REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

Pn 481/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja N. R., O.: …, iz S., zastupanog

po pun. M. J. M., odvj. u S. protiv tuženika pod 1) Z.

P., O.: …, iz S., pod 2) M.

K., O.: …, iz S., I. 30, pod 3) P. V.,

O.: … , iz S., M. 14 i pod 4) I. G., O.:

…, iz S., R. 1, svi zastupani po pun. I. Č., odvj. u

S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. veljače 2023. g. u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika od 1) do 4), dana 13. travnja 2023. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Dužni su tuženici pod 1) Z. P., O.: …, pod 2) M.

K., O.: …, i pod 3) P. V., O.: …, solidarno u

roku od 15 dana isplatiti tužitelju N. R., O.: …, iznos od 6.237,97 EUR/47.000,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od presuđenja do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.''.

II.Dužna je tužena pod 4) I. G., O.: …, u roku od 15 dana

isplatiti tužitelju N. R., OIB: …, iznos od 1.327,23 EUR/10.000,00

kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 13. travnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je tužitelj od tužene pod 4) zatražio isplatu iznosa od 3.981,68 EUR/30.000,00 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev iz ovog osnova odbija kao neosnovan.

III.Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplatiti tuženicima pod 1), 2) i 3) na ime troškova postupka iznos od 1.516,46 EUR/11.425,78 kn.

Dužna je tužena pod 4) u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 388,84 EUR/2.929,69 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 13. travnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 26. srpnja 2019. g. tužitelj je naveo da je tuženik pod 1) samovlasno i bez ičijeg odobrenja dana 16. travnja 2018. g. na nekretnini oznake kat. čest. 1693 k.o. S. izgradio zid ukupne dužine 8,65 m, širine 20 cm i visine 60-80 cm te na taj način zatvorio ulaz na zemljani parking ispred kuće u kojoj živi tužitelj sa svojom obitelji, a koji parking je, između ostalih, koristio i tužitelj za parkiranje svog vozila i prolazak pješice do kuće i garaže. Radi opisanog ponašanja tužitelj je protiv tuženika pod 1) pokrenuo i postupak radi smetanja posjeda koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P. 49/18. U tom postupku da je dana 2. svibnja 2019. g. doneseno rješenje kojim je utvrđeno da je tuženik pod 1) izvršio smetanje suposjeda, između ostalog, i tužitelja te mu je naloženo porušiti izgrađeni zid i ukloniti sav otpadni materijal te omogućiti (i) tužitelju nesmetan suposjed nekretnine. Tuženik pod 2) da je u dogovoru s tuženom pod 3) ovlastio tuženika pod 1) da podigne zid te je tužena pod 3) i financijski sudjelovala u gradnji tog zida pa su i tuženici pod 2) i 3) izravno sudjelovali u protupravnoj radnji podizanja zida. Drugim riječima da su se tuženici pod 1), 2) i 3) udružili u namjeri da podizanjem zida na kat. čest. 1693 k.o. Stobreč onemoguće tužitelju korištenje te nekretnine na do tada uobičajeni način: za prolazak do kuće i parkiranje vozila. Tužitelj da ima bolesnu majku i dijete kojima je potrebna stalna medicinska skrb. Radi podignutog zida, uvreda i kleveta i lažnog optuživanja koje je doživio od tuženika, tužitelj da je doživio strah i stres jačeg intenziteta koji da utječu na njegov svakodnevni život. Zbog podignutog zida da vozilo Hitne pomoći, koje je bilo pozvano na intervenciju radi pogoršanog zdravstvenog stanja tužiteljevog mal. djeteta, nije moglo pristupiti do kuće tužitelja te je tužitelj te prilike morao na rukama nositi svoje dijete do ulice gdje je najbliže moglo doći vozilo Hitne pomoći. Tužitelj, koji da inače ima dijagnosticiran PTSP kao posljedicu sudjelovanja u vojnim operacijama u Domovinskom ratu, da se nakon pretrpljenog šoka i stresa radi toga što je spašavao život svog djeteta prenoseći ga preko izgrađenog zida, bio prisiljen konstantno psihijatrijski liječiti, inače je sniženog osnovnog raspoloženja, muče ga snovi traumatskog sadržaja te je sniženog praga tolerancije na frustraciju. Nadalje, da je dana 11. lipnja 2018. g. u S. na adresi R. tužitelj, zajedno s još nekoliko

sumještana, koristeći institut samopomoći, zatrpavao kanal kojeg su prethodno iskopali tuženici pod 1) i 2) i koji je onemogućavao tužitelju pristup do kuće u kojoj stanuje. Prilikom zatrpavanja kanala da su pristupili tuženici pod 2) i 4). Tužena pod 4) da je donijela lopatu te je prijetećim stavom plašila tužitelja. Tuženik pod 2) da je u ruku uzeo kamen i zamahnuo njime prema tužitelju i vrijeđao ga riječima: ''Govno šiptarsko!''. Do fizičkog obračuna nije došlo jer je M. C., koji je zajedno s tužiteljem zatrpavao kanal, to spriječio. Tuženik pod 2) da je pred O. prekršajnim sudom u S. u predmetu P. J.-28/44/18 lažno optužio tužitelja da je tuženu pod 2) tom prilikom uhvatio za vrat radi čega je pala na pod. Tužitelj je u tom postupku pravomoćno oslobođen optužbe. Uslijed verbalnog napada i prijetnji kao i tijekom prekršajnog postupka tužitelj da je trpio stres i strah zbog neizvjesnosti ishoda tog postupka te zbog realne opasnosti da bude proglašen krivim zbog neistinitog iskaza svjedoka-tuženika pod 2). Opisanim protupravnim ponašanjem tuženika od 1) do 3) da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta te su ispunjene pretpostavke za odgovornost za štetu i dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 47.000,00 kn. Nadalje, tužena pod 4) da je dolaskom na nekretninu na kojoj je tužitelj zatrpavao kanal vičući lažno optužila tužitelja da je hvatao i stiskao rukama za vrat uslijed čega je pala na pod te je vrijeđala i klevetala tužitelja na način da je sastavila, ispisala i javno objavila plakat naslova: ''Ovo su osobe iz S. koje žele otuđiti tuđu zemlju'' u kojem je navela tužitelja kao jednu od tih osoba. Taj plakat da je tužena pod 4) zalijepila na više mjesta u S. na kojima se okuplja veći broj ljudi:

na rasvjetnom stupu u blizini crkve, na zidu pored T. biroa i u lučici P.. Time da je tužena pod 4) neosnovano, neistinito i protupravno prozvala tužitelja čime je naštetila njegovom ugledu i časti što je kod njega izazvalo duševne bolove dužeg trajanja i jačeg intenziteta. Tužena pod 4) da je u prisutnosti više osoba izjavila da je upravo ona sastavila i zalijepila plakat te je svjedok B. B. i vidio da ga lijepi u lučici

P.. Objavljivanjem takvih informacija o tužitelju kao kršitelju zakona da se stvarala negativna slika o tužitelju koji je u maloj sredini S. poznat širokom krugu stanovnika te se tužitelj morao opravdavati prijateljima i poznanicima. Objavljivanjem teksta na plakatu da se izazivao javni prezir, omalovažavanje i rušenje ugleda tužitelja čime mu je povrijeđeno pravo osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo te mu je opravdano dosuditi naknadu štete u iznosu od 40.000,00 kn. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženike pod 1), 2) i 3) solidarno obvezati na isplatu iznosa od 47.000,00 kn, te tuženu pod 4) na isplatu iznosa od 40.000,00 kn s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženici pod 1), 2), 3) i 4) su se u cijelosti usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tuženik pod 1) predmetni zid nije izgradio samovlasno bez ičijeg odobrenja te da rješenje o smetanju posjeda nije postalo pravomoćno. Nadalje, da tuženik pod 2) nije u dogovoru s tuženom pod 3) ovlastio tužitelja pod 1) podignuti zid niti su tuženici pod 2) i 3) sudjelovali u gradnji podizanja zida. Tužitelj da, osim toga, radi radnje podizanja zida nije mogao doživjeti bilo kakav stres i strah jačeg intenziteta. Nejasno da je i kakve je i od koga klevete, uvrede i lažno optuživanje pretrpio tužitelj. Neistinit da je i navod da vozilo Hitne pomoći nije moglo pristupiti kući u kojoj stanuje tužitelj i da je tužitelj morao svoje dijete nositi na rukama jer je te prilike vozilo Hitne pomoći došlo neposredno do kuće tužitelja te tužitelj nije nikoga na rukama nosio preko bilo kakvog zida. Bolesnu osobu da ne nose nikad članovi obitelji nego medicinsko osoblje. Zdravstvene teškoće tužitelja da nemaju bilo kakve veze s tuženicima. Tužitelj da do svoje kuće, kao i uvijek, da dolazi preko M. ulice, a ne putem koji je naveo u tužbi. Događaj od 11. lipnja 2018. g. da je predmet drugog postupka u kojem je tužitelj M. K.-u ovom postupku tuženik pod 2), a tužitelj iz ovog predmeta je u tom predmetu (radi smetanja posjeda broj P. 100/18) jedan od tuženika. Tužena pod 4) da nije zamahnula kamenom prema tužitelju niti mu se obratila riječima navedenim u tužbi. Tuženici pod 1) i 3) da uopće nisu bili prisutni događaju od 11. lipnja 2018. g., a što se tiče tuženika pod 2) i 4) da su upravo oni grubo napadnuti od strane tužitelja i to čak i lopatom. Stoga da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu jer tuženici nisu tužitelju povrijedili bilo kakvo pravo osobnosti. Što se tiče plakata da tužena pod 4) nema nikakve veze s tim plakatom koji nije ni izradila ni lijepila.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom presude O. prekršajnog suda

u S. broj P. J.-2844/18 od 21. siječnja 2019. g., spornog plakata, medicinske dokumentacije za tužitelja, za njegovog mal. sina i za njegovu majku, fotografija priloženih uz odgovor na tužbu, medicinske dokumentacije za tuženike pod 1), 2) i 4), U. o kupoprodaji nekretnine ''U S., 12. listopada 2018. g.'', zaključka od 3.

kolovoza 2018. g., nalaza i mišljenja od 20. prosinca 2020. g. sa skicom, video snimke trajanja 6,47 minuta koju je sud pregledao na ročištu od 27. veljače 2020. g., presude ovog suda broj P. 3009/18 od 14. listopada 2021. g., presude Ž. suda u

Z. broj G.-291/22 od 8. ožujka 2022. g., zaključka ovog suda broj O.-1082/21 od

25. siječnja 2023. g., dopisa O. prekršajnog suda u S. od 19. studenog 2019. g. i dijelova predmeta ovog suda broj P. 49/18 koji su uvezani u spis te predmeta ovog suda broj P. 100/18 koji su kopirani i zadržani u privitku spisa. Sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika pod 1), 2), 3) i 4) u svojstvu parničnih stranaka i svjedoka B. B., D. R., N. P., M.

V., D. K., M. C., K. K. i I. I. P..

