Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj: 24 Pr-60/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Gordani Mahovac, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz S. B., OIB:…, zastupan po punomoćniku H. J., odvjetniku u O. d. J.&p. iz Z., protiv tuženika V. d.o.o. S. B., OIB:…, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave 1. ožujka 2023. u nazočnosti tužitelja D. M. i punomoćnika tužitelja odvjetnika H. J. te punomoćnice tuženika T. G., zaposlenice tuženika, 13. travnja 2023.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja D. M. iz S. B., OIB:…, u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju D. M. iz S. B., OIB: …, od 16. prosinca 2021."

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja D. M. iz S. B., OIB:…, u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se da radni odnos tužitelja D. M. iz S. B., OIB:… kod tuženika V. d.o.o. S. B., OIB:…, nije prestao.

Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad na poslove iz Ugovora o radu, a ukoliko takvo radno mjesto više ne postoji, na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove ovog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate plaće.

2. U tužbi navodi da je kod tuženika imao sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a da mu dana 08. prosinca 2021. nije bio dopušten ulaz na radno mjesto te je po odbijanju potpisivanja dokumentacije u koju tužitelju nije bio dopušten uvid od strane gospodina V., dobio nalog nadređenog, poslovođe O. o. gospodina K. da ode kući do daljnje odluke uprave poslodavca. Tužitelj je i 9. prosinca 2021. došao na posao, ali mu je bez obrazloženja ponovno zapriječen ulazak na radno mjesto, a ponovno je dobio nalog nadređenog, gospodina V. da ode kući i pričeka odluku poslodavca. Nakon navedenih događaja tužitelj je u više navrata bezuspješno pokušavao dobiti informaciju o svojem radnopravnom statusu, a sredinom siječnja 2022. tužitelj je utvrdio uvidom u bankovni račun da mu je uskraćena isplata plaće za razdoblje u kojem je bio raspoloživ obavljati poslove prema uputi poslodavca, no navedenu uputu nije dobio. Tužitelj je tek u ožujku uspio dobiti termin za sastanak s direktorom koji je zakazan za 8. ožujka 2022. i na tom sastanku je tražio od direktora da mu se daju informacije o njegovom radnopravnom statusu, no direktor je napustio sastanak ispričavši se drugim poslovnim obvezama te je tužitelja uputio da zakaže novi sastanak, što je i učinio, ali niti nakon toga nije dobio traženu informaciju niti je tuženik zakazao novi sastanak, zbog čega je tužitelj samostalno istražio svoj radnopravni status provjerom u HZMO-u.

Neistiniti i netočni su navodi tuženika iz sporne Odluke o otkazu ugovora o radu da je tužitelj, neopravdano izostao s posla, već je to učinio po naputku poslodavca. Dapače, tužitelj je višestruko pokušao stupiti u kontakt s poslodavcem, a odbijanje donošenja formalne odluke i izbjegavanje razgovora od strane tuženika može donijeti negativne pravne konzekvence samo tuženiku.

Tuženik je tužitelju onemogućio pravo na obranu prije donošenja odluke o otkazu, što isti sam priznaje, no razlozi koje navodi nisu istiniti, te je takvo postupanje tuženika neosnovano i nezakonito.

Tuženik je cijelo ovo vrijeme držao tužitelja u neizvjesnosti oko njegovog radnopravnog statusa. Tužitelj u svojem postupanju nije povrijedio niti jednu odredbu Zakona o radu, kolektivnog ugovora i pravilnika poslodavca. S druge strane, tuženik je neosnovano zabranio tužitelju pristup na radno mjesto, onemogućivši mu tako obavljanje njegovi radnih zadataka, i pri tome je morao biti svjestan da nepoštivanje obveze iz Ugovora o radu i drugih propisa može imati negativne pravne posljedice za njega.

Tužitelj nije zaprimio Odluku o otkazu ugovora o radu, sve dok nije sam zatražio dostavu iste, a to je učinio nakon što je provjerom na HZMO-u utvrdio da je odjavljen s danom 15. ožujka 2022. Po punomoćniku je zatražio dostavu svih odluka tuženika vezanih uz radni odnos s tužiteljem te je tuženik dana 27. lipnja 2022. dostavio tužitelju Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. prosinca 2021., Obavijest o dostavi dokumentacije, Potvrdu o vrsti poslova koje je radnik obavljao, obrazac eM-2P (HZMO) o prestanku osiguranja i presliku izjave radnika iz 2016.

Tužitelj je na navedenu dokumentaciju izjavio Zahtjev za zaštitu prava radnika koji je tuženik zaprimio dana 14. srpnja 2022., no na isti se u potpunosti oglušio. Zbog navedenog, tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi nezakonitost i nedopuštenost odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 16. prosinca 2021., utvrditi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te naložiti tuženiku vraćanje tužitelja na rad uz obvezu naknade troškova parničnog postupka.

3. U odgovoru na tužbu tuženik predlaže sudu da zbog prekluzije prava odbaci tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Tuženik je zbog počinjenja teške povrede obveze iz radnog odnosa tužitelja, dana 16. prosinca 2021. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu pod

Sukladno članku 124. Kolektivnog Ugovora Vodovod-a d.o.o.; Odluci tuženika o načinu dostave pismena 01-7423/15 od 9. prosinca 2015., tuženik je navedenu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu poslao tužitelju na adresu koju je isti naznačio kao adresu prebivališta iz ugovora o radu i Izjave koju je tužitelj potpisao prilikom sklapanja ugovora o radu: S. B. putem Hrvatske Pošte, preporučeno s povratnicom i to:

- dana 16. prosinca 2021. pod brojem: AR 94 920 020 5, a ista pošiljka je vraćena uz naznaku "ostavljen izvještaj ; obaviješten; nije podigao pošiljku"

- dana 29. prosinca 2021. pod brojem AR 940 920 049 7, ista pošiljka je vraćena uz naznaku "ostavljen izvještaj; obaviješten; nije podigao pošiljku".

