REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 746/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića, člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja KO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mato Krmek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri u Splitu, Pisarnica u Zagrebu, protiv protustranke 1. Kontinental prijevoz d.d. Zagreb, Samoborska cesta 92 i 2. Croatiatrans-grup iz Zagreba, Avenija Marina Držića bb, radi provedbe rješenja o osiguranju, odlučujući o reviziji predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-851/17-2 od 10. siječnja 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-28003/14-14 od 3. kolovoza 2017., na sjednici održanoj 12. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e :

Revizija predlagatelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijena je provedba rješenja o osiguranju prvostupanjskog suda poslovnog broj Ovr-3246/12 Ozn I-1576/96 od 23. studenoga 2012., uz određivanje brisanja plombe Z-28003/14 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Rješenjem suda drugoga stupnja potvrđeno je pobijano rješenje.

3. Protiv drugostupanjskog rješenja predlagatelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) u vezi čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13. i 60/13., dalje ZZK). Postavlja pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da se revizija prihvati, pobijano rješenje preinači i prihvati prijedlog predlagatelja.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6.1. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. prosinca 2013. zauzeto je pravno shvaćanje da je u zemljišnoknjižnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

6.2. U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući način primjenjuju se odredbe o reviziji protiv presude (čl. 400. st. 3. ZPP).

6.3. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u t. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

7.1. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7.2. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

8. Predlagatelj u reviziji postavlja pitanja:

1. Da li je zemljišnoknjižni sud u zemljišnoknjižnom postupku u kojem se traži provedba pravomoćnog rješenja o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava, koje rješenje je prije toga donio nadležan sud, ovlašten ocjenjivati sadržaj rješenja o osiguranju, odnosno da li je ovlašten ispitivati ispunjene opće pretpostavke za uknjižbu o knjižnom predniku?

2. Da li je prijedlog za brisanje društvenog vlasništva na nekretnini na kojoj je upisano pravo korištenja, ovlašten postaviti isključivo nositelj tog prava korištenja ili svaka treća osoba koja za to ima pravni interes?

9. Kao razlog važnosti podnositelj revizije se poziva na drugačiju sudsku praksu pa tako u odnosu na prvo pitanje u predmetima Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-574/98 i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3659/03 te Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1219/13 i Rev-1283/11, a u odnosu na drugo pitanje Županijskog suda u Zagrebu Gž-2275/07.

10. Prema shvaćanju revizijskog suda pitanja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.

11. Predmet ovog postupka je provedba ovršne uknjižbe založnog prava. U postupku je utvrđeno da je u ovršnom postupku povodom prijedloga ovdje predlagatelja, podnositelja revizije, određeno rješenje o osiguranju.

12. Nižestupanjski sudovi su odbili prijedlog pozivom na odredbe čl. 108. st.1. ZZK u svezi čl. 109. st. 1. i 4. ZZK. Prijedlog je odbijen jer da je založno pravo određeno na nekretnini (zkč br 329/2 kuća i dvorište [adresa] sa 24880 m2, upisan au zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dalje: predmetna nekretnina) koja je uknjižena kao društveno vlasništvo s uknjiženim pravom korištenja za korist Croatiatrans-grup, Zagreb, Avenija Marina Držića bb, međutim da postoje zapreke za provedbu upisa naloženog rješenjem Ovr-3246/12 Ozn I-1576/96 od 23. studenoga 2012. To jer da se radi o protivniku upisa koji je u zemljišnoj knjizi upisan kao nositelj prava korištenja na nekretnini u društvenom vlasništvu, a da za provedbu upisa nije ispunjena opća pretpostavka za uknjižbu - o knjižnom predniku, propisana odredbom čl. 40 ZZK. Rješenjem o osiguranju određeno je prisilno zasnivanje založnog prava na nekretnini društvenog poduzeća Croatiatrans-grup, Zagreb, koji je upisan kao nositelj prava korištenja na nekretnini koja se nalazi u režimu društvenog vlasništva te gdje je 1. ovršenik Kontinental prijevoz d.d. Zagreb. Pitanje vlasništva trgovačkog društva kao pravnog slijendika društvenog poduzeća prvostupanjski sud cijeni kroz čl. 42. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“, br. 21/96., 71/97., 16/98. i 73/00.), prema kojem Hrvatski fond za privatizaciju (dalje: Fond) izdaje rješenje kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenje u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“, br. 19/91., 83/92., 94/93., 2/94., 9/95. i 118/99.), i ono se izdaje na zahtjev stranke, a za potrebe upisa u zemljišne knjige, te da rješenje Fonda je tabularna isprava za upis trgovačkog društva ako je prednik trgovačkog društva društveno poduzeće koje je upisano kao nositelj prava. Stoga je pravnog pristupa da prvenstveno treba provesti postupak brisanja društvenog vlasništva i uknjižbe nekretnine kao vlasništva novonastalog društva slijednika nositelja prava korištenja. A za to da je potrebno utvrditi da su nekretnine procijenje u društveni kapital u postupku pretvorbe upisa nositelja prava korištenja, a na koje okolnosti predlagatelj nije dostavio odgovarajuće isprave.

