REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: 45. Pr-3968/2021-57

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

Kralja Tomislava 53

31300 Beli Manastir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Robertu Gojeviću, na prijedlog više sudske savjetnice Mirjani Salaj, u pravnoj stvari tužiteljice T. H. iz K., M. OIB:…, zastupane po opunomoćeniku V. P. odvjetniku u O., protiv tuženika Općina Č., M. G., Č., OIB:…, zastupanog po opunomoćeniku H. Š. odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. & Š. u V., radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 13. ožujka 2023. u nazočnosti tužiteljice, opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenika tuženika, objavljene 13. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Općina Č., M. G, Č., OIB:…, da tužiteljici T. H. iz K., M., OIB:…, isplati bruto iznos od 22.305,04 eura (dvadesetdvijetisućetristopet eura i četiri centa) / 168.057,32 kuna (stošesdesetosamtisućapedesetsedam kuna i tridesetdvije lipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

-na iznos od 630,57 eura od 1. svibnja 2016. do isplate

-na iznos od 630,57 eura od 1. lipnja 2016. do isplate

-na iznos od 630,57 eura od 1. srpnja 2016. do isplate

-na iznos od 1.338,58 eura od 1. srpnja 2016. do isplate

-na iznos od 1.338,58 eura od 1. kolovoza 2016. do isplate

-na iznos od 1.338,58 eura od 1. rujna 2016. do isplate

-na iznos od 1.338,58 eura od 1. listopada 2016. do isplate

-na iznos od 1.338,58 eura od 1. studenog 2016. do isplate

-na iznos od 1.338,58 eura od 1. prosinca 2016. do isplate

-na iznos od 1.338,58 eura od 1. siječnja 2017. do isplate

-na iznos od 1.338,58 eura od 1. veljače 2017. do isplate

-na iznos od 1.338,58 eura od 1. ožujka 2017. do isplate

-na iznos od 1.338,58 eura od 1. travnja 2017. do isplate

-na iznos od 1.338,58 eura od 1. svibnja 2017. do isplate

-na iznos od 1.338,58 eura od 1. lipnja 2017. do isplate

-na iznos od 1.338,58 eura od 1. srpnja 2017. do isplate

-na iznos od 1.338,58 eura od 1. kolovoza 2017. do isplate

-na iznos od 1.338,58 eura od 1. rujna 2017. do isplate

-na iznos od 1.338,58 eura od 1. listopada 2017. do isplate

-na iznos od 334,64 eura od 1. studenoga 2017. do isplate

računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim u dijelu zatezne kamate koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva povučena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj putem punomoćnika navodi da je kod tuženika bila zaposlena kao pročelnica Jedinstvenog upravnog odjela do 7. prosinca 2014. Navodi da je tuženik s više uzastopnih rješenja odlučivao o pravima tužiteljice pa je tako donio odluku stavljanju na raspolaganje, te u konačnici utvrdio prestanak službe 7. prosinca 2014. Sva navedena rješenja tužiteljica je pred Upravnim sudom u Osijeku poništila.

