Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1901/2021-

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Crnković, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Svjetlane Pražić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku iz O., protiv tuženika S. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku R. Ž., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ž. & P. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku, posl. br. P-794/2018-42 od 05. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 12. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, posl. br. P-794/2018-42 od 05. srpnja 2021. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom utvrđeno je da je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 311551, sklopljenog dana 14.09.2006. i to čl. 4. st. 1. i 3. , čl. 7. st. 2. i čl. 9. st. 5., te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 35.000,00 kn i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 21.350,00 kn.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP), predlažući da se presuda ukine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj 311551, sklopljenog dana 14.09.2006. između tužitelja A. P. i V. d.d. Z., pravnog prednika tuženika S. d.d. Z., i to: čl. 4. st. 1. koja glasi: "... po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora...", čl. 4. st. 3. koja glasi: "... po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.", čl. 7. st. 2. koja glasi: "U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4.1. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete." i čl. 9. st. 5. koja glasi: "Ugovorne strane su suglasne da Kreditor može za vrijeme trajanja ovog Ugovora uslijed promjena pravnih propisa, promjene tržišnih uvjeta, promjene boniteta Korisnika kredita i/ili bilo kojeg sudužnika i/ili bilo kojeg jamca-platca, uslijed nepoštivanja odredaba ovog Ugovora od strane Korisnika kredita i/ili bilo kojeg sudužnika i/ili bilo kojeg založnog dužnika i/ili bilo kojeg jamca-platca, te drugih uvjeta po ocjeni Kreditora, promijeniti visinu kamatnih stopa i metodu obračuna kamata, kao i visinu naknada za obavljene usluge, a o čemu će Kreditor obavijestiti Korisnika kredita.", te restitucijski zahtjev na iznos od 35.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetnim Ugovorom o kreditu pravni prednik tuženika pozajmio tužitelju iznos od 341.050,00 kn sa rokom otplate od 22 mjeseca, te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (inicijalno 6,49% godišnje) i da se izmjena kamatne stope, bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnom Ugovoru, smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora.

6.2. Cijeneći sadržaj predmetnog Ugovora i ostale priložene dokumentacije prvostupanjski sud zaključuje da se prije sklapanja Ugovora nije pojedinačno pregovaralo, te da Ugovor ne sadrži razumljiv način određivanja parametara za primjenu promjenjive kamatne stope, slijedom čega, pozivom na čl. 269. st. 2. i čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15. i 29/18., 126/21., dalje: ZOO), zauzima stav da je Ugovor u spornom dijelu ništetan, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje da je od strane tuženika nepošteno i ništetno primijenjena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi prilikom otplate predmetnog kredita. Pri tome prvostupanjski sud cijeni utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. zauzevši stav o obvezujućem učinku te presude na utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14) i čl. 138.a Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., dalje:ZZP/07) te čl. 502.c ZPP-a, pa zaključuje da nije niti bilo potrebno provoditi dokaze na okolnosti utvrđenja ništetnosti sporne ugovorne odredbe.

6.3. U odnosu na restitucijski zahtjev prvostupanjski sud utvrđuje da je iznos od 35.000,00 kn, koji tužitelj potražuje od tuženika, iznos koji predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu (početno utvrđene kamatne stope) i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim Odlukama banke o promjenama kamatnih stopa u razdoblju od siječnja 2009. do zaključno do srpnja 2016., a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.

7.1. Osnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjski sud nije iznio razloge o svim odlučnim činjenicama. Naime, u pravu je tuženik da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, u skladu s čl. 502.c ZPP-a, budući da se obvezujući učinak te presude odnosi samo na ugovore o kreditu u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dok se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu u kunama.

7.2. Stoga je u konkretnom slučaju o ništetnosti sporne ugovorne odredbe valjalo prosuđivati primjenom čl. 96. – 102. ZZP/07, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, i utvrditi sve odlučne činjenice, te o istima iznijeti jasne i neproturječne razloge, a što je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio učiniti. Tuženik je na okolnost pojedinačnog pregovaranja i obavještavanja tužitelja o smislu i posljedicama odredbi Ugovora predlagao saslušanje svojeg zaposlenika-osobnog bankara, koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud odbio kao nepotreban zbog pogrešnog stava o direktnom učinku prethodno navedene presude donesene u kolektivnom sporu.

7.3. Naime, sukladno čl. 96. st. 2. ZZP/07, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, međutim radi se o oborivoj presumpciji s obzirom da sukladno čl. 96. st. 4. ZZO/07 trgovac može dokazivati da se o ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, kako to tvrdi tuženik i na koju okolnost predlaže određene dokaze. Iz navedenih razloga valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje.

7.4. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje sukladno prethodno navedenom na način da će utvrditi sve odlučne činjenice sukladno čl. 96.-102. ZZP/07 o kojima ovisi utvrđenje o nepoštenosti, a posljedično tome ništetnosti sporne ugovorne odredbe, između ostalog, da li je tužitelj u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bila obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odredbe (parametrima promjene kamatne stope), o kojim činjenicama će iznijeti jasne i neproturječne razloge, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o predmetu sporu i troškovima cijelog postupka.

8. Iz ovih je razloga odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 370. ZPP-a.

U Rijeci, 12. travnja 2023.

Predsjednik vijeća

Larisa Crnković v.r.