Budući je dostava Odluke na adresi prebivališta tužitelja dva puta ostala bezuspješna, tuženik je podatak o prebivalištu tužitelja zatražio od MUP, PU Brodsko-posavska; služba zajedničkih i upravnih poslova koji je tuženiku dostavio Uvjerenje o prebivalištu iz kojega proizlazi da je prebivalište tužitelja na adresi iz ugovora o radu i Izjave koju je isti i sam naveo i potpisao prilikom sklapanja ugovora o radu iz 2016.

Iz svih ugovora o radu sklopljenih s tužiteljem kao i iz Izjave jasno proizlazi da stvarno stanuje u S. B., te da s te lokacije putuje na posao i s posla. Istom se obvezao o svakoj nastaloj promjeni adrese stanovanja obavijestiti poslodavca u roku od 15 dana od dana nastale promjene što tužitelj za sve vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika nije učinio.

Tuženik je dana 22. veljače 2022. treći put poslao Odluku tužitelju putem Hrvatska pošta pod brojem: AR RF 94 920 129 9 HR na adresu iz potvrde MUP-a koja pošiljka se ponovno vratila uz naznaku "ostavljen izvještaj; obaviješten; nije podigao pošiljku."

Tuženik je nakon tri bezuspješne dostave na adresi prebivališta tužitelja Odluku stavio na oglasnu ploču dana 7. ožujka 2022. u prisutnosti dva svjedoka, a istekom osmog dana od dana stavljanja Odluke na oglasnu ploču ista je skinuta s oglasne ploče također u prisutnosti dva svjedoka čime je dostava za tužitelja obavljena.

Istekom roka od osam dana od stavljanja Odluke o izvanrednom otkazu na oglasnu ploču istu skinuo te se smatra da je dostava obavljena, što znači da od 15.ožujka 2022. počinje teći rok za ulaganje Zahtjeva za zaštitu prava radnika i ostvarivanje prava u sudskom postupku.

Tijekom postupka dostave Odluke o otkazu, tužitelj je dana 08. ožujka 2022. pristupio na sastanak u prisutnosti svog oca M. D. u prostorije Uprave društva tuženika kod direktora S. A., kojom prilikom ga je direktor obavijestio o njegovom radnopravnom statusu odnosno o Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu kao i da se ista nalazi na oglasnoj ploči poslodavca od 07. ožujka 2022. Na sastanak je naknadno po pozivu direktora pristupila i voditeljica Odjela za pravne i kadrovske poslove radnica Ž. F. koja je tužitelju u cijelosti pročitala Odluku.

Iz navedenih razloga tuženik smatra da je nastupila prekluzija prava zbog čega predlaže odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

Na daljnje navode tužbe tuženik navodi da su točni navodi da je tužitelj s tuženikom imao sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove i radne zadatke strojar vozač specijalnog vozila u Sektoru 3 Odvodnje, O. o. o. Tuženik ne spori da tužitelju dana 08. prosinca 2022. nije dopušten ulaz u sami prostor O. o. o. Voditelj S. O. radnik G. V. i poslovođa Odjela O. radnik A. K. zatražili su od tužitelja da predoči negativan test na COVID; dokaz o cijepljenju i/ili potvrdu o preboljenju, a kako tužitelj nije predočio traženo, navedeni radnici zatražili su da isti potpiše službenu bilješku da je sukladno Odluci poslodavca od 15. studenog 2021. upozoren na potrebu predočenja navedenog. Službena bilješka dana je tužitelju na uvid ali ju je isti odbio potpisati.

Stoga da su navodi iz tužbe kako tužitelju nije dopušten uvid u dokumentaciju od strane gospodina V. u cijelosti netočni.

Nisu točni navodi tužbe da je tužitelj i dana 9. prosinca 2022. došao na posao, ali da mu je bez obrazloženja ponovno zapriječen ulazak na radno mjesto, te da je ponovno dobio nalog nadređenog, gospodina V. da ode kući i pričeka odluku poslodavca kao i da nije neopravdano izostao s posla već da je to učinio po naputku poslodavca.

Suprotno navedenom dana 09. prosinca 2021. tužitelj nije pristupio u prostor O. o. o. niti je pokušao stupiti u kontakt s nadređenim radnicima G. V. i A. K. kao niti narednih radnih dana. Svoj izostanak s posla nije opravdao na bilo koji način. Nitko od nadređenih radnika nije tužitelju dao naputak da isti ne dolazi na posao. Voditelj S. O. uputio je dana 13. prosinca 2021. i 14. prosinca 2021. e-mail Voditeljici Odjela za pravne i kadrovske poslove radnici Ž. F. u kojem ju je izvijestio da radnik D. M. u dane 09. prosinca 2021.; 10. prosinca 2021.; 13. prosinca 2021.; 14. prosinca 2021. nije došao na posao niti je o izostanku s posla u navedene radne dane obavijestio nadređene mu radnike, opravdao nedolazak na rad privremenom nesposobnošću za rad dostavom potvrde nadležnog liječnika u roku iz članka 37. Zakona o radu (NN 93/14, 127/2017, 98/2019). Voditelj S. O. radnik G. V. je dana 15. prosinca 2021. budući tužitelj nije došao na posao, za vrijeme radnog vremena pokušao kontaktirati telefonskim putem ali bezuspješno budući tužitelj nije odgovorio na poziv istoga.

Zbog počinjenja teške povrede obveze iz radnog odnosa, na način da je pet uzastopnih radnih dana izostao s rada, a o izostanku s posla nije obavijestio tuženika niti je na bilo koji način opravdao izostanak s rada dana 16. prosinca 2021., tuženik je donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a sve u skladu s odredbama članka 107 st. 1. točka 4. Kolektivnog ugovora prema kojemu je razlog za izvanredni otkaz radniku ispunjen osobito u slučaju ako radnik neopravdano izostaje tri dana uzastopno ili pet radnih dana u tijeku kalendarske godine, a o čemu se upravo radi u slučaju radnika D. M. kao tužitelja.

Svojim činjenjem odnosno nečinjenjem, nedolaskom na posao uzastopno pet radnih dana, nejavljanjem nadređenima, nedostavljanjem potvrde nadležnog liječnika odnosno radnjama tužitelja kao radnika dovelo je do posljedice donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Prije donošenja namjeravane Odluke tuženik je prethodno proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem sukladno odredbama članka 150. Zakona o radu koje je dalo suglasnost na namjeravanju Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.

Nadalje tuženik navodi da nije donio Odluku o izvanrednom otkazu zbog tužiteljevog pokušaja ulaska u prostor tuženika dana 08. prosinca 2021. nego iz razloga što isti nije došao na posao pet radnih dana uzastopce počevši od 09. prosinca 2021. pa do zaključno 15. prosinca 2021. , a svoj nedolazak nije opravdao čime je počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Tužitelj nije niti od od 16. prosinca 2021. pa sve do 08. ožujka 2022., kada je pristupio u prostorije Uprave društva dolazio na posao¸ a posebice nije opravdao svoj izostanak.

Tuženik predlaže sudu da zbog nastupanja prekluzije prava tužitelja u cijelosti odbaci tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kao i naložiti tužitelju da tuženiku naknadi u vidu pristojbe odgovara na tužbu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

3. Nesporno je da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu zaključenog na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2019. i da je radio na radnom mjestu strojara vozača specijalnog vozila pri Sektoru Odvodnje, Odjel održavanja odvodnje. Nesporno je i da je tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja dana 16. prosinca 2021.

4. Sporno je, je li tužitelju nastupila prekluzija prava traženja zaštite u vezi s povredom prava iz radnog odnosa, kao što je i sporna dopuštenost Odluke o izvanrednom otkazivanju Ugovora o radu tužitelja.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao dopis tužitelja tuženiku kojim potražuje od tuženika dostavu radnopravne dokumentacije, dopis tuženika tužitelju od 23. lipnja 2021., Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. prosinca 2021. Broj: 01-9972/21, dopis tuženika tužitelju od 16. ožujka 2022., Potvrdu tuženika o vrsti poslova koje je tužitelj obavljao i trajanju radnog odnosa, Prijavu o prestanku osiguranja, Izjavu tužitelja o stvarnom stanovanju na adresi od 21. ožujka 2016., Zahtjev za zaštitu prava, povratnica, članak 124. Kolektivnog ugovora tuženika, Uvjerenje o prebivalištu tužitelja MUP-a RH, Policijske uprave Brodsko-posavske od 14. siječnja 2022., Odluku o načinu dostave pismena broj: 01-7423/15 od 9. prosinca 2015., Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu s datumima stavljanja na oglasnu ploču i skidanja s oglasne ploče i potpisima svjedoka stavljanja i skidanja odluke, Ugovore o radu tužitelja na određeno vrijeme od 21. ožujka 2016., od 1. srpnja 2016., od 1. listopada 2016., od 1. siječnja 2017., od 1. travnja 2017., od 1. svibnja 2017.,, od 1. lipnja 2017., od 30. lipnja 2017., 30. rujna 2017., od 29. prosinca 2017., od 1. veljače 2018., od 30. ožujka 2018., te Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2019., Odluku tuženika od 15. studenog 2021. o obveznom testiranju radnika na SARS-CoV-s virus, e-mail Voditelja sektora odvodnje G. V. upućenog Ž. F. 13. i 14. prosinca 2021., članci 106. i 107. Kolektivnog ugovora o razlozima izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, Zapisnik sa sjednice Radničkog vijeća tuženika održanog 16. prosinca 2021., presliku povratnice RF 94920020 5 HR, presliku povratnice RF 94920049 7 HR, presliku povratnice 94920129 9 HR. Saslušan je tužitelj te svjedoci A. Ž. – C., I. F., D. G., B. S., D. M., Ž. F. te direktor tuženika S. A..

6. Sud je odbio dokaz saslušanjem predloženih svjedoka G. V., A. K. i M. B., jer su navedeni svjedoci predloženi na okolnosti dopuštenosti otkaza, a s obzirom da je sud, u do tad provedenom dokaznom postupku, utvrdio da je tužitelj propustio prekluzivni zakonski rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava u vezi s povredom prava iz radnog odnosa.

7. Saslušan u svrhu dokazivanja, tužitelj D. M. je iskazao da mu je u mjesecu studenom 2021. onemogućen ulazak na radno mjesto jer se nije htio cijepiti niti testirati na covid. Tražio je od poslodavca potvrdu u kojoj bi naveo da ga šalje kući i ne dozvoljava da radi jer se nije htio cijepiti niti testirati. Potvrdu nije dobio. G. V. mu je rekao da ode na godišnji odmor i da razmislim o situaciji, a on se onda ponovno u prosincu vratio na posao i opet ga nisu pustili na radno mjesto jer se nije cijepio niti se htio testirati na covid. G. V. i A. K. su mu nudili vani, praktično na ulici, na haubi automobila da potpiše neke papire, koje nije htio potpisati jer je bilo izuzetno hladno, nudili su mu da pročita, nije pročitao jer je bilo hladno, a ne može se sjetiti niti što je pisalo. A. K. mu je rekao da više ne mora dolaziti i da ide kući i da čeka što će se s njim događati. Očekivao je nekakvu opomenu, odnosno poziv od šefa da dođe ponovno raditi ili takvo što. Nadalje ga nitko nije zvao.

