Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj 11 P-5/2023-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja S. J., kao vl. o. o. D., z. o., S., U. VI 13, ., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici V. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika P. d.d. S., S. c. 84, OIB: …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i isplate, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 8. veljače 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja V. B. i punomoćnice po zaposlenju tuženika A. K., na ročištu za objavu odluke od 12. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se proglašava nedopuštenom ovrha općenito na imovini ovršenika S. J. (nom. S. J.), vl. D. z. o., S., Ulica VI 13, OIB:… temeljem ovršne isprave –rješenja o ovrsi od 27. kolovoza 2009. godine javnog bilježnika M. J., iz Z., posl. broj: Ovrv-2522/09, koja ovrha je pokrenuta protiv ovršenika po prijedlogu ovrhovoditelja P. d.d. (sada P. d.d.), OIB: …, S., S. c. 84, kao pravnog sljednika P. d.o.o. u stečaju, OIB: … i P. d.o.o., OIB: …, i to u dijelu koji se vodi radi naplate iznosa od ukupno 5.308,91 eura/40.000,00 kuna[1] uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 52,65 eura/396,66 kuna od 18. studenoga 2008. do 3. rujna 2009.

- na iznos od 471,11 eura/3.549,59 kuna od 19. studenoga 2008. do 3. rujna 2009.

- na iznos od 28,10 eura/211,71 kuna od 19. studenoga 2008. do 3. rujna 2009.

- na iznos od 474,17 eura/3.572,66 kuna od 27. studenoga 2008. do 3. rujna 2009.

- na iznos od 55,74 eura/420,00 kuna od 2. prosinca 2008. do 3. rujna 2009.

- na iznos od 122,10 eura/926,58 kuna od 2. prosinca 2008. do 3. rujna 2009.

- na iznos od 32,38 eura/243,94 kuna od 8. prosinca 2008. do 3. rujna 2009.

- na iznos od 66,44 eura/500,61 kuna od 9. prosinca 2008. do 3. rujna 2009.

- na iznos od 23,65 eura/178,18 kuna od 11. prosinca 2008. do 3. rujna 2009.

- na iznos od 658,11 eura/4.958,51 kuna od 11. prosinca 2008. do 5. rujna 2009.

- na iznos od 111,52 eura/840,21 kuna od 16. prosinca 2008. do 5. rujna 2009.

- na iznos od 568,22 eura/4.281,28 kuna od 17. prosinca 2008. do 5. rujna 2009.

- na iznos od 648,52 eura/4.886,24 kuna od 17. prosinca 2008. do 18. rujna 2009.

- na iznos od 231,31 eura/1.742,79 kuna od 26. prosinca 2008. do 18. rujna 2009.

- na iznos od 587,63 eura/4.427,52 kuna od 28. prosinca 2008. do 18. rujna 2009.

- na iznos od 586,10 eura/4.422,73 kuna od 12. siječnja 2009. do 18. rujna 2009.

- na iznos od 89,08 eura/671,18 kuna od 13. siječnja 2009. do 18. rujna 2009.

- na iznos od 330,55 eura/2.490,51 kuna od 14. siječnja 2009. do 18. rujna 2009.

- na iznos od 169,76 eura/1.279,05 kuna od 15. siječnja 2009. do 18. rujna 2009.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku P. d.d. OIB: …, S., S. c. 84 naknaditi tužitelju S. J. (nom. S. J.), vl. D. z. o., S., U. VI 13, OIB: … ukupan iznos od 3.172,86 eura/23.905,90 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to na iznos od 968,83 eura/7.299,65 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 11. prosinca 2008. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te na iznos od 2.204,03 eura/16.606,25 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 6. rujna 2019. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena"

III Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: „Proglašava se nedopuštenom ovrha općenito na imovini tuženika temeljem ovršen isprave – rješenja o ovrsi od 27. kolovoza 2009. javnog bilježnika M. J. iz Z., posl. br. Ovrv-2522/09 koja ovrha je pokrenuta protiv ovršenika (ovdje tužitelja) po prijedlogu ovrhovoditelja (ovdje tuženika) radi naplate iznosa od 19.180,76 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove postupka, koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno dana 10. rujna 2009.“

IV Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju ukupan iznos od 472,91 eura/3.563,17 kuna uvećano za zatezne kamate tekuće od 1. veljače 2022. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.“

i

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se kao nedopuštena tužba tužitelja u dijelu kojim tužitelj traži proglašenje nedopuštenom ovrhe pokrenute protiv ovršenika S. J. (nom. S. J.), vl. D. z. o., S., U. VI 13, OIB: … temeljem rješenja o ovrsi od 4. siječnja 2011. godine javnog bilježnika M. K., iz B., posl. broj: Ovrv 3/11-2, koja ovrha je pokrenuta protiv ovršenika po prijedlogu ovrhovoditelja P. d.d. (sada P. d.d.), OIB: …, S., S. ce. 84, kao pravnog sljednika P. d.o.o. u stečaju, OIB: … i P. d.o.o., OIB: …, radi naplate iznosa od 19.180,76 kuna uvećano za zatezne kamate i troškove postupka, koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno dana 21. siječnja 2011. godine.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 15,92 eura/119,10 kuna, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 11. prosinca 2018. u bitnome navodi kako je rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Ovr-160/2015 od 26. studenoga 2018. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tuženik je 28. travnja 2014. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za provedbu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga tuženika – donesenog od strane javnog bilježnika M. J. pod br. Ovrv-2522/09 27. kolovoza 2009. To navodno potraživanje tuženika da potječe iz poslovnog odnosa prednika tuženika – društva P. d.o.o. i o. D. koji je bio u vlasništvu tužitelja. Tužitelj je kod prednika tuženika redovito kupovao robu i može se reći da su stranke bile u dugogodišnjem poslovnom odnosu. Tuženik je naprijed navedeno rješenje o ovrsi podnio na provedbu četiri godine i osam mjeseci nakon pravomoćnosti istoga, unatoč činjenici da je potraživanje tuženika u iznosu od 59.180,76 kuna odavno podmireno. Tužitelj je 6. veljače 2015. podnio Općinskom sudu u Zadru žalbu s prijedlogom za odgodu ovrhe te je povodom toga upućen pokrenuti ovu parnicu, dok je njegov prijedlog za odgodu ovrhe odbijen pa se zapljena i prijenos sredstava tužitelja u korist tuženika nastavlja. U međuvremenu je tuženik 6. travnja 2017. podnio Financijskoj agenciji na provedbu još jedno rješenje o ovrsi od 4. siječnja 2011. posl. br. Ovrv-3/11 kojim od tužitelja potražuje iznos od 19.180,76 kuna. Tužitelj se pokušao tuženiku obratiti da svoj spor riješe mirnim putem, ali bezuspješno. Koliko je predmetno potraživanje tuženika neosnovano govori i činjenica da je tuženik tužitelju dostavio opomenu pred tužbu sa stanjem na dan 24. prosinca 2009. iz koje proizlazi da bi tada potraživanje tuženika prema tužitelju iznosilo 19.180,76 kuna. Tužitelj u tužbi osporava mogućnost da bi dugovanje tužitelja iz perioda od nekoliko mjeseci nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi iznosilo manje nego danas, a temelju toga rješenja. Također, upućuje i na to kako se iznos iz opomenu pred tužbu sada nalazi u novom rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-3/11 iz čega jasno proizlazi da se ovdje radi o dupliciranju računa odnosno pokušaju naplate dva puta po istim računima koji proizlaze iz istog poslovnog odnosa. Tužitelj u nastavku postupka predlaže provesti financijsko knjigovodstveno vještačenje kako bi se moglo ustanoviti stanje eventualnog duga tužitelja prema tuženiku, jer smatra kako je do ovih neusklađenosti došlo prvenstveno iz razloga što je prednik tuženika upao u financijske probleme, nad istim je otvoren i stečajni postupak tijekom kojeg su vršene i statusne promjene i pripajanja pa je upitno kako su se u tom periodu kod tuženika vodile knjige.