Presudom broj Usl 1506/14-10 poništeno je rješenje tuženika KLASA: UP/I 112- 01/14-01/1, URBROJ: 2100/05-02-14-1 od 4. prosinca 2014, kojim je utvrđen prestanak službe tužiteljice s danom 7. prosinca 2014. Budući da je navedeno rješenje tuženika poništeno, a tužiteljica nije zaprimila novo rješenja, ista ima materijalna prava kao da je u službi. Tijekom trajanja radnog odnosa i uz uredno izvršenje radnih, odnosno ugovornih obveza, nisu joj isplaćena materijalna prava na koja im pravo. Navodi da joj nisu isplaćene: razlike plaće za razdoblje od travnja 2016. pa nadalje do podnošenja tužbe sudu 30. travnja 2021. – do punog iznosa plaće temeljem rješenja tužiteljice i akata tuženika, razlika regresa za razdoblje od 2014. do 2021., razlika uskrsnice za razdoblje od 2014. do 2020., razlika božićnice za razdoblje od 2014. do 2020., neiskorišteni dani godišnjeg odmora, naknada za topli obrok od srpnja 2019., te naknada štete na ime plaćenih doprinosa iz Obiteljsko poljoprivrednog gospodarstva tužiteljice, obzirom da je radni odnos iste prestao rješenjem tuženika koje je u međuvremenu poništeno. Tužiteljica stoga prema tuženiku ima pravo na novčano potraživanje iz radnog odnosa po više osnova, koja tuženik kao poslodavac tužiteljice nije obračunao i isplatio u cijelosti. Kako ne raspolaže dokumentacijom temeljem koje bi mogla postaviti svoj određeni tužbeni zahtjev za isplatu navedenih potraživanja, a riječ je o dokumentaciji i podacima koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke, tužiteljica na osnovu članka 186. b Zakona o parničnom postupku, ističe stupnjevitu tužbu, te predlaže sudu rješenjem naložiti tuženiku predaju tužiteljici sva radno pravna i statusno pravna rješenja iz dosjea tužiteljice za razdoblje od travnja 2016. do travnja 2021., evidenciju radnog vremena tužiteljice, pomoćnu evidenciju o radnom vremenu tužiteljice, obračunske liste plaće tužiteljice za utuženo razdoblje, rješenja o godišnjem odmoru za 2014. do 2021. godinu, rješenja i odluke tuženika o pravu na regres, uskrsnicu, božićnicu i naknadu za topli obrok za razdoblje od 2014. do 2021. godine, te ostalu dokumentaciju iz tužbe, a koju u posjedu ima tuženik. Nakon pribave naprijed navedene dokumentacije i izvođenja drugih predloženih dokaza, tužiteljica u tužbi postavlja tužbeni zahtjev kojim traži od tuženika isplatu iznosa na ime dugovanja po osnovu razlike plaće za razdoblje od travnja 2016. pa nadalje do podnošenja tužbe sudu 30. travnja 2021. – do punog iznosa plaće temeljem rješenja tužiteljice i akata tuženika, razlika regresa za razdoblje od 2014. do 2021., razlika uskrsnice za razdoblje od 2014. do 2020., razlika božićnice za razdoblje od 2014. do 2020., neiskorišteni dani godišnjeg odmora, naknada za topli obrok od srpnja 2019., te naknada štete na ime plaćenih doprinosa iz Obiteljsko poljoprivrednog gospodarstva tužiteljice sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate, uz zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, sve u roku 8 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tužiteljice, smatra da je došlo do zastare prava tužiteljice na isplatu plaća i ostalih davanja, ako ne u cijelosti onda barem djelomično. Uz odgovor na tužbu, tuženik je priložio Potvrdu o matičnoj evidenciji za tužiteljicu te navodi da je ista odjavljena u Općini Č. 7. prosinca 2014. Tuženik navodi da je tužiteljica nakon toga bila prijavljena na HZZO od 8. prosinca 2014. do 6. siječnja 2015., kod OPG T. H. od 7. siječnja 2015. do 30. ožujka 2016., kod Općine Č. od 31. ožujka 2016. do 5. srpnja 2016., kod OPG T. H. od 6. srpnja 2016. do 8. listopada 2017., a kod Općine V. od 9. listopada 2017. pa nadalje. Slijedom navedenog, tuženik navodi da je tužiteljica bila u radnom odnosu nakon odjave kod tuženika, što znači da bi imala pravo na razliku plaće koje je primala kod drugih poslodavaca do visine plaće kod tuženika, ali ne u razdoblju od travnja 2016. do 30. travnja 2021.

Tuženik osporava tužiteljici pravo na isplatu razlike regresa za razdoblje od 2014. do 2021., razlike uskrsnice za razdoblje od 2014. do 2020., razlike božićnice za razdoblje od 2014. do 2020., neiskorišteni godišnji odmor, naknade za topli obrok od srpnja 2019., te naknadu štete na ime plaćenih doprinosa iz Obiteljsko poljoprivrednog gospodarstva tužiteljice.