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, a radi ponašanja i postupanja tuženika pod 1), 2) i 3): onemogućavanja tužitelja u korištenju nekretninom označenom kao kat. čest. 1693 k.o. S. gradnjom zida, verbalnog napada i upućenih prijetnji i činjenice vođenja prekršajnog postupka protiv tužitelja. Tužitelj je u odnosu na tuženu pod 4) zatražio naknadu nematerijalne štete radi povrede prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo radi objavljivanja lažnih informacija o tužitelju koje su bile dostupne većem broju osoba jer je sastavila i po S. lijepila plakate s negativnim sadržajem o tužitelju.

-u odnosu na naknadu nematerijalne štete u visini od 47.000,00 kn s pripadajućim kamatama solidarno od tuženika pod 1), 2) i 3)

Što se tiče onemogućavanja (radi podizanja zida) vozilu Hitne pomoći pristupiti do kuće u kojoj stanuje tužitelj radi čega je tužitelj morao svoje dijete mal. Ivana Romanića na rukama nositi do ulice gdje se to vozilo najbliže parkiralo, što je, prema navodima iz tužbe, tužitelju predstavljalo traumatski događaj radi kojeg je došlo do povrede njegovog prava osobnosti na duševno zdravlje, treba navesti slijedeće:

Prije svega, točno je da se radi podizanja zida na nekretnini označenoj kao kat. čest. 1693 k.o. S. pred ovim sudom pod brojem P. 49/18 vodio postupak radi smetanja posjeda protiv tuženika Z. P. (u ovom predmetu tuženika pod 2)) i da je doneseno pravomoćno rješenje o smetanju posjeda kojim je, između ostalog, tuženiku naloženo uspostaviti ranije suposjedovno stanje te porušiti predmetni zid i ukloniti otpadni i građevinski materijal i omogućiti tužiteljima od 1) do 8), među kojima je i tužitelj N. R., nesmetani suposjed ove nekretnine te da se rušenje zida provodi u ovršnom postupku ovog suda O.-1082/21.

To samo po sebi ne znači da je radi gradnje zida, čime je tužitelj zasmetan u suposjedu nekretnine označene kao kat. čest. 1693 k.o. S., došlo i do povrede prava osobnosti tužitelja.

Nadalje, tužitelj je u svom iskazu naveo da su i on i cijela njegova obitelj radi gradnje spornog zida imali zdravstvenih tegoba. Tako njegov sin da više nije mogao preko tog podignutog zida prolaziti biciklom, a opisao je i situaciju kad je njegova supruga radi grčeva sina pozvala Hitnu pomoć: naveo je da se bio strašno prepao za djetetovo stanje i da je, čim je čuo zvuk sirene vozila, zgrabio dijete u naručje i došao do R. ulice prelazeći s djetetom preko podignutog zida visine 80 cm koji je izgrađen od dva niza ''bloketa'' na način da je sjeo na zid i prebacio noge i dijete te dijete unio u vozilo. Na predočenoj skici lica mjesta koju je u predmetu P. 49/18 izradio vještak mjernik označio je svoj kuću i R. ulicu i položaj vozila Hitne pomoći te put kojim je s djetetom u naručju morao proći preko spornog zida za doći do vozila. Prije gradnje spornog zida da je vozilo Hitne pomoći moglo pristupiti do njegove kuće R. ulicom istom trasom koju je tužitelj prošao trčeći s djetetom u naručju Osim ovog puta koji su tuženici zatvorili dizanjem zida da se do njegove kuće ne može automobilom prići ni s jedne strane. Osim što su mu se radi ove situacije vraćali događaji iz Domovinskog rata da je te 2018. g. patio i radi toga što nije mogao obrađivati 75 svojih maslina na području S. i to isključivo iz razloga što strojeve za obradu (''frezu'' i prikolicu) i gnojivo nije mogao izvesti iz garaže, jer nije mogao autom pristupiti garaži. Što se tiče prilaza njegovoj kući sa strane M. ulice naveo je da se radi o ulici položenoj jugozapadno u odnosu na njegovu kuću te da se autom može doći tako da do njegove kuće ima još 300 m pješačenja.

Tuženik pod 1) u svom je iskazu izrazio sumnju da je tužitelj mogao, kao invalid Domovinskog rata i osoba s bolesnom kičmom, nositi dijete, što je naveo i tuženik pod 2). Inače da tužitelj i ostali iz grupe osam mještana nikad nisu autom prolazili spornim dijelom zemljišta, a tužitelj da nikad nije mogao doći do svoje kuće automobilom, ali da iz pravca M. ulice može doći do svoje kuće skuterem koji vozi, moto kultivatorom i prikolicom A. te da se radi o udaljenosti od 30, a ne 300 m. Tužitelj da uopće nema garažu nego konobu-ostavu gdje drži mreže za ribolov. Auto da je tužitelj držao na spornom parkiralištu što su mu tuženici stalno branili i stavljali na auto natpise i upozorenja da tu više ne parkira.

Tuženik pod 2) objasnio je sudu u svom iskazu da je prije izgradnje zida vozilo Hitne pomoći moglo doći do kuće tužitelja ali preko zemljišta koje nije tužiteljevo, gdje su parkirala vozila unatoč zabrani tuženika. Nakon gradnje zida da vozilo Hitne pomoći može doći do tužiteljeve kuće na način da parkira u M. ulici, a od M.

ulice do tužiteljeve kuće da ima 30 m. Od M. ulice do svoje konobe tužitelj da može pristupiti ne samo pješke već i vozeći skuterom, prikolicu i frezu.

Da se do kuće tužitelja može pristupiti iz pravca M. ulice potvrdila je i tužena pod 3) u svom iskazu te je dodala da se glavni ulaz tužitelju i nalazi na jugozapadu kuće prema M. ulici, da se pristupa putem koji se godinama koristi kao glavni put te da se radi o udaljenosti od svega 30 m. Putem sa sjeverne strane da su se koristili ne samo tužitelj nego i ostali mještani, radi čega je i došlo do gradnje zida jer je to tuženicima počelo smetati. Tužitelju da nije mogla nastati bilo kakva šteta jer mu se ništa bitno nije promijenilo, a s obzirom da je mogao prilaziti iz smjera M.

ulice gdje je moglo pristupiti i vozilo Hitne pomoći.