2. Tužitelj je kasnije tijekom postupka, a s obzirom na naplatu po rješenju o ovrsi koja je u tijeku za trajanja ovoga postupka, kao i s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka, u više navrata uređivao tužbeni zahtjev i to konačno sa podneskom od 1. veljače 2022. Tuženik se usprotivio ovakvim uređenjima tužbenog zahtjeva koji predstavljaju preinaku, međutim sud je, sukladno odredbi čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - u nastavku teksta ZPP), dopustio preinaku.

3. Tuženik u svom odgovoru na tužbu podnesenom sudu 6. kolovoza 2019. u bitnome navodi kako je predmetna tužba u cijelosti neosnovana. Tuženikova tražbina koja je predmet ovoga postupka je utvrđena pravomoćnim rješenjem o ovrsi u odnosu na koje se žalba može izjaviti samo ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz koje potječe odluka. Tužitelj u tužbi nije naveo bilo koje činjenice, niti dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je tražbina prestala zbog okolnosti nastalih nakon što je doneseno rješenje o ovrsi, a koje nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka. Tuženik ističe i da predmet ovoga postupka ne može biti tražbina iz rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-3/11, jer navedena ovrha nije bila predmet žalbe povodom koje je tužitelj upućen pokrenuti ovaj postupak.

4. Ranije u ovom postupku je sud donio presudu kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 40.000,00 kuna, odbio za 19.180,79 kuna – i to temeljem provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, odbio tužbeni zahtjev za iznos od 3.563,70 kuna navodeći kako tužitelj nije naveo pravni osnov toga potraživanja, odbacio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na proglašenje nedopuštenom ovrhe određene temeljem rješenja o ovrsi javne bilježnice M. K. iz B. pod posl. br. Ovrv- 3/11, jer u odnosu na to rješenje o ovrsi ne postoje procesne pretpostavke za pokretanje ovog postupka te u dijelu u kojem tužitelj od tuženika potražuje povrat isplaćenog temeljem nedopuštene ovrhe kroz institut protuovrhe gdje je sud istakao kako se takav zahtjev u ovom trenutku ne može postaviti u zasebnoj parnici.

5. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem posl. br. Pž-2093/2022-2 od 14. prosinca 2022. ukinuo naprijed citiranu presudu i rješenje, navodeći, u bitnome, kako će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud pravilno odlučiti o tužbi u dijelu kojim se zahtijeva proglašenje ovrhe određene temeljem rješenja o ovrsi javne bilježnice M. K. iz B. pod posl. br. Ovrv-3/11 nedopuštenom, utvrditi za koje račune i u kojem iznosu i s kojim zateznim kamatama i s kojim troškovima iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. J. posl. br. Ovrv.-2522/09 od 27. kolovoza 2009. se ovrha proglašava nedopuštenom te utvrditi je li i u kojem iznosu izvršen neosnovan prijenos sredstava s računu tužitelja na račun tuženika po navedenom rješenju o ovrsi i odlučiti o povratu tih sredstava te donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao priloženu dokumentaciju i to: rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno po javnom bilježniku M. K. iz B. pod posl. br. Ovrv-3/11 4. siječnja 2011. (l.s. 24-26), opomenu pred tužbu od 24. prosinca 2009. i zamolbu za hitno odustajanje od tužbe od 9. ožujka 2010. (l.s. 27-29), knjigovodstvena dokumentacija tužitelja – otpremnice, računi, specifikacija izvršenja osnove za plaćanje Financijske agencije (l.s. 30-57 i spisu priležeći registrator), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo A. M. od 28. travnja 2020. te spis Općinskog suda u Zadru posl. br.

7. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

8. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Tužitelj je tijekom postupka predlagao provesti dokaz saslušanjem stranaka, međutim, isti je od navedenoga dokaznoga prijedloga izričito odustao.

9. Tužiteljica je u ponovljenom postupku predložila provesti financijsko knjigovodstveno vještačenje, na iste okolnosti na koje je ono i provedeno u prvom dijelu postupka, ukoliko bi tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva. Budući da je tuženik istakao kako osporava visinu, međutim, to nije novo osporavanje – ako se uzme u obzir raniji prvostupanjski postupak, u ponovljenom postupku nisu ni s jedne ni s druge strane iznesene nikakve nove činjenice, novi dokazi niti su istaknute nove okolnosti pa da bi sud eventualno naložio provođenje novog ili dopunskog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, pa je sud, budući da je zaključio kako je u postupku sve u potpunosti raspravljeno i razjašnjeno, odlučio da se taj dokaz neće provoditi i zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

11. U predmetnom postupku tužitelj traži proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi temeljem zahtjeva tuženika za izravnom naplatom temeljem rješenja ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je doneseno po javnom bilježniku M. J. iz Z. pod br. Ovrv-2522/2009 27. kolovoza 2009. kao i temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je doneseno po javnom bilježniku M. K. iz B. pod posl. br. Ovrv-3/2011-2 4. siječnja 2011. Tužitelj također u ovom postupku, konačno uređenim tužbenim zahtjevom traži od suda da naloži tuženiku vraćanje iznosa naplaćenih temeljem nedopuštenih ovrha, kao i da naloži tuženiku plaćanje iznosa do kojeg je tužitelj došao temeljem utvrđenih i prebijenih međusobnih potraživanja, sve temeljem u predmetu provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja.

12. Uvidom u spis Općinskog suda u Zadru posl. br. Ovr-160/2015 utvrđeno je kako je isti pokrenut prijedlogom ovršenika (ovdje tužitelja) radi odgode prijenosa sredstava i proglašenja pljenidbe odnosno prijenosa nedopuštenim, sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a, a koja pljenidba i prijenos se vrše temeljem rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-2522/09 od 27. kolovoza 2009. Ovrhovoditelj (ovdje tuženik) se usprotivio podnesenom prijedlogu. Održano je ročište te je 13. studenoga 2018. doneseno rješenje kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe dok je ovršenik, po pitanju prijedloga za proglašenjem ovrhe nedopuštenom temeljem odredbi čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnoga zakona, upućen pokrenuti parnicu u roku od 15 dana, što je isti i učinio podnošenjem predmetne tužbe.

13. Uvidom u rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-2522/09 od 27. kolovoza 2009. utvrđeno je kako je isto doneseno temeljem izvoda iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja (ovdje tuženika) protiv ovršenika (ovdje tužitelja) a potraživanje se temelji na 27 računa dospjelih u periodu od 18. studenoga 2008. pa do veljače 2009. u ukupnom iznosu od 59.180,76 kuna.

14. Uvidom u rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-3/11-2 od 4. siječnja 2011. utvrđeno je kako je isto doneseno temeljem izvoda iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja (ovdje tuženika) protiv ovršenika (ovdje tužitelja) a potraživanje se temelji na 9 računa dospjelih u periodu od 16. listopada 2008. pa do 13. studenoga 2008. u ukupnom iznosu od 19. 180,76 kuna.

15. Sukladno prijedlogu tužitelja sud je vještaku za financije i računovodstvo naložio da navede je li došlo do prestanka potraživanja tuženika prema tužitelju, a koje potraživanje je predmet ovoga postupka odnosno ovršnoga postupka te da navede evidentirane iznose u poslovnim knjigama stranaka kao i način i vrijeme njihovog zatvaranja.

16. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo mr. sc. A. M. od 28. travnja 2020. proizlazi kako je isti zatražio od stranaka u ovom postupku da mu dostave dodatnu dokumentaciju. Nadalje, vještak je izvršio i stavio u tablicu pregled neplaćenih računa tužitelja prema tuženiku na dan izrade vještva, prema dostavljenoj dokumentaciji. Prema toj tablici, najprije su uzeti u obzir podaci vezani za ovrhu broj Ovrv-2522/09 od 27. kolovoza 2009. i to računi, njihova dospijeća i datumi plaćanja pojedinih računa. Prema nalazu i mišljenju vještaka proizlazi kako je ukupan iznos svih računa temeljem kojih je izdano rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-2522/09 29.180,76 kuna, a podmireno je 17 računa, zaključno s datumom 18. rujna 2009. u ukupnom iznosu od 40.000,00 kuna. Podaci koji se odnose na drugu ovrhu, temeljem rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-3/11 od 4. siječnja 2011. kazuju kako se to rješenje temelji na računima izdanim od 31. prosinca 2009. na ukupan iznos od 19.180,76 kuna, a zatvoreno je, odnosno podmireno ukupno 13.099,58 kuna. Kada se međusobno prebiju odnosno oduzmu izdani računi i dugovanja tužitelja prema tuženiku, po obje ove ovrhe, ispada da je ostalo nepodmirenih još 6.081,18 kuna. Također, vještak je istaknuo kako iz tužiteljeve knjigovodstvene kartice proizlazi da je dug tužitelja prema tuženiku na dan 31. prosinca 2009. 3.563,17 kuna. Taj dug proizlazi iz razlike koja je nastala uvidom u financijsku karticu tužitelja sa stanjem na dan 1. siječnja 2009. prema kojoj je dug tuženika prema tužitelju iznosio 124.483,74 kune i uvidom u financijsku karticu tuženika sa stanjem na dan 1. siječnja 2009. prema kojoj je dug tužitelja prema tuženiku iznosio 121.965,73 kune. Dakle, razlika između ova dva međusobna iznosa potraživanja je 2.518,01 kuna i kada se taj iznos oduzme od 6.081,18 kuna koliko je utvrđeno da tužitelj duguje tuženiku temeljem ove dvije ovrhe, dolazi se do iznosa od 3.563,17 kuna kao visine potraživanja tuženika prema tužitelju.

17. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tuženik i to iz sljedećih razloga: a) tuženik smatra kako vještak nije mogao utvrditi iznose stanja međusobnih dugovanja stranaka na dan 1. siječnja 2009., jer tužitelj nije dostavio tražene financijske kartice za 2007. i 2008. (dok tužitelj je) pa tako vještak nije mogao sučeliti potrebne podatke o računima i uplatama tuženika i tužitelja;

b) tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještaka i u dijelu koji se odnosi na iznos od 13.099,58 kuna za koji iznos vještak tvrdi da je tužitelj podmirio tuženikovo potraživanje i to putem Erste Card Club d.o.o. Naime, kod kartičnoga plaćanja tužitelj ništa ne plaća tuženiku, već plaćanje tuženiku u cijelosti izvršava Erste Card Club d.o.o., i to jednokratno, a kasnije se naplaćuje od korisnika kartice (tužitelja) obročno, ovisno o broju rata na koji je obavio kupnju;

c) tuženik osporava i navode vještaka da nije knjižio kartična plaćanja u svom knjigovodstvu, zato što je tuženik u svojoj financijskoj kartici za 2009., koju je dostavio vještaku, evidentirao, proknjižio i zatvorio sve uplate karticom od strane tužitelja;

d) tuženik smatra kako tužitelj nije dostavio ni jedan dokaz da bi se računi koje je on platio Erste Card Club d.o.o. odnosili upravo na račune koje je tuženik izdao, a za koje je u tablici navedeno da je njima podmireno dugovanje po ovrsi koja se provodi temeljem rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-3/11;

e) tuženik ponavlja kako nije na njemu da dokaže da se računi plaćeni Erste Card Club d.o.o. odnose ili ne odnose na utužene račune i da ne odgovara istini navod vještaka da tuženik u svojim poslovnim knjigama nije knjižio kartične uplate i također ističe kako je tužitelj prilikom kupnje koju je plaćao Diners karticom mogao tražiti maloprodajni račun i u tom slučaju, takav račun odnosno takva uplata ne bi bila knjižena kod tuženika pa da iz tog razloga možda postoji nesklad u tom dijelu između knjigovodstvene dokumentacije tuženika i tužitelja;

f) tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještaka u dijelu u kojem isti prilikom izračuna međusobnih potraživanja i zatvaranja dugovanja nije uzeo u obzir zatezne kamate već samo glavnicu potraživanja;