3. Podneskom od 25. listopada 2021. tuženik navodi da je 5. srpnja 2016. donijeto rješenje kojim tužiteljici, na raspolaganju u službi na neodređeno vrijeme, s danom 5. srpnja 2016. prestaje služba u Općini Č., po sili zakona, te kako tužiteljica protiv navedenog rješenja nije podnijela žalbu, pa je isto postalo pravomoćno, slijedom čega nema pravo na potraživanje materijalnih prava iz tužbe.

4. Tužiteljica je na ročištu za glavnu raspravu 13. ožujka 2023. uredila tužbeni

zahtjev po osnovu visine potraživanja na ime plaće za razdoblje od travnja 2016. do listopada 2017. (list 184-185 spisa), te je povukla preostali dio tužbenog zahtjeva radi isplate razlike regresa za razdoblje od 2014. do 2021., razlike uskrsnice za razdoblje od 2014. do 2020., razlike božićnice za razdoblje od 2014. do 2020., neiskorištene dane godišnjeg odmora, naknade za topli obrok od srpnja 2019., te naknade štete na ime plaćenih doprinosa iz Obiteljsko poljoprivrednog gospodarstva tužiteljice.

5. Uređenim tužbenim zahtjevom od 13. ožujka 2023. (list 184-185 spisa) tužiteljica potražuje na ime razlike bruto plaće za razdoblje od travnja 2016. do listopada 2017. ukupan iznos od 22.305,04 eura / 168.057,32 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svakomjesečni iznos od dospijeća do isplate.

6. Tuženik zastupan po opunomoćeniku na ročištu za glavnu raspravu 13. ožujka 2023. prihvatio je izračun tužiteljice naveden u uređenom tužbenom zahtjevu te se nije protivio povlačenju preostalog dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice.

7. Stranke su na ročištu za glavnu raspravu 13. ožujka 2023. suglasno utvrdile

da je izračun visine potraživanja tužiteljice u uređenom tužbenom zahtjevu izvršen na način da je pri izračunu uzet u obzir koeficijent za radno mjesto pročelnika kod tuženika umanjen za 10% u bruto iznosu, a koji izračun tuženik ne osporava.

8. Tuženik je podneskom od 9. veljače 2023. povukao dokazni prijedlog radi saslušanja svjedoka Z. P. dok je tužiteljica na ročištu za glavnu raspravu 13. ožujka 2023. povukla dokazni prijedlog radi saslušanja svjedoka V. T. i saslušanja tužiteljice te prijedlog radi provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja, jer se tuženik suglasio sa visinom uređenog tužbenog zahtjeva.

9. Sud je u dokaznom dijelu postupka pročitao JOPPD obrasce Porezne uprave za tužiteljicu u razdoblju od 2016. do travnja 2021., obračunske liste plaće za tužiteljicu za razdoblje od listopada 2017. do travnja 2021., odluke tuženika u odnosu na tužiteljicu (list 131-168 spisa). Sud je izvršio uvid u predmete Upravnog suda u Osijeku broj Us I-1506/2014, Us I-602/2016 i Us I-716/2017.

10.Tužba je dopuštena, a uređeni tužbeni zahtjev tužiteljice od 13. ožujka 2023.

djelomično osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike bruto plaće za razdoblje od travnja 2016. do listopada 2017. u ukupnom iznosu od 22.305,04 eura / 168.057,32 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svakomjesečni iznos od dospijeća do isplate.

12. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kao pročelnica Jedinstvenog upravnog odjela Općine Č., da je 6. studenoga 2014. podnijela ostavku na dužnost pročelnice, nakon čega je tuženik 7. studenoga 2014. donio rješenje kojim je tužiteljica razriješena dužnosti pročelnice, te je 4. prosinca 2014. tuženik donio rješenje kojim tužiteljici prestaje služba u Općini Č. na radnom mjestu pročelnice s danom 7. prosinca 2014.

