REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-358/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola po sucu Mariji Sošić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HŽ p.p. d.o.o. Z., OIB: …, sa sjedištem u Z., kojeg zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u OD S. i p. d.o.o. Z., protiv tuženika D. B.-O., OIB: …, s adresama u K., , i u Nj., sada nepoznatog prebivališta i boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik V. C., odvjetnica u O., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude poslovni broj Povrv-2460/21-17 od 22. srpnja 2022. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, 13. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana protiv odluke o glavnoj stvari i zateznim kamatama pa se ta odluka sadržana u stavku I. izreke presude poslovni broj Povrv-2460/21-17 od 22. srpnja 2022. Općinskog građanskog suda u Zagrebu potvrđuje u cijelosti, dok se žalba djelomično prihvaća protiv odluke o troškovima postupka sadržane u stavku II. izreke prvostupanjske presude i ta odluka preinačuje tako da se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 169,75 eura[1] /1.279,00 kuna, dok se u preostalom dijelu odbija tužiteljev zahtjev (za iznos od 31,45 eura/237,00 kuna).

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja održan je u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. A. - Ž. T. iz K., na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3476/2016 od 3. studenoga 2016. kojiem se nalaže ovršeniku D. B.-O. iz K., isplatiti ovrhovoditelju HŽ p.p. d.o.o. Z. iznos od 618,10 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 16. studenoga 2015. do isplate, u roku od 8 dana a o troškovima postupka odlučeno je tako da je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju te troškove u iznosu od 1.516,00 kuna u roku od 8 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu u cijelosti pobija tuženik po privremenom zastupniku, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) te je postupanje suda protivno članku 461.a ZPP prema kojemu je ovrhovoditelj trebao dostaviti sve dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica najkasnije uz prijedlog za ovrhu a na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti u tužbi, zbog čega smatra da prvostupanjski sud nije mogao uzeti u obzir naknadno dostavljene dokaze jer ne postoji nijedan razlog zašto ih tužitelj nije mogao priložiti uz prijedlog za ovrhu. Posebno ističe kako je prvostupanjski sud propustio postupiti po uputi drugostupanjskog suda iz ranije ukidne odluke te odlučiti o troškovima postupka privremenog zastupnika prema odredbi članka 85. stavka 3. ZPP. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude stavljanjem izvan snage rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u cijelosti te preinačenje odluke o troškovima postupka tako da se tužitelju naloži naknaditi tuženiku troškove postupka prema troškovniku od 9. lipnja 2022. uvećane za troškove sastavljanja žalbe u iznosu od 375,00 kuna i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 kuna.

3. Tužitelj nije podnio očitovanje na tuženikovu žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana samo protiv odluke o troškovima postupka.

5. Prvostupanjskom je presudom održan na snazi u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 618,10 kuna sa zateznim kamatama od 16. studenog 2015. do isplate a o troškovima postupka odlučeno je tako da je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju te troškove u iznosu od 1.516,00 kuna, sve u roku od 8 dana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja HŽ p.p. d.o.o. Z. da mu tuženik D. B.-O. isplati iznos od 618,10 kuna sa zateznim kamatama od 16. studenog 2015. po osnovi neplaćene naknade za prijevoz, budući da je 15. studenog 2015. putovao bez valjane prijevozne isprave u vlaku na relaciji Rijeka – Zagreb GK što je utvrđeno Zapisnikom o neobavljenoj doplati u vlaku od 15. studenog 2015. te se iznos od 111,10 kuna odnosi na cijenu prijevozne karte za navedenu relaciju i iznos od 7,00 kuna na dodanu cijenu a iznos od 500,00 kuna na tarifni dodatak.

7. Prvostupanjski je sud odbio i tuženikov prigovor zastare te održao u cijelosti na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju tu tražbinu, temeljeći svoju odluku na odredbi članka 73. točki 1. Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu ("Narodne novine" broj: 87/96) kojom je propisano kako tražbine zbog više ili manje naplaćene naknade za prijevoz i dodatak za naknadu za prijevoz zastarijevaju za godinu dana, s obzirom na to da je tuženik putovao bez prijevozne karte 15. studenog 2015., dok je prijedlog za ovrhu podnesen 27. listopada 2016., smatrajući evidentnim kako je prijedlog za ovrhu podnesen unutar zastarnog roka od godine dana od dana dospjelosti navedene tužiteljeve tražbine.

7.1. U prvostupanjskoj je presudi istaknuto i kako je činjenica da je tuženik putovao bez valjane prijevozne karte utvrđena na temelju Zapisnika o neobavljenoj doplati u vlaku od 15. studenog 2015. koja predstavlja javnu ispravu i dokazuje da je tuženik putovao bez prijevozne isprave pa je na njemu bio teret dokazivanja suprotnog, odnosno da je platio navedeni iznos.

7.2. Prvostupanjski se sud poziva i na članak 5. Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu kojim je propisano da se prijevoznik obvezuje putnika prevesti do određenog kolodvora a putnik se obvezuje prijevozniku platiti odgovarajuću naknadu za prijevoz, dok je u članku 8. stavku 1. navedenog Zakona propisano kako putnik prije početka putovanja mora pribaviti voznu kartu a ako u kolodvoru u kojem počinje putovanje nema putničke blagajne ili ako u vrijeme dolaska vlaka nije uredovala da voznu kartu može pribaviti u vlaku.

7.3. Kako se činjenica da je tuženik putovao bez valjane pravne isprave smatra utvrđenom, prvostupanjski sud ocjenjuje da su time ostvarene i pretpostavke iz tužiteljeve Tarife 103 (točke 3.4.) za prijevoz putnika u domaćem prometu kojom je određeno u kojim slučajevima se naplaćuje tarifni dodatak u iznosu od 500,00 kuna.

7.4. Uzimajući stoga u obzir da je tuženik putovao vlakom bez valjane putne karte, bez prijave kondukteru, prvostupanjski sud ocjenjuje kako tužitelj osnovano potražuje iznos od 618,10 kuna te je zbog toga održao na snazi platni nalog u cijelosti, uključujući i dio o zateznim kamatama koje teku od dospijeća plaćanja 16. studenog 2015. do isplate, na temelju članka 29. stavka 2. u vezi s člankom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/05, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO/05).

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. u vezi s člancima 445.a, 457., 460. i 467. ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda u pogledu glavne stvari i zateznih kamata u cijelosti zakonita i pravilna pa tuženikova žalba slijedom toga neosnovana, dok je žalba djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka.

9. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se u ovom slučaju pazi po službenoj dužnosti pa tako ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema nedostataka i može se ispitati.

10. Radi se o sporu male vrijednosti (članci 458. i 460. ZPP) pa se presuda donesena u ovom postupku može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11., 13. i 14. ZPP, dakle ne i zbog relativno bitne povrede iz članka 354. stavka 1. ZPP, u ovom slučaju u vezi s člankom 461.a ZPP.

11. Prvostupanjski je sud na odlučne činjenice koje je utvrdio pravilno primijenio i materijalno pravo – mjerodavne odredbe Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu i ZOO/05 a visina tražbine proizlazi iz dokaza u spisu – Zapisnika o neobavljenoj doplati u vlaku, Izvješća konduktera K-91 i Tarife 103 za prijevoz putnika u domaćem prijevozu koja je vrijedila od 1. siječnja 2013. (stranice 32 do 34 i 36 do 38 spisa).

12. Neosnovana je stoga tuženikova žalba protiv odluke o glavnoj stvari i zateznim kamatama pa je u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu.

13. Žalba je međutim djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio paušalne troškove u iznosu od 50,00 kuna (40,00 kuna s porezom na dodanu vrijednosti po stopi od 25%) budući da se paušalni iznos nagrade za zastupanje ne odnose na postupak pred sudom te kada mu je dosudio troškove nagrade za sastavljanje prijedloga za ovrhu u iznosu od 150,00 kuna s porezom na dodanu vrijednost budući da odvjetnik ima pravo na jednokratnu nagradu u visini od 50 bodova za cjelokupni postupak prema Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

13.1. Tužitelju stoga pripadaju troškovi cjelokupnog postupka u iznosu od 1.279,00 kuna/169,75 eura: troškovi javnog bilježnika (104,00 kune), troškovi jednokratne nagrade (625,00 kuna), troškovi postavljanja privremenog zastupnika (450,00 kuna) i troškovi sudske pristojbe na presudu (100,00 kuna) pa je na taj način valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka.

14. U žalbi se osnovano ističe kako je prvostupanjski sud propustio odlučiti o troškovima privremenog zastupnika tuženika, ali o tome nije bilo nužno odlučiti u pobijanoj presudi jer odluka o tome ne ovisi o odluci u glavnoj stvari ni uspjehu u sporu, međutim prvostupanjski sud svakako mora posebnim rješenjem odlučiti o zahtjevu privremenog zastupnika za naknadu troškova rada takvog zastupanja a te je troškove dužan predujmiti pa tako i platiti tužitelj u skladu s odredbom članka 85. stavka 3. uz odgovarajuću primjenu članka 153. stavka 4. ZPP.

15. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbe jer nije uspio u pogledu glavne stvari (članak 35. ZPP) niti je on stranka koja u smislu članka 154. ZPP ima pravo na naknadu troškova postupka.

16. Iz svih navedenih razloga, a na temelju članaka 368. i 373. točke 3. te članka 166. stavka 1. u vezi s člancima 445.a te 457. i 460. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Puli 13. travnja 2023.

Sudac

Marija Sošić