REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: 42. Pp-1224/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv I- okrivljenog I. S. i I.-okrivljenog S. S., radi prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Čazma Klasa: 211-07/23-5/9496, Urbroj: 511-02-06-23-1. od 7.4.2023., nakon provedenog žurnog postupka te proglašenja presude dana 8.4.2023., na temelju članka 183. u vezi članka 221. stavka 1. točke 3. i članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 12. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK I. S., O.:..., sin S. i T., r. F., rođen .... u Z., s prebivalištem u B. 183., radnik na OPG-u, 780,00 eura, razveden, 1  maloljetno  dijete,  državljanin  Republike Hrvatske,  srednja  stručna  sprema,  pismen, prekršajno neosuđivan,

k r i v  j e

I što je dana 7. travnja 2023., u 19:15 sati, u obiteljskoj kući u B. 183., nasilnički se ponašao u obitelji na način da nakon što je otac S. S. ušao u spavaću sobu I. se ustao iz kreveta i rekao mu da se ne dere u prisutnosti kćeri maloljetne L. S., te je svog oca udario otvorenim dlanom desne ruke po lijevoj strani lica, te se ustao iz kreveta i zamahnuo otvorenim dlanom lijeve ruke te okrznuo oca po licu, time da je događaju bilo prisutno maloljetno dijete L. S., rođena ....,

dakle, fizičkim napadom na oca u prisutnosti maloljetnog djeteta, nasilnički se ponašao u obitelji,

pa je time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se prekršaj na temelju istog propisa, a uz primjenu članka 35. stavka 2. i 37. st. 3. točke 4. Prekršajnog zakona

i z r i č e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (tri)) DANA.

II Na temelju članka 44. Prekršajnog zakona nad okrivljenikom I. S. se primjenjuje

U V J E T N A  O S U D A

tako da se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa na vrijeme od 6 (šest) mjeseci pod uvjetom da okrivljenik I. S. u navedenom roku provjeravanja ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

III Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu zatvora uračunava se i vrijeme koje je okrivljenik I. S. proveo povodom uhićenja u policiji u trajanju od 2 dana.

Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona

OKRIVLJENIK S. S., O.:..., sin A. i A., r. S., rođen .... u Š., s prebivalištem u B. 183., vozač, 850,00 eura, razveden, otac 2

djece, državljanin Republike Hrvatske, srednja stručna  sprema,  pismen,  odlikovan Spomenicom  Domovinskog  rata,  Medalje Bljesak i Oluja, prekršajno neosuđivan,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

IV da bi istog dana, u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod točkom I, nasilnički se ponašao u obitelji na način da je po ulasku u spavaću sobu sinu I. S. uputio pogrdne riječi: "đubre pijano šta radiš od života", što je kod sina izazvalo povredu dostojanstva te osjećaj straha i uznemirenosti, te ga udario dlanom desne ruke u lijevu stranu lica, nakon čega je ponovio pogrdne riječi: "đubre jedno pijano" i pljuvao po njemu te izašao iz spavaće sobe, time da je događaju bilo prisutno maloljetno dijete L. S., rođena ....,

pa da bi time počinio djelo prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

V Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi čl. 138. Prekršajnog zakona okrivljenik I. S. je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 25,00 eura (dvadeset pet eura)/ 188,36 kuna (sto osamdeset osam kuna i trideset šest lipa) u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

VI Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka u odnosu na okrivljenika S. S. padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Čazma podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/23-5/9496, Urbroj: 511-02-06-23-1. od 7.4.2023., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik I. S. se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se smatra krivim, dok se okrivljenik S. S. izjasnio da se ne smatra krivim.

3. Ispitani I. S. navodi da je kritične zgode u večernjim satima u obiteljskoj kući u B. izvršio fizičko nasilje u odnosu na oca S. S. pri čemu je on prvi započeo sa verbalnim i fizičkim nasilnim činom prema njemu. Naime, on živi nakon razvoda sa suprugom u kući sa ocem koji je razveden od majke te oni žive odvojeno. Živi sa maloljetnom kćerkom u istoj kući koja je u dobi od 4 godine. Inače, nikada ranije nije bilo problema te svađi sa ocem s kojim se dobro slagao i do ovog incidenta nije trebalo doći. Nije sporno da je tokom popodneva u društvu popio nešto malo alkohola, što je utvrđeno nakon događaja alkotestiranjem. No, to je izolirani događaj, jer nije inače sklon uzimanju alkoholnih pića. Po dolasku kući na trenutak je zaspao i time je omaškom propustio otići u vrtić po kćer L., pa je očito otac izvršio tu njegovu obvezu i doveo dijete kući. No, čini se da je oca smetalo to što je on umjesto njega obavio navedeni zadatak i dok je on ležao u sobi otac je došao k njemu neposredno nakon što je u sobu prišla kćer. Tada je otac počeo glasno govoriti pitajući ga zbog čega nije išao po kćer u vrtić i govorio da je pijano đubre te što radi od svog života. Potom je pljuvao po sobi što je bilo neprimjereno i rekao mu je da prestane s takvim ponašanjem, jer je uplašio kćer koja je počela plakati. No, otac je nastavio s izricanjem uvreda prema njemu na isti način, što je kod njega izazvalo u uznemirenost i povredu dostojanstva, jer nije očekivao da će mu otac bezrazložno upućivati takve ružne riječi i stoga se ustao i rekao mu da napusti sobu kako ne bi dalje uznemiravao njegovu kćer. Otac ga je tada lakše ošamario po lijevoj strani lica, da bi on trenutak kasnije reagirao i njemu na isti način uzvratio šamarom po licu. Tada je napustio sobu s kćerkom i otišao u drugo mjesto kod majke gdje ona živi kako bi se smirio i izbjegao daljnje nasilje. Prema tome, reagirao je fizičkim nasrtajem na oca nakon opisanog njegovog ponašanja i prekršaj priznaje, time da je cijelom događaju bilo prisutno njegovo maloljetno dijete u dobi od 4 godine.

4. Ispitani S. S. navodi da od njegove strane predmetne zgode nije bilo izražavanja nasilničkog ponašanja u obitelj psihičkim i fizičkim putem u odnosu na sina I. S.. Ističe da sin sa maloljetnom kćeri nakon razvoda braka živi u obiteljskoj kući povremeno, jer dijete ujedno boravi i sa majkom zbog podijeljene roditeljske skrbi. Ove zgode dijete je bilo na čuvanju kod oca i boravilo u vrtiću tokom dana te je sin kao otac djeteta trebao otići po kćer u popodnevnim satima. No, jedan susjed ga je obavijestio da je on svoju unuku uzeo iz vrtića i da je jedino ostala njegova unuka. Stoga je telefonom pokušao kontaktirati sina, ali se nije javljao, pa je dobio poziv i iz vrtića sa informacijom da netko mora doći po Lanu. Stoga je sa svog posla kao vozač Hitne pomoći otišao po dijete i odveo kući, gdje je u spavaćoj sobi zatekao sina koji je spavao u ranim večernjim satima. Stoga ga je probudio time da je njegova kćer L. legla pored njega i želio je s njim razgovarati zbog čega nije izvršio svoje obveze koje su dogovorili, a ponajprije da ode po kćer u vrtić te je ujedno imao obvezu ispeći ribu povodom Uskrsa i voditi brigu o ovcama koje imaju. Kako nije ništa od toga učinio nakon što se sin probudio i bio je bunovan, rekao mu je da mora biti odgovoran u izvršenju svojih obaveza i da je važno kako je on podmirio sebe, a da ostale obaveze za njega nisu važne. Sin se počeo ustajati i otkrivao poplunom te je tako podizao ruku prema njemu, jer se on glavom nagnuo bliže njemu nad krevet. Time ga je sin nehotice lakše udario rukom po licu i nastavio se ustajati s kreveta preko kćeri koju je očito tijelom pritisnuo. Rekao mu je da pazi na dijete te ga je rukama htio odgurnuti u ramena da ne bi nadalje pritiskao dijete, ali se on ustao i još ga jednom rukom ošamario po licu. Sve se to odvijalo u prisutnosti djeteta od 4 godine i nije mu uzvraćao bilo kakvim udaranjem odnosno šamaranjem niti mu je uputio riječi iz optužnog akta u smislu vrijeđanja govoreći da je đubre pijano. Po izlasku iz spavaće sobe zaključio je da je sin uzimao svoje stvari i da namjerava napustiti kuću, pa je drugom sinu rekao kakav je problem nastao. Na kraju je sina prije odlaska iz dvorišta upitao čime je zaslužio da ga udara odnosno šamara obzirom da su se dobro slagali i bili bliski i nije bilo problema između njih niti svađa. Usprkos tome je sin otišao sa djetetom. Na kraju napominje da nikada nije imao problema sa sinom I. koji je vrlo dobra i mirna osoba po naravi te je iznimno vrijedan kao radnik, ali je ujedno svjestan činjenice da se radi o situaciji gdje je on emotivno pogođen razvodom braka kada ga je supruga napustila i to upravo prije nekoliko godina na Uskrs, pa je očito to kod njega izazvalo potrebu da sa društvom u ovim trenucima konzumira alkohol, u kojoj situaciji ne može adekvatno i odgovorno izvršavati svoje obaveze. Stoga je to jedini poriv zbog kojeg je došlo do ovog incidenta, jer je svjestan činjenice da sa sinom Ivanom nema problema niti su se jedan drugome zamjerali. Stoga poriče prekršaj kako mu se stavlja na teret.