13. Među strankama je sporno da li tužiteljici pripada pravo na isplatu razlike bruto plaće za razdoblje od travnja 2016. do listopada 2017. u ukupnom iznosu od 22.305,04 eura / 168.057,32 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svakomjesečni iznos od dospijeća do isplate, kako je to zatražila u uređenom tužbenom zahtjevu od 13. ožujka 2023., budući da tuženik podneskom od 25. listopada 2021. osporava pravo tužiteljice na potraživanje materijalnih prava iz tužbe, navodeći da je 5. srpnja 2016. donijeto rješenje kojim tužiteljici, na raspolaganju u službi na neodređeno vrijeme, s danom 5. srpnja 2016. prestaje služba u Općini Č., po sili zakona, i kako tužiteljica protiv navedenog rješenja nije podnijela žalbu, pa je isto postalo pravomoćno.

14.Uvidom u spis Upravnog suda u Osijeku broj UsI 1506/14 utvrđeno je da je

rješenje tuženika od 4. prosinca 2014. kojim tužiteljici prestaje služba u Općini Č. na radnom mjestu pročelnice s danom 7. prosinca 2014., poništeno presudom Upravnog suda u Osijeku broj UsI 1506/14-10 od 9. travnja 2015., potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-707/15-2 od 18. studenoga 2015.

15. Nadalje je utvrđeno da je rješenjem tuženika od 31. ožujka 2016. tužiteljica

ponovno stavljena na raspolaganje s rokom raspolaganja od dva mjeseca i dva tjedna, s utvrđenim prestankom službe posljednjeg dana raspolaganja. Žalba tužiteljice izjavljena protiv navedenog rješenja, odbijena je rješenjem tuženika od 20. travnja 2016., nakon čega je tuženik 5. srpnja 2016. donio rješenje kojim tužiteljici po sili zakona prestaje služba u Općini Č. s danom 5. srpnja 2016. iz razloga jer je rješenjem tuženika od 31. ožujka 2016. stavljena na raspolaganje na rok od dva mjeseca i dva tjedna, a navedeno rješenje je postalo izvršno 20. travnja 2016. Uvidom u spis Upravnog suda u Osijeku broj UsI 602//16 utvrđeno je da su pravomoćnom presudom Upravnog suda u Osijeku broj UsI-602/16-8 od 27. prosinca 2016. poništena navedena rješenja tuženika od 31. ožujka 2016. i 20. travnja 2016.

16. Rješenjem tuženika od 14. lipnja 2016. tužiteljici je utvrđena osnovica za obračun plaće za vrijeme stavljanja na raspolaganje temeljem rješenja tuženika od 31. ožujka 2016., a uvidom u spis Upravnog suda u Osijeku broj UsI 716/2017 utvrđeno je da je isto poništeno pravomoćnom presudom Upravnog suda u Osijeku broj UsI-1305/16-9 od 28. prosinca 2016.

17. Rješenjem tuženika od 10. veljače 2017. tužiteljica je ponovno stavljena na

raspolaganje s rokom raspolaganja od dva mjeseca i dva tjedna, s utvrđenim prestankom službe posljednjeg dana raspolaganja, a žalba tužiteljice izjavljena protiv navedenog rješenja, odbijena je rješenjem tuženika od 17. ožujka 2017.Uvidom u spis Upravnog suda u Osijeku broj Us I-716/2017 utvrđeno je da su pravomoćnom presudom Upravnog suda u Osijeku broj UsI-716/17-8 od 31. listopada 2017. poništena navedena rješenja tuženika od 10. veljače 2017. i 17. ožujka 2017.

