Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 21 Kž-245/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Igora Pavlica, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženika HE, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 13. ožujka 2023. broj 3 K-48/2023-21, u sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika HE kao neosnovana i potvrđuje se presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 13. ožujka 2023. broj 3 K-48/2023-21 optuženik AE proglašen je krivim zbog kaznenih djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji iz čl. 179. a KZ/11 te zbog kaznenog djela protiv javnog reda, nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331. st. 1. KZ/11. Za svako počinjeno kazneno djelo optuženiku su utvrđene kazne zatvora, pa mu je tako zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji iz čl. 179. a KZ/11 optuženiku, je na temelju istog zakonskog propisa, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, a zbog kaznenog djela protiv javnog reda, nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331. st. 1. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 4 mjeseca. Uz primjenu odredbe čl. 51. KZ/11 optuženik AE osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca, s time što mu je, na temelju čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se dio kazne u trajanju od 7 mjeseci ima izvršiti, a dio kazne u trajanju od 7 mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u vremenu od 3 godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 54. KZ/11 u kaznu zatvora optuženiku HE uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. prosinca 2022. pa nadalje. Istom presudom, na temelju odredbe čl. 331. st. 7. KZ/11 od optuženika te BE oduzeti su predmeti pobliže opisani pod točkom VI. izreke pobijane presude. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja propustio je navesti broj Narodnih novina 80/22 s izmjenama i dopunama ZKP/08 koje su također važile u vrijeme donošenja pobijane presude, dok je pogrešno naveo broj Narodnih novina 84/21) optuženik AE presuđen je na plaćanje troškova provedenog kaznenog postupka i to troška paušala u iznosu od 150 eura odnosno 1.130,18 kn, a osim navedenog presuđen je na plaćanje troškova branitelja koji mu je postavljen po službenoj dužnosti s time što će o visini tog troška biti odlučeno posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žali se optuženik AE po branitelju po službenoj dužnosti Stanoju Marinoviću, odvjetniku u Koprivnici. Žalba je podnesena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i zbog odluke o kazni s prijedlogom da nadležni županijski sud prihvati žalbu optuženika, preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-286/2023-3 od 11. travnja 2023. vratio spis.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Optuženik izrijekom u podnesenoj žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, međutim tu žalbenu osnovu ne konkretizira i ne navodi u čemu bi se ona točno sastojala. Stoga je pobijana presuda ispitana po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 kojim ispitivanjem je utvrđeno da sud prvoga stupnja nije počinio niti jednu od povreda iz te zakonske odredbe, pa prema tome niti onu na koju upire žalitelj u podnesenoj žalbi.

7. Žaleći se zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe da je što se tiče kaznenih djela prijetnje i nasilja u obitelji osuđen isključivo na temelju iskaza oštećenice BE bez da je proveden i jedan dokaz radi provjere vjerodostojnosti njezinog iskaza. Optuženik ističe da ne postoje svjedoci koji bi potvrdili eventualno višegodišnje nasilje optuženika nad oštećenicom, ne postoji eventualno video ili audio snimka prijetnji ili nasilja optuženika prema oštećenici niti pak je u vezi događanja oštećenica zatražila bilo kakvu pomoć. Ustvrđuje da je samo jedan svjedočki iskaz daleko nedostatan za proglašenje optuženika krivim u konkretnom slučaju jer je umjesto da ga proglasi krivim prvostupanjski sud trebao primijeniti načelo in dubio pro reo i optuženika osloboditi optužbe. U prilog ovih svojih tvrdnji žalitelj prigovara ocjeni svjedočkog iskaza oštećene koja je sama navela da bi optuženika ponovno primila u svoj dom ukoliko bi se isti klonio alkohola. Ta okolnost, po žalitelju, upućuje na zaključak da se ne radi o nasilju u obitelji koje bi bilo toliko ozbiljno da bi oštećenica zauvijek izbacila optuženika iz svog života, da se u konkretnom slučaju radi o sukobu u obitelji koji je prešao granice uobičajene obiteljske prepirke, međutim na strani optuženika nije bilo nikakve namjere ili želje za realiziranjem izrečenih riječi i prijetnji.

8. Za razliku od ovakvih tvrdnji žalitelja pravilno je postupio prvostupanjski sud kad je u cijelosti povjerovao iskazu oštećenice. Sam optuženik u svom iskazu poriče da bi svojoj izvanbračnoj supruzi BE prijetio ili upućivao pogrdne riječi i tjerao je iz kuće. Naveo je da sa oštećenicom živi unatrag tri godine, da je uzdržava te da je u kuću koja je vlasništvo oštećenice uložio značajan novac. Uz to sa oštećenicom zaključio ugovor prema kojem bi on trebao naslijediti kuću u [adresa] gdje zajedno žive u izvanbračnoj zajednici. Navodi da je do sukoba i neslaganja između njih došlo iz razloga što nije otputovao u Zagreb gdje su trebali posjetiti kćer oštećene, a nije otišao niti u Pitomaču posjetiti zeta oštećene. Upravo radi toga došlo je do svađe, zbog kojega je supruga prijavila tjedan dana nakon iste. Navodi da ga prije nije prijavljivala. Za razliku od ovakvih tvrdnji žalitelja iz iskaza oštećene BE proizlazi da je ona u travnju 2020. sa optuženikom zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju na temelju kojeg je poslije njezine smrti kuća u kojoj žive trebala pripasti optuženiku. Nakon zaključenja tog ugovora optuženik je počeo učestalo konzumirati alkohol i u takvom stanju se počeo s njome svađati. Čak i kada je bio trijezan nije želio njezin utjecaj te ju je tjerao iz kuće. 16. prosinca 2022., optuženik je bio pod utjecajem alkohola te je u svađi oštećenici rekao da će je polijati benzinom i zapaliti, da će zapaliti kuću a na kraju i sebe. Kroz cijeli period od travnja 2020. optuženik je, prema riječima oštećenice, istu vrijeđao govoreći da je debela krava, da ima 150 kila, da će je spremiti u ludnicu, tjerao je van iz kuće, a u jednom navratu kad su gledali film rekao joj da će joj staviti jastuk na lice, da mu to ne bi bio problem uslijed čega tada ne bi ostali otisci prstiju. Točno je da je oštećena na raspravi 13. ožujka 2023. navela da je spremna primiti optuženika u svoju kuću, ali pod uvjetom da više ne pije i da prestane biti agresivan prema njoj. Napomenula je da od kada je u istražnom zatvoru s optuženikom ne komunicira. Prvostupanjski sud nije imao razloga povjerovati ovako detaljnom opisu događanja između optuženika i oštećene, a sama izjava oštećene da ga je spremna primiti nakon izdržavanja kazne je uvjetovana traženjem oštećenice da isti prestane piti i da prestane biti agresivan prema njoj. Upravo ovakav okolnosni prikaz događanja između optuženika i oštećenice potvrđuje da je njezin iskaz vjerodostojan, za razliku od iskaza optuženika koji je nekritičan prema svome ponašanju ali i prema konzumaciji alkohola. Valja napomenuti da je optuženik do sada već u jednom navratu pravomoćno presuđen zbog istovrsnog kaznenog djela prema istoj oštećenoj što također podupire iskaz oštećenice o prijetnjama i nasilju u obitelji koje je doživjela u zajednici sa optuženikom. Žalba optuženika iz osnove pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja temelji se isključivo na preocjeni dokaza provedenih u postupku tj. preocjeni obrane optuženika i svjedočkog iskaza žrtve, bez ikakvih konkretnih prijedloga za provođenje dokaza kojima bi se moglo utvrditi drugačije činjenično stanje. Zbog svega naprijed iznesenoga žalba optuženika iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

9. Žalitelj žalbu na odluku o kazni temelji na žalbenoj osnovi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je posebno ne obrazlaže. Po stavu ovog drugostupanjskog suda sud prvoga stupnja pravilno je utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoje olakotne okolnosti na strani optuženika, niti pak u okolnostima pod kojima je kazneno djelo počinjeno, što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i cijenio. Isto tako pravilno je optuženiku kao otegotna okolnost cijenjena okolnost da je do sada u jednom navratu pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 prema istoj žrtvi, pa se optuženik pojavljuje kao specijalni povratnik. Pravilnom ocjenom ovako utvrđenih činjenica potrebnih za odmjeravanje kazne prvostupanjski je sud, i po stavu ovoga suda drugoga stupnja, optuženiku izrekao adekvatnu kaznu kojom će se ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane kaznenim zakonom.

10. Zbog naprijed iznesenoga, budući da žalba optuženika GE nije osnovana, trebalo ju je odbiti i odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 482. ZKP/08, s time što je pobijana presuda prethodno ispitana po službenoj dužnosti, na temelju ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, kojim ispitivanjem nije utvrđeno da bi tijekom postupka bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz te odredbe zakona, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

U Varaždinu 12. travnja 2023.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke