Poslovni broj: Usž-3107/2022-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice N. V. iz S., zastupane po opunomoćeniku Z. B., odvjetniku u S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsI-1555/2021-20 od 4. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsI-1555/2021-20 od 4. svibnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-502-03/19- 01/537, URBROJ: 338-01-06-05-21-24 od 22. veljače 2021. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda S., KLASA: UP/I-502-03/19- 04/43, URBROJ: 338-17-02- 01-19-4 od 10. svibnja 2019. (točke I. i II. izreke). Točkom III. tužiteljici se dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji: G54.2 (Poremećaji cervikalnih korijena) i M50.0 (Poremećaji cervikalnog diska s mijelopatijom) priznaju posljedicama priznate ozljede na radu od 11. siječnja 2019., te joj se priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu po istim dijagnozama. Točkom IV. nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 11.375,00 kuna u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela kojim se tužiteljici dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji: G54.2 i M50.0 ne priznaju kao posljedice priznate ozljede na radu od 11. siječnja 2019. te joj se u svezi s navedenim dijagnozama ne priznaju ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove posljedice ozljede na radu.
3. Tuženik žalbom pobija zakonitost prvostupanjske odluke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Opisuje tijek rješavanja u upravnom postupku o zahtjevu tužiteljice za priznavanje dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: G54.2 i M50.0 posljedicama priznate ozljede na radu. Ističe da tužiteljica u predmetnom događaju nije zadobila akutnu ozljedu cervikalnog diska, već je liječena radi pogoršanja kronične (degenerativne) bolesti kralježnice, a pogoršanje kronične bolesti se ne može razmatrati u smislu posljedice ozljede na radu. Navodi da sud nije utvrdio datum od kojeg bi se tužiteljici priznala prava iz obveznog osiguranja s osnove ozljede na radu. Osporava u cijelosti i odluku o troškovima upravnog spora. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika osporava osnovanost žalbe. Smatra da je prvostupanjski sud donio zakonitu presudu, utemeljenu na nalazu i mišljenju vještaka V. L. od 6. studenog 2021., kojim je na stručan i jasan način iskazano kako su predmetne dijagnoze tužiteljice posljedica priznate ozljede na radu. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu i priznati tužiteljici naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje ZUS) Sud nije utvrdio osnovanim razloge zbog kojih tuženik pobija presudu, a ne postoje niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. U ponovljenom upravnom postupku sukladno presudi Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsIzs- 75/19-12 od 9. prosinca 2020. donesen je nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje KLASA: UP/II-502-03/19-01/537, URBROJ: 338-01-10-04-21-19 od 5. veljače 2021., kojim se utvrđuje kako se dijagnoze tužiteljice ne mogu uzročno- posljedično povezati s priznatom ozljedom od 11. siječnja 2019. kao posljedice ozljede na radu. Tužiteljica u predmetnom događaju nije zadobila akutnu ozljedu cervikalnog diska, već je liječena radi pogoršanja kronične (degenerativne) bolesti kralježnice, a pogoršanje kronične bolesti se ne može razmatrati u smislu posljedice ozljede na radu. Tuženik je svoju odluku o žalbi tužiteljice temeljio na nalazu, mišljenju i ocjeni navedenog Liječničkog povjerenstva Direkcije od 5. veljače 2021.
8. Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (članak 33. stavak 1. ZUS- a). Upravni sud nije vezan činjenicama utvrđenim u upravnom postupku, stoga ih može preispitati te ponovo utvrđivati drugim dokaznim sredstvima. Ovaj Sud zaključuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13. i 137/13, dalje: ZOZO) i Pravilnik o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 150/16., 40/17., 66/17., 109/17. i 132/17., dalje: Pravilnik).
9. U sudskom sporu provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za neurokirurgiju dr. med. V. L., specijalisti neurokirurgu, a na okolnosti mogu li se bolesti po dijagnozama šifri prema MKB-10: G54.2 i M50.0 uzročno-posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu, odnosno jesu li navedene bolesti tužiteljice posljedica priznate ozljede na radu od 11. siječnja 2019.
10. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju od 9. studenog 2021. utvrdio je kako iz relevantnih i nabrojanih podataka te hodograma liječenja proizlazi da su bolesti kod tužiteljice uzročno posljedično povezane s priznatom ozljedom na radu tj. navedene bolesti su posljedice priznate ozljede na radu pretrpljene 11. siječnja 2019. Tužiteljica je u navedenoj nezgodi zadobila iskliznuće međukralješničnog diska (pločice) između 5. i 6. vratnog kralješka uz oštećenje vratne leđne moždine u navedenom segmentu, kao i oštećenje dva vratna živčana korijena.
