REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-804/2022-

(P-446/2022)-

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice B. R., iz I., T., V. A. L. 9, O.:, zastupane po

punomoćniku A. K., odvjetniku iz P., protiv tuženika L. Ž., iz

V., D. 10, OIB:, zastupan po punomoćniku N.

T., odvjetniku iz P., radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 27. veljače 2023. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženika osobno, dana 12. travnja 2023. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 2.113,80 eura[1] / 15.926,40 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe 28. svibnja 2020. godine pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II Dužan je tuženik plaćati tužiteljici svaki mjesec naknadu u visini od 58,71 eur / 442,40 kn počevši od 01. lipnja 2020. godine pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uvjeti najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu unaprijed s time što je za svaki dospjeli, a neplaćeni iznos dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do njegove isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu iznad dosuđenog, kao i u odnosu na parnični trošak iznad dosuđenog.

IV Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.058,45 eura / 7.974,91 kn u roku 15 dana.

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

(P-446/2022)-

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 28. svibnja 2020. godine podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 48.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe, pa do isplate, kao i da joj je tuženik dužan plaćati svaki mjesec naknadu u visini od 1.000,00 kn mjesečno počevši od 01. lipnja 2020. godine pa nadalje, najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu, sve uz naknadu parničnog troška. U tužbi tvrdi da su parnične stranke suvlasnici k.č.zgr. 348/2 k.o. Višnjan i to tužiteljica u 1/6 dijela, a tuženik u 5/6 dijela. Zbog protivljenja tuženika između stranaka da nema sporazuma o diobi predmetne nekretnine i zbog toga da se vodi postupak radi civilne diobe nekretnine. Predmetna nekretnina u naravi da predstavlja manju zgradu koja je nedjeljiva, a koju isključivo koristi tuženik. Budući da tuženik neovlašteno koristi cijelu predmetnu nekretninu u svoju korist, a da za to nema osnove, tužiteljica potražuje naknadu u visini najamnine koja joj pripada, a s obzirom da mjesečna najamnina za cijelu kuću sa okućnicom iznosi 6.000,00 kn, tužiteljici da pripada pravo na naknadu od 1.000,00 kn mjesečno plus naknada za tri godine do podnošenja tužbe.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu, te se protivi tužbenom zahtjevu. Tvrdi da će podnijeti tužbu za utvrđenje prava vlasništva prema tužiteljici budući da je sporni dio u potpunosti promijenio identitet i fizički postao sastavni dio zgrade k.č.br. 1542/29 k.o. Višnjan na koju je tuženik upisan kao samovlasnik. Dalje smatra da je tužbeni zahtjev izuzetno previsoko postavljen, jer da nije bilo ulaganja od strane tuženika, predmetna zgrada da bi bila nenastanjiva.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (4-5), provedeno je građevinsko vještačenje na okolnosti visine najamnine predmetne k.č.zgr. 348/2 k.o. Višnjan, pročitan je nalaz i mišljenje - procjena vještaka građevinske struke (29-41), izvršen je uvid u spis P-2530/2019, te je saslušan vještak građevinske struke i tuženik kao parnična stranka.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

5. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (4) utvrđeno je da je u vrijeme podnošenja tužbe k.č.zgr. 348/2 k.o. Višnjan upisana u suvlasništvu tužiteljice u 1/6 dijela i tuženika u 5/6 dijela. I u vrijeme zaključenja glavne rasprave predmetna nekretnina je upisana u suvlasništvu stranaka u udjelima kao i u vrijeme podnošenja tužbe.

6. Uvidom u ovosudni spis P-2530/2019 (ranije oznake P-1427/2019) utvrđeno je da se između stranaka vodio parnični postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice k.č.zgr. 348/2 k.o. Višnjan, te je Presudom posl.br. 29 P-2530/2019-22 od 11. prosinca 2020. godine razvrgnuta suvlasnička zajednica predmetne nekretnine i to prodajom iste na javnoj dražbi, te je naloženo da se dobiveni iznos nakon podmirenja troškova podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima suvlasnika (tužiteljici 1/6 dijela, a tuženiku 5/6 dijela). Povodom žalbe tuženika, Županijski sud

(P-446/2022)-

u Velikoj Gorici Presudom posl.br. 20 Gž-142/2021-2 od 04. kolovoza 2021. godine odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio Presudu ovog suda posl.br. 29 P-2530/2019-22 od 11. prosinca 2020. godine.

6.1. U spisu P-2530/2019 proveden je očevid lica mjesta u prisutnosti vještaka mjerničke i graditeljske struke. Vještak mjerničke struke iskazao je da k.č.zgr. 348/2 k.o. Višnjan, prema službenim podacima katastra ima površinu od 120 m[2] (dok u zemljišnoj knjizi nema podatka o površini), ali uvidom u geodetski snimak izvedenog stanja izrađenog od strane G. d.o.o. iz Poreča oznake 265/2016 (sastavljen za potrebe postupka ishodovanja rješenja o izvedenom stanju kojim se dokazuje legalnost za postojeće objekte stambene namjene, k.č.zgr. 348/2, 1542/29 i 1542/32 sve k.o. Višnjan, a koje rješenje je donijeto pod oznakom klasa:

UP/I-361-03/19-02/126 od strane Općine Višnjan, Odsjeka za komunalni sustav, prostorno planiranje i gradnju, a koje je postalo pravomoćno 07. siječnja 2020. godine) utvrđeno je da površina k.č.zgr. 348/2 k.o. Višnjan, upisana u katastarskom operatu ne odgovara stvarnom stanju lica mjesta već da je površina puno manja. U postupku je provedeno i građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku graditeljske struke, te je isti izradio pisani nalaz i mišljenje i procjenu predmetne nekretnine, a i usmeno je saslušan na ročištu za glavnu raspravu, te je iskazao da površina predmetne katastarske čestice iznosi 57 m[2] od čega je 46 m pod kućom, a ostatak da je dvorište, a uzimajući u obzir koeficijent 0,7 da se dolazi do neto

2.

korisne površine tlocrta od cca 32 m A obzirom da se radi o objektu katnosti (prizemlje i kat P+1) ukupna površina objekta na k.č.br.zgr. 348/2 k.o. Višnjan da je cca 64 m[2] .

7. Između stranaka nije sporno da tuženik koristi predmetnu nekretninu u cijelosti, a da tužiteljici ne plaća najamninu glede veličine njezinog suvlasničkog dijela u 1/6 dijela.

8. Za potrebe ovog postupka provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku graditeljske struke radi utvrđenja visine mjesečne najamnine za utuženo razdoblje za predmetnu nekretninu, te je vještak nakon izvršenog očevida, te uvida u podatke o vlasništvu, legalitetu i lokaciji predmetne nekretnine, opisa građevine prema zatečenom stanju, izvršio prikaz površina u prizemlju (dio predsoblja, dnevni boravak, kuhinja, dio kupaonice, loggia) i na katu (dio dnevnog boravka, soba, soba,

2.

ostava, atrija), te utvrdio da neto korisna površina objekta iznosi 69,76 m Iz tako utvrđenog, te imajući u vidu iskaze vještaka mjerničke i graditeljske struke koji su se izjasnili u ovosudnom predmetu posl.br. P-2530/2019, proizlazi podudarnost površine (vještak graditeljske struke je u predmetu P-2530/2019 iskazao "Obzirom da se radi o objektu katnosti (prizemlje i kat) P+1 ukupna površina objekta je cca 64 m[2] …". Dakle, s obzirom da je vještak graditeljske struke u ovom predmetu posl.br. P-804/2022 iskazao točnu površinu od 69,76 m[2] , sud je kao mjerodavnu površinu prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka graditeljske struke iz ovog predmeta posl.br. P-804/2022. Vještak je nadalje na temelju poredbenih podataka o nekretninama preuzetih iz informatičke baze podataka MGIPO RH- eNekretnine (lokacije Varvari, Poreč, Vranići, Tar) dao mišljenje da vrijednost najma stambenog prostora iznosi 5,05 eura / m[2] , a obzirom da površina stambenog prostora na predmetnoj nekretnini k.č. zgr. 348/2 k.o. Višnjan iznosi 69,76 m[2] ,

(P-446/2022)-

mjesečni najam za cijelu katastarsku česticu iznosi 352,29 eura odnosno 1/6 dijela navedenog iznosa iznosi 58,71 eur.

9. Tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da iz nalaza i mišljenja se ne može razabrati da li je vještak pri procjeni najamnine vodio računa o stanju nekretnine prije ulaganja tuženika i njegovog pravnog prednika. Zatim, ističe da je cijela kuhinja izgrađena na k.č. 1542/29 k.o. Višnjan, a koja nekretnina da nije u suvlasništvu tužiteljice. Konačno, tvrdi da ne može prihvatiti usporedbene lokacije na koje se pozvao vještak, jer da su te lokacije znatno bliže zračnom linijom od centra Poreča ili mora od Višnjana gdje se nalazi predmetna nekretnina koje je udaljeno 11 km zračne linije od najbliže morske obale.

10. Vještak građevinske struke se i usmeno očitovao na navode tuženika, na ročištu 05. prosinca 2022. godine, te je naveo (kao i mjernički i graditeljski vještak u predmetu posl.br. P-2530/2019) da stanje u katastarskom operatu ne odgovara stanju lica mjesta. Ustrajao je na procjeni vrijednosti mjesečne najamnine navodeći da se na području naselja Poreč-Tar i sličnim područjima iznosi najamnine iznose i po 7,00 do 11,00 eura po m[2] . Upravo zbog toga je odabrao nekretnine na području koje su navedene u pisanom nalazu i mišljenju, a koje su najniže vrijednosti po m[2] . Dalje je naveo da je višekratno i u drugim predmetima u kojima je bio zadužen za vještačenje zatražio podatke od Porezne uprave, međutim te podatke da nije dobio.

11. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje, te procjenu stalnog sudskog vještaka graditeljske struke jer je isti razumljiv, usmeno obrazložen i izrađen u skladu s pravilima struke.

12. S obzirom na nesporno utvrđenje da objekt na predmetnoj nekretnini (P + 1) ima površinu od 69,76 m[2] , a da vrijednost najma stambenog prostora po m iznosi 5,05 eura, a imajući u vidu veličinu suvlasničkog udjela tužiteljice (1/6 dijela) mjesečna najamnina iznosi 58,71 eur / 442,40 kn.

13. Nesporno je da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u 1/6 dijela, a što je upisano u zemljišnoj knjizi, te da je donijeta i odluka o razvrgnuću, kao i na nespornu činjenicu da se tuženik nalazi u posjedu predmetne nekretnine u cijelosti, a tužiteljica kao suvlasnica ima pravni interes, dok god je suvlasnica, držati u suposjedu sa tuženikom kao suvlasnikom predmetnu nekretninu odnosno tražiti vrijednost najamnine od tuženika za njezin suvlasnički dio.

14. Nadalje, tvrdnje tuženika o izvršenim ulaganjima u predmetnu nekretninu nema potrebe posebno raspravljati u ovom postupku, jer tuženik nije postavio zahtjev za isplatu ni u obliku tužbenog zahtjeva, a niti u obliku procesnog prigovora radi prebijanja.

15. Tuženik je iskazao da zgrada za koju tužiteljica traži da joj isplati novčani iznos kao i da joj plaća naknadu svakog mjeseca da se nalazi na dvije katastarske čestice i to k.č.br.zgr. 348/2 i k.č. 1542/29 obe k.o. Višnjan. Obje te

(P-446/2022)-

dvije katastarske čestice da predstavljaju jednu cjelinu. K.č. 348/2 k.o. Višnjan i k.č. 1542/29 stekao je darovanjem od sada pok. oca, a otac da je te nekretnine kupio tako da je k.č. 1542/29 kupio u cijelosti, a k.č. 348/2 kupio je u 5/6 dijela i to da je sve i tada predstavljalo jednu zajedničku cjelinu. Tužiteljica da je 1/6 dijela k.č. 348/2 naslijedila od neke svoje rođakinje M. iz L.. Kada je otac kupio 5/6

