Broj: Ppž-8111/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog Ž.L. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., dalje u tekstu ZZNO/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog Ž.L., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-125/2021. od 6. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenog Ž.L., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni te se izriče da je okrivljeni Željko Leko, djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. ZZNO/22 pa se, na temelju tog zakonskog propisa, okrivljenom Ž.L. izriče novčana kazna od 260,00 eur-a (dvjesto šezdeset eura)[1] / 1.958,97 kuna (tisuću devetsto pedeset osam kuna i devedeset sedam lipa), u koju kaznu se, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18., 114/22.) uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 39,82 eur-a (trideset devet eura i osamdeset dva centa) / 300,00 ( tristo) kuna, tako da mu za platiti ostaje novčana kazna od 220,18 eura ( dvjesto dvadeset eura i osamnaest centa) /1.658,95 ( tisuću šesto pedeset osam kuna i devedeset pet lipa) kuna koju je dužan platiti u roku od 60 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Odbija se žalba okrivljenog Ž.L. kao neosnovan i pobijana presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljeni Ž.L. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eur-a (trideset eura) / 226,00 kuna (dvjesto dvadeset šest kuna) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni Ž.L. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21., dalje u tekstu: ZZNO/17.) činjenično opisanog u izreci, te je, na temelju istog propisa, kažnjen novčanom kaznom od 2.000,00 kuna, u koju kaznu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 300,00 kuna novčane kazne pa mu za platiti ostaje 1.700,00 kuna, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne ako ju plati u danom mu roku.

1.2. Pobijanom presudom je okrivljenik obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv pobijane presude je okrivljenik, pravodobno, podnio žalbu zbog, kako je iz sadržaja žalbe razvidno, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Okrivljenik u žalbi navodi da nije kriv, i da ga pobijana presuda uznemirava i vrijeđa njegovo dostojanstvo. Okrivljenik, i kroz žalbu, ponovno iznosi navode koje je iznosio i tijekom postupka, osporavajući tvrdnje V.U.L. kao i tvrdnje K.L., te iznoseći svoje stajalište o svemu, a to je da V.U.L. situaciju koristi samo kao izgovor kako bi došla u priliku pokrasti vrijedne stvari koristeći se pritom naivnošću policije i suda. Također, okrivljenik osporava način na koji je prvostupanjski sud ocijenio iskaze svjedoka i postavlja pitanje zašto je sud iskaz svjedokinje K.L. prihvatio, a iskaz njegove izvanbračne supruge odbacio. Okrivljenik nadalje navodi da je sud pogrešno utvrdio da je predmetna kuća u vlasništvu njihovo troje djece i njegove bivše supruge jer V.U.L. i on u toj kući imaju samo pravo doživotnog uživanja. Na kraju, okrivljenik navodi da Vedrana ne može imati sve ključeve u kući i da ako ona želi njegovo prizemlje, da mu onda neka da stan od 160 m2.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti.

5. Nadalje, u konkretnom slučaju ovaj Sud je, prilikom odlučivanja, uzimao u obzir i činjenicu da se ZZNO/17., nakon počinjenja prekršaja izmijenio, odnosno sa 1. siječnja 2023., kao danom uvođenja eura kao službene valute Republike Hrvatske, stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 114/22.). U skladu sa odredbom članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojom se propisuje da ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, ovaj Sud je trebao razmotriti koji zakon je blaži za okrivljenika te je utvrđeno da je ZZNO/22 blaži zakon.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao okrivljenika koji je prekršaj poricao, a ispitani su i svjedoci V.U.L., K.L. i M.E., te je pročitana dokumentacija koja se nalazi u spisu predmeta. Sud svoju odluku o krivnji temelji na iskazima svjedokinja

- oštećenih V.U.L. i K.L., dok obranu okrivljenika nije prihvatio. Svoju ocjenu dokaza sud je obrazložio, a okrivljenik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje takvu ocjenu dokaza, kao niti samu odluku o krivnji. Sud, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, nije vezan nikakvim dokaznim pravilnim već dokaze ocjenjuje slobodno, ali za svoju odluku mora dati argumentirano obrazloženje, što je sud u konkretnom slučaju, a kako je već naprijed navedeno, i učinio, detaljno dajući razloge koje iskaze svjedoka ocjenjuje na kakav način, odnosno, zašto ne prihvaća pojedine navode okrivljenikove obrane, odnosno okrivljenikove stavove o tome zašto u konkretnom slučaju nema ekonomskog nasilja i zašto ima pravo uskratiti oštećenicama pristup u kotlovnicu.

6. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, proglasivši okrivljenika krivim za predmetni prekršaj.

7. Razmatrajući odluku o kazni, utvrđeno je da je prvostupanjski sud okrivljeniku olakotnim cijenio njegovu prekršajnu nekažnjavanost, dok mu otegotne okolnosti nisu utvrđene pa je okrivljeniku izrekao blažu vrstu kazne – novčanu kaznu, u visini posebnog minimuma od 2.000,00 kuna. Za predmetni prekršaj je ZZNO/17. propisivao novčanu kaznu od najmanje 2.000,00 kuna ili kaznu zatvora do 90 dana. Ovaj Sud takvu kaznu, tj. blažu vrstu kazne u visini posebnog minimuma, smatra primjerenom svim okolnostima konkretnog slučaju, dovoljno individualiziranu ličnosti okrivljenika i primjerenu za postizanje specijalne i generalne prevencije. Međutim, postupajući sukladno odredbi članka 3. Prekršajnog zakona, i primjenjujući blaži Zakon, pobijanu presudu je valjalo preinačiti kao u točki I. izreke ove presude. Budući da ZZNO/22. za predmetni prekršaj propisuje blažu novčanu kaznu - od 260,00 eura, što je protuvrijednost 1.958,97 kuna, povodom okrivljenikove žalbe je ovaj Sud okrivljeniku izrekao novčanu kaznu od 260,00 eura/1.958,97 kuna.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna ( što je protuvrijednost od 13,27 do 663,61 eura), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, i imovno stanje okrivljenika.

9. Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci, a na temelju članka 205. Prekršajnog zakona.

Zagreb, 12. travnja 2023.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Martina Bastić, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, oštećenice.