11. Tuženik je podneskom od 6. prosinca 2021. dostavio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 25. studenog 2021. na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Liječničko povjerenstvo Direkcije naglašava kako činjenica što tužiteljica do sada nije imala evidentiranih tegoba s vratnom kralježnicom ne isključuje postojanje istih, odnosno sudski vještak ne argumentira da se radilo o zdravoj intaktnoj kralježnici. Traži dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka.
12. Sudski vještak u dopuni nalaza i mišljenja od 9. ožujka 2022. ističe kako kod tužiteljice (kao i kod svih drugih živućih osoba) od ranije postoje izražene degenerativne promjene vratne kralježnice. Degenerativne promjene na vratnoj kralježnici tužiteljice, verificirane MR pretragom, ničim ne odudaraju od očekivanih degenerativnih promjena za njenu životu dob. Tužiteljica ranije nije liječena radi ozljede ili drugih tegoba vratne kralježnice, dok je 11. siječnja 2019. kod tužiteljice objektivno utvrđena ozljeda vratne kralježnice, od kojeg datuma počinju i zdravstveni problemi s vratnom kralježnicom. Prema svim raspoloživim činjenicama, tužiteljica je u predmetnoj nezgodi zadobila istegnuće mišića vrata i iskliznuće intervertebralnog diska te je ujedno, prema svim raspoloživim pokazateljima iz spisa, hernija diska verificirana MR nalazom uzrokovana traumatskom rupturom cervikalnog diska, budući da je vrlo malo vjerojatno da je tužiteljica prije nezgode uredno funkcionirala s opsežnom hernijom vratnog invertebralnog diska te oštećenjem leđne moždine i vratnih živčanih korjenova, a bez ikakvih simptoma.
13. Tuženik je podneskom od 5. travnja 2022. dostavio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 31. ožujka 2022., u kojem se konstatira kako je tužiteljica u predmetnom događaju zadobila istegnuće paravertebralne muskulature vrata bez akutnog neurološkog deficita. Predmetna nezgoda je pogoršala postojeće promjene cervikalne kralježnice, a pogoršanje od ranije kronično promijenjenih struktura se ne može smatrati ozljedom/posljedicom ozljede na radu.
14. Nalaz i mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije od 5. veljače 2021., nalaze i mišljenja sudskog vještaka V. L., kao i očitovanja tuženika na nalaze i mišljenja sudskog vještaka prvostupanjski sud navodi i obrazlaže u presudi.
15. Primjenom članaka 66. i 67. ZOZO-a, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom i sudskom postupku, prvostupanjski sud je poništio osporena rješenja javnopravnih tijela i sam riješio stvar na način naveden u izreci pobijane presude. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je riješio stvar. Time je sud postupio u skladu sa člankom 60. stavkom 4. ZUS-a.
16. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.
17. Nesporno je među strankama da je tužiteljici priznata ozljeda na radu, dijagnoza šifre prema MKB-10: S16 zadobivena prometnom nezgodom. Prvostupanjski je sud proveo sudsko-medicinsko vještačenje u cilju pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja odnosno donošenja pravilne i zakonite odluke o zahtjevu tužiteljice. Sud smatra da je sudski vještak dao nalaz i mišljenje po pravilima struke, jasno i argumentirano, potpuno i uvjerljivo, u skladu s pravilno postavljenim zadatkom, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar. Na sva dodatna pitanja tuženika vještak je odgovorio konkretno i jasno i time potvrdio nalaz, mišljenje i ocjenu, čime je otklonio dvojbe na koje ukazuje tuženik.
18. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjskom presudom na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka pravilno utvrđena veza dijagnoza tužiteljice šifre prema MKB- 10 klasifikaciji G54.2 i M50.0 i ranije joj priznate ozljede na radu. Dani su pravilni razlozi za odluku da u situaciji kada je tužiteljica nesporno pretrpjela ozljedu na radu kao i da osim ranije joj priznate ozljede na radu nije bilo niti jednog alternativnog uzroka razvitka dijagnoza MKB - 10 klasifikaciji G54.2 i M50.0, tada su te iste dijagnoze posljedica priznate ozljede na radu pretrpljene 11. siječnja 2019.
19. Okolnost što u izreci pobijane presude nije naveden datum od kojeg se tužiteljici priznaju prava na ime posljedice priznate ozljede na radu, na što u žalbi upućuje tuženik, ne čini izreku presude nerazumljivom i nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, s obzirom na činjenicu da datum može odrediti i tuženik u izvršenju točke III. izreke pobijane presude. Slijedom navedenog, tuženik će, imajući na umu članak 56. stavak 2. Pravilnika, odrediti datum od kojeg se tužiteljici priznaju prava na ime posljedice priznate ozljede na radu.
20. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
21. Troškovi upravnog spora tužiteljici su priznati sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a.
22. U odgovoru na žalbu tužiteljica potražuje trošak sastava tog podneska. Predmetni trošak nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a (točka II. izreke ove presude).
23. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke ove presude).
U Zagrebu, 13. travnja 2023.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Otočan, v.r.