REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1303/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ladislava Rajića, vlasnika ugostiteljskog obrta Koral, iz Medulina, Osipovica 13, OIB 81164102457, kojeg zastupa punomoćnik Fikret Šabanagić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Helicon d.o.o. Pula, Kolodvorska 10, OIB 19480970900, kojeg zastupa punomoćnik Marino Folo, odvjetnik u Puli, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4116/2022-2 od 21. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Pazinu broj P-20/2018-73 od 4. srpnja 2022., u sjednici održanoj 12. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4116/2022-2 od 21. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Pazinu broj P-20/2018-73 od 4. srpnja 2022., u kojem postavlja sljedeća pitanja:

„1. Jesu li se ispunile procesne pretpostavke za podnošenje tužbe radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe u slučaju kada je tužitelj podnio tužbu prije nego što ga je ovršni sud uputio u parnicu, odnosno jeli prvostupanjski sud bio dužan odbaciti takvu tužbu tužitelja po prigovoru tuženika?

2. Da li je drugostupanjski sud u ovom postupku prilikom odlučivanja o žalbi počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1, 365 st. 2 u svezi čl. 375 st. 1 ZPP i iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP jer je propustio ocijeniti sve žalbene razloge koji su od odlučnog značaja, odnosno propustio je ocijeniti žalbeni navod tuženika da u trenutku podnošenja tužbe radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje iste?

3. Da li je drugostupanjski sud u ovom postupku prilikom odlučivanja o žalbi počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1, 365 st. 2 u svezi čl. 375 st. 1 ZPP i iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP kada je propustio ocijeniti sve žalbene prigovore (razloge) koji su od odlučnog značaja, odnosno propustio je ocijeniti žalbeni navod tuženika da sam tužitelj u svom iskazu navodi da se visina naknade imala formirati u skladu s poslovanjem hotela, a što proizlazi i iz ostalih provedenih dokaza, odnosno cjelokupnog postupka

-te da li je drugostupanjski sud u ovom postupku prilikom odlučivanja o žalbi počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u svezi čl. 8 ZPP kada je propustio ocijeniti iskaz tužitelja u odnosu sa drugim dokazima koji su provedeni u ovom postupku, odnosno kada nije otklonio taj propust prvostupanjskog suda?

-odnosno jeli time drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl 354 st. 1 u svezi čl. 338 st. 4 ZPP obzirom je propustio obrazložiti valjano i logično zašto nije ocijenio iskaz tužitelja u odnosu na ostale provedene dokaze, odnosno kada nije otklonio taj propust prvostupanjskog suda?

-odnosno jeli time drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u svezi čl. 375 st. 1 ZPP, odnosno iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP budući presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te postoji proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi i stanja spisa odnosno sadržaja iskaza samog tužitelja i saslušanih svjedoka?

4. Jeli dopuštena preinaka tužbe u smislu čl. 190 st. 2 ZPP u situaciji kada je tuženik stavio prigovor da tužba ne udovoljava osnovnoj procesnoj pretpostavci za podnošenje tj. da u vrijeme podnošenja tužbe ovršni sud uopće nije svojo odlukom uputio tužitelja u parnicu radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom ili je tužitelj preinačenje mogao zahtijevati, a sud dopustiti samo do isticanja toga prigovora od strane tuženika -odnosno je li u toj pravnoj situaciji (kada nije odbacio tužbu) sud morao nastaviti postupak i donijeti odluku na način da odluči po „osnovnoj”, a ne preinačenoj tužbi tj. da donese odluku po prvobitnom zahtjevu tužitelja radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena?

5. Radi li se o identičnom tužbenom zahtjevu, odnosno postoji li objektivni identitet spora, kada tuženik u postupku koji se vodio pod posl. br. P-194/18 postavlja kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 671.571,04 kn, a u ovom postupku ističe prigovor prijeboja u iznosu od 613.223,23 kn, odnosno radi li se o presuđenoj stvari kako to smatra drugostupanjski sud?“.

2. U odnosu na postavljena pitanja tuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odlukama revizijskog suda Rev- 212/2007 od 3. travnja 2007., Rev-675/2019 od 11. lipnja 2019., Rev-167/1997 od 2. veljače 2000., Rev x-647/2015 od 15. prosinca 2020., Rev-2846/1994 od 18. lipnja 1997., Rev x-876/2012-2 od 12. lipnja 2013., Revd-3818/2020-2 od 16. ožujka 2021., Rev-1012/2020 od 22. prosinca 2020., Rev-2969/1999 od 5. ožujka 2003.

3. Tuženik u prijedlogu tvrdi da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske odnosno članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u aspektima pravo na pristup sudu, jednakost oružja, pravo na učinkovit pravni lijek, pravo na jednakost pred zakonom i pravo na vlasništvo. U odnosu na istaknute povrede temeljnog prava tuženik se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-6002/2011 od 11. listopada 2012.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući u skladu s odredbom članka 387. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.1. To stoga jer postavljena pitanja predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP koje bi omogućilo ovom sudu da odgovorom na njega osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.2. Pitanje tuženika „Jesu li se ispunile procesne pretpostavke za podnošenje tužbe radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe (…)“, u vezi kojeg pitanja se poziva na praksu revizijskog suda, međutim, postavljeno pitanje nije važno za odluku u konkretnom sporu s obzirom da je nižestupanjski sud dopustio preinaku tužbe u smislu odredbe članka 56. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) u kojem slučaju se nakon preinake tužbe odlučivao primjenom pravila stjecanja bez osnove.

5.3. U odnosu na pitanje tuženika „postoji li objektivni identitet spora kada tuženik u postupku koji se vodio pod brojem P-194/2018 postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatu (…)“, odgovor na postavljeno pitanje ovisi o okolnostima i činjeničnim utvrđenjima svakog konkretnog slučaja.

6. Prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

7. Postupajući po odredbi članka 387. stavak 1. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske odnosno članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u aspektima pravo na pristup sudu, jednakost oružja, pravo na učinkovit pravni lijek, pravo na jednakost pred zakonom i pravo na vlasništvo.

7.1. Naime, tuženik osobitu tešku povredu odredaba parničnog postupka obrazlaže tvrdnjama da prvostupanjski sud nije izveo i ocijenio sve dokaze koje je tuženik predložio u prilog neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

7.2. Tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da prvostupanjski sud nije ocijenio sve dokaze koje je izveo tijekom postupka, jer iz točke 29. obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je prvostupanjski sud ocijenio sve izvedene dokaze, dok iz točke 13. obrazloženja proizlazi iz kojeg razloga je prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženika glede provođenja dokaza financijskim vještačenjem, čime je prvostupanjski sud postupio sukladno odredbi članka 8. ZPP.

8. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja) te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da podnositelj prijedloga u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.

9. Slijedom navedenog, kako je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu pravna pitanja u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, odbijen je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije kao u točki I. izreke.

10. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna prava, u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 12. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa

Broj zapisa: 9-30857-d30bd

Kontrolni broj: 05a69-a539f-e8c9a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ĐURO SESSA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.