REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1509/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća u pravnoj stvari predlagatelja Počitniška skupnost Krško d.o.o., Krško, Republika Slovenija, Cesta krških žrtev 65, OIB: 95562138494, kojeg zastupa punomoćnik Damjan Konestabo, odvjetnik u Rijeci, protiv protustranaka 1. MTA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. FTA iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. LTA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. STA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Anita Krizmanić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Maćešić i Partneri d.o.o. Rijeka, radi uknjižbe prava vlasništva, postupajući po prijedlogu predlagatelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž Zk-342/2019-2 od 12. svibnja 2021. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji Z-4351/2019-27 od 4. travnja 2019., na sjednici održanoj 12. travnja 2023.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predložio dopustiti reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž Zk-342/2019-2 od 12. svibnja 2021. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji Z-4351/2019-27 od 4. travnja 2019. ističući dva pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Na prijedlog protustranke nisu odgovorile.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Prema odredbi čl. 385 a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili
- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.
6. U prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja predlagatelj ističe slijedeća pitanja:
„1. Primjenjuje li se Ugovor između Republike Slovenije i Republike Hrvatske o uređenju imovinskopravnih odnosa („Narodne novine“ broj 15/99) u konkretnom predmetu za nekretnine stečene prije 8. listopada 1991. naplatnim putem?
2. Je li relevantna činjenica što predlagatelj u zemljišnoj knjizi nije upisan kao nositelj prava korištenja, kada isto proizlazi iz samog sadržaja i smisla upravnog postupka eksproprijacije koji je postupak pokrenut na njegov prijedlog, sama eksproprijacija zemljišta određena je u njegovu korist za izgradnju turističkog naselja i konačno uplate novčane naknade koju je uplatu izvršio upravo predlagatelj, a ne nepoznati korisnik?“
7. Što se tiče postavljenih pitanja treba istaknuti da u bitnom polaze od pogrešne pretpostavke da nižestupanjski sudovi nisu primijenili Ugovor između Republike Slovenije i Republike Hrvatske o uređenju imovinskopravnih odnosa („Narodne novine“ MU broj 15/99) kojim je deklarirano načelo o jednakoj pravnoj zaštiti fizičkih i pravnih osoba koje su stekle vlasništvo i druga stvarna prava na nekretninama i pokretninama na teritoriju druge ugovorne strane, uz pridržavanje načela zakonite, brze i učinkovite zaštite, pri čemu se pod pravom vlasništva podrazumijevaju i prava korištenja, upravljanja i raspolaganja stečena na sredstvima u društvenom vlasništvu, naplatnim putem. Dakle, nižestupanjski sudovi su prihvatili stav da pravna osoba sa sjedištem u [adresa] koja ima valjanu zemljišnoknjižnu osnovu za stjecanje prava vlasništva ili drugog stvarnog prava nastalu prije neovisnosti Republike Hrvatske svoje pravo koje nije upisano u zemljišnoj knjizi može steći bez pribave bilo kakve suglasnosti, međutim uz uvjet ispunjenja općih pretpostavki za stjecanje određenog prava kao i domaći državljani, a jedna od tih pretpostavki je svakako i pravilo o knjižnom predniku (čl. 40. Zakona o zemljišnim knjigama – „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17) prema kojemu su upisi u zemljišnu knjigu dopušteni samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava, glede kojega se upis zahtijeva, ili koja bar istodobno bude kao takva uknjižena ili predbilježena (knjižni prednik), a prema stanju spisa priloženim rješenjem o eksproprijaciji predmetna nekretnina oduzeta je MT, dok su u trenutku podnošenja prijedloga u zemljišnoj knjizi kao vlasnici upisane treće osobe, ovdje protustranke, koje se protive zatraženom upisu. Slijedom navedenog, pozivanje predlagatelja na sudske odluke u kojima se kao sporno nije pojavilo pitanje knjižnog prednika nije relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari.
8. Stoga, pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 12. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