13.1. Prema odredbi čl. 106. st. 2. ZZK rješenje o upisu zemljišnoknjižni sud će donijeti i kad zemljišnoknjižni upis odredio neki drugi sud ili drugo tijelo u granicama svoje nadležnosti.

13.2. Kad zemljišnoknjižni upis određuje drugi sud ili drugo nadležno tijelo, a ne zemljišnoknjižni sud, zemljišnoknjižni sud će se ograničiti na ispitivanje je li upis odredilo za to nadležno tijelo te je li upis provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige, a glede ostalih pretpostavki odlučuje onaj sud ili drugo tijelo koje upis dopušta, sukladno čl. 108. st. 2. ZZK.

13.3. Odredba čl. 95. st.1. ZZK određuje da osoba koja bi time stekla, promijenila ili izgubila knjižno pravo ovlaštena je staviti prijedlog za upis koji bi imao značenje uknjižbe ili predbilježbe. Odredbom čl. 96. ZZK regulirano je kada se može staviti prijedlog u ime drugog, pa je tako određeno, st. 1., da tko stavlja prijedlog u ime drugoga mora na to biti ovlašten, što mora i dokazati ispravom. Ako tim Zakonom nije što drugo određeno, postojanje i valjanost toga ovlaštenja prosuđivat će se po općim pravilima. Ostalim odredbama tog članka određeno je pravo onog čije bi se knjižno pravo upisom prenijelo, ograničilo ili opteretilo, (a što predlagatelj nije) u korist drugog da može zahtjevati upis u korist drugog, zatim, pravo drugog kada je izvanknjižni stjecatelj knjižnog prava to pravo prenio na drugog ili ga je u njegovu korist ograničio ili opteretio, (što također ovdje nije situacija), te slučajevi kada jamac može zahtjevati upis hipoteke u korist vjerovnika te upis zajedničkih prava zajedničara, a što sve ovdje nije predmet postupka.

13.4. Zatim, prema čl. 43. ZZK upisi u zemljišnu knjigu dopustit će se samo na temelju isprava sastavljenih u obliku propisanom za njihovu valjanost, a za upis knjižnoga prava, njegove promjene, ograničenja ili prestanak mora za to iz isprave biti vidljiv pravni temelj. Prema čl. 52. st. 1 ZZK zemljišnoknjižni sud dopustit će uknjižbu samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava (na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom), a prema čl. 55. ZZK st.1. javne isprave na temelju kojih se može dopustiti uknjižba su: a) isprave koje su o pravnim poslovima sastavili za to nadležno tijelo ili javni bilježnik u granicama svoje ovlasti i u propisanom obliku, ako sadrže sve što se zahtijeva i za uknjižbu na temelju privatnih isprava, b) odluke suda ili drugoga nadležnog tijela odnosno pred njima sklopljene nagodbe koje se prema propisima o ovrsi smatraju ovršnim ispravama ili koje se prema odredbama propisa kojim se uređuje opći upravni postupak smatraju izvršnim rješenjima prikladnim za upis prava u zemljišnu knjigu, ako sadrže točnu oznaku zemljišta ili prava na koji se odnosi upis.

13.5. Prema odredbi čl. 40. ZZK upisi u zemljišnu knjigu dopušteni su samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava, glede kojega se upis zahtijeva, ili koja bar istodobno budu kao takva uknjižena ili predbilježena (knjižni prednik).

14.1. Iz navedenih odredbi proizlazi da (čl. 106. st. 2. ZZK) će se rješenje o upisu donijeti i kad zemljišnoknjižni upis odredio neki drugi sud, što znači i kad se traži provedba pravomoćnog rješenja o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava.

14.2. Zemljišnoknjižni sud nije ovlašten preispitivati materijalnopravnu pravilnost pravomoćnih odluka (zemljišnoknjižnih isprava) nekog drugog suda, kada je taj sud u okviru svoje nadležnosti odredio upis u zemljišnu knjigu. Kada je tako određen upis zemljišnoknjižni sud će se ograničiti na ispitivanje je li upis odredilo za to nadležno tijelo te je li upis provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige, a glede ostalih pretpostavki odlučuje onaj sud ili drugo tijelo koje upis dopušta (čl. 108. st. 2. ZZK). U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud ocijenjivao je li upis provediv s obzirom na stanje u zemljišnim knjigama (prvo pitanje).

15. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je stanje u zemljišnim knjigama takvo da je upisano pravo korištenja za korist Croatiatrans-grup iz Zagreba, da se radi o nekretnini u režimu društvenog vlasništva. Iz isprava priloženih uz prijedlog proizlazi da poduzeće pod tom tvrtkom nije provelo postupak pretvorbe sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća, već je dana suglasnost Fonda o podjeli na 19 poduzeća uključujući i Kontinental prijevoz d.d. Zagreb koje je provelo postupak pretvorbe. Prvostupansjki sud utvrđuje da se za to trgovačko društvo nije priložila isprava da je predmetna nekretnina procijenjena u društveni kapital tog društva u postupku pretvorbe. Dakle nedostaje isprava iz koje bi bilo vidljiv pravni temelj u odnosu na Kontinental prijevoz d.d. Zagreb, i to isprave koje je za to sastavio Fond kao nadležno tijelo - da je nekretnina procijenjena u društveni kapital slijedom čega je ispravno zaključeno da postoje zapreke za upis (čl. 108. ZZK, čl. 40. ZZK).

16. Predlagatelj u ime drugog, u smislu čl. 96. ZZK, nije ovlašten zahtijevati brisanje društvenog vlasništva, jer bi takvim upisom bila izvršena promjena nositelja knjižnog prava odnosno prijenos prava korištenja, a za to mu iz odredbi ZZK ne izvire ovlaštenje. To osobito u situaciji kada on ne raspolaže odgovarajućim ispravama (drugo pitanje).

17. Nepriloženost takvih isprava pravilno su ocijenili nižestupanjski sudovi. Naime, odredbom čl. 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća propisano je da se tim zakonom uređuje pretvorba poduzeća s društvenim kapitalom u poduzeće kojemu je određen vlasnik. Postupak pretvorbe počinje donošenjem odluke o pretvorbi koju u smislu članka 10. toga Zakona donosi organ upravljanja poduzeća, a koja se s prilozima u smislu članka 11. toga Zakona (između ostalog elaboratom o procjeni vrijednosti poduzeća – stavak 1. točka 7. te podacima i dokazima o pravu korištenja nekretnina prema stavku 1. točka 5.) dostavlja Fondu za privatizaciju kao nadležnom za davanje suglasnosti o namjeravanoj pretvorbi (čl. 12. st. 1. toga Zakona), odnosno za donošenje rješenje kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u smislu članka 42. Zakona o privatizaciji. Odgovarajuće rješenje donosi dakle Fond za privatizaciju, kao nadležno tijelo, ako su ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 11. Zakona o pretvorbi (u pogledu nekretnina, to je prije svega pravo korištenja). Tako izdano rješenje u skladu s odredbom čl. 42. st. 2. Zakona o privatizaciji služi za upis nekretnina u zemljišne knjige, odnosno polaganje u knjigu isprava, te predstavlja javnu ispravu u smislu članka 55. stavak 1.b ZZK.

18. Vezano za istaknute razloge revizije za naglasiti je da prema odredbi čl. 360. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. dalje: ZVDSP) pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava – pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar podobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije, a prema odredbi stavka 2. istog članka pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu toga zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu toga zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije. No odredbom čl. 390. st. 1. ZVDSP propisano je da se odredbe čl. 360. do čl. 365. toga Zakona ne primjenjuju na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi. Također prema odredbi članka 390.a ZVDSP trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije između ostalog bile procijenjene u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Stoga i prema toj zakonskoj odredbi trgovačko društvo koje je pravni slijednik društvenog poduzeća koje je provelo pretvorbu društvenog kapitala ne može postati vlasnik nekretnina koje nisu procijenjene u kapital prilikom pretvorbe vlasništva. Procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital je nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva. Potpuno je neprihvatljivo s obzirom na odredbu čl. 47. Zakona o privatizaciji i čl. 390.a ZVDSP da bilo koje trgovačko društvo može postati vlasnikom nekretnine koja nije obuhvaćena pretvorbom. To bi bilo u suprotnosti sa osnovnim ciljem i svrhom pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća.

19. U tom smislu pravilno je prvostupanjski sud kraj činjenice da predlagatelj nije dostavio ispravu u smislu izloženog, zaključio da postoje zapreke za provedbu upisa te pravilno drugostupanjski sud naznačuje da u ovom postupku i nema prijedloga Croatiatrans-grup da se „briše društveno vlasništvo“ već predlagetelj traži zabilježbu rješenja o osiguranju na nekretnini za koju postoji upis društvenog vlasništva i pravo korištenja Croatiatrans-grup, te da je upitno je li Croatiatrans-grup stvarni vlasnik predmetne nekretnine.

20. Radi navedenog revizija predlagatelja u odnosu na postavljena pitanja nije osnovana pa je valjalo istu odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP.

Zagreb, 12. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug