REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1021/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice A. S. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici S. Z., odvjetnici u Z., protiv tuženika N. K. iz B., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici T. G., odvjetnici u Z., radi predaje u posjed nekretnine te utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-815/2019-11 od 7. srpnja 2021. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 427/18 od 17. listopada 2019., na sjednici održanoj 12. travnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predložio dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-815/2019-11 od 7. srpnja 2021. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-427/18 od 17. listopada 2019. ističući dva pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Na prijedlog tužiteljica nije odgovorila.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili
- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.
6. U prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude tuženik ističe slijedeća pitanja:
„1. Je li u skladu s odredbom čl.130. st. 1. ZVDSP, u situaciji greške u novoj kat. izmjeri, koje nije bio svjestan ni jedan od vlasnika dvije susjedne nekretnine u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, pa je zbog te greške dio zemljišta od svega 11 m2 umjesto kao dio jedne, prikazan kao dio druge parcele, a ni jedna od upisanih strana nikada nije mijenjala faktično stanje posjeda, otkloniti mogućnost utvrđivanja postoje li elementi za stjecanje prava vlasništva sporne površine dosjelošću na strani sljednika koji nije sudjelovao u postupku preoblikovanja, lakonskom ocjenom da je samim pogrešnim upisom u novoformiranu zemljišnu knjigu onaj na čiju je štetu izvršena greška, izgubio čak i sam posjed spornog dijela nekretnine, iako se nesporno, faktično stanje posjeda uopće nije promijenilo?
2. U situaciji kada se vlasnički spor među strankama – vlasnicima susjednih nekretnina na kojima su njihovi prednici izgradili dvojni objekt, vodi o rubnoj površini od svega 11 m2, nije li u protivnosti s odredbom čl.130. st.2. ZVDSP propuštanje drugostupanjskog suda da donese odluku i o postojanju ili nepostojanju dobre vjere tužiteljice prilikom njezinog upisa u zemljišnu knjigu, obzirom da je tuženik tijekom postupka izričito isticao da se tužiteljica, jednako kao niti njezini prednici (roditelji), nije upisala u zemljišnu knjigu bonae fidei, o čemu su spisu priloženi pisani dokazi (osobni rukopisni podnesak tužiteljice od 20.veljače 2015.g., te prijavni list sačinjen po nalogu roditelja tužiteljice u kojemu se sporna površina označava kao dio susjedne, a ne kao dio njihove parcele)?“
7.1. Što se tiče prvo postavljenog pitanja, uz to što je to pitanje usko vezano za činjenične okolnosti konkretnog slučaja, tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naveo niti valjane razloge zbog kojih smatra da je ono važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime u prijedlogu za dopuštenje revizije je iznesena tvrdnja da u pogledu tog pitanja revizijski sud još nije zauzeo stav, ali nije navedeno niti su priložene odluke iz kojih bi proizlazilo da bi o tom pitanju viši sudovi imali različitu praksu, već se tužitelj poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.
7.2. Drugo postavljeno pitanje također je vezano isključivo na činjenični supstrat u ovom predmetu pa se revidentu ukazuje da je, u smislu navedenih odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. st. 3. ZPP, potrebno da postavljeno pravno pitanje bude opće pitanje, kakvo se u identičnom sadržaju može pojaviti u većem broju istovrsnih i u bitnim elementima podudarnih slučajeva i da o odgovoru na tako postavljeno pitanje revizijski sud može, kao odgovor na isto, zauzeti pravno shvaćanje, i o tom odgovoru mora ovisiti i odluka u sporu u kojem je prijedlog za dopuštenje revizije zbog tog pravnog pitanja podnesen. Dakle, u prijedlogu za dopuštenje revizije nije dopušteno postavljati pitanja koja su po svojoj naravi u tolikoj mjeri vezana za okolnosti konkretnog slučaja (kao pitanja koje je revident postavio) da je odgovor na njih relevantan samo za odluku u predmetnoj parnici. Takva pitanja ne mogu opravdati podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije jer su važna samo za predmetnu parnicu, a ne za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Uz navedeno, a u vezi iznesenih razloga važnosti drugo postavljenog pitanja, valja reći da u odlukama revizijskog suda na koje se revident poziva nije izraženo pravno shvaćanje u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom sporu. Tako iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 1987/14 od 11. listopada 2017. proizlazi da je predmet spora utvrđenje ništavosti Sporazuma o zasnivanju založnog prava dok su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1460/16 od 8. veljače 2017. ukinute nižestupanjske presude jer strankama nije dana mogućnost da se izjasne u postupku; a što nije slučaj i ne odgovara činjeničnom i pravnom utvrđenju u ovom predmetu.
8. Stoga, pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 12. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