18. Na gornje navode vještak se očitovao na sljedeći način: u odnosu na navode citirane pod točkom 14.a) obrazloženja vještak je istakao kako za utvrđenje međusobnih potraživanja stranaka prebijanjem njihovih knjigovodstvenih stanja na dan 1. siječnja 2009. njemu nisu ni bile potrebne knjigovodstvene kartice tužitelja od 2007. i 2008. Te kartice vještaku bi bile potrebne eventualno da utvrdi osnovu tih potraživanja, međutim, sukladno zakonskim odredbama, tužitelj i tuženik su dužni usklađivati svoja knjigovodstvena stanja stalno, a naročito na kraju poslovne godine, slijedom čega se stanje na dan 1. siječnja ima smatrati mjerodavnim i svatko tko tvrdi drugačije dužan je to i dokazati. Nadalje, u odnosu na prigovor tuženika sažet pod točkom 14. b) obrazloženja vještak je naveo kako stoji kod svojih navoda iz nalaza i mišljenja te kako je tuženik dužan proknjižiti sve uplate svojih kupaca, a vještak, budući da navedene uplate tužitelja putem Erste Card Club d.o.o. nije vidio proknjiženima kod tuženika, tim uplatama zatvorio je dugovanje tužitelja prema tuženiku koje se temelji na rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-3/11. U odnosu na prigovor tuženika naveden pod točkom 14. c) obrazloženja vještak ostaje kod naprijed navedenoga da u knjigovodstvenim karticama tuženika nije pronašao uplate tužitelja temeljem Diners club kartice. U odnosu na navode tuženika navedene pod točkom 14. d) obrazloženja vještak je istakao kako se kod pitanja na kome je teret dokaza radi o pravnom pitanju i da u to ne bi ulazio. U odnosu na navode tuženika sažete pod točkom 14. e) obrazloženja ističe kako tuženik zapravo sve vrijeme više puta ponavlja iste navode i kako vještak svoj nalaz nije temeljio na nikakvim pretpostavkama već na temelju naloga suda, vjerodostojne dokumentacije i pravila struke. Zaključno, u odnosu na prigovore tuženika u dijelu pod točkom 14. f) vještak ističe da je iz zadatka suda razvidno kako zatezne kamate nisu niti zadane vještaku pa sukladno tome on i nije niti obračunao.

19. Sud je nalaz i mišljenje vještaka cijenio u cijelosti kao stručan i vjerodostojan. Sam nalaz i mišljenje uzet je kao mjerodavan u odlučivanju u ovom postupku u dijelu u kojem isti vjerodostojno prikazuje podmirivanje predmetnoga dugovanja. Sud nije u izračun i u odlučivanje uzeo dio nalaza i mišljenja vještaka u kojem isti pokušava u potpunosti sravniti međusobna potraživanja tužitelja i tuženika budući da navedeno nije niti predmet ovoga postupka, niti je navedeno bilo dio naloga vještaku.

20. Prema odredbi čl. 50. st. 1. točke 9. Ovršnoga zakona (Narodne novine br. 114/22; u daljnjem tekstu: OZ) protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Nadalje, čl. 52. OZ-a je određeno ako je žalba izjavljena, među ostalima, iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9., sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu, a ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu. Na pokretanje i vođenje parnice iz ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju pravila o parnici na koju se ovršenik upućuje u povodu žalbe nakon proteka roka.

