REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 94/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ivana Vučemila člana vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. B. iz S., OIB …, zastupanog po punomoćniku D. B. i P. B., odvjetnicima u Z., protiv tuženika K.-i. d.d., S., OIB …, zastupanog po z.z. direktoru, a ovaj po punomoćnici M. M., dipl. pravnici, radnici tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-16/15 od 23. travnja 2015., kojom je djelomično potvrđena a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-473/13 od 18. prosinca 2014., u sjednici održanoj 12. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-16/15 od 23. travnja 2015. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O parničnom troškovima povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj 1-1109/13 od 16. lipnja 2013. godine, tuženika K.-i. d.d. S., OIB: …, te se tuženiku nalaže tužitelja E. B. iz S., OIB: … vratiti na rad na isto radno mjesto tesar I, dok se odbija tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim tužitelj traži da mu se priznaju sva prava iz radnog odnosa.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja 18. prosinca 2014. godine, pa do isplate, po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

2. Drugostupanjskom presudom je potvrđen dio toč. I. izreke presude suda prvog stupnja kojim je utvrđeno da je nedopuštena odluka o prethodno citiranom izvanrednom otkazu ugovora o radu, dok je rješenjem sadržanim u istoj odluci u preostalom dijelu toč. I. prvostupanjske presude ukinuta, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka (toč. II. izreke prvostupanjske presude) i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP).

4. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu i da se predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem nedopuštenom odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz čl. 116. st. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR) zahtjev za priznavanjem prava iz radnog odnosa i zahtjev za isplatom plaće.

9. Povodom revizije, a imajući u vidu da je pravomoćno odlučeno samo o dijelu tužbenog zahtjeva kojim je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu utvrđena nedopuštenom, sporna je ocjena nižestupanjskih sudova da tužitelj nije počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja bi opravdavala donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

10. Revizijski navodi tuženika da je priliko donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer istom nije odgovoreno na žalbene navode tuženika (čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 375. st. 1. ZPP) su osnovani.

11. Člankom 375. st. 1. ZPP je propisano da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

12. Nadalje, stavkom petim istoga članka je propisano da ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava.

13. Tuženik je u žalbi protiv prvostupanjske presude isticao žalbene razloge kojima tvrdi da je prilikom donošenja prvostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer sud prvog stupnja u svojoj presudi nije naveo razloge zbog kojih nije prihvatio dokazne prijedloge tuženika (konkretno za saslušanjem svjedoka S. P. koja je predložena na okolnost utvrđivanja bitnih činjenica koje se odnose na razgovor sa tužiteljem). Sud drugog stupnja nije odgovorio na ove bitne žalbene navode što je imalo za posljedicu da drugostupanjska odluka ne sadrži ocjenu žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja, a niti je označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

14. Sud drugog stupnja je u obrazloženju svoje odluke naveo da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva pa da primjenjuje čl. 375. st. 5. ZPP.

15. Iako sud temeljem čl. 220. st. 2. ZPP odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza radi utvrđivanja odlučnih činjenica provesti, ako ne smatra da je neke predložene dokaze potrebno provesti sud rješenjem te dokazne prijedloge odbija na pripremnom ročištu i navodi razlog odbijanja (čl. 292. st. 4. ZPP).

16. Imajući u vidu sadržaj prethodno citiranih odredbi, kao i okolnost da o provođenju dokaza (navedenog u toč. 13. obrazloženja) sud prvog stupnja nije donio odluku, žalbeni navod tuženika da o ovom njegovom dokaznom prijedlogu nije odlučeno je sadržajno bitan žalbeni navod o kojem se sud drugog stupnja u svojoj odluci morao izjasniti.

17. Ovo pogotovo iz razloga što se odredba čl. 375. st. 5. ZPP mogla primijeniti samo u odnosu na pozivanje suda drugog stupnja na činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i prihvaćenu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda, dok sadržaj čl. 375. st. 1. ZPP jasno upućuje da drugostupanjska odluka mora sadržavati razloge o žalbenim razlozima od odlučnog značaja, kao i razloge koje je uzao u obzir po službenoj dužnosti, a koji su razlozi u drugostupanjskoj odluci izostali.

18. Stoga je temeljem čl. 394. st. 1. ZPP odlučeno kao pod I. izreke.

19. U ponovljenom postupku sud drugog stupnja će ponovno odlučiti o žalbi tuženika i prilikom odlučivanja postupiti u skladu sa naprijed citiranim odredbama ZPP te otkloniti prethodno počinjenu opisanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

20. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.

Zagreb, 12. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v. r.