18. Odlučujući o osnovanosti tužbe i uređenog tužbenog zahtjeva tužiteljice, sud

je utvrdio da služba tužiteljice u Općini Č., prema pravomoćnoj presudi Upravnog suda u Osijeku broj UsI-1506/14-10 od 9. travnja 2015., nije nikada ni prestala te da postoji kontinuitet iste i to na neodređeno vrijeme. Naime, tužiteljica je nakon ostavke na mjesto pročelnice trebala biti raspoređena na drugo slobodno radno mjesto u jedno od upravnih tijela tuženika za koje ispunjava stručne uvjete (članak 53.a stavak 3. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi – NN 33/01. do 144/12.). Međutim, tuženik nije postupio po navedenoj zakonskoj odredbi, već je donosio rješenja kojima je tužiteljicu uporno stavljao na raspolaganje u službi s rokom raspolaganja od dva mjeseca i dva tjedna i utvrđenim prestankom službe posljednjeg dana raspolaganja, koja su pravomoćnim presudama Upravnog suda u Osijeku poništena kao nezakonita (točka 14. do 17. obrazloženja presude). Nije točna tvrdnja tuženika da je pravomoćnom odlukom tuženika od 5. srpnja 2016. tužiteljici prestala služba u Općini Č. s danom 5. srpnja 2016. Naime, sud je utvrdio da je tuženik 5. srpnja 2016. donio rješenje kojim tužiteljici po sili zakona prestaje služba u Općini Č. s danom 5. srpnja 2016. iz razloga jer je rješenjem tuženika od 31. ožujka 2016. stavljena na raspolaganje na rok od dva mjeseca i dva tjedna, a navedeno rješenje postalo je izvršno 20. travnja 2016., kada je odbijena žalba tužiteljice rješenjem tuženika od 20. travnja 2016. Međutim, pravomoćnom presudom Upravnog suda u Osijeku broj UsI-602/16-8 od 27. prosinca 2016. poništena su navedena rješenja tuženika od 31. ožujka 2016. i 20. travnja 2016.

19. Slijedom gore navedenog, sud smatra da je tužiteljica u utuženom razdoblju

bila u službi u Općini Č., slijedom čega je tuženik u obvezi tužiteljici prema članku 80. Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 86/08., 61/11., 04/18. i 112/19.) u svezi članka 90. Zakona o radu (NN 93/14., 127/17., 89/19. i 151/22.) i članka 8. do 10. Zakona o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 28/10. i 10/23.) isplatiti razliku bruto plaće u utuženom razdoblju.

20. Člankom 45. stavka 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 187/04.) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06. i 68/07.), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavka 9. i članka 16. stavka 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavka 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

21. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu, a koji iznos tuženik nije osporio, niti je osporio način izračuna istog. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

22. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, sud isti ocjenjuje neosnovanim. Naime, predmetna tužba zaprimljena je kod ovoga suda 30. travnja 2021., a tužbeni zahtjev tužiteljice odnosi se na novčano potraživanje počev od mjeseca travnja 2016. do mjeseca listopada 2017., dakle unutar zastarnog roka od pet godina propisanog člankom 139. Zakona o radu ("Narodne novine broj 93/14., 127/17. i 98/19.).

23. Tužiteljici pripada i zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, osim u dijelu zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji su sadržani u dosuđenom iznosu, budući da isti dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je u tome dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate neosnovan (točka II. izreke presude).

24. Odluka o trošku postupka temelji se na članku 154. stavak 4. ZPP-a, koji propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. U konkretnom slučaju tužiteljica je uspjela sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu razlike plaće, jer u tužbi potražuje plaću u razdoblju od travnja 2016. do 30. travnja 2021., a uređenim tužbenim zahtjevom od 13. ožujka 2023. istu potražuje za razdoblje od travnja 2016. do listopada 2017., koji uređeni tužbeni zahtjev je djelomično osnovan (osim u dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate), te je u tome dijelu tuženik dužan naknaditi troškove tužiteljici (članak 154. stavak 1. ZPP-a). Tužiteljica je preostali dio tužbenog zahtjeva iz tužbe u odnosu na ostala potraživanja (točka 4. obrazloženja) povukla na ročištu za glavnu raspravu 13. ožujka 2023., pa je sukladno članku 158. stavak 1. ZPP-a, dužna u tome dijelu tuženiku naknaditi troškove postupka. Slijedom navedenog, sud smatra da su obje stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

25. Odluka pod točkom IV. izreke presude donesena je na osnovu članka 193. stavak 2. ZPP-a, a temelji se na činjenici da je tužiteljica na ročištu za glavnu raspravu 13. ožujka 2023. povukla dio tužbenog zahtjeva (točka 4. obrazloženja) sa kojim povlačenjem se tuženik suglasio.

Beli Manastir, 13. travnja 2023.

Sudac:

Robert  Gojević

v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice

- opunomoćeniku tuženika