sin D.1 ….; da su svi oni na dan 6. travnja 1941. imali svojstvo člana kućne zadruge; da je pok. M.2 dobio posao u P. …., ali se nije odrekao zadružne imovine; da ostavinska rasprava iza pok. D. B.1 nije provedena, ali je nesporno da su njegovi nasljednici sinovi D.1 , M.2 i M.1 te kćerke M.3 i L.; da je pok. D.1 ubijen …. u Drugom svjetskom ratu te su ga naslijedile kćerke D. J. i M. D. koje su stekle pravo vlasništva zadružne imovine presudom ovog suda poslovni broj P-215/2000 od 20. srpnja 2007.; da je i pok. M. B.5 stekao pravo na zadružnu imovinu po presudi P- 126/1979 od 18. ožujka 1981., međutim presuda nije bila provediva u zemljišnim knjigama jer je 1978. M. B.4 darovao zadružne nekretnine svom sinu D.2 ; da je pok. D.2 nakon njegove smrti …. naslijedila supruga M.4 (ranije tužena) u ½ dijela i sestre N. i M.5 u ½ dijela; da su N. i M.5 …. darovnim ugovorom darovale svoju ½ nekretnina upisanih u zk. ul. br. 268, 269 i 270 k.o. B. O. M., I., sinu M., A.1 , A.2 , sinu A. i Ž.; da su M.2 sestre isplaćene za predmetne nekretnine prilikom udaje; da je pok. M.2 dolazio u B. O. i nakon što je otišao raditi u P.; da M.1 nije cijelo vrijeme živio na zadružnim nekretninama, već tek od 1939., a prije toga službovao je kao lugar;

- iz iskaza tuženika da su tužitelji ovaj postupak pokrenuli tek kad su nasljednice pok. D.B.1 presudom utvrđene vlasnicama 1/3 dijela zadružne imovine; da je u predmetne nekretnine godinama ulagao dok tužitelji osim I. B. nisu dolazili na predmetne nekretnine posljednjih 30 godina; da su mu ujak D. B.2 i tetka M. B.3 pričali da je M.2 primao dječji doplatak te da se zbog toga morao odreći zemlje, ali da nema saznanja postoji li o tome pisani dokument; da je pok. M. B.5 dolazio na O. u posjet bratu M.1 ; da su M.1 kćerke N. i M.5 nakon što su saznale za presudu kojom su nasljednice pok. D.1 utvrđene vlasnicama 1/3 dijela zadružnih nekretnina shvatile da je M.1 nepošteno stekao zadružnu imovinu te da stoga ni njihov darovni ugovor iz 1999. nije valjan; da je M. B.4 bio lugar i da je službovao u O. i u S.;

- uvidom u izvadak iz matice umrlih Matičnog ureda Gospić da je pok. D. B.3 umro …

11. Ponovnom analizom provedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev kako su ga postavili tužitelji u ovom postupku nije osnovan.

12. Odredbom članka 153 Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 47/78, 48/03, dalje: ZN) propisano je da ostavinu člana porodične zadruge nasljeđuju njegovi nasljednici po općim pravilima o nasljeđivanju ako posebnim propisima ne bude što drugo određeno. Stoga, ukoliko postoji imovina porodične zadruge nju je u smislu odredbi Zakona o nasljeđivanju potrebno raspraviti u ostavinskom postupku jer udio člana porodične zadruge u zadružnoj imovini predstavlja imovinu koja je predmet nasljeđivanja. Naime, Zakon o nasljeđivanju ne poznaje iznimku u pogledu umrle osobe koja je bila član porodične zadruge.

13. Odredbom članka 153 ZN-a izričito je propisano da ostavinu člana kućne zadruge nasljeđuju njegovi nasljednici po samom zakonu. Prema tome, ako je umrli član kućne zadruge imao imovinu i ako je ta imovina pripadala tom članu zadruge, u času smrti ta imovina čini njegovu ostavinu i o njoj se raspravlja primjenom odredbi Zakona o nasljeđivanju.

14. U ovom postupku nesporno je utvrđeno da je rodonačelnik kućne zadruge B. na dan 6. travnja 1941. kada su Odlukom Odluke AVNOJ-a kućne zadruge prestale postojati bio pok. D. B.3 , pravni prednik stranaka. Nije sporno da su do tog dana svojstvo članova zadruge imali i njegovi nasljednici budući da su živjeli u zadruzi zajedno s ocem D. B.3 i na taj način stekli pravo na spornu imovinu koja prema članku 153 ZN predstavlja imovinu koja je predmet nasljeđivanja. Naime, iz iskaza stranaka proizlazi da je D. B.1 poginuo …. u O.2 , sin M.2 živio je u zadruzi do 1939. kada je otišao raditi u P., a sin M.1 od 1939. kada se vratio iz službe u S. i O.. Međutim, tijekom postupka stranke nisu dokazale da se netko od nasljednika pok. D. B.3 odrekao prava na zadružne nekretnine niti o tome u spisu postoji pisani trag. Budući da su M., M.2 i D.1 sinovi pok. D.3 , nesporno je da svakome od njih pripada 1/3 dijela zadružne imovine.

