REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4920/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. iz S., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku Z. Z., odvjetniku iz S., protiv tuženika P. d.o.o. iz S., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku iz S., radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom i vraćanja na rad, odlučujući o prijedlogu tužitelja da mu se dopusti revizija protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž R-223/2021-3 od 26. rujna 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr- 233/2018 od 17. rujna 2020., u sjednici održanoj 12. travnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka.
2. Tužitelj je pozivom na odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv tog drugostupanjskog rješenja dopusti revizija, pa je u prijedlogu postavio pitanja:
“1) Proizvode li pravne učinke odluke koje je donijela jednočlana skupština trgovačkog društva nakon što je na prethodnoj sjednici skupštine ništetnim odlukama oduzela poslovne udjele (povlačenjem/amortizacijom) drugim članovima istoga društva, a u odnosu na baš te članove društva koji zbog ništetnog oduzimanja udjela na sljedeće sjednice više nisu bili pozivani kao članovi društva niti su stoga na istima mogli sudjelovati i glasovati?“
„2) Jesu li članovi trgovačkog društva kojima su na prethodnoj sjednici skupštine ništetnim odlukama oduzeti poslovni udjeli (povlačenjem/amortizacijom) bili dužni pobijati odluku skupštine na kojoj više nisu bili njeni članovi, a na kojoj sjednici je jednočlana skupština (bez njih) donijela odluku o njihovom opozivu s mjesta članova uprave društva, a da bi uspjeli u sporu radi utvrđenja da im je izvanredni otkaz ugovora o radu koji im je izjavljen nakon takvog opoziva bio utvrđen nedopuštenim imajući kod svega ovoga u vidu odredbu članka 424. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima?“
„3) Je li okolnost što je prvostupanjskom sudu tijekom postupka pokrenutog tužbom radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu bivšem članu društva da se pred drugim sudom vodi postupak radi utvrđenja ništetnosti odluka skupštine kojima su tom tužitelju oduzeti poslovni udjeli povlačenjem/amortizacijom tako da više nije mogao imati nikakav utjecaj na svoj opoziv s mjesta člana uprave, ima značaj prethodnog pitanja u smislu odredbe članka 12. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku?“
„4) Je li pravomoćna presuda kojom je utvrđena ništetnost odluka skupštine trgovačkog društva, a kojom je tužitelju koji tužbom traži utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu zbog, između ostalog, opoziva s mjesta člana uprave na skupštini na kojoj on više iz ovih razloga nije mogao sudjelovati ima značaj nove činjenice ili novog dokaza na temelju kojeg bi za njega bila donesena povoljnija odluka u smislu odredbe članka 421. st. 1. toč. 10. Zakona o parničnom postupku?“.
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog tužitelja nije dopušten.
5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 26. rujna 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije." U ovome slučaju, gdje osporeno rješenje ima značaj rješenja kojim se postupak pravomoćno završava (konkretno: riječ je o rješenju kojim je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka), to treba sagledati u smislu odredaba čl. 400. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) „Stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen.“, (stavak 2.) „U postupku u povodu prijedloga za dopuštenje revizije i revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude.“
6. Podneseni prijedlog, slijedom toga, valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima:
"Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije.
Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati:
1) oznaku presude protiv koje se podnosi,
2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put,
3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
Prijedlogu za dopuštenje revizije, osim dokaza..., treba priložiti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku protiv kojih se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi, žalbu i prema potrebi druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.
U prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu se iznositi nove činjenice ni predlagati novi dokazi, osim onih koji se odnose na razloge važnosti pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojih se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi.“,
- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi...“.
7. Od toga polazeći, iako je predlagatelj u prijedlogu naznačio pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:
7.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporeno rješenje temeljeno, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti samo uopćeno i ničime konkretizirano isticanje tužitelja da su pitanja „važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni“,
7.2. odnosno, konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 2. toč. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse),
7.3. da podneseni prijedlog ovaj sud može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. i 389.a ZPP-a), pa (sukladno tome, zbog razloga iz točaka 7.1. i 7.2.) ne može u svezi tih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače (izvan postavljenih pitanja) pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).
8. Revizijski sud kod toga samo primjećuje:
8.1. da nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki),
8.2. da se ovaj postupak, takav, po svojoj prirodi, ne može poistovjetiti, kako bi to predlagatelj htio (navodom o važnosti pitanja), onome što je svojstveno samo oglednom postupku kojeg uređuju odredbe čl. 502.i do 502.n ZPP-a, a (tek) u kojemu bi Vrhovni sud Republike Hrvatske imao ovlasti i mogao odlučivati (izraziti shvaćanje) u slučaju kakav je ovdje - o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava u situaciji kada ne postoji (bar na to ovdje ne ukazuje predlagatelj) nesigurna i neujednačena sudska praksa.
9. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:
9.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporeno rješenje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,
9.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
10. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a, prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će i prijedlog za dopuštenje revizije koji uopće ne sadržava.(...).jasno naznačene razloge važnosti pravnog pitanja u smislu članka 385.a ovoga Zakona.“, u svezi sa odredbom čl. 387. st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje sud će određeno navesti razlog odbacivanja.“).
Zagreb, 12. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