dijela k.č. 348/2 ta nekretnina je izgledala tako da je na podu bila zemlja, sa tavelicama i škrilama ispomiješano, nije imala vodu, ni vodovodnu instalaciju. Postojala je samo voda. Ta nekretnina tada nije bila za stanovanje. Ta nekretnina, kao ni ostatak cijelog objekta na k.č. 1542/29 nije bio podoban za stanovanje, urušavao se krov, cijeli objekat je bio u trošnom stanju. Krov su popravili da ne propušta. To je popravio još otac za svog života. Dok nisu uveli vodu u kuću koristili su vodu od susjeda. Pregrada u kući u prizemlju na k.č.zgr. 348/2 bila je od pletera, a pregrade u objektu na k.č. 1542/29 su bile drvene. Stepenice su bile trošne, drvene i ponavlja da je sve to predstavljao jedan objekt na dvije katastarske čestice. Pod u jednoj sobi na katu bio je drven i trošan. Dio objekta koji se nalazi na k.č.br.zgr. 348/2 bio je od prizemlja i kata, a ostatak objetka na k.č. 1542/29 je bio samo od prizemlja. On da je nakon toga i na tom dijelu koji je bio prizeman dogradio tako da cijeli objekat se sastoji od prizemlja i kata, a nalazi se na dvije katastarske čestice. Njegova majka živi u prizemlju objekta, a on sa obitelji živi na katu. Pročitao je nalaz vještaka. U vrijeme kada je otac kupio to je bilo sve trošno i derutno. Sva ulaganja koja su vršena u objekat od vremena kada je njegov otac to kupio, vršili su isključivo on i otac. Otac da je vršio ulaganja do kraja 1980-tih godina, a nakon toga isključivo on. Tvrdnje da se objekat nalazi na dvije katastarske čestice može potkrijepiti ugovorom od 19. rujna 1986. godine što je njegov otac kupio i na kojem piše da je prodavatelj O. P., a kupac P. Ž. i da prodavatelj prodaje i kupac kupuje 5/6 dijela zgrade u V., D. 10 sagrađene na k.č.zgr. 348/2 i cijela 1542/29 k.o. Višnjan, površine od 61,52 m2. Također da postoji posebno rješenje Odsjeka za urbanizam od 09.11.1983. godine u kojem piše da se njegovom ocu dozvoljava građenje dogradnja obiteljske kuće i u obrazloženju piše da je njegov otac podnio zahtjev dana 08.11.1983. godine da se izda posebno rješenje za građenje dogradnja obiteljske kuće u Višnjanu na k.č. 1542/29 k.o. Višnjan i pokazuje od G. P. situaciju iz 10.10.1983. godine na kojoj je prikazana ta dogradanja. Također i za priključak vode 1986. godine da ima papire od raznih kredita za adaptaciju kuće izgrađene na naprijed navedene dvije katastarske čestice. Ne zna da li je ikada ranije tužiteljica bila u posjedu k.č.zgr. 348/2. Od vremena od kad je njegov otac kupio nije. Ne zna točno koliko u metrima kvadratnim bi iznosila 1/6 dijela koje je u vlasništvu tužiteljice. Tlocrt k.č.zgr. 348/2 k.o. Višnjan prema njegovom saznanju ima neto 16 m2 i kat isto toliko površinu, a tužiteljica je suvlasnica u 1/6 dijela k.č.zgr. 348/2. Sve to što je iskazivao o površini da zna iz papira koje ima, iz dokumenata i iz dokumenata o legalizaciji. Dobio je podatak u katastru da nisu usklađeni papiri u katastru sa podacima u zemljišnoj knjizi. A niti u zemljišnoj knjizi da nisu točni podaci sa stvarnim stanjem. Prije nego je otac kupio te dvije katastarske čestice oni da su imali neko pravo da mogu stanovati, stanarsko pravo, i unatoč trošnosti oni da su živjeli u kući na dijelu koji je bio na k.č.zgr. 348/2 od 1969. godine. A tek toliko godina kasnije da je tata to odkupio. Kada su oni te 1969. godine počeli živjeti u toj kući tužiteljica da više nije živjela tamo, a on zapravo ni ne zna da li je ranije živjela.

(P-446/2022)-

Tužitelj je prilikom davanja iskaza sudu pokazao određene ugovore i rješenja, međutim, materijalni dokazi predočeni uz iskaz nisu dostavljeni sudu do zaključenja prethodnog postupka pa se isti ne mogu uzeti u razmatranje kao dokazi.

Iz iskaza tuženika proizlazi da k.č.zgr. 348/2 i k.č. 1542/29 predstavlja jednu cjelinu, kao i da su i on i njegov otac znali da nisu samovlasnici k.č.zgr. 348/2 k.o. Višnjan i da su živjeli u predmetnom objektu i prije adaptacije tj. da se u predmetnom objektu moglo živjeti i prije adaptacije.