15. Tužbenim zahtjevom tužitelji zahtijevaju da se utvrde vlasnicima nekretnina upisanih u zk. ul. br. 268, 269, 270, 534, 555, 556 i 557 k.o. B. O. i to Lj. B. u 1/30 dijela, I. B. u 1/30 dijela, M. B.1 u 1/30 dijela, A. B.1 u 3/30 dijela, Ž. B. u 3/30 dijela, A. Š. u 3/30 dijela i N. Z.-P. u 3/30 dijela na suvlasničkom dijelu tuženika I. P..

16. Između stranaka nije sporno da se u postupku brisanja zadruge B. kbr. u predmetu Kotarskog suda u Gospiću poslovni broj R1-939/59 prednik tuženika M. B.4 upisao vlasnikom zadružne imovine u cijelosti iako je znao da su i njegova braća D.1 i M. B.5 također bili članovi te zadruge.

17. Isto tako nije sporno da je nakon donošenja rješenja u postupku brisanja zadruge pok. M.1 svu zadružnu imovinu 1978. prepisao sinu D. B.2 . Nakon njegove smrti …. D.2 su naslijedile supruga M.4 u ½ dijela i sestre N. M. i M. S. u ½. One su darovnim ugovorom 1999. (koji je u zemljišnim knjigama proveden tek 2009. pod brojem Z-225/09) svoje suvlasničke omjere darovale A. B.1 i njegovom sinu A. B.2 , M. B.2 i njegovom sinu I. B. te Ž.B. svakome u 1/5 dijela.

18. U odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. 555, 556 i 557 k.o. B. O. tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijevaju da se upišu u odgovarajućim suvlasničkim omjerima na suvlasničkom dijelu tuženika I. P. od 10/30 dijela nije osnovan budući da je tuženik kao pravni slijednik pok. M. B.4 upisan upravo u onom suvlasničkom omjeru koji bi M.1 pripao u postupku brisanja zadruge 1959. godine da se zadružna imovina rasporedila sukladno odredbi članka 153 ZN odnosno na jednake dijelove svim nasljednicima pok. D. B.3 .

19. U odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. 268, 269 i 534 k.o. B. O. ističe se da je tuženik na tim nekretninama upisan u ½ dijela, a u istom suvlasničkom omjeru upisani su i pravni sljednici pok. M. B.5 temeljem darovnog ugovora zaključenog s nasljednicima M. B.4 odnosno njegovim sestrama N. M. i M. S.. Dakle, tužiteljima je darovnim ugovorom pripala ½ nekretnina pok. M. B.4 . U konkretnoj situaciji, a imajući u vidu odredbu članka 153 ZN u ovom postupku u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. 268, 269 i 534 k.o. B. O. aktivno legitimirani ne mogu biti tužitelji već eventualno M. D. i D. J. kao nasljednice pok. D. B.1 (i to ne samo u odnosu na suvlasnički dio tuženika I. P. već i u odnosu na suvlasničke dijelove pravnih sljednika pok. M. B.5 ).

20. Zaključno, nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja ni u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. 270 k.o. B. O. na kojima su kao suvlasnici upisane kćerke M. B.4 :

N. M. u 3/12 dijela i M. S. u 3/12 dijela; zatim M. D. u 1/12 dijela i D. J. u 1/12 dijela kao nasljednice pok. D. B.1 i tuženik I. P. u 4/12 dijela. Naime, uzimajući u obzir gore citiranu odredbu članka 153 ZN-a kojom je izričito propisano da ostavinu člana kućne zadruge nasljeđuju njegovi nasljednici primjenom odredbi Zakona o nasljeđivanju, slijedi da nasljednici pok. D.B.3 , njegovi sinovi D.1 , M.2 i M.1 nasljeđuju na jednake dijelove, u konkretnom slučaju svaki 1/3 dijela zadružnih nekretnina. Uzimajući u obzir da su pravni sljednici pok. M. B.4 – N. M., M. S. i I. P. upisani u suvlasničkom omjeru od 10/12 dijela, a nasljednici pok. D. B.1 - njegove kćerke D. J. i M. D. u 2/12 dijela, proizlazi da nije osnovan zahtjev tužitelja da se upišu kao vlasnici u 15/30 dijela na suvlasničkom dijelu tuženika I. P. odnosno na njegovom suvlasničkom omjeru od ½ dijela budući da im taj suvlasnički dio ne pripada prema odredbi članka 153 ZN.

21. Obzirom na sve gore navedeno, sud je primjenom odredbe članka 153 ZN odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučio kao u izreci presude.

22. Odluku o troškovima sud je donio primjenom odredbi članka 154 Zakona o parničnom postupku.

Naime, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknadi troškove izazvane vođenjem postupka.

23. Budući da tuženik nije zahtijevao naknadu troškova parničnog postupka sud o tome nije odlučivao.

U Gospiću, 13. travnja 2023.

Sudac:

Mirjana Kosanović, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je obaviještena o ročištu za objavu odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude za stranku koja nije obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnica D. C., G.,

2. I. P., N. V.,