5. Na temelju priznanja okrivljenika I. S., koje je stavljeno u usporedbu sa zapisnicima o ispitivanju alkoholiziranosti na ime oboje okrivljenika te zapisnicima o njihovom ispitivanju u svojstvu osumnjičenika, sud je sa sigurnošću utvrdio da je počinio prekršaj opisan u izreci ove presude pod točkom I, koji mu se stavlja na teret, te je stoga oglašen krivim i izrečena mu je teža vrsta sankcije i to kazna zatvora u trajanju od 3 dana, uz primjenu instituta uvjetne osude sa rokom provjeravanja od 6 mjeseci.

6. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik I. S. počinio prekršaj opisan u izreci presude, jer osim što se prvotno izjasnio da se smatra krivim za navedeni prekršaj te je zatim jasno i obrazloženo u obrani opisao svoje protupravno ponašanje i priznao prekršaj, ujedno su spomenuti dokazi sa sadržajem njegove obrane. Naime, uvidom u zapisnik o njegovom ispitivanju na prisutnost alkohola u organizmu razabire se da je tempore criminis u blažoj mjeri bio etiliziran zbog činjenice da je u organizmu zaostala koncentracija alkohola od 0,90 g/kg. Nadalje, prema zapisniku o provedenom alkotestiranju okrivljenika S. S. nalazimo da je on u vrijeme događaja bio potpuno trijezan obzirom da u organizmu kod njega nije zatečena bilo koja koncentracija alkohola.

7. S druge strane, obojica okrivljenika ispitana su u svojstvu osumnjičenika na valjan i zakonit način uz potrebna upozorenja neposredno nakon događaja, pri čemu I. S. napominje da mu je otac uputio pogrdne riječi nazivajući ga pijanim đubretom te da ga je u jednom navratu ošamario, na što je on ocu uzvratio šamar time da ga nije udario po licu već u rame, da bi otac potom pljuvao po njemu i napustio sobu dok je on s kćerkom otišao kod svoje majke. Nadalje, okrivljenik S. S. sažeto je opisao cjelokupan događaj i pojasnio razlog zbog kojeg je došlo do ovakve vrste incidenta, a radilo se o tome da njegov sin I. nije izvršavao svoju roditeljsku i obiteljsku obavezu vezano za svoju kćer koju je trebao uzeti iz vrtića u popodnevnim satima i odvesti kući, pa je to on učinio umjesto njega. Stoga je s razlogom zatekavši sina u spavaćoj sobi pitao ga zašto nije otišao po kćer L. i kada mu se približio sin ga je ošamario rukom po licu te je on njega u tom trenutku odgurnuo od sebe, ali se sin ustao s kreveta i ponovno ga ošamario s lijevom rukom, što ga je navelo da o takvoj vrsti događaja izvijesti policiju dok je sin s kćerkom L. otišao iz kuće.

8. Time se prema provedenim dokazima dolazi do zaključka da je okrivljenik I. S. postupao nasilno prema ocu kao bliskom članu obitelji, jer je fizički napad teži vid nasilnog ponašanja, koji se ničime ne može opravdati.

9. Obzirom da postoji izričito priznanje okrivljenika I. S. za prekršaj stavljen mu na teret, sud je jedino provodio dokaze koji se odnose isključivo na odluku o prekršajno pravnoj sankciji i drugim mjerama, sukladno članka 171a stavka 3 Prekršajnog zakona i u tom smislu je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju za iz koje proizlazi da do sada nije kažnjavan za bilo koji prekršaj.

10. Tako nalazimo da je upravo okrivljenik I. S. u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio elemente bića prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je stoga oglašen krivim i izrečena mu je teža vrsta sankcije i to kazna zatvora u trajanju od 3 dana, uz primjenu instituta uvjetne osude sa rokom provjeravanja od 6 mjeseci.

11. Kod odabira vrste i visine prekršajne sankcije odnosno izricanja kazne zatvora sud se rukovodio činjenicom da je okrivljenik I. S. na teži način maltretirao bliskog člana obitelji i to oca gdje je iskazao određenu upornost u svojem djelovanju, tako da je oštećeni bez sumnje osjećao bol, te uznemirenost i druge nelagode, a takve emocije nikako ne smije izazivati drugi član obitelji. Isto tako, događaju je bilo prisutno maloljetno dijete koje zbog svoje dobi jasno razaznaje asocijalno ponašanje i time je doživjelo izvjesnu traumu. S druge strane, kod njega je olakotno što nižim mjesečnim primanjima uzdržava jedno maloljetno dijete, te do sada nije činio prekršaj iste vrste. Međutim, kada se uzme u obzir težina same protupravne radnje kao i stupanj krivnje te okolnosti navedene situacije, tada se ukazuje na izostanak minimuma pristojnosti i tolerancije u ophođenju sa bliskim osobama. U tom smislu je bilo opravdano izreći mu kaznu zatvora, ali uz institut uvjetne osude, jer će i sama prijetnja kaznom utjecati na njegovu svijest da ipak shvati svaku nedopustivost i štetnost takvog ponašanja prema članovima obitelji i time će se postići njegova resocijalizacija, da bi ubuduće ponašanje uskladio sa moralnim i zakonskim normama, posebno unutar uže socijalne sredine, na koji način se očekuje postizanje zakonske svrhe kažnjavanja u svakom smislu.

12. U svakom slučaju okrivljeniku I. S. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo povodom uhićenja u trajanju od 2 dana.

13. Što se tiče nasilnog čina koji se stavlja na teret okrivljeniku S. S. treba napomenuti da iz činjeničnog opisa proizlazi kako je upravo on prvi započeo sa izvjesnim nasiljem i to verbalne naravi na način da je po ulasku u spavaću sobu gdje je zatekao sina I. uputio mu pogrdne riječi nazivajući ga pijanim đubretom i time izazvao uznemirenost i povredu dostojanstva sina i da bi potom sina otvorenim dlanom desne ruke udario u po lijevoj strani lica u prisutnosti maloljetnog djeteta te da je i pljuvao po sinu.

14. Međutim, ukupnost provedenih dokaza ipak ne ukazuje da se događaj zbio na taj način i da je sam incident svojim asocijalnim ponašanjem izazvao upravo okrivljenik S. S.. Na to već ukazuje činjenica da je okrivljenik I. S. događaj opisao ipak nešto drugačije odnosno drugim kronološkim redoslijedom, a k tome sadržaj njegove obrane nije u potpunosti dosljedan i identičan tvrdnjama koje je iznio neposredno nakon događaja kada je ispitan u svojstvu osumnjičenika. Za razliku od toga navodi okrivljenika S. S. spomenuti u njegovom iskazu kada je ispitan u svojstvu osumnjičenika te sadržaj obrane su potpuno identični i već to daje na uvjerljivosti njegovim tvrdnjama o tome kako je on u ovoj situaciji bio isključivo žrtva neprimjernog ophođenja od strane sina I. S..

15. Kao prvo treba spomenuti da je okrivljenik I. S. tokom postupka isticao da je otac započeo verbalni sukob u spavaćoj sobi gdje se on nalazio time da ga je vrijeđao pogrdnim riječima i da ga je jednom ošamario po licu. Nakon što mu je on uzvratio šamar otac je počeo pljuvati po sobi i tada ga je upozorio da prestane s takvim ponašanjem, jer je uplašio njegovu maloljetnu kćer koja je počela plakati. Nakon toga je otac nastavio sa izricanjem uvreda prema njemu i stoga je napustio sobu sa kćerkom i uputio se kod svoje majke koja živi u drugom mjestu. Međutim, u prvotnom opisivanju događaja okrivljenik I. S. osim što je potvrdio da ga je otac vrijeđao pogrdnim riječima dodatno je istaknuo da ga je otac ošamario, ali da on nije njemu uzvratio šamar po licu već u predjelu ramena te da je otac u tim trenucima nastavio s vikom i vrijeđanjem te je pljuvao po njemu, zbog čega je on napustio sobu sa svojim djetetom koje je pratilo događaj. Time se vidi jasna distinkcija u opisu događaja od strane okrivljenika I. S., pa time nije dovoljno uvjerljivo kada pokušava prikazati da je sam incident inicirao i započeo njegov otac S. S., jer na taj način očito želi ublažiti svoju odgovornost i doprinos nasilnom činu.

16. S druge strane, okrivljenik S. S. tokom postupka potpuno je identično opisivao radnje koje je on poduzimao u komunikaciji sa sinom I., kao i eksplicitno ponašanje sina prema njemu, pri čemu je krajnje uvjerljivo naznačio i životne razloge koji su doveli do nasilnog čina od strane sina I. prema njemu. Time je pojasnio kako se ovdje radi o izoliranom incidentu zbog činjenice da je sina Ivana nekoliko godina ranije u vrijeme blagdana Uskrsa napustila supruga, pa je to očito bio povod koji je doveo do toga da se sin navedenog dana etiliziran, zbog čega je propustio izvršiti obveze obiteljske naravi koje su prethodno dogovorene kao što je priprema obiteljskog ručka ili odlazak u vrtić po svoje dijete. To je bez sumnje bio motiv od okrivljenika S. S. da razgovara o propustima sina I. kojeg je zatekao na spavanju u ranim večernjim satima dok je on umjesto njega morao ići po unuku L. u vrtić dok kod kuće nije zatekao situaciju koju je očekivao. Ipak sve naprijed izneseno doista ne upućuje na jasan i notoran zaključak o tome da je okrivljenik S. S. zbog takvog nezadovoljstva neodgovornim ponašanjem sina I. započeo sa nasiljem prema njemu time da bi ga odmah vrijeđao ružnim pogrdnim riječima nazivajući ga pijanim đubretom, tim više kada tokom postupka okrivljenik S. S. ne tvrdi da je njegov sin sklon čestom i upornom te pretjeranom konzumiranju alkoholnih pića. Stoga se životno može prihvatiti da je okrivljenik S. S. uputio kritike sinu I. zbog toga što toga dana nije izvršio svoje obiteljske obaveze, pa ako je to i izricao podignutim tonom, svakako je to moglo iritirati sina I. koji se tada želio ustati iz kreveta, pa je time prvi put čak nehotice udario oca po licu, jer je ovaj bio glavom nagnut nad krevetom ispred njega. Isto tako okrivljenik S. S. vrlo je detaljno pojasnio zbog čega je došlo i do slijedećeg nasrtaja sina prema njemu udaranjem po licu, a radilo se o tome da se sin I. očito nezgrapno ustajao s kreveta i time tijelom pritiskao kćer L. te ga je on želio rukama odgurnuti u stranu kako bi se to izbjeglo, pa je po ustajanju sin I. reagirao time da je oca udario otvorenim dlanom ruke po licu.

17. Dakle, iako je okrivljenik I. S. svojim tvrdnjama teretio oca S. S. za verbalno i fizičko nasilje prema sebi, ipak sadržaj njegove obrane te prvotno pržen iskaz u svojstvu osumnjičenika nisu dovoljno konzistentni i smisleni, jer u tim tvrdnjama postoji znatna kontradikcija. Osim toga, okrivljenik S. S. u svojoj obrani niti u jednom trenutku nije pokazao animozitet prema sinu I. već upravo suprotno, što znači da je on u svakom smislu pohvalio njegovu osobnost kao iznimno dobrog i vrijednog čovjeka koji je popuno blage naravi i nikada s njim nije bio ni u kakvoj svađi, zavadnji ili nekoj vrsti sukoba. K tome se moglo zaključiti da je ovo prvi propust sina I. u obavljanju odgovornih obiteljskih zadataka, što je oca očito iznenadilo i zbog čega je želio utvrditi saznati razlog za tako nastalu situaciju. Kada je tome tako, onda ne ostaje sumnje da okrivljenik S. S. doista niti u jednom trenutku nije izlazio iz okvira prihvatljivog i dopuštenog ponašanja u komunikaciji sa sinom I., posebno da bi prvi bez ikakvog razloga sina koji je ležao na krevetu želio ošamariti u prisutnosti svoje maloljetne unuke i da bi ga višestruko vrijeđao pogrdnim riječima koje nije zaslužio. 18. Time diferentnost u tvrdnjama okrivljenika I. S. tokom postupka vezano za sporne i relevantne činjenice ipak upućuje na zaključak kako je upravo on bio rezigniran i nezadovoljan činjenicom da ga je otac došao probuditi u spavaću sobu i inzistirao na razgovoru koji je on u tom trenutku želio izbjeći. Stoga je želio prikazati kako je taj nemili događaj započeo okrivljenik S. S. kao otac, da bi time mogao pravdati u nekoj mjeri svoje eksplicitno ponašanje prema njemu. Naime, prvotna je tvrdnja okrivljenika I. S. da je oca udario po ramenu te da ga nije ošamario po licu i da je otac pljuvao po njemu. No, potom je događaj opisao u izvjesnoj mjeri drugačije, jer je napomenuo da je doista oca ošamario po licu te da ovaj nije pljuvao po njemu već po sobi u kojoj su se zatekli. Upravo sve naprijed navedeno ukazuje na to da okrivljenik S. S. ipak nije izražavao psihičko i fizičko nasilje u odnosu na sina I. kako mu se to stavlja na teret.

19. Inače, prema ukupnosti provedenih dokaza sud s razlogom zaključuje da se ne radi o asocijalnoj i incidentnoj obitelji gdje postoji izvjesna netrpeljivost među članovima obitelji već je svakako u pitanju skladna obitelj gdje se otac i sin dobro slažu i potpomažu u izvršenju životnih obaveza, te su međusobno prilično empatični i bliski, što znači da se svakako ove zgode radilo o izoliranom događaju koji se zasigurno više neće ponoviti, jer su obojica pokazali izvjesnu kritičnost i vidljive emocije koje ukazuju na njihovu bliskost i spremnost da nastave idiličan suživot. 20. Zbog naprijed navedenih razloga u nedostatku potpuno jasnih i nedvojbenih dokaza o izvršenju nasilnog čina psihičke i fizičke naravi od strane okrivljenika S. S., sud ga je primjenom načela "in dubio pro reo" za odnosni prekršaj oslobodio optužbe.

21. Okrivljenik I. S. je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti troškove postupka s naslova paušala, obzirom da je zaposlen i ostvaruje mjesečna primanja te može platiti navedeni iznos troškova postupka bez da time ugrožava svoju egzistenciju ili članove obitelji.

22. S druge strane, troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka u odnosu na okrivljenika S. S. padaju na teret proračunskih sredstava Republike Hrvatske.

U Bjelovaru, 12. travnja 2023.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik Ivan Sambol i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, time da okrivljenik I. S. žalbu može podnijeti samo zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji i drugim mjerama, u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka, bez naplate takse, a pravodobno podnesena žalba odgađa izvršenje presude.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku I i II

2. Podnositelju Optužnog prijedloga

- po pravomoćnosti

3. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Čazma

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

ANDREA HUDOLETNJAK