REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1784/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., OIB ... , kojeg zastupa punomoćnica I. U., odvjetnica u Z., protiv tuženika K. k. C., Z., OIB ... , kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1588/18-2 od 9. siječnja 2019., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1421/12- 55 od 11. listopada 2018., te rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1588/18-3 od 9. siječnja 2019. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1421/12-57 od 2. studenoga 2018., u sjednici održanoj 12. travnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena u odnosu na troškove postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja od 11. listopada 2018. odbačena je tužba podnesena 28. veljače 2012. i ukinute su sve provedene radnje, te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 26.250,00 kn, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova u preostalom iznosu od 8.750,00 kn odbijen kao neosnovan.
2. Drugostupanjskim rješenjem riješeno je:
„I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1421/12-55 od 11. listopada 2018. potvrđuje u dijelu u kojem je odbačena tužba podnesena 28. veljače 2012. (pod toč. I. izreke), kao i u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da tuženiku plati trošak postupka u iznosu od 26.250,00 kn (dio pod toč. II. izreke).
II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, kao i zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, odbijaju se kao neosnovani.“
3. Rješenjem suda prvog stupnja od 2. studenoga 2018. naloženo je tužitelju tuženiku platiti daljnji trošak postupka u iznosu od 6.250,00 kn.
4. Drugostupanjskim rješenjem riješeno je:
„I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1421/12-57 od 2. studenog 2018.
II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, kao i zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, odbijaju se kao neosnovani.“
5. Protiv drugostupanjskih rješenja reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinače podredno ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
6. Na reviziju nije odgovoreno.
7. Revizija nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari i nije dopuštena u odnosu na troškove postupka.
8. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
9. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP.
9.1. Pobijana odluka nije temeljena na nedopuštenim raspolaganjima stranaka kako to pogrešno i neobrazloženo navodi tužitelj.
10. U smislu odredbe čl. 71. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13 i 71/15 – Stečajni zakon i 78/15 – Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, u daljnjem tekstu: ZFPPN) pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka, ako ZFPPN-a nije drugačije propisano.
11. Iz provedenog postupka proizlazi da tražbina tužitelja potječe iz razdoblja od 5. studenoga 2008. do 25. veljače 2011., dok je 2. siječnja 2015. otvoren postupak predstečajne nagodbe nad dužnikom K. k. C. iz Z. ovdje tuženikom, pa su nižestupanjski sudovi pravilno utvrdili da je tražbina tužitelja prema tuženiku nastala do otvaranja postupka predstečajne nagodbe.
11.1. Predstečajna nagodba pod poslovnim brojem Stpn-158/18 je odobrena i zaključkom Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu od 29. veljače 2016. utvrđeno je da je rješenje kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe s dužnikom ovdje tuženikom, steklo svojstvo pravomoćnosti s istim danom.
11.2. Nadalje je utvrđeno da je Nagodbeno vijeće u Oglasu o pozivanju vjerovnika radi sklapanja predstečajne nagodbe od 2. siječnja 2015. pozvalo vjerovnike, osim vjerovnika prioritetnih tražbina, da u roku od 30 dana od dana objave Oglasa na web stranici Financijske agencije, odnosno zaključno s danom 2. veljače 2015. prijave svoje tražbine Nagodbenom vijeću podneskom u dva primjerka s dokazima o osnovanosti i visini tražbine.
11.3. Obzirom da tužitelj nije prijavio svoju tražbinu u postupak predstečajne nagodbe, a što je bio dužan učiniti na temelju odredbe čl. 52. ZFPPN-a, o toj tražbini nije odlučilo Nagodbeno vijeće (niti je priznata niti je osporena), pa se o toj tražbini tužitelja ne može voditi parnični postupak, slijedom čega su nižestupanjski pravilno odbacili tužbu sukladno odredbi čl. 81. st.3. ZFPPN-a.
12. Revizijski navodi tužitelja da je tuženika obavijestio o svojoj tražbini dopisima od 12. prosinca 2012. i 20. studenoga 2014. irelevantni su obzirom da je ZFPPN jasan u odredbi čl. 52. st. 2. točka 4. kojom propisuje da se tražbina prijavljuje Nagodbenom vijeću, odnosno glasi kako slijedi:
„(2) Oglas o pozivanju vjerovnika radi sklapanja predstečajne nagodbe sadrži:
4. poziv svim vjerovnicima da u roku od 30 dana od dana objave oglasa na web- stranici Financijske agencije, podneskom u dva primjerka s dokazima, prijave nagodbenom vijeću svoje tražbine.“
12.1. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP, u vezi čl. 400. st. 3. ZPP reviziju tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
13. U odnosu na reviziju tužitelja u dijelu kojim pobija drugostupanjske odluke u odnosu na troškove postupka, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
13.1. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).
13.2. Ovakvo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-5656/2016 od 8. ožujka 2017.
13.3. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja u dijelu odluke o trošku odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 12. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