21. Prema odredbi čl. 55. OZ-a, koji govori o upućivanju u parnicu, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

22. Odredbom čl. 210. OZ-a definirana su pravna sredstva ovršenika, za slučaj izravne naplate pred Financijskom agencijom. Određeno je kako ovršenik nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi, koje su citirane u ranijim točkama obrazloženja.

23. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, slijedom čega je temeljem naprijed citiranih odredbi valjalo odlučiti kao u izreci presude.

24. Naime, u odnosu na prvi dio točke I tužbenoga zahtjeva, gdje tužitelj traži utvrđenje ovrhe koja se vodi temeljem rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-2522/09 nedopuštenom za istaći je kako sud u ovom postupku smatra utvrđenom nedopuštenost te ovrhe za iznos od 5.308,91 eura/40.000,00 kuna, a što je razvidno iz nalaza i mišljenja vještaka i u tom dijelu nalaz i mišljenje nije niti osporen. Te stavke koje se odnose na dio računa spornog rješenja o ovrsi jasno su podmirene do dana 18. rujna 2009. i kao takve nikako ne mogu biti dio nove pljenidbe i prijenosa sredstava sa računa tužitelja na račun tuženika, odnosno, smatra se kako je potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.308,91 eura/40.000,00 kuna podmireno prije nego što je rješenje o ovrsi Ovrv-2522/09 dostavljeno Financijskoj agenciji na izravnu naplatu. Točan tijek zakonskih zateznih kamata odnosno početak tijeka istih – dan nakon dospijeća računa na koji se odnosi pojedini iznos – i završetak tijeka istih – dan plaćanja dugovanog iznosa, točno je preciziran u izreci presude pod točkom I, a proizlazi iz tablice br. 1. koja je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka na stranici 5. i 6. nalaza.

25. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

26. Nadalje, prema odredbi čl. 210. st. 4. OZ-a ako prijenos sredstava s računa ovršenika bude obavljen prije nego što sud dostavi rješenje kojim prihvaća prijedlog o odgodi ovrhe ili rješenje kojim proglašava pljenidbu i prijenos nedopuštenim, ovršenik može u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava kao i pravo na naknadu štete.

27. Iako je u ovoj pravnoj stvari nesporno kako je temeljem ovrhe koja je određena po rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Zagreba, posl. br. Ovrv- 2922/09 sa računa tužitelja (ovršenika) do dana donošenja ove odluke naplaćen iznos od 3.979,97 eura/29.987,08 kuna, pa tužitelj potražuje taj iznos od tuženika kao povrat naplaćenog bez osnove odnosno kasnije isti iznos umanjuje (budući da ne može istaknuti prigovor radi prijeboja nakon provedenog vještačenja u ovoj pravnoj stvari pa onda umanjuje svoje potraživanje za svoj dug tuženiku) i zaključno po ovoj osnovi potražuje iznos od 3.172,86 eura/23.905,90 kuna – tužitelj nije u ni jednom dijelu postupka dokazao na koji se iznos odnosi upravo ovaj naplaćeni odnosno na koje se račune odnosi pa da bi tako sud mogao procijeniti je li u ovom dijelu tužbeni zahtjev osnovan. U ovom smjeru nije ni predlagao provesti vještačenje, i iz samog nalaza i mišljenja vještaka nikako ne proizlazi koji dio osporenog rješenja o ovrsi je naplaćen od strane FINE pa da tako sud može zaključiti je li naplaćen onaj dio za koji je sada ovrha proglašena nedopuštenom ili neki drugi dio osporavanog rješenja o ovrsi pa je tako sud, upravo iz ovoga razloga, uslijed nedostataka dokaza, odbio kao neosnovan i ovaj dio tužbenog zahtjeva.

28. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom II.

