REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 185/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Grahovac, odvjetnik u Zagrebu, protiv I-tuženika PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, i II-tuženice ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o reviziji I-tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4210/15-2 od 30. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda u odnosu na I-tuženika Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-5470/09-66 od 28. travnja 2015., u sjednici održanoj 12. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

Revizija I-tuženika se prihvaća, te se ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4210/15-2 od 30. svibnja 2017. u dijelu pod toč. I. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je I-tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 488.500,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2009. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, kao i da I-tuženik naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 267.275,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2015. do isplate (toč. I.). Odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu kunske protuvrijednosti dosuđenog iznosa glavnice od 488.500,00 EUR, zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 400.000,00 EUR za razdoblje od 1. kolovoza 2007. do 15. lipnja 2009., te zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 88.500,00 EUR za razdoblje od 23. travnja 2008. do 15. lipnja 2009. (toč. II.). U cijelosti je odbijen zahtjev tužiteljice u odnosu na II-tuženicu ĆĆ (toč. III.).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba I-tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, osim da se isplata izvrši u stranoj valuti (toč. I.). Isto tako odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II. izreke (toč. II.). Rješenjem drugostupanjskog suda uvažena je žalba tužiteljice i ukinuta je presuda u dijelu pod toč. III. izreke, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv presude suda drugog stupnja I-tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, zbog svih revizijskih razloga predviđenih čl. 385. i 385. a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

4. S navedenim prijedlogom za dopuštenje revizije postupljeno je kao s revizijom, budući da je drugostupanjska odluka donesena 30. svibnja 2017.

5. Navedeni podnesak I-tuženika je uručen je tužiteljici, odnosno njezinom punomoćniku na ročištu održanom 24. lipnja 2020., te nije u spis dostavljen odgovor na navedeni podnesak.

6. Revizija I-tuženika je osnovana.

7. Ispitujući presudu drugoga stupnja, u dijelu koji se pobija revizijom, revizijski sud nalazi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da je izreka drugostupanjske presude nerazumljiva i nejasna, a radi toga neprovediva u ovršnom postupku.

8. Naime, prvostupanjski sud je obvezao I-tuženika da isplati tužiteljici iznos od 488.500,00 EUR, s pripadajućom zateznom kamatom, dok je odbio zahtjev tužiteljice da se naloži I-tuženiku da isplatu izvrši u kunskoj protuvrijednosti.

9. Drugostupanjski sud je odbio žalbu I-tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. I., dakle u dijelu u kojem je obvezao I-tuženika da tužiteljici isplati iznos od 488.500,00 EUR, osim u dijelu da se isplata izvrši u stranoj valuti. S druge strane, drugostupanjski sud je odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II. izreke, a gdje je odbijen zahtjev tužiteljice da joj I-tuženik isplati iznos od 488.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.

10. Obzirom na takav sadržaj izreke drugostupanjske presude nije uopće jasno koji je to iznos I-tuženik dužan platiti tužiteljici, jer se jedne strane odbijeno je plaćanje u kunskoj protuvrijednosti, a s druge strane odbijena je žalba tuženika, osim u dijelu da se isplata izvrši u stranoj valuti. Isto tako, takav sadržaj izreke drugostupanjske presude u protivnosti je i sa sadržajem obrazloženja odluke suda drugoga stupnja, jer se u obrazloženju jasno navodi da je ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila, pa ako je primila stranu valutu, da tada postoji i obveza vraćanja strane valute.

11. Kako zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka nije moguće ispitati pobijanu presudu, valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu u odnosu na I-tuženika i to u dijelu pod toč. I. izreke, te predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

12. U nastavku postupka drugostupanjski sud je dužan otkloniti počinjenu bitnu povredu, te ponovno odlučiti o žalbi I-tuženika na prvostupanjsku presudu.

13. O troškovima nastalim u revizijskom stupnju postupka odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. ZPP).

Zagreb, 12. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug