Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 1
44320 Kutina
Poslovni broj: P-167/2021.-38.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz K. Š. Š., OIB: kojeg zastupa o. S. M. J. iz K. protiv tuženika P. B. Z. iz Z., R. c. OIB: kojeg zastupa o. M. Č. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 28. ožujka 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja o. S. M. J. i zamjenice punomoćnika tuženika o. J. H., na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.- dalje: ZPP) 12. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9011425163 kojeg su 26. svibnja 2006. sklopili tužitelj I. B. iz K. Š. Š. kao korisnik kredita i tuženik P. b. Z. Z., R. c. kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
II Nalaže se tuženiku P. b. Z. Z., R. c. isplatiti tužitelju I. B. iz K., Šartovac, Š. iznos od 4.638,50 € / 34.948,80 kn (četiri tisuće šesto trideset i osam eur i dvadeset i šest cent / trideset i četiri tisuće devetsto četrdeset i osam kuna i osamdeset lipa), sa zakonskom zateznom kamatom i to:
- na iznos od
9,74 € od 31.10.2008.,
- na iznos od 10,50 € od 31.12.2008.,
- na iznos od 12,34 € od 31.1 2009.,
- na iznos od 13,14 € od 28.2.2009.,
- na iznos od 10,61 € od 31.3.2009.,
- na iznos od 11,01 € od 30.4.2009.,
- na iznos od
7,71 € od 31.5.2009.,
- na iznos od
4,89 € od 30.6.2009.,
- na iznos od
5,53 € od 31.7.2009.,
- na iznos od
7,15 € od 31.8.2009.,
- na iznos od
6,97 € od 30.9.2009.,
- na iznos od
5,42 € od 31.10.2009.,
- na iznos do
8,32 € od 30.11.2009.,
- na iznos od 10,43 € od 31.12.2009.,
- na iznos od 13,83 € od 31.1.2010.,
- na iznos od 12,95 € od 28.2.2010.,
- na iznos od 17,34 € od 31.3.2010.,
- na iznos od 16,38 € od