REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-1422/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STJEPANA RAKITIĆA iz Sikirevaca, Lj. Gaja 62, OIB 80824234320, kojeg zastupa punomoćnica Jasna Buruš, odvjetnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika BROD NA SAVI kreditna unija u stečaju Slavonski Brod, I. pl. Zajca 21, OIB 43254613447, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Kovačić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-241/2022-26 od 2. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-241/2022-26 od 2. ožujka 2023. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-241/2022-26 od 2. ožujka 2023. proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom brodu poslovni broj Ovrv-3616/11 od 16. siječnja 2011. (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.328,89 EUR / 10.012,50 kn (točka II. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 4.280,34 EUR / 32.250,22 kn.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pobijajući točku I. i II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluku o trošku. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijani dio presude i odbaci tužbu ili ju preinači na način da odbije tužbeni zahtjev ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži žalbeni trošak u iznosu od 239,73 EUR / 1.806,24 kn.

U žalbi prvenstveno upućuje na pogrešnu odluku o troškovima spora ističući da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o neznatnom uspjehu tuženika u sporu s obzirom na to da je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda od 14. siječnja 2022. tužba djelomično odbačena kao nedopuštena. Navodi da je shodno takvoj odluci tuženik uspio s 50% pa nije bilo osnove da se tužitelju dosudi cjelokupni trošak i da je stoga pogrešno primijenjena odredba čl. 154. Zakona o parničnom postupku.

U odnosu na odluku o proglašenju ovrhe nedopuštenom smatra da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev jer sadržajno izlazi izvan okvira tužbenog zahtjeva iz tužbe. Nadalje, ponavlja navode da je rješenjem Općinskog suda u Slavonskom brodu od 8. lipnja 2018. upućen ovršenik, ovdje tužitelj, na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u žalbi protiv rješenja o ovrsi (zastare potraživanja), a da se tužitelj u tužbi pozivao na druge razloge, zbog čega je tužbu trebalo odbaciti kao nedopuštenu, a budući da prvostupanjski sud nije tako postupio počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 13. i 14. odnosno čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 288. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 48. Ovršnog zakona. Zatim ističe kao i u prijašnjoj žalbi da je počinjena i bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 9. Zakona o parničnom postupku jer je sud mogao i trebao utvrđivati samo one okolnosti i činjenice koje su nastale nakon 2. svibnja 2000. kada je pravomoćnim rješenjem utvrđena visina tražbine, a koje su imale utjecaja na ovrhu određenu na temelju te ovršne isprave. Smatra da stoga nije bilo mjesta odlučivati o prigovorima tužitelja glede ništetnosti odredbi ugovora koje se odnose na kamatnu stopu. Smatra da je izvođenjem dopunskog vještačenja u ponovljenom suđenju, a kojem se žalitelj protivio jer nije bilo u skladu s uputom iz rješenja drugostupanjskog suda poslovni broj Pž-1292/2022-3 od 23. kolovoza 2022., počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 377. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, navodi da se prvostupanjski sud glede utvrđenja ništetnih odredbi Ugovora o kreditu pozvao na pravna shvaćanja Suda Europske unije i nekoliko njegovih presuda koje smatra neprimjenjivim u konkretnom slučaju. Shvaćanje prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbi ugovora o kamatnoj stopi smatra protivnim i shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su IV-87/2022 od 11. ožujka 2022., a to prvenstveno iz razloga jer je prvostupanjski sud Ugovor o kreditu koji su stranke sklopile 16. kolovoza 1996. tretirao kao potrošački ugovor iako u vrijeme sklapanja tog ugovora nije postojao takav ugovor u smislu Zakona o potrošačima koji je u republici Hrvatskoj donesen tek 2003. godine.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe u ovršnom predmetu poslovni broj Ovr-3611/11 Općinskog suda u Slavonskom brodu koja se vodi radi naplate tražbine u iznosu 134.935,24 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 21. travnja 2000. do isplate.

8. U postupku je bila donesena presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-322/2018-59 od 14. siječnja 2022.kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i proglašena je nedopuštenom ovrha, a ta presuda je ukinuta rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-1292/2022-3 od 23. kolovoza 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud je postupio po uputi ovog suda i proveo je dopunsko vještačenje na okolnost je li uplatama tužitelja, primjenom pravila o uračunavanju, podmiren dug iz ugovora o kreditu u cijelosti. Međutim, određujući zadatak vještaku, prvostupanjski sud je ustrajao kod prije izraženog shvaćanja iz ukinute presude od 14. siječnja 2022. prema kojem su odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovorenu kamatnu stopu ništetne, te je u obrazloženju pobijane presude dao jasno i detaljno obrazloženje za takvo shvaćanje pozivajući se pritom na Direktivu vijeća Europske unije 93/13EEZ od 5. travnja 1993. (sl 193, L 96, 21. travnja 1993. dalje: Direktiva 93/13EEZ) te pravna shvaćanja izražena u odlukama suda Europske unije navedene u obrazloženju.

10. Prvostupanjski sud je zaključio da je osnovan tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom, budući da je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrdio da je tuženik u cijelosti ispunio svoje obveze iz Ugovora o kreditu broj 10/873 od 16. kolovoza 1996. s aneksima. Vještak je sukladno uputi prvostupanjskog suda pri izračunu je li kredit otplaćen u cijelosti, primijenio pravilo uračunavanja, uzeo je u obzir kamatnu stopu koja je poštena za tužitelja (prosječna kamatna stopa), a ne ugovorenu iz čl. 4. i 8. ugovora (prema ocjeni suda ništetnu), te je utvrdio da je ukupno zaduženje tužitelja s troškovima ovrhe iznosilo 50.637,46 kn, da je tužitelj od 6. kolovoza 1996. do 10. travnja 2020. uplatio 46.118,74 kn te u razdoblju od 11. travnja 2020. do 12. prosinca 2022. prisilnom naplatom iznos od 17.083,02 kn, odnosno ukupno 63.201,76 kn. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, na koji stranke glede matematičkog izračuna i primijenjenu kamatnu stopu nisu imale primjedbe, te je utvrdio da je uz primjenu poštene kamatne stope tužitelj ispunio svoju obvezu prema tuženiku odnosno da je više platio po ugovoru o kreditu za iznos od 12.564,30 kn.

11. Tuženik nalaz i mišljenje vještaka nije prihvatio samo iz razloga jer je sačinjen suprotno uputi drugostupanjskog suda iz rješenja od 23. kolovoza 2022., a zbog toga je u žalbi naveo da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 377. st. 2. ZPP-a.

12. Međutim, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao jasne razloge i detaljno obrazloženje zbog čega je, odlučujući kao prethodno pitanje, utvrdio da je ugovorena kamatna stopa iz odredbe čl. 4. i 8. Ugovora o kreditu ništetna, a ovaj sud to shvaćanje prihvaća kao pravilno u cijelosti. Stoga pobijana presuda nije zahvaćena navededenom relativno bitnom povredom Zakona o parničnom postupku.

13. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud pozivom na Direktivu 93/13EEZ i sudsku praksu Suda Europske unije, odnosno pravna shvaćanja izražena u presudama navedenim u obrazloženju pobijane presude, zaključio da je u ovom postupku dopušteno ispitivati i raspravljati o prigovoru ništetnosti odredaba ugovora o ugovorenoj kamati. U pravu je žalitelj da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bio donesen Zakon o zaštiti potrošača, ta da u to vrijeme nije u našem zakonodavstvu postojao potrošač kao privilegirana kategorija. Međutim, pojam potrošač u biti predstavlja fizičku osobu koja u ugovorima nastupa za potrebe izvan okvira svog obrta, poduzeća i profesije, kako je to navedeno i u čl. 2. t. b i c Direktive 93/13EEZ (na koju se pozvao prvostupanjski sud), a upravo Zakon o obveznim odnosima propisuje viši stupanj zaštite za takve osobe (čl. 399. st. 1. i 2.. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 i dr; dalje: ZOO/91) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, odnosno čl. 29. sada važećeg ZOO/05) na koji se pravilno pozvao prvostupanjski sud.

14. Prvostupanjski sud se ocjenjujući ništetnim odredbe ugovora o kamatnoj stopi pozvao na odredbu čl. 141. i 399. ZOO/91, a ne na odredbe Zakona o zaštiti potrošača, pa je neosnovan žalbeni navod tuženika da je pobijanom presudom povrijeđena ustavna zabrana retroaktivne primjena pravnih propisa.

15. Prema tome, u konkretnom slučaju je i prema izraženim shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV-87/202 od 10. ožujka 2022., na koje se pozvao žalitelj, a prema kojem u ovršnom postupku u kojem se ovrha određuje i provodi na temelju ovršne isprave koje nisu prošle sudsku kontrolu, a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li taj ugovor nepoštene (ništetne) odredbe, kao i prema praksi Suda EU suda, sud je dužan po službenoj dužnosti ispitati ništetnost ugovornih odredbi kako u postupku ovrhe tako i u ovom instancijskom postupku proizašlom iz ovrhe, neovisno o tome što u ovršnom postupku nije podnesen prigovor, a kako je pravilno zaključio i detaljno obrazložio prvostupanjski sud, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelja na obrazloženje iz pobijane presude. Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi (čl. 110. ZOO/91 i čl. 328. ZOO/95) pa se bez vremenskog ograničenja može isticati te ju i sud i ex offo treba uzeti u obzir.

16. Dakle, u pravu je žalitelj da je predmet ovog spora proglašenje ovrhe nedopuštenom, a ne utvrđenje ništetnosti ugovora. Međutim, kako je navedeno, sud je u konkretnom slučaju samo kao prethodno pitanje utvrđivao jesu li odredbe ugovora o kamatnoj stopi ništetne, a što je, čak i da tužitelj nije isticao prigovor ništetnosti, sud bio dužan ispitati po službenoj dužnosti.

17. Neosnovan je žalbeni navod da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Naime, pobijana presuda se može ispitati jer, suprotno navodima tuženika, sadrži jasne, valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti zahtjeva za proglašenje ovrhe nedopuštenom, kao i razloge o ništetnosti odredaba ugovora o kamatnoj stopi.

18. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a jer je o ništetnosti odredbi ugovora odlučeno kao o prethodnom pravnom pitanju, a rješavanje o ništetnosti se temelji na činjeničnoj osnovi na koju se tužitelj pozvao.

19. U pravu je žalitelj da prvostupanjski sud prihvaćajući tužbeni zahtjev nije naveo materijalno pravo. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je odluka donesena na temelju odredbe čl. 46. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12, 70/12 i 112/12), budući da je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrđeno da je tražbina tuženika iz Ugovora o kreditu prestala.

20. Odluku o trošku je prvostupanjski sud donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a uz obrazloženje da odbacivanjem tužbe u dijelu zahtjeva za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovrv-949/00 od 2. lipnja 2020. tužitelj nije uspio u neznatnom dijelu u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi.

21. Tuženik odluku u tom dijelu pobija zbog odluke o glavnoj stvari i pogrešne primjene materijalnog prava jer smatra da je s obzirom na odbačeni dio tužbe njegov uspjeh u sporu 50%.

22. Iz podataka u spisu proizlazi da se i ovrha u predmetu poslovni broj Ovrv-949/00 odnosi na naplatu iste tražbine po predmetnom ugovora o kreditu ali je kao ovrhovoditelj naveden Štedno kreditna zadruga Brod na Savi, Začeva 21, Slavonski Brod, a nesporno je i proizlazi iz izvatka iz sudskog registra da je ovrhovoditelj u predmetu poslovni broj Ovrv-3616/11 ista prava osoba, koja je samo uskladila svoje poslovanje i pravni oblik sa Zakonom o kreditnoj uniji pa je uslijed usklađenja mijenjala naziv i pravni oblik. Dakle, u oba predmeta se radi o naplati iste tražbine, pa je pravilno zaključio prvostupanjski sud da je unatoč odbacivanju tužbe u odnosu na proglašenje ovrhe nedopuštenom u predmetu poslovni broj Ovrv-949/00 tužitelj ipak u cijelosti uspio u sporu. Kako tuženik osim navedenog i zbog odluke o glavnoj stvari nije iznosio druge razloge osporavanja odluke o trošku, njegova žalba je i u tom dijelu neosnovana.

23. Dakle, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, te kako nisu uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

Zagreb, 12. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić

Broj zapisa: 9-30858-bbe05

Kontrolni broj: 04de8-b7b81-4d14c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.