REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1215/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ivana Vučemila člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja AUTO-MOTO KLUB SLAVONAC Osijek, Sv. Leopolda Bogdana Mandića 48, OIB 50240101934 kojeg zastupa punomoćnik Vedran Pajić odvjetnik u Osijeku protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587 koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko- upravni odjel Osijek, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4546/2020-2 od 30. studenog 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-152/2019-24 od 13. kolovoza 2020. u sjednici održanoj 12. travnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja AUTO-MOTO KLUB SLAVONAC, u odnosu na prvo, drugo i treće postavljeno pitanje.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na četvrto postavljeno pitanje.
III. Prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4546/2020-2 od 30. studenog 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelj postavlja pitanja, za koja navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu koja glase: „ 1. Je li u konkretnom slučaju uz pravnu osnovu tužbenog zahtjeva-isplatu naknade iz ugovora o uskladištenju predstavlja i pravnu osnovu- iznos kao trošak kaznenog postupka i/ili izdaci u povodu kaznenog postupka za koji odgovora Republika Hrvatska kao tuženik?,
2. Je li u konkretnom slučaju ugovorenog odnosa parničnih stranaka, s obzirom na dokumentaciju u sudskom spisu, postojala obveza tužitelja za postavljanjem dnevnih računa za uslugu smještaja vozila tuženiku ili po okončanju ugovornog odnosa?,
3. Je li tražbina iz ugovora o uskladištenju koja se ispunjava dužni vremenski period kroz sklopljeni ugovor o uskladištenju na neodređeno vrijeme dospijeva prestankom ugovora - u trenutku okončanja ugovornog odnosa ili ranije (dnevno sukladno odlukama suda)?
4. U konkretnom slučaju, je li početak tijeka zastare počinje teći od svakog pojedinačnog iznosa(dnevne) dospjelost ili prestankom ugovora o uskladištenju sklopljenog na neodređeno vrijeme-tj. poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze koja je dospjela istekom vremena na koji je ugovor sklopljen?“.
2.1. Tužitelj ujedno podnosi prijedlog i pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/20 i 114/22
- dalje: ZPP).
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog je neosnovan u odnosu na prvo, drugo i treće pitanje, a u odnosu na četvrto pitanje i temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a, nedopušten.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. st. 1. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja, 1., 2. i 3., nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije a u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
7. Odgovor na postavljena pitanja pod 1., 2. i 3. ovisi o okolnostima konkretnoga slučaja, pa se ne može očekivati da bi odgovor na ta pitanja bio važan za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7.1. U odnosu na sva postavljena pitanja, tužitelj nije uputio na eventualne odluke sudova iz čl. 385.a ZPP-a u kojima bi bilo izraženo pravno shvaćanje nepodudarno pravnom shvaćanju izraženom u pobijanoj odluci. Tužitelj se poziva na odluku Općinskog suda u Ivancu poslovni broj P-303/05, a eventualno izraženo različito pravno shvaćanje u odluci općinskog suda, ne ukazuje na postojanje odluka sudova u smislu navedene zakonske odredbe.
8. Vezano za tvrdnje tužitelja da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, valja navesti da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava, povrijeđeno neko temeljeno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
9. S obzirom na to da je ovaj sud ocijenio da prvo, drugo i treće postavljano pitanje nisu važna pravna pitanja, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a prijedlog za dopuštenje revizije i odlučeno kao u toč. I. izreke.
10. Budući da u odnosu na četvrto postavljeno pitanje nije ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP-a za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, riješeno je kao u točki II. izreke ovoga rješenja.
11. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a i riješiti kao u toč. III. izreke.
Zagreb, 12. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