I tužena pod 4) ucrtala je u skicu vještaka geometra iz predmeta ovog suda broj P. 49/18 mjesto gdje je moglo najbliže kući tužitelja pristupiti vozilo Hitne pomoći, a radi se o smjeru iz pravca M. ulice. Potvrdila je navode tuženika pod 1), 2) i 3)

vezano za mogućnost pristupa kući tužitelj iz pravca M. ulice moto kultivatorom,

skuterom i prikolicom. Pojasnila je sudu da se radi o gusto naseljenom dijelu S.

koji je dosta nalik V., odnosno G. u S. gdje nitko ne može doći do svoje kuće direktno autom.

Supruga tužitelja D. R. navela je sudu da je iz pravca M.

ulice njen suprug može pristupiti jedino da na toj ulici parkira i pješači do kuće otprilike 100 koraka.

Svjedokinja N. P. kazala je sudu da od parkiranog vozila Hitne pomoći

u R. ulici do ulaza u kuću tužitelja ima doslovno 10 m. Svjedokinja M. V. potvrdila je da tužitelj do svoje kuće može doći manjim autom ili motorom iz M.

ulice i to na dva mjesta.

Svjedok D. K. potvrdio je sudu da tužitelj jedne prilike nije mogao dovesti svoje dijete do vozila Hitne pomoći bez da je bio prisiljen preskakati izgrađeni zid visok oko 80 cm. Vozilo Hitne pomoći da je prije gradnje zida moglo pristupiti do kuće tužitelja. Kazao je da se do kuće tužitelja s juga ne može pristupiti vozilom, a s te strane da vozilo Hitne pomoći može pristupiti na udaljenost od oko 250 m.

I svjedok M. C. potvrdio je navod tužitelja da je gradnjom zida onemogućen pristup vozilima blizu kuće tužitelja, pri čemu da najviše smeta što ne može pristupiti vozilo Hitne pomoći. Tužitelj da je oženio sestru svjedoka koji je znao da je tužitelj do vozila Hitne pomoći nećaka nosio preko izgrađenog zida, a to da je bilo samo jednom. Ovaj je svjedok udaljenost od mjesta gdje se najbliže može u nuždi vozilom pristupiti iz smjera M. ulice, ali ne i parkirati, do kuće tužitelja procijenio na 60 m, koliko da se mora pješačiti. Iz smjera R. ulice, pak, da vozilo može u slučaju nužde biti do kuće tužitelja zaustavljeno na udaljenosti od 20-ak metara.

Svjedokinja K. K., pak, kazala je da vozilo Hitne pomoći može doći doslovno na udaljenost od 5 metara do ulaza u kuću tužitelja iz pravca M. ulice.

Svjedokinja I. I. P. kazala je da od mjesta gdje se može parkirati vozilo

Hitne pomoći s morske, južne strane do garaže tužitelja ima doslovno 10 koraka.

Sud je, nadalje, pregledao lice mjesta preko Google karata (maps) te je utvrdio da je točan navod tužene pod 4) da je cijelo područje gdje je smještena kuća tužitelja i sjeverno položeno zemljište koje je ograđeno spornim zidom jako usko i pristupačno vozilima samo do određene udaljenosti do kuća, i da su stanari ovog dijela S. na takav život uvelike navikli. Sud je uočio da je pristup do kuće tužitelja R. ulicom sa sjevera dosta širi od pristupa M. ulicom (pa opet R.) s južne

strane, što je vjerojatno razlog zašto je vozilo Hitne pomoći po pozivu supruge tužitelja pristupilo na najbližu udaljenost ulazu u kuću tužitelja R. ulicom sa sjeverne strane. I bez obzira što tužitelj do svoje kuće može pristupati i s južne strane, ove jedne sporne prigode vozilo Hitne pomoći pristupilo je sa sjeverne strane te je tužitelj, po vlastitim riječima, radi toga što se prepao, uzeo dijete u naručje i sam ga, ne čekajući medicinske tehničare, trčeći prebacio do parkiranog vozila. Udaljenost koju je tužitelj morao pretrčati zaista je mala i po ocjeni ovog suda, nije mogla prouzročiti bilo kakvu povredu prava osobnosti na duševno zdravlje tužitelja, a pogotovo kad se uzme u obzir da je tužitelj ovu udaljenost prešao samo jednom i preko spornog zida s djetetom prešao taj jedan put te dijete uspješno doveo do parkiranog vozila.

Stoga je sud ocijenio da do povrede prava osobnosti koja bi dovela do prava tužitelja na naknadu neimovinske štete nije došlo, pa je tužbeni zahtjev u ovom dijelu odbijen kao neosnovan.

Prema objektivnoj koncepciji neimovinske štete, odnosno prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) neimovinska šteta predstavlja povredu prava osobnosti i nastaje povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a.

Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

Osim što je doživio povredu prava osobnosti radi gradnje zida tužitelj je u tužbi naveo i da je doživio verbalni napad i prijetnje od strane tuženika pod 2) i 4), i to kada je dana 11. lipnja 2018. g., služeći se institutom samopomoći, s grupom mještana zatrpavao kanal koji su prethodno iskopali tuženici pod 1) i 2). Tom prilikom da ga je tužena pod 4) plašila lopatom i prijetećim stavom, a tuženik pod 2) da je uzeo kamen i tim kamenom zamahnuo prema tužitelju te je fizički obračun spriječio M. C. koji je uhvatio tuženika pod 2) za ruku te je taj tuženik ispustio kamen.

Osim što su stranke i svjedoci saslušani i na ove okolnosti, sud je pregledao i video snimku spornog događaja (na ročištu od 27. veljače 2020. g.) kao i presudu O. prekršajnog suda u S., S. službe u O. broj P. J. -2844/18 od 21.

siječnja 2019. g.

Na pregledanoj snimci sud je uočio da je nakon svađe, sukoba i verbalne razmirice između dvije skupine osoba: jedna je skupina osoba koje su zatrpavale kanal, između kojih je i tužitelj, a druga skupina su osobe koje su imale prigovora i primjedbi na to zatrpavanje, između kojih su tuženici pod 2) i 4), zabilježen i fizički sukob koji se na snimci dobro ne vidi, a u kojem je, prema njegovim riječima i prema priloženim fotografijama (list 54 spisa) ozlijeđen tuženik pod 2), a tužena pod 4) se našla na tlu.

U prekršajnom predmetu oba su okrivljena: pod 1) I. G.-u ovom

predmetu tužena pod 4) i pod 2) N. R.-u ovom predmetu tužitelj, oslobođeni od optužbe za prekršaj protiv javnog reda i mira koji im se stavljao na teret. Tužitelj je u svom iskazu ponovio da je lažno optuživan da je tuženu pod 4) bacio na pod te udario i davio, a da to ništa nije istina, da ga je tom prilikom tuženik pod 2) vrijeđao te je od većeg broja osoba optuživan kako želi oduzeti tuđu zemlju.

Tuženici pod 1) i 3) ovom incidentu nisu bili prisutni i nisu na tu temu sudu imali bilo što kazati.

Tuženik pod 2), a kako je već navedeno, kazao je da je u ovom incidentu upravo on dobio batine, i to udarac šakom u bradu, a kako je bila gužva da nije ni znao tko ga je udario, ali da je nakon pregledavanja snimke zaključio da ga je udario upravo tužitelj. Priznao je da je tom prilikom postupao u afektu, kao i svi ostali sudionici svađe, da su svi vikali i da nije siguran da je tužitelju uputio riječi koje se spominju u tužbi, ali je bio potpuno siguran da nije uzeo nikakav kamen niti je s bilo čime zamahnuo prema tužitelju. U svom iskazu koji je dao pred Prekršajnim sudom kazao je samo ono što je vidio: da je tužitelj tuženu pod 4) uhvatio za vrat i bacio na pod što se vidi na video snimci, pa da nikakvog lažnog svjedočenja nije bilo.

Tužena pod 4) objasnila je da je osoba na video snimci koja ima štaku supruga tuženika pod 2) i njena sestra, da je uzela lopatu od svog zeta bez namjere da bilo koga udari ili prestraši, da je i tužitelj imao neki alat u ruci i to motiku, da ju je tužitelj stisnuo za vrat koji je kasnije bio crven i spustio na tlo.

Supruga tužitelja D. R. ponovila je navode tužitelja, a svjedok D.

K. zajedno s tužiteljem zatrpavao je kanal i opisao je nastali incident: tuženici pod 2) i 4) i supruga tuženika pod 2) vrijeđali su i pogrdnim imenima nazivali osobe koje su zatrpavale kanal, tom prilikom tužena pod 4) nije ozlijeđena niti ju je bilo tko gurnuo već se na podu našla tako što se najvjerojatnije spotakla. S. M. C.

također je bio u grupi osoba koje su zatrpavale kanal te je kazao da su ih verbalno napali tuženik pod 2), njegova žena K. i tužena pod 4) te da su vrijeđali i mahali rukama, a prilikom incidenta da nije nitko ozlijeđen. Tuženik pod 2) da je bio uzeo kamen da će nekoga gađati ali svjedok mu je taj kamen oduzeo. Tužena pod 4) da je pala jer je to neravan teren, nije vidio da je bilo tko odgurnuo. Svjedokinja K. K., supruga tuženika pod 2) kazala je da je u tom incidentu batine dobio njen suprug i njena sestra (tuženici pod 2) i 4)), priznala je da je vikala ali ne tužitelju nego ženi čiji je sin zatrpavao kanal.

Ostali saslušani svjedoci koje sud nije spomenuo nisu imali relevantnih saznanja.

Kad se iskazi stranaka i svjedoka koje je sud interpretirao dovedu u vezu s pregledanom snimkom koju je preko mobitela snimila supruga tužitelja ovom se sudu nameće zaključak da tužitelj nije uspio dokazati svoju tvrdnju da je pretrpio fizičke prijetnje i to od strane tuženika pod 2) kamenom i od strane tužene pod 4) lopatom. Što se tiče verbalnih prijetnji i vrijeđanja, jasno je da se radilo o stresnoj situaciji s povišenim tenzijama, da je taj događaj započeo zatrpavanjem kanala i vikom i vrijeđanjem koje je uglavnom, kome god je stigla, upućivala supruga tuženika pod 2) K. K. i da je

nakon toga situacija izmakla kontroli te prerasla i u fizičko nasilje. U toj situaciji sud nije mogao izolirati ponašanje tuženika pod 2) i 4) u vidu verbalnog napada usmjerenog isključivo prema tužitelju jer je svađa bila sveobuhvatna i nije imala neku posebno izdvojenu osobu kao objekt napada. Stoga je i za ovaj čin koji je tužitelj u tužbi naveo da predstavlja povredu njegovog prava osobnosti sud ocijenio da tužitelj nije dokazao da je takvu povredu pretrpio.

Što se tiče svjedočenja tuženika pod 2) u prekršajnom predmetu kojom je prilikom taj tuženik kazao da je vidio da je tužitelj uhvatio za vrat tuženu pod 4) koja je nakon toga pala na pod, ovaj sud ne smatra da je tuženik pod 2) iznio neistinit iskaz i time namjerno htio kod tužitelja izazvati stres i strah radi neizvjesnosti ishoda tog postupka. Tuženik pod 2) iznio je ono što je vidio u općem naguravanju, što u prekršajnom postupku sucu nije bilo dovoljno za donošenje odluke o krivnji tužitelja. Drugim riječima, odluka kojom se tužitelj oslobađa od optužbe ne znači automatski da su svjedoci govorili neistine i lažno svjedočili već, onako kako je naveo prekršajni sud u obrazloženju presude: da su iskazi svjedoka činjenično neusklađeni pa da nije dokazano da se okrivljena pod 1) našla na tlu nakon što ju je okrivljeni pod 2) uhvatio za vrat.

Stoga je sud ocijenio da navodima tuženika pod 2) iz njegovog iskaza u prekršajnom predmetu tužitelju nije nastala bilo kakva šteta, jer se radilo o postupku u kojem je svatko navodio ono za što je pozvan svjedočiti: ono što se događalo na terenu prilikom incidenta koji je u jednom trenutku bio, u to se uvjerio i ovaj sud pregledom video snimke, zbrkan, nejasan i konfuzan, i u kojem je bilo mnogo afekta, strasti, povišenih tonova, međusobnih optužbi, vike i naguravanja.

-u odnosu na naknadu nematerijalne štete u visini od 40.000,00 kn s pripadajućim kamatama od tužene pod 4)

I konačno, trebalo se osvrnuti na navod tužitelja da ga je tužena pod 4) klevetala i vrijeđala na način da je sastavila, ispisala i javno objavila plakat naslova ''Ovo su osobe iz S. koje žele otuđiti tuđu zemlju'' u kojem je navela i tužitelja kao jednu od tih osoba i koji je zalijepila na više mjesta u S. na kojima se skuplja više ljudi:

rasvjetni stup blizu crkve, zid kraj T. biroa i u lučici P., čime je došlo do povrede njegovog ugleda i časti i izazivanja duševnih bolova duljeg trajanja i jačeg intenziteta.

Tužiteljev argument da je plakate sastavila i lijepila upravo tužena pod 4) temelji se na navodima same tužene pod 4) koja je, po mišljenju tužitelja, to i sama priznala i što je zabilježeno na video snimci koju je sud pregledao u sudnici.

Na ovoj snimci i to baš na 5,37 minuta snimke osoba koja snima, a radi se o supruzi tužitelja i saslušanoj svjedokinji D. R., obraća se tuženoj pod 4) koja sjedi na zemlji i govori joj: ''Lipo ste natipkali plakate one, hvala!'', a tužena pod 4) s poda odgovara: ''Jesmo, natipkat ću opet!'', supruga tužitelja na to: ''Zašto lipite plakate? Hvala što si priznala, hvala!''.

Tužitelj je u svom iskazu ponovio da je tužena pod 4) na video snimci sve priznala, te ju je, k tome, i susjed B. B. vidio da to čini te im kući donio jedan plakat koji je odlijepio u lučici.

Tužena pod 4) u svom iskazu negirala je da je sastavila i lijepila plakate po S. te je kazala da nema ništa s tim plakatima i da ih je prvi put vidjela kad je dobila tužbu, a B. B. da je osoba koja izmišlja za tužitelja. Ono što se vidi na video snimci kad ona, sjedeći na podu priznaje da je lijepila plakate, da se ne odnosi na sporne plakate već na upozorenja koje je na molbu sestre lijepila na nepropisno parkirana auta na njihovoj zemlji.

Tuženici pod 1) i 2) sudu su naveli da se po S. priča da je te plakate lijepio upravo svjedok B., odnosno da je to napravio sam tužitelj i njegova ''ekipa''.

Tuženik pod 3) o tome nije imao bilo kakvih saznanja.

Svjedok B. B. ispričao je sudu da je vidio tuženu pod 4) kako u lučici

P. u S. rano ujutro, da je nitko ne vidi, na jedan stup lijepi plakat na kojem je pisalo da joj uzimaju zemlju i nabrojeno je 8 ljudi, a u ruci je imala i tubu ljepila. Naveo je da nema govora da je on stavljao te plakate, a kako su u svojim iskazima insinuirali neki od tuženika (što mu je sud predočio), jer s tim nema nikakve veze, a niti mu je tužitelj obećavao bilo kakav novac.

Ostali saslušani svjedoci nisu znali tko je postavio sporne plakate po S.,

neki su ih vidjeli, a neki ih uopće nisu vidjeli po S..

Sud nije prihvatio navode tužene pod 4) i iste takve navode svjedokinja N. P., M. V. i K. K. da su jedini plakati koje je tužena pod 4) lijepila

oni koji su postavljani na nepropisno parkirane automobile na parkingu koji je ograđen spornim zidom i gdje je zatrpavan sporni kanal.

Prije svega, a po mišljenju ovog suda, između supruge tužitelja, koja je mobitelom snimala incident prilikom zatrpavanja kanala i tužene pod 4) nije bilo nikakvih nesporazuma u komunikaciji: supruga tužitelja mislila je na lijepljenje plakata sa spornim sadržajem po Stobreču, a tužena pod 4) odgovorila je upravo misleći na te plakate, a ne na upozorenja koja su stavljanja na automobile. Tako je, naime, sud shvatio i protumačio njihovu komunikaciju. Drugo, potpuno je pogrešno upotrijebiti glagol lijepiti za upozorenja koja se obično na automobile stavljaju ispod brisača, pa je sud zaključio da se pod lijepljenjem plakata mislilo isključivo na plakate koji su osvanuli po S., bili su pričvršćeni ljepilom na, primjerice, rasvjetni stup u lučici P. i imaju sadržaj koji je tužitelj interpretirao u tužbi te jedan od tih plakata kopirao i dostavio uz tužbu. Sud nije prihvatio navode ostalih tuženika da se radi o potezu samog tužitelja ili da je svjedok B. osobno stavljao te plakate i za uzvrat primio naknadu od tužitelja jer je to ovom sudu potpuno nevjerojatno i previše pakosno da bi se uopće sud time bavio kod okolnosti što je tužena pod 4) odgovorila supruzi tužitelja, a što je snimljeno na video snimci.

Stoga je sud zaključio da je tužitelj uspio dokazati da se tužena pod 4) odlučila, te i poduzela stavljanje plakata po S. i to barem na jedno od mjesta gdje su nalijepljeni i time većem broju osoba u S., koji je mala sredina u kojoj se svi poznaju, učinila dostupnim tvrdnju da tužitelj, između ostalih navedenih osoba, želi otuđiti tuđu zemlju, te da se radi toga treba sramiti, a kako je na plakatu napisano. Prema mišljenju ovog suda takvim je tvrdnjama i grubim osudama tužena pod 4) povrijedila pravo osobnosti tužitelja povredom njegovog ugleda i časti. Drugim riječima, tuženu pod 4) treba smatrati odgovornom za iznošenje neprovjerenih i uvredljivih navoda o tužitelju te, uz primjenu odredbe čl. 1098. u vezi s čl. 1100. ZOO-a tužitelju dosuditi naknadu nematerijalne štete koja odgovara stupnju patnje i duševnih boli koju je pretrpio radi postupaka tužene pod 4).

Kojim je patnjama radi isticanja plakata po S. bio izložen, tužitelj je govorio sudu u svom iskazu. Naveo je da su ti plakati bili nalijepljeni na tri mjesta, da je njegova supruga skinula jedan plakat kraj T. biroa, a svjedok B. jedan koji je bio na

stupu u lučici, da se radi riječi s početka i kraja plakata koje ga vrijeđaju osjećao loše jer su to riječi koje su podobne izazvati javni prezir, omalovažavanje i sram u lokalnoj zajednici, a bile su ispisane crvenom bojom debelim flomasterom što je dokazao pružajući na uvid u sudnici original plakata. Naveo je da se osjećao jako neugodno jer da ga svi mještani S. dobro poznaju, da su ga stalno pitali o čemu se tu radi, da se morao opravdavati i demantirati tvrdnje da je lopov odnosno kriminalac koji želi oteti tuđu zemlju. Takve tvrdnje da su čak došle i do njegove djece, koji su osnovnoškolci jer se u školi o tome pričalo pa je i njima bilo nelagodno i postavljala su se pitanja.

Supruga tužitelja, svjedokinja D. R. također je sudu opisivala stanje tužitelja vezano za postavljanje plakata te je rekla da su time bili osramoćeni i da su djeci u školi govorili da im je otac kriminalac, da u S. svatko svakoga dobro poznaje jer je riječ o maloj sredini i da njen suprug više nije ista osoba.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja i njegove supruge smatrajući da su iskreno ispričali sudu o tome kako se osjećao i tužitelj i cijela njegova obitelj nakon objavljivanja plakata po S., te je ocijenio da je time došlo do ugrožavanja tužiteljevog ugleda, dobrog glasa i časti jer je došlo do prenošenja neprovjerenih navoda o tužitelju i javne osude što je bilo dostupno većem broju osoba, i što je kod tužitelja izazvalo osjećaj povrijeđenosti u takvom intenzitetu koji opravdava dosuđenje pravične novčane naknade.

Ocjenjujući stupanj duševnih boli koje je pretrpio tužitelj sud je vodio računa i o tome da su stranke ovog postupka u dugotrajnom sukobu vezano za sporno zemljište i mogućnost prolaska i parkiranja tužitelja, što mještanima S., isto tako, nije moglo ostati nepoznato jer se o tome u maloj sredini zasigurno priča.

Osim toga, sud je vodio računa i o tome da je u trenutku podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari pred ovim sudom tekao i spor po tužbi tužitelja M. K. (od 19.

lipnja 2018. g.) protiv tuženika N. R., pod poslovnim brojem P. 3009/18, radi prestanka uznemiravanja u kojem je donesena presuda od 14. listopada 2021. g. kojom je tuženiku-u ovom predmetu tužitelju naloženo prestati uznemiravati tužitelja-u ovom predmetu tuženika pod 2), u izvršenju njegovih vlasničkih prava na nekretnini opisanoj kao čest. zem. 66/3 z.u. 356 k.o. S. (cijela k.č. zem. 1683), površine 188 m², na način da na predmetnoj nekretnini parkira osobni automobil ili prikolicu (koji su opisani) ili da na bilo koji drugi način koristi ili uzurpira bilo koji dio opisane nekretnine te mu je zabranjeno svako daljnje takvo ili slično uznemiravanje tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih prava na opisanoj nekretnini. Opisana nekretnina predstavlja upravo sporno parkiralište, a zidić koji je izgrađen na sjeverno položenoj kat. čest. 1693 k.o. S.

izgrađen je upravo da bi se spriječilo pristupanja tom parkiralištu, između ostalih vozila, i vozilu tužitelja.

Ova presuda potvrđena je presudom drugostupanjskog suda broj G.-291/22 od 8. ožujka 2022. g., a pun. tuženika obje je presude dostavio u spis na ročištu od 30. ožujka 2022. g., što je ovaj sud prihvatio i pregledao presude u dokazne svrhe jer su donesene nakon zaključenja prethodnog postupka (na ročištu od 12. studenog 2019. g.) u ovoj pravnoj stvari.

To znači da je tužena pod 4) u vrijeme kad nije bila donesena niti prvostupanjska presuda u predmetu ovog suda P. 300918 odlučila predočiti mještanima S.

tužitelja kao otimača tuđe zemlje koji se ima radi toga sramiti. Istina je da se ispostavilo da je za tužitelja u pravomoćnoj sudskoj odluci utvrđeno da je uznemiravao pravo vlasništva tužitelja M. K.-u ovom predmetu tuženika pod 2), kao suvlasnika opisane nekretnine, na način da je na toj nekretnini bespravno parkirao svoje osobno vozilo odnosno prikolicu, smatrajući da mu to pravo, radi dugotrajnog izvršavanja, pripada.

To u svakom slučaju umanjuje štetu koja je nanesena tužitelju jer je tužitelj postupao protupravno i s tim ponašanjem do odluke suda nije htio prestati. To ipak ne znači da je tužena pod 4) mogla nesmetano i bez ikakvih posljedica tužitelja, između ostalih mještana, izvrgavati, i pored pokrenutog postupka pred sudom, javnoj osudi i kritici uz upotrebu oštrih izraza neprimjerenih u civiliziranoj komunikaciji.

Stoga je sud ocijenio da tužitelju pripada naknada za štetu koja mu je prouzročena objavom spornih plakata po S., odnosno da iznos od 10.000,00 kn,

predstavlja adekvatnu satisfakciju za duševne bolove koje je trpio tužitelj radi javnog obavještavanja mještana S. i javne osude u plakatima koje je postavila tužena pod 4) u kojem je dijelu trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev, a u preostalom dijelu, za isplatu iznosa od 30.000,00 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev trebalo je u ovom dijelu odbiti kao neosnovan.

Na dosuđeni iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od presuđenja do isplate. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga, što znači da je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate iz odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a u cijelosti osnovan jer bi tužitelju kamata na dosuđeni iznos glavnice pripadala i od ranijeg datuma.

Tužitelj je u tužbi zatražio isplatu zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Međutim, prema ovoj odredbi, koja je izmijenjena novelama iz Narodnih novina broj 114/22 i 156/22, na iznos glavnice tužitelju nakon 1. siječnja 2023. g. zatezna kamata pripada po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa je tako sud odlučio u izreci.

Odluka o troškovima postupka u odnosu na zahtjev prema tuženicima pod 1), 2) i 3) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), jer je tužitelj u odnosu na ove tuženike u cijelosti izgubio spor, pa ga je trebalo obvezati na naknadu troškova postupka kojima su bili izloženi tuženici pod 1), 2) i 3).

Ovim je tuženicima trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima od 27. veljače 2020. g., 9. veljače 2021. g., 30. ožujka i 20. rujna 2022. g. i 7. veljače 2023. g. po 100 bodova (ukupno 600 bodova) i trošak zastupanja na ročištu od 12. studenog 2019. g. od 25 bodova.

Ukupan broj bodova od 625 trebalo je uvećati za zatraženo povišenje tarifnih stavki radi zastupanja više osoba iz Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 42/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa) od 30% i taj broj bodova (812,5) pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife. Iznos koji se dobije na opisani način (12.187,50 kn) trebalo je uvećati za zatraženi PDV te tako dobiti iznos od 15.234,38 kn koji je trebalo tuženicima pod 1), 2) i 3) dosuditi u razmjernom dijelu od 3/4, a budući da je pun. tuženika pod 1), 2) i 3) zastupao i tuženu pod 4) prilikom poduzimanja svih navedenih radnji. To znači da je tužitelja trebalo obvezati na naknadu troškova tuženicima pod 1), 2) i 3) u visini od 11.425,78 kn kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude u odnosu na tuženike pod 1), 2) i 3).

Odluka o troškovima postupka u odnosu na tuženu pod 4) temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, jer je uspjeh ovih stranaka u parnici djelomičan. Prema ovoj odredbi ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Ocjenjujući uspjeh stranaka u ovoj parnici vezano za osnov i visinu zahtjeva sud je ocijenio da je tužitelj uspio u dijelu od 62,5%, a tužena pod 4) u dijelu od 37,5%. Primjenom citirane odredbe ZPP-a tužitelju je od troška postupka koji će sud utvrditi da su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka u odnosu na tuženu pod 4) trebalo odmjeriti naknadu dijela troškova koji odgovara postotku od 25%.

Tužitelju je trebalo priznati trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištima od 27. veljače 2020. g., 9. veljače 2021. g., 30. ožujka i 20. rujna 2022. g. i 7. veljače 2023. g. po 100 bodova (ukupno 600 bodova) i trošak zastupanja na ročištu od 12. studenog 2019. g. od 25 bodova.

Ukupan broj bodova od 625 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife. Iznos koji se tim postupkom dobije (9.375,00 kn) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i tako dobiven iznos od 11.718,75 kn umanjiti te ocijeniti da tužitelju, u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, pripada 25% ovog iznosa odnosno 2.929,69 kn što predstavlja trošak koji je trebalo priznati tužitelju i koji je dužna podmiriti tužena pod 4), zbog čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je trebalo priznati i zatraženu zateznu kamatu propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, teče od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno te u izreci presude odrediti i stopu ove kamate.

Svi iznosi iz izreke presude izraženi su i u valuti EUR s fiksnim tečajem konverzije 7,53450, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj 85/22, prema kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca 2023. g. Valuta EUR, a kao uvedeno službeno sredstvo plaćanja u RH od 1. siječnja 2023. g., navedena je prva u dvojnom iskazivanju.

U Splitu, 13. travnja 2023. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).