Na okolnosti saznanja o otkazu ugovora o radu, tužitelj je iskazao da je bio u mjesecu ožujku (2022. godine) sa ocem na razgovoru kod S. A., direktora V. i da je tada saznao da je dobio otkaz. Na sastanku 8. ožujka 2022. su bili: njegov otac D. M., tužitelj, Ž. F. i gospodin A..

Nakon sastanka 8. ožujka 2022. on osobno nikoga nije telefonski zvao. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, da se tužitelj preciznije izjasni o saznanju o otkazu u ožujku, tužitelj je iskazao da je taj dan kada je bio s ocem, S. A. mu rekao da je dobio otkaz, a da prije toga nije dobio nikakvu opomenu ni ništa, a nije mu pismeno ništa dano niti taj dan. Jednostavno je saznao od A. da je dobio otkaz i taj dan je saznao da je da je bilo na oglasnoj ploči da je dobio otkaz.

Na poseban upit suda zašto se obratio poslodavcu gotovo tri mjeseca od saznanja za otkaz u mjesecu ožujku, ( u mjesecu lipnju 2022.) za dostavu dokumentacije o otkazu, tužitelj je iskazao da je bilo vrijeme korone, da se nije mogao nigdje zaposliti, svi su tražili cijepljenje ili testiranje i zato da se obratio poslodavcu da mu dostavi odluku o otkazu jer se htio vratiti na radno mjesto. Na okolnosti izjave o stvarnom stanovanju tužitelj je iskazao da iako je dao izjavu tuženiku da stvarno stanuje u S. B., stvarno živi na adresi S.B., i to da su svi znali u V,, a to da je rekao i pravnici Ž. F. Nikada ništa nije dobio na tu adresu O. od poslodavca. Da su svi znali da stvarno živim u O. potvrđuje činjenica da su po njega dolazili radnici iz V., kada su išli prekovremeno raditi. Dolazile su kolege iz odjela odvodnje i A. K. te bivši poslovođa M. M. Odjel odvodnje se nalazi na adresi: I. V. Za vrijeme od kada se zaposlio nije mijenjao adresu prebivališta.

Na adresi u S. B., je oduvijek i prije zaposlenja, a da nikada nije dobio ništa od poslodavca na adresu O., te da je pošta od poslodavca dolazila na adresu H. To zna jer mu je tako rekao A. da su tamo slali odluku o otkazu, a inače za šest godina rada nije primao nikakvu drugu poštu od poslodavca na adresu H. Poslodavac je imao njegov broj mobitela jer se u tijeku rada komuniciralo sa njim mobitelom. U vrijeme dok se vodio da radi, A. K. mu je poslao poruku na fejsbuku da dođe razdužiti poslovni mobitel jer mu ne treba, jer ne radi, a da ga je A. K. blokirao na fejsbuku i nema više te poruke. Nakon otkaza nije s nikim kontaktirao telefonskim putem.

8. Svjedok A. Ž.-C. je iskazala da je bila svjedok kada je B. S. 7. ožujka 2022. stavila odluku o otkazu ugovora o radu tužitelja na oglasnu ploču. Odluka je stavljena na oglasnu ploču jer se tri puta vratila poslodavcu zbog neuspješne dostave.

Na poseban upit punomoćnika tužitelja, kako se s ovolikim vremenskim odmakom svjedokinja sjeća datuma kada je odluka stavljana na oglasnu ploču, svjedokinja je iskazala da se o tome pričalo ovih dana, ali svakako zna da je odluka stavljena na oglasnu ploču. Bila je svjedok stavljanja odluke na oglasnu ploču, a poslije je potpisala zapisnik o stavljanju odluke na oglasnu ploču. Kod tuženika je zaposlena dvije godine i da je to jedini slučaj kada je svjedočila stavljanju pismena na oglasnu ploču.

Punomoćnik tuženika je stavila primjedbu na iskaz svjedoka da je potpisivala nekakav posebni zapisnik o stavljanju na oglasnu ploču, na što je svjedokinja uzvratila da se potpisala na stavljenu odluku o otkazu, a ne na zapisnik.

9. Svjedok I. F. je iskazala da je svjedočila stavljanju odluko o otkazu na oglasnu ploču i da se potpisala na odluku o otkazu te da zna da se radi o izvanrednom otkazu. Kolegica B. S. da je odluku stavila na oglasnu ploču.

10. Svjedok D. G. je iskazala da je bila svjedok kada se odluka o otkazu tužitelju skidala sa oglasne ploče i to dana 15.ožujka 2022., a tada je potpisala tu odluku kao i kolegica B. S.

U odnosu na odluku o otkazu tužitelju može samo reći da su tužitelj i njegov otac tražili sastanak sa direktorom i da je ona uzela telefonski broj tužitelja kako bi mu mogla dogovoriti za sastanak. Misli da je zvala tužitelja nakon što je sa direktorom dogovorila sastanak, a taj sastanak je i održan 8. ožujka 2022. Kroz njenu kancelariju se prelazi u kancelariju direktora i ne može se očitovati kada je tko ušao u tu kancelariju, a zna da je tužitelj bio sa ocem i da je na sastanku bila Ž. F., pravnica, a ne može se očitovati kada je tko izašao iz kancelarije direktora.

11. Svjedok B. S., zaposlena kao referent općih i kadrovskih poslova kod tuženika je iskazala da je ona stavljala odluku o izvanrednom otkazu tužitelju na oglasnu ploču u nazočnosti svjedoka, a i da je odluka skinuta u nazočnosti svjedoka. Ne može se sjetiti točnog datuma obzirom na protek vremena.

S obzirom da radi kadrovske poslove može reći da je za tužitelja imala samo adresu stanovanja koju je on prijavio prilikom zasnivanja radnog odnosa i to je adresa sa osobne iskaznice. Njoj osobno nikada nije prijavio promjenu adrese niti usmeno, a niti pismeno. Radi na poslovima prijava i odjava, a tužitelja je odjavila na mirovinskom i zdravstvenom osiguranju nakon što je odluka o otkazu skinuta sa oglasne ploče. Nije osobno sudjelovala u pisanju niti ispisivanju odluke o otkazu tužitelja.

Kod nje dolaze radnici koji u tijeku radnog odnosa mijenjaju adrese prebivališta, donose osobne i pokazuju i potpisuju izjavu o stanovanju, a adresa se mijenja na način da radnici sami dođu i prijave promjenu jer su to i dužni napraviti.

12. Svjedok D. M., otac tužitelja, je iskazao da se njegov sin odlučio ne cijepiti se iz osobnih razloga, a nije se htio testirati jer mu je često išla krv iz nosa. Nema o tome medicinsku dokumentaciju. 9. prosinca 2021. dovezao je sina u V. na posao i pred kapijom je još bilo nekolicina ljudi i njegovom sinu je rečeno da ne može ući jer se nije htio testirati, a nije niti cijepljen protiv covida. Vani je bilo hladno i na haubu automobila je K. stavio papire i rekao sinu da potpiše, a da njegov sin nije htio potpisati prije nego li mu poslodavac izda potvrdu da je udaljen s radnog mjesta zato što se nije htio cijepiti niti testirati na covid. K. nije dao sinu tu potvrdu i u konačnici mu je oteo papire iz ruku, iščupao i rekao mu da ide kući i da ne treba više dolaziti. K. je bio poslovođa njegovom sinu. Nakon nekog vremena došao je i G. V. sa automobilom i rekao sinu zašto ne potpiše te papire, na što mu je sin odgovorio da traži da mu se papiri fotokopiraju i da mu se izda potvrda da mu se ne dozvoljava raditi zato što nije cijepljen, a ne želi se niti testirati na covid. Nakon toga mu je V. rekao da ide kući i da čeka razrješenje situacije.

Negdje početkom mjeseca ožujka, tužitelj i on su došli kod tuženika jer smo htjeli saznati zašto se nitko ne javlja oko tužiteljeve situacije, i tada im je neka gospođa rekla da nema direktora, i da će ugovoriti sastanak i da će nas pozvati na sastanak što je i učinila. 8. ožujka 2022. je održan taj sastanak i na tom sastanku kada je svjedok pitao što je sa D. situacijom i zašto se njega ne zove, mu je direktor odgovorio da je D. dobio otkaz. Pitao me direktor kako ćemo razriješiti situaciju, a svjedok mu rekao neka D. vrati na radno mjesto, na što je direktor rekao da je to nemoguće, nešto u tom smislu i pozvao je pravnicu Ž. F. i rekao joj da iz rješenja o otkazu, pročita jedan odlomak. Ž. F. je pročitala nešto u smislu po nekom članku, da je D. dobio izvanredan otkaz. Nakon toga direktor je rekao da žuri na sahranu, ako još što trebamo da ugovorimo sastanak. Sa tajnicom direktora smo dogovorili da nam ugovori sastanak sa direktorom i obavijesti nas o sastanku, a do sastanka nikada nije došlo. S obzirom da nas nitko nije zvao na sastanak koji smo čekali angažirali smo odvjetnika i krenuli u ovaj postupak.

Tog dana 15. ožujka 2022. nitko im nije dao u ruke odluku o otkazu niti im rekao da se ista nalazi na oglasnoj ploči te da mu nije nitko rekao za njegovo pravo da mu se odluka uruči i da ju ima pravo vidjeti. Direktor da je rekao da je tužitelj dobio otkaz zbog nedolaska na posao, a ne zbog covida. Niti on niti njegov sin nisu primili odluku o otkazu.

U odnosu na adresu stvarnog stanovanja tužitelja, svjedok je iskazao da je njego sin prijavljen na adresi S. B., ali da na toj adresi nikada nije stanovao. Svjedok zna da je tužitelj obavijestio poslodavca da živi na adresi O., jer su na tu adresu dolazili K., M., a dolazili su i radnici V. jer su im znali i cijev od vode promijeniti. Na adresu O., dolazili suradnici iz Odjela odvodnje, a i neki radnici iz odjela održavanja. Kada je tužitelj potpisivao ugovore o radu da je izjavio da živi na O., a da je potpisivao da živi na adresi H. jer mu je tamo osobna.

13. Svjedok Ž. F. je iskazala da radi kao voditelj pravnog odjela kod tuženika i ne može se sjetiti točno datuma, ali zna da ju je G. V. e-mailom izvijestio da tužitelj ne dolazi raditi, a o tome da je izvijestio i direktora. Kako je njihovim kolektivnim ugovorom predviđeno da ukoliko radnik tri dana uzastopno ne dođe na posao ili pet ukupno, a sve neopravdano da je to teža povreda radne obveze, pa je ona po nalogu direktora sačinila nacrt odluke o otkazu. Nacrt odluke je dostavljen radničkom vijeću na očitovanje i nakon što se radničko vijeće očitovalo da daje suglasnost, direktor je potpisao odluku. Odluka je poštom poslana tužitelju na adresu koju je naveo u ugovoru o radu i izjavi o mjestu stanovanja koju je potpisao prilikom potpisivanja prvog ugovora o radu. Prilikom potpisivanja te izjave upozoravaju radnike da ukoliko dođe do bilo kakve promjene da izvijeste poslodavca jer na tu adresu dolaze pismena. To je sve motivirano zbog dostave pismena i obračuna prijevoza. U to vrijeme prije donošenja otkaza da su provjerili je li tužitelj dostavio neku obavijesti o bolesti ili slično. Ne postoji mogućnost da neko samo usmeno kaže da je promijenio adresu stanovanja, a da mu se u tom slučaju ne bi dalo da potpiše novu izjavu o mjestu stanovanja i traži se na uvid osobna iskaznica ili potvrda iz MUP-a. Ne postoji mogućnost da radnik samo kaže da živi ipak na drugoj adresi, a ne na onoj iz osobne iskaznice jer u tom slučaju se daje da potpiše izjavu na kojoj adresi stvarno stanuje i sa koje adrese putuje na posao.

U odnosu na održani sastanak 8. ožujka 2022. svjedokinja je iskazala da ju je direktor pozvao da dođe u kancelariju u kojoj su već bili tužitelj i njegov otac, a da ju je direktor izvijestio da je obavijestio tužitelja i njegovog oca da je tužitelj dobio izvanredni otkaz i rekao joj da pojasnim tužitelju odluku o otkazu. Nakon toga je skinula odluku sa oglasne ploče, pokazala je tužitelju i njegovom ocu, pročitala cijelu odluku. Tada je direktor otišao iz kancelarije jer je žurio na sahranu. Nakon što je pojasnila odluku o otkazu, tužiteljev otac je rekao da imaju nekog rođaka i prijatelja pravnika i da će mu to vratiti, a na što sam ja odgovorila da će im trebati pravnik ili odvjetnik. Odluku nisam tada uručila tužitelju jer je tada u tijeku bio postupak dostave putem oglasne ploče. Prilikom razgovora 8. ožujka tužitelj je spomenuo da A. H. nije njegova adresa. Do tada poslodavac stvarno nije mogao znati da tužitelj ne živi na toj adresi.

Na upit punomoćnika tužitelja, svjedokinja je iskazala da je sudjelovala u donošenju odluke o otkazu jer je to uobičajena procedura, da je voditelj G. V. e- mailom obavijestio o nedolasku tužitelja na radno mjesto u nekoliko navrata, te da ju je izvijestio da tužitelj nije predočio u to vrijeme traženu potvrdu o cijepljenju ili preboljenju covida niti dokaz da je provedeno testiranje koje je plaćao poslodavac. Tužitelju nije omogućeno iznošenje obrane jer nije dolazio na posao. Tuženik je tri puta slao odluku o otkazu tužitelju, a tek onda se stavlja na oglasnu ploču, svjedok odgovara: postupili smo u skladu sa propisanim postupkom prema kolektivnom ugovoru.

Na daljnje pitanje odgovara: procedura stavljanja odluke o otkazu na oglasnu ploču je sljedeća: nakon što se pismeno treći put vratilo neuručeno, naložila sam da se isto stavi na oglasnu ploču, da se stavi vrijeme i da se potpišu dva svjedoka, a isto sam rekla i po isteku osmog dana radi skidanja pismena s oglasne ploče.

Na daljnje pitanje iskazuje da je na sastanku održanom 8. ožujka 2022. rekla tužitelju i njegovom ocu da je odluka dan ranije stavljena na oglasnu ploči i koja je posljedica stavljanja na oglasnu ploču. Nismo uručili odluku o otkazu tužitelju jer je bila u procesu dostava putem oglasne ploče.

Petog dana izostanka tužitelja s posla, a kako je njoj rekao kolega G. V., telefonski su zvali tužitelja, ali da se isti nije javio.

Na iskaz svjedokinje tužitelj je stavio primjedbu u odnos na cijeli iskaz, a posebice na navode o sastanku 8. ožujka 2022. u odnosu na to da je upozorila tužitelja na pravne činjenice i posljedice odluke o otkazu, a na što je svjedokinja uzvratila da ostaje kod svog iskaza.

14. S. A., je iskazao da obavlja posao direktora kod tuženika i nakon provedene procedure i savjetovanja sa radničkim vijećem da je potpisao odluku o izvanrednom otkazu tužitelju zbog nedolaska na posao, a nije točno da je razlog otkaza necjepljenje i netestiranje jer je bilo i drugih radnika koji se nisu cijepili, ali su se testirali na račun poslodavca. Nema nikakvu funkciju u dostavi odluke tužitelju jer to obavlja pravni odjel.

Kada su počeli razgovor tužitelja i njega o razlozima otkaza, vrlo brzo je u razgovor ušao otac tužitelja i objasnio mu je razloge otkaza i proceduru, a pozvao je i pravnicu da ona sa stručne strane objasni odluku o otkazu i da istu skine sa oglasne ploče kako bi je pokazala tužitelju i njegovom ocu. Nakon toga razgovor se nastavio o razlozima necijepljenja protiv covida i netestiranja, a morao je napustiti sastanak jer se žurio na sahranu. Sastanak je napustio u 11,30 sati. Pravnica je na tom sastanku pročitala odluku o otkazu i dala je na uvid tužitelju.

Tužitelj je stavio primjedbu da je svjedok izrijekom naveo da je svjedok Ž. F. pokazala odluku i pročitala sadržaj iz nje i dala na uvid, a ista tvrdi da je ujedno pojašnjavala i pravne posljedice i sve vezano za odluku o otkazu.

