REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1660/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ivana Vučemila člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice CG, OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice maloljetne ČG, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa majka i zakonska zastupnica CG iz [adresa], trećetužitelja MG i četvrtotužiteljice EG iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Milenko Ilić odvjetnik u Puli, protiv prvotuženika TG, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnika [obrt]" iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Alen Kalčić, odvjetnik u Poreču i drugotuženika Istarske kreditne banke, Umag d.d., OIB 65723536010, sa sjedištem u Umagu, E. Miloša 1, radi naknade štete, odlučujući reviziji prvotuženika TG protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-3808/14-3 od 8. lipnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1664/11-59 od 22. kolovoza 2014., u sjednici održanoj 12. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se djelomično revizija prvotuženika TG, protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-3808/14-3 od 8. lipnja 2016. u dijelu u kojem je odbijena žalba prvotuženika TG i potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1664/11-59 od 22. kolovoza 2014., u odnosu na prvotuženika ĐG u:

- dijelu točke 1. izreke, kojom je naloženo prvotuženiku TG isplatiti drugotužiteljici, maloljetnoj ČG, iznos od 154.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. studenog 2011., pa do isplate;

- dijelu točke 2. izreke, kojom je naloženo prvotuženiku TG plaćati drugotužiteljici maloljetnoj ČG mjesečnu rentu u iznosu od 1.050,00 kn i to najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec počevši od 1. prosinca 2008. pa na dalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se djelomično revizija prvotuženika TG, protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-3808/14-3 od 8. lipnja 2016., kojom je odbijena žalba prvotuženika TG i potvrđena presuda Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-1664/11-59 od 22. kolovoza 2014., u dosuđujućem dijelu pod točkom 1. i 2. izreke, u odnosu na prvotužiteljicu CG, trećetužitelja MG i četvrtotužiteljicu EG.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1664/11-59 od 22. kolovoza 2014., suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku TG da tužiteljima na ime naknade štete isplati i to tužiteljici CG iznos od 157.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 04. 11.2011. godine do isplate, tužiteljici mlt. ČG iznos od 154.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 04. 11. 2011. godine do isplate, tužitelju MG iznos od 154.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 04. 11. 2011. godine do isplate i tužiteljici EG iznos od 154.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 04. 11. 2011. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku TG da tužiteljici CG isplati mjesečnu novčanu rentu u iznosu od 1.050,00 kuna mjesečno i to najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, počevši od 01. 12. 2008. do 01. 05. 2009. godine s time da joj isplati sve dospjele obroke odjednom, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele, a neisplaćene mjesečne obroke, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate, sve u roku od 15 dana. Nalaže se tuženiku TG da tužiteljici mlt. ČG isplati mjesečnu novčanu rentu u iznosu od 1.050,00 kuna i to najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec počevši od 01. 12. 2008. godine pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti s time da joj isplati sve dospjele obroke odjednom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele, a neisplaćene mjesečne obroke, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate, a ostale dospijevajući obroke isplati do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u slučaju neplaćanja budućih dospijevajućeg obroka po dospijeću istih, sve u roku od 15 dana.

III Odbijaju se tužitelji mlt. ČG, MG i EG sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim na ime naknade štete potražuju svaki iznos od 71.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja na taj iznos teće od 05. 11. 2008. godine do isplate, te se odbija tužiteljica CG sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje iznos od 67.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 05. 11. 2008. godine do isplate, te sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos od 225.000,00 kuna tekuću od 05.

11. 2008. do 04. 11. 2011. godine. Odbija se tužiteljica CG s dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu mjesečne novčane rente u iznosu od 1.500,00 kuna od 01. 05. 2009. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s pripadajućim kamatama u slučaju zakašnjenja u plaćanju, sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu mjesečne novčane rente u iznosu od 450,00 kuna od 01. 12. 2008. godine do 01. 05. 2009. godine sa pripadajućim kamatama. Odbija se tužiteljica mlt. ČG sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu mjesečne novčane rente u iznosu od 450,00 kuna od 01. 12. 2008. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti s pripadajućim kamatama.

IV Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika Istarske kreditne banke Umag d.d. koji glasi:

"Nalaže se tuženicima solidarno da 1. do 4. tužiteljima na ime naknade štete isplate ukupan iznos od 900.000,00 kuna, i to svakom tužitelju iznos od 225.000,00 kuna, svakome zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 225.000,00 kuna teče od 05. 11. 2008. godine pa do isplate, po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005), sve u roku 15 dana. Nalaže se tuženicima solidarno da 1. i 2. tužiteljici isplate mjesečnu novčanu rentu u iznosu od 1.500,00 kuna svakoj, i to najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, počevši od 01. 12. 2008. godine pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da se nalaže tuženicima solidarno da isplate sve dospjele obroke 1. i 2. tužiteljici odjednom, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele a neisplaćene mjesečne obroke, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate, a ostale dospijevajuće obroke isplati od 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u slučaju neplaćanja budućih dospijevajućih obroka po dospijeću istih, se u roku 15 dana. Nalaže se tuženicima solidarno da tužiteljima naknade troškove parničnog postupka, solidarno u roku od 15 dana."

V Nalaže se tužiteljima da tuženiku Istarskoj kreditnoj banci Umag d.d. naknade parnični trošak u iznosu od 2.600,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. 4. 2012. do isplate, u roku od 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku TG da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 65.980,00 kuna u roku od 15 dana.“.

2. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-3808/14-3 od 8. lipnja 2016. odbijene su žalbe tužitelja i prvotuženika TG kao neosnovane i potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1664/11-59 od 22. kolovoza 2014.

3. Protiv drugostupanjske presude, reviziju podnosi prvotuženik ĐG temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu a podredno da se drugostupanjska presuda preinači.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

6. U dosuđujućem dijelu u odnosu na drugotužiteljicu maloljetnu ČG vrijednost predmeta spora drugostupanjske presude prelazi vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije od 200.000,00 kn (iznos od 154.000,00 kn i mjesečni iznos rente od 1.050,00 kn za vremenski period od 1. prosinca 2008. pa na dalje dok budu postojali zakonski uvjeti) pa je revizija prvotuženika TG protiv odluke o glavnoj stvari u odnosu na drugotužiteljicu maloljetnu ČG dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

7. Prema odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud je ispitao drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu po prvotuženiku TG, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U drugostupanjskoj presudi nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se poziva revident.

8.1. Suprotno tvrdnjama revidenta iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da ta presuda sadrži jasne razloge iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud utemeljio svoju ocjenu o neosnovanosti revidentove žalbe.

9. S obzirom na revizijske navode, kojima se ukazuje na to da nižestupanjski sudovi nisu obrazložili razloge neizvođenja predloženih dokaza po revidentu, valja navesti kako iz sadržaja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud tijekom postupka raspravnim rješenjima odbijao izvođenje pojedinih predloženih dokaza od strane revidenta, za što je davao i valjano obrazloženje (ročište 4. srpanj 2012. i 28. svibanj 2013.) pa stoga u nižestupanjskim odlukama nije počinjena bitna povreda na koju se poziva revident.

10. Ujedno je, s obzirom na revizijske navode, potrebno navesti kako je prvostupanjski sud u tijeku postupka (na ročištu održanom 4. srpnja 2012.) odbio dokazni prijedlog revidenta da se njegovo saslušanje provede nakon izvedenih svih dokaza, pa se stoga neosnovano revident poziva na to da bi time što dokaz njegovim saslušanjem nije izveden nakon svih izvedenih dokaza, bila počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka.

11. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 8. ZPP. Naime revident smatra da je drugostupanjski sud propustio sankcionirati bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz navedene odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP učinjenoj u postupku pred prvostupanjskim sudom u pogledu ocjene izvedenih dokaza. Suprotno tvrdnjama tuženika iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi kako je taj sud ocijenio sve dokaze zasebno kao i njihov odnos prema ostalim provedenim dokazima te sve druge okolnosti konkretnog slučaja (''rezulati cjelokupnog postupka'').

12. Nadalje, neosnovano revident ukazuje na to da bi tijekom postupka bilo povrijeđeno načelo neposrednosti, iz razloga što tijekom postupka nije saslušan vještak Erika Kalagas Poropat, budući je nalaz i mišljenje dostavljen u pisanom obliku. Naime, s obzirom na sadržaj primjedbi na pisani nalaz i mišljenje, nije proizlazilo da je potrebno usmeno obrazlaganje nalaza i mišljenja vještaka, što je prvostupanjski sud na ročištu održanom 19. svibnja 2014. valjano obrazložio donošenjem raspravnog rješenja kojim je odbio izvođenje tog dokaznog prijedloga.

13. Konačno, iz cjelokupnog sadržaja revizije proizlazi da se drugostupanjska presuda pobija zbog toga što revident nije zadovoljan činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova, jer su po njegovom mišljenju sudovi pogrešno ocijenili dokaze i tako pogrešno utvrdili odlučne činjenice. Revizija takvog sadržaja kakvog je predmetna po ocjeni ovog suda predstavlja reviziju s prigovorima pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a što nije dopušteni revizijski razlog u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

14. Ovdje treba naglasiti kako je pravo na izbor (čl. 220. st. 2. ZPP) kao i na ocjenu dokaza (u pravilu) pridržano za prvostupanjski sud, koji prema svom uvjerenju na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP).

14.1. Drugostupanjski sud pak u okviru žalbenih razloga provjerava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a u obrazloženju svoje odluke kojom odlučuje o žalbama stranaka je dužan odgovoriti na sve žalbene navode od odlučnog značaja za odluku u predmetnu spora (čl. 375. st. 1. ZPP).

14.2. S obzirom na navedeno, navodi revizije u kojim se prigovara načinu na koji prvostupanjski sud ocjenjuje provedene dokaze i utvrđuje odlučne činjenice su prigovori pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i takvi su prigovori bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pravičnom novčanom naknadom neimovinske štete zbog smrti člana njihove uže obitelji, ŽG (supruga prvotužiteljice, oca drugotužiteljice i sina treće i četvrotužitelja) kao posljedice nesreće na radu, za vrijeme rada po ugovoru o djelu kod prvotuženika, koji je kao podizvođač izvodio gipsarske radove na uređenju šalter sale i hola, u prizemlju poslovne zgrade drugotuženika kao investitora radova.

16. U revizijskom stadiju postupka, sporna je ocjena sudova nižeg stupnja u odnosu na odgovornost prvotuženika TG u smislu odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu: ZOO) u utvrđenom omjeru od 70%.

17. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnome je utvrđeno: da je sada pokojni prednik tužitelja ŽG, radio kod prvotuženika po ugovoru o djelu; da se predmetna nezgoda dogodila padom s pokretne skele koja nije bila pravilno montirana i stabilizirana, a za što da je odgovoran prvotuženik kao vlasnik skele; da je u kaznenom postupku koji se vodio pred općinskim sudom u Bujama - Buje poslovni broj K-99/09-45, 20. prosinca 2010. donesena presuda kojom je prvotuženik iz ovog postupka ĐG, proglašen krivim što je dana 5. studenog 2008. u [adresa] na privremenom gradilištu prilikom izvođenja gipsarskih radova na uređenju šalter sale Istarske kreditne banke Umag d.d. kao vlasnik obrta za montažu gipsanih ploča ''[obrt]' iz [adresa], protivno čl. 43. st. 2. i čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 59/96, 94/96, 114/03 i 86/08) na navedenom gradilištu propustio osigurati da sredstva rada u svakom trenutku budu u ispravnom stanju i prije početka radova na privremenom gradilištu nije osigurao da se radovi obavljaju u skladu s pravilima zaštite na radu te protivno čl. 74. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu (sl. 42/68, 45/68 preuzet NN RH 59/96, 94/96, 114/03 i 86/08) skelu je gradio i postavio protivno planu i uputstvu za montažu i upotrebu proizvođača pokretnih skela tip P 22 a koje uputstvo nije čuvao do demontaže skele na gradilištu protivno čl. 75. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu nije osigurao postavljanje, prepravljanje, dopunjavanje i demontiranje skele od stručno obučenih radnika, zdravstveno sposobnih za rad na visini i to pod nadzorom stručne osobe na gradilištu te takvu neispravno izgrađenu i postavljenu pokretnu skelu tip P 22 dao radnicima na uporabu, olako smatrajući da se uslijed toga neće ugroziti sigurnost radnika te je radnik, ŽG prilikom korištenja skele pri izvođenju navedenih radova zbog neispravno izgrađene i postavljene pokretne skele pao sa skele na pod, kojom prilikom je zadobio prijelom svode baze lubanje s ozljedom mozga koja ozljeda je teške naravi uslijed čega je ŽG preminuo.

18. Zaključuju nižestupanjski sudovi da rad na pokretnoj skeli višemetarske visine predstavlja opasnu djelatnost, pri čemu skela nije bila pravilno montirana i pričvršćena (zbog čega je prvotuženik, vlasnik skele, proglašen krivim u navedenom kaznenom postupku).

18.1. Zaključuju nišestupanjski sudovi da je prednik tužitelja doprinio nastanku štete u omjeru od 30% jer kao radnik sa iskustvom pri obavljanju predmetnih radova nije sam provjeravao je li skela ispravno montirana. Veći doprinos (70%) na strani prvotuženika nižestupanjski sudovi utvrđuju iz razloga što je on kao vlasnik skele, koja je zbog nepravilnog načina montiranja predstavljala opasnu stvar, prvenstveno odgovoran za nastanak štetnog događaja.

19. S obzirom na navedena činjenična utvrđenja, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova o omjeru doprinosa ŽG nastanku štetnog događaja, a sukladno čemu je pravilno dosuđena visina naknade štete.

20. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju prvotuženika protiv presude, u odnosu na drugotužiteljicu maloljetnu ČG valjalo odbiti.

21. Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 200.000,00 kn.

21.1. Temeljem odredbe čl. 37. st. 2. ZPP ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedini zahtjevi ističu razni tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

21.2. Prema tome, kod utvrđenja vrijednosti predmeta spora za dopuštenost revizije treba odvojeno uzimati vrijednosti pobijanog dijela pravomoćne presude za svakoga tužitelja.

21.3. U konkretnom slučaju, vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude u odnosu na prvo, treće i četvrtotužitelja ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, pa u smislu naprijed navedene odredbe čl. 382. st. 1. ZPP revizija prvotuženika u odnosu na te tužitelje nije dopuštena.

22. Iz tih razloga je na temelju odredbe čl. 392. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina