REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1015/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Klaudia Grubiše iz Pazina, 43. Istarske divizije 8, OIB: 67445892116, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Emir Kulenović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu mr. sc. Emira Kulenovića i Alme Kulenović u Puli, protiv I-tuženika Borisa Zadkovića iz Buzeta, Sportska ulica 2/3, OIB: 907856626685, i II-tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3247/16-3 od 19. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-464/15 od 8. siječnja 2016., u sjednici održanoj 12. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženicima da tužitelju solidarno naknade štetu zbog neispunjenja Ugovora o prodaji nekretnina sklopljenog 23. studenog 2009. i ovjerenog kod javnog bilježnika mr. Ante Kravara iz Buzeta pod brojem Ov-3802/09 u iznosu od 786.750,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose i po stopi kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Naloženo je tužitelju da I-tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 860,00 kn (toč. II.), te II-tuženiku u iznosu od 57.350,00 kn (toč. III.). Odbijen je u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. IV.).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14

– dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači i usvoji zahtjev tužitelja, podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno, odnosno nije sporno:

- da su društvo „Agroprodukt“ d.d. u stečaju, kao prodavatelj zastupan po stečajnom upravitelju I-tuženiku i tužitelj, kao kupac 23. studenoga 2009. sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine za kupoprodajnu cijenu od 360.000,00 kn,

- da je tužitelj platio u cijelosti kupoprodajnu cijenu,

- da mu nekretnina predana u posjed,

- da je odbijen zahtjev tužitelja za uknjižbu prava vlasništva na kupljenoj nekretnini u zemljišnoj knjizi,

- da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. 1448 k.o. Roč kč. br. 807/zgr u naravi garaža, kuća i dvorište površine 1979 m2 bilo upisano društvo Agroprodukt d.d. iz Buzeta, dok je tijekom postupka kao vlasnik upisan njegov pravni sljednik Agroprodukt d.d. u stečaju,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu br. St-6/206-144 od 19. svibnja 2008. dano odobrenje stečajnom upravitelju – I-tuženiku u ovom predmetu, da proda nekretnine stečajnog dužnika „Mljekare Roč“,

- da je u oglasu o prodaji dijela imovine stečajnog dužnika Agroprodukta d.d. Buzet u stečaju usmenom javnom dražbom navedeno da je predmet prodaje dio imovine stečajnog dužnika i to prizemlje zgrade mljekare u Roču površine 380 m2 i zemljište oko zgrade (dvorište) površine 1555 m2, kao suvlasnički dio, po početnoj cijeni od 360.000,00 kn,

- ujedno je u oglasu navedeno da dva stana na prvom katu zgrade nisu predmet prodaje, kao ni samostojeći objekt garaža,

- da je kupac nekretnine kupio po principu „viđeno-kupljeno“, te je određeno da kupac sklapanjem ugovora prihvaća uređivanje suvlasničkih odnosa u zgradi odnosno na kč. br. 807 k.o. Roč,

- da je ugovorom o prodaji izričito ugovoreno da tužitelj kao kupac ima obvezu uređivanja suvlasničkih odnosa u zgradi, odnosno da je kupac bio upoznat s postojanjem izvanknjižnog vlasništva na stanovima Marijele Brečević i Ane Glavić,

- da je tužitelj 4. prosinca 2009. uveden u posjed sporne nekretnine, da je preuzeo ključ i da nije imao prigovora glede zatečenog stanja,

- da je prodavatelj izdao tabularnu ispravu za upis tužitelja u zemljišne knjige,

- kao i da je tužitelj odbijen sa zahtjevom za upis u zemljišnu knjigu.

8. Obzirom na gore navedena činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete. Kod toga se ističe da ne postoji odgovornost I-tuženika, kao stečajnog upravitelja, u smislu odredbe čl. 28. Stečajnog zakona ("Narodne novine" br. 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04 i 82/06 – dalje: SZ) jer nije utvrđeno da bi I-tuženik postupao skrivljeno, odnosno da bi I-tuženik u obavljanju poslova stečajnog upravitelja povrijedio koju od svojih dužnosti. Kako je tužitelj bio upoznat s time što kupuje, odnosno što se prodaje, da je tužitelj znao da je potrebno urediti zemljišnoknjižno stanje kako bi se mogao upisati u zemljišnu knjigu, zaključak je da tužitelj nije dokazao da bi mu stečajni upravitelj nanio štetu time što bi skrivljeno povrijedio koju od svojih dužnosti, niti je odobrenje stečajnog suda za prodaju sporne nekretnine pribavio na prijevaran način.

9. Jednako tako nižestupanjski sudovi smatraju da ne postoji niti odgovornost II- tuženika Republike Hrvatske za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti. Naime, stečajni sudac je rješenjem odobrio prodaju dijela nekretnine upisane u zk. ul. 1448 k.o. Roč, donošenje tog rješenja nije rezultat nezakonitog i nepravilnog rada, a to iz razloga što je cijeli stečajni postupak proveden u skladu s odredbama SZ.

10. Tužitelj u reviziji prije svega ukazuje da je su u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 7. st. 1. i čl. 8. ZPP, te bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP.

11. Suprotno tvrdnji tužitelja u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP. Naime, nije jasna tvrdnja tužitelja da mu je bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom, jer da prvostupanjski, a zatim i drugostupanjski sud nije izvršio temeljiti uvid u spis. O tome koje će doći provesti tijekom postupka odlučuje prvostupanjski sud, a u konkretnom slučaju iz obrazloženja prvostupanjske odluke, ali i odluke drugostupanjskog suda jasno je vidljivo da je dokazni postupka proveden u skladu s odredbama čl. 7. i 8. ZPP. Osim toga, time što nižestupanjski sudovi nisu prihvatili iskaz tužitelja, odnosno što su prihvaćeni iskazi I-tuženika i stečajnog suca Damira Rabara ne znači da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP. Treba dodati da pobijana presuda nema nedostatak uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi iste su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke pobijane presude i razloga navedenih u obrazloženju iste.

12. Treba dodati da iz oglasa o javnoj prodaji sporne nekretnine, ali i samog ugovora o kupoprodaji jasno proizlazi da tužitelj nije kupio cijelu nekretninu, te da je potrebno urediti imovinskopravne odnose s preostalim suvlasnicima nekretnine. Stoga revizijski navodi kojima tužitelj osporava ocjenu dokaza provedeno od strane nižestupanjskih sudova zapravo predstavlja osporavanje činjeničnog stanja utvrđenog od strane nižestupanjskih sudova, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju uopće nije moguće podnijeti (čl. 385. ZPP).

13. Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, ocjena je nižestupanjskih sudova da u postupanju stečajnog suca ne postoji nezakoniti, odnosno nepravilni rad, jer je dopuštena prodaja dijela nekretnine u vlasništvu stečajnog dužnika, odnosno jasno je navedeno što nije predmet prodaje. Predmet kupoprodaje može biti i suvlasnički dio određene nekretnine, pri čemu je u konkretnom slučaju jasno navedeno što se prodaje, odnosno što nije predmet prodaje.

14. Radi toga nisu osnovani revizijski razlozi navedeni na strani 6. revizije, a gdje se obrazlaže pogrešna primjena materijalnog prava po pitanju nezakonitosti i nepravilnosti postupanja tuženika.

15. Revizijski navodi kojima tužitelj tvrdi da je sklopljeni ugovor o kupoprodaji dijela nekretnine nevaljani i nezakoniti nisu od važnosti u ovom postupku, budući da tužitelj nije podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ili pobojnosti spornog ugovora, a niti je tražio raskid ugovora.

16. Stoga ovaj sud revizijske navode cijeni neosnovanim, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 12. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: 9-30859-04d1c

Kontrolni broj: 0ddbf-5b2cb-f9993

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.