15. Tuženik je 16. prosinca 2021. nakon savjetovanja sa Radničkim vijećem koje je dalo suglasnost na Nacrt odluke (str. 73. spisa), donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja ( str. 7. spisa), a kako je navedeno u odluci, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Osobito tešku povredu radne obveze tuženik opisuje na način da je tužitelj pet uzastopnih radnih dana izostao s posla i to 9., 10., 13., 14. i 15. prosinca 2021., a o izostanku da nije izvijestio poslodavca, niti je opravdao izostanak s rada privremenom nesposobnošću za rad putem potvrde nadležnog liječnika. Odsutnost s posla da nije evidentirana niti kao korištenje godišnjeg odmora, plaćeno ili neplaćenog dopusta.

16. Dostavu odluka o pravima i obvezama iz radnog odnosa uređuje odredba čl. 132. Zakona o radu prema kojoj se na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz čl. 133. Zakona o radu ( sudska zaštita prava iz radnog odnosa) primjenjuju na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak, ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

17. Odredbom čl 124. Kolektivnog ugovora tuženika uređen je način dostave pismena radniku na način da će poslodavac pismena dostavljati radniku na njegovom radnom mjestu odnosno preko pošte ili dostavljača poslodavca, na adresu koju je radnik naznačio kao adresu prebivališta odnosno boravište, te da je radnik dužan prijaviti poslodavcu svaku promjenu adrese. U slučaju da je dostava pismena na adresu stanovanja radnika neuspješna, radniku će se na navedenoj adresi ostaviti obavijest o pristiglom pismenu koju je radnik dužan podići u područnom poštanskom uredu u roku utvrđenom u ostavljenoj obavijesti. Ukoliko radnik ni na ovaj način ne preuzme pismeno, dostava će se ponoviti na prijavljenu adresu stanovanja, a u slučaju da i u slučaju ponovljene dostave na adresu radnik ne bude zatečen na adresi stanovanja, dostava će se izvršiti predajom pismena nekome od punoljetnih članova kućanstva.

U konačnici, ukoliko dostava ostane neuspješna, dostava će se izvršiti stavljanjem pismena na oglasnu ploču tuženika, te će se smatrati da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču.

18. Postupajući sukladno čl. 124. Kolektivnog ugovora V. d.o.o (str. 22. spisa) tuženik je odluku o izvanrednom otkazu pokušao dostaviti tužitelju na adresu S. B., kao adresu koju je tužitelj naznačio kao adresu prebivališta u ugovorima o radu od 21. ožujka 2016., od 1. srpnja 2016., od 1. listopada 2016., od 1. siječnja 2017., od 1. travnja 2017., od 1. svibnja 2017.,, od 1. lipnja 2017., od 30. lipnja 2017., od 30. rujna 2017., od 29. prosinca 2017., od 1. veljače 2018., od 30. ožujka 2018., te u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2019. ( str. 29. – 67. spisa, str. 81. – 86. spisa ) i kao adresu koju je tužitelj naveo u Izjavi o stvarnom stanovanju, i s koje svakodnevno putuje s posla i na posao ( str. 12. spisa).

Pošiljka se tri puta vraćala tuženiku sa naznakom „ obaviješten, nije podigao pošiljku“, što dokazuju povratnice: AR 94920020 5 HR za pošiljku od 16. prosinca 2021, AR 94920049 7 HR za pošiljku od 29. prosinca 2021., te u konačnici AR 94920129 9 HR za pošiljku od 22. veljače 2022., nakon primitka Uvjerenja o prebivalištu tužitelja, MUP-a RH od 14. siječnja 2022.

Nakon tri neuspjele dostave na adresu koju je tužitelj naveo u ugovorima o radu kao adresu prebivališta, i kao adresu za koju je izjavio da s nje putuje na posao i s posla, i kao adresu na kojoj tužitelj ima prijavljeno prebivalište u MUP-u RH, tuženik odluku o otkazu stavlja na oglasnu ploču 7. ožujka 2022. u nazočnosti dva svjedoka: A. Ž.-C. i I. F., koje o tome svjedoče na ročištu za glavnu raspravu i suglasno iskazuju da su bile svjedoci stavljanja odluke na oglasnu ploču, te da je odluku stavila na oglasnu ploču B. S. (str. 100. spisa). Iste su se potpisale na odluku o otkazu, kao svjedoci stavljanja iste na oglasnu ploču.

Odluka je nakon 8 dana skinuta s oglasne ploče 15. ožujka 2022. u nazočnosti svjedoka D. G. i B. S. o čemu iste svjedoče potpisima na samoj odluci o otkazu i pred sudom, saslušane kao svjedoci (str. 100. - 101. spisa).

19. Tuženik je tužitelja na temelju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. prosinca 2021. odjavio sa HZMO i HZZO dana 15. ožujka 2022.

20. Sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19) radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, a ako poslodavac u roku od petnaest dana od dana dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

Pitanje sudske zaštite prava iz radnog odnosa identično uređuje i Kolektivni ugovor tuženika odredbom čl. 127. Ugovora.

21. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu 1. ožujka 2023. (str. 98., 99. I 100. str spisa), na okolnosti saznanja o otkazu, tužitelj je izjavio: „ Bio sam u trećem mjesecu sa ocem na razgovoru kod S. A., direktora V. i tada sam saznao da sam dobio otkaz. …taj dan kada sam bio s ocem, S. A. mi je rekao da sam dobio otkaz, a prije toga nisam dobio nikakvu opomenu ni ništa, a nije mi pismeno ništa dao taj dan. Jednostavno saznao sam od A. da sam dobio otkaz i taj dan sam saznao da sam bio na oglasnoj ploči…..“

Na poseban upit suda zašto se obratio poslodavcu gotovo tri mjeseca ( u mjesecu lipnju 2022.) od saznanja za otkaz u mjesecu ožujku 2022. za dostavu dokumentacije o otkazu tužitelj je iskazao: „ bilo je vrijeme korone, nisam se mogao nigdje zaposliti, svi su tražili cijepljenje ili testiranje i zato sam se obratio poslodavcu da mi dostavi odluku o otkazu jer sam se htio vratiti na radno mjesto“.

22. Sastanak u mjesecu ožujku, na kome je tužitelj saznao da je dobio otkaz, održan je 8. ožujka 2022. , a kako to proizlazi iz izjave samog tužitelja, kao i iz izjave svjedokinje D. G. koja iskazuje: „…a taj sastanak je održan 8. ožujka 2022.“, svjedoka D. M. (oca tužitelja), koji je izjavio: „ …. 8. ožujka 2022. je održan taj sastanak i na tom sastanku, kada sam ja pitao što je sa D. situacijom i zašto se njega ne zove, mi je direktor odgovorio da je D. dobio otkaz“.

O datumu saznanja o otkazu, svjedoči i Ž. F. (voditeljica pravnog odjela tuženika) koja je iskazala: „U odnosu na održani sastanak 8. ožujka 2022. mogu reći: mene je direktor pozvao da dođem u kancelariju u kojoj su već bili tužitelj i njegov otac i direktor me je izvijestio da je obavijestio tužitelja i njegovog oca da je tužitelj dobio izvanredni otkaz ….“.

23. Izjave tužitelja i svjedoka o datumu saznanja za odluku o otkazu, sud je prihvatio za vjerodostojne i istinite jer su međusobno suglasne, zbog čega je sud kao dan saznanja tužitelja za odluku o otkazu ugovora o radu, utvrdio dan 8. ožujka 2022., pri čemu nije relevantno kada je tužitelju i kako dostavljena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

24. Nadalje, prema iskazivanju samog tužitelja, još u prosincu 2021. mu nije bio dopušten ulaz na radno mjesto i onemogućen je obavljati preuzeti posao, pa je već tada bio u obvezi sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu, podnijeti zahtjev za zaštitu prava poslodavca, odnosno tražiti sudsku zaštitu oduzetog prava na rad, bez obzira na Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. prosinca 2021.

25. Tužitelj se tuženiku obraća tek 15. lipnja 2022. sa zahtjevom za dostavu radnopravne dokumentacije, a nakon što mu je tuženik dostavio traženu dokumentaciju, tužitelj je podnio Zahtjev za zaštitu prava dana 12. srpnja 2022., a kako to proizlazi iz potvrde o primitku pismena (str.13. spisa).

26. Tužitelj se obraća tuženiku kao poslodavcu sa Zahtjevom za zaštitu prava, predviđen odredbom čl. 133. Zakona o radu, nakon više od tri mjeseca od saznanja za Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu ( dan saznanja je 8. ožujka 2022.), odnosno, nakon više od šest mjeseci od saznanja za povredu njegova prava na rad (prosinac 2021.), i to iz razloga, kako to sam navodi tužitelj, jer je bilo vrijeme korone i nije se nigdje mogao zaposliti jer su svi (poslodavci) tražili cijepljenje ili testiranje pa se htio vratiti na radno mjesto.

27. Dakle, tužitelj od prosinca 2021. zna da mu je tuženik povrijedio pravo na rad, a od 8. ožujka 2022., zna da je dobio otkaz i svjestan da je nezaposlen, traži posao, pa tek kada se ne uspijeva zaposliti, nakon više od tri mjeseca od saznanja za odluku o otkazu, obraća se tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava u cilju vraćanja na radno mjesto, a tužbu sudu podnosi 17. kolovoza 2022.

28. Propuštanje prekluzivnog zakonskog roka za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava pred poslodavcem, ima procesnopravnu posljedicu, a to je gubitak prava na tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa, odnosno u konkretnom slučaju, utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja od 16. prosinca 2021., broj: 01-9972/21.

29. Zbog propuštanja navedenog prekluzivnog roka od 15 dana od saznanja za povredu prava iz radnog odnosa za podnošenje Zahtjeva za zaštitu prava poslodavcu, sud je rješenjem odbacio dio tužbenog zahtjeva tužitelja za utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 16. prosinca 2021., a sukladno odredbi čl. 133. st.3. Zakona o radu – zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, a nije u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevao od poslodavca ostvarenje tog prava. Ovaj dio tužbenog zahtjeva je nepravovremen i nedopušten.

30. Procesnopravne posljedice nepravovremenog i nedopuštenog zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu imaju materijalnopravni učinak na tužbeni zahtjev utvrđenja da radni odnos tužitelja nije prestao i vraćanja tužitelja na rad.

Odbacivanjem dijela tužbenog zahtjeva radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. prosinca 2021., Odluka o izvanrednom otkazu i dalje pravno egzistira i proizvodi pravne učinke kao pravno valjana odluka.

Navedeno ima za posljedicu prestanak radnog odnosa tužitelja kod tuženika zbog čega tuženiku ne pripada pravo na utvrđenje da mu radni odnos kod tuženika nije prestao, kao niti pravo vraćanja na rad, zbog čega je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu.

31. Pri zaključenju ročišta za glavnu raspravu, tuženik nije postavio zahtjev za naknadu troškova ovog parničnog postupka.

32. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja i presude.

U Slavonskom Brodu, 13. travnja 2023.

Sutkinja

Gordana Mahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DN-a:

1. H. J., odvjetnik iz Z.

2. V. d.o.o. S. B.,