16. Na temelju utvrđenih činjenica sud je zaključio da tužiteljica kao suvlasnica ima pravo tražiti od tuženika isplatu naknade za korištenje predmetne nekretnine. Nesporno je da tuženik koristi predmetnu nekretninu u cijelosti, da tužiteljica nema ključeve za predmetnu nekretninu i zato nema mogućnost koristiti ju odnosno držati ju u suposjedu s tuženikom kao suvlasnikom, a po zakonu je za to ovlaštena. Tuženik je isključivim korištenjem predmetne nekretnine u cijelosti stekao bez osnove onaj iznos koji bi morao plaćati kao najamninu za korištenje (1/6 dijela) i to za cijelo vrijeme odnosno sukladno zahtjevu tužiteljice za tri godine unazad od dana podnošenja tužbe pa sve dok zato budu postojali zakonski uvjeti.

17. Naime, prema odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08– dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

18. Kad se jedan suvlasnik koristi suvlasničkim dijelom drugog suvlasnika obvezan mu je platiti naknadu po pravilima stjecanja bez osnove, bez obzira na to je li sam korištenjem tog suvlasničkog dijela ostvario kakvu koristi, a iznos koji je stekao bez osnove predstavlja iznos najamnine koju bi morao plaćati za takvu nekretninu, i to u omjeru udjela u suvlasništvu. Prema načelu monetarnog nominalizma ta se cijena određuje u nominalnom iznosu kako bi najamnina dospijevala kroz razdoblje korištenja (čl. 21. ZOO).

18.1. Pri tome tuženik ima obvezu platiti za korištenje predmetne nekretnine najamninu u dosuđenim iznosima koji odgovaraju suvlasničkom udjelu tužiteljice za utuženo razdoblje korištenja kuće.

19. Građevinskim vještačenjem utvrđen iznos najamnine, koji je i dosuđen, po ocjeni ovog suda je osnovan jer odgovara podacima o visini najamnine za to područje gdje se nekretnina nalazi, a prigovor tuženika da je vještak prilikom procjene koristio usporedbene lokacije koje su na udaljenosti tek oko cca 3 km zračne linije najbliže morske obale, cijena najamnine nije različita u odnosu na takvu udaljenost.

20. Tuženik, a na njemu je bio teret dokaza, nije dokazao, niti je predložio ikakve dokaze da bi se cijela kuhinja nalazila na drugoj katastarskoj čestici, pa sud navedenu tvrdnju tuženika nije uzeo u obzir. A tuženik je, ukoliko je ta činjenica istinita, za istu znao i u vrijeme podnošenja tužbe i u vrijeme do zaključenja

(P-446/2022)- prethodnog postupka, međutim, to nije isticao sve do očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka 21. ožujka 2022. godine. A konačno tuženik je isticao da će podnijeti tužbu za utvrđenje vlasništva prema tužiteljici jer da je sporni dio u potpunosti promijenio identitet i da je fizički postao sastavni dio zgrade k.č. 1542/29 k.o. Višnjan, na kojoj da je tuženik upisan kao samovlasnik, međutim tuženik to do dana zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari nije učinio.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) koji propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

Tužiteljica je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti, dakle 100 %, dok je u visini istog uspjela 32,5 %, odnosno sveukupno 132,5 % u pogledu osnove i visine, dok je tuženik uspio s 67,5 %, i to samo s visinom tužbenog zahtjeva 67,5 %. Iz svega navedenog proizlazi da tužiteljici pripada 65 % priznatog parničnog troška.

Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe, za zastupanje na ročištima 16. rujna 2020., 07. rujna 2022., 05. prosinca 2022., 27. veljače 2023., za svaku radnju po 199,08 eur / 1.500,00 kn plus PDV u iznosu od 248,86 eur / 1.875,00 kn, trošak vještačenja 277,93 eura / 2.094,10 kn, te trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 eura / 400,00 kn i na presudu 53,09 eur / 400,00 kn, a što sveukupno iznosi 1.628,39 eura /12.269,10 kn, a od čega 65 % iznosi 1.058,45 eura / 7.974,91 kn. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 7., 9., 42. i 50. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022). Visina vrijednosti boda iznosi 1,99 eura / 15,00 kn.

22. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 12. travnja 2023. godine.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

(P-446/2022)-

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

DNA:

1. Pun. tužiteljice,

2. Pun. tuženika.