29. U odnosu na zahtjev tužitelja iz točke I tužbenoga zahtjeva koji se odnosi na proglašenje nedopuštenom ovrhe temeljem rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv- 2522/09 za iznos od preostalih 19.180,76 kuna sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, jer smatra kako tužitelj u ovom postupku nije dokazao da bi taj iznos bio podmiren prije pokretanja postupka izravne naplate temeljem naprijed navedenoga rješenja o ovrsi, odnosno prije 28. travnja 2014. Čak štoviše, iz samog nalaza i mišljenja vještaka, kojem tužitelj nije prigovorio, proizlazi da ni do danas nije podmiren takav dug tuženika, pa čak ni kada ide zatvarati stavke drugoga rješenja o ovrsi i kada se sve navedeno u cijelosti zbroji.

30. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom III.

31. U odnosu na zahtjev tužitelja iz točke I tužbenog zahtjeva koji se odnosi na proglašenje nedopuštenom ovrhe temeljem rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-3/11 za istaći je kako za takvu tužbu, odnosno za taj dio tužbenoga zahtjeva tužitelja nisu ispunjene procesne pretpostavke. Naime, iz naprijed citiranih odredbi OZ-a kao nedvojbeno proizlazi da bi ovršenik morao biti upućen od strane ovršnoga suda, temeljem tih zakonskih odredbi, a nakon što izjavi žalbu, odnosno prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, na pokretanje parničnoga postupka, a tužitelj nije od strane ovršnog suda upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja se temelji na navedenom rješenju o ovrsi (Ovrv-3/11), već samo one ovrhe koja se temelji na rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv- 2522/09.

32. Slijedom navedenoga valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom I i u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu tužbu tužitelja.

33. Zaključno, a u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj potražuje od tuženika iznos od 3.563,17 kuna, za istaći je kako je taj dio tužbenog zahtjeva valjalo također odbiti kao neosnovan.

34. Naime, tužitelj prije zaključenja raspravljanja taj iznos navodi kao dug tuženika prema tužitelju, temeljem nalaza i mišljenja vještaka, međutim, nije jasno koji bi bio osnov tog potraživanja. Napominje se kako sud nije uzeo u obzir dio nalaza i mišljenja vještaka u kojem on uzima u obzir sveobuhvat međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a što i ne može u ovom trenutku biti predmet postupka, jer takav nije bio ni početni nalog, niti je predmet ovoga postupka potpuno sravnjivanje međusobnih financijskih odnosa između tužitelja i tuženika. U dijelu nalaza i mišljenja vještaka u kojem isti prebija međusobna potraživanja tužitelja i tuženika, u obzir se uzima, među ostalim, i potraživanje iz rješenja o ovrsi u odnosu na koje je sud odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari i koje potraživanje nije predmet ovoga postupka.

35. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom IV i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i u ovom dijelu, jer je nesporno utvrđeno u ovom postupku kako rješavanje međusobnih financijskih odnosa između tužitelja i tuženika nije bilo niti predmet ovoga postupka, niti predmet naloga financijskom vještaku, pa tako ni taj iznos, dobiven prebijanjem međusobnih (ukupnih) potraživanja tužitelja i tuženika, ne može biti u ovom postupku dosuđen tužitelju.

36. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP-a pa je tako sud tuženiku priznao trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 66,36 eura/500,00 kuna. Sud nije tuženiku priznao trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer u spisu predmeta nema dokaza da je ista plaćena, kao ni trošak sudske pristojbe na presudu jer je istu u obvezi, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama, platiti tužitelj.

37. Budući da je, prema stavu ovoga suda tužitelj uspio u sporu sa 38% svoga zahtjeva, a tuženik, prema tome, sa 62% svoga zahtjeva, valjalo je sukladno odredbi čl. 154. ZPP-a odbiti manji postotak uspjeha od većega i onda tuženiku dosuditi 24% priznatih troškova odnosno 24% od 66,36 eura/500,00 kuna što iznosi 15,92 eura/119,10 kuna.

38. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom II.

U Zadru 12. travnja 2023.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju po pun. uz poziv za plaćanje sudske pristojbe za presudu u iznosu od 500,00 kuna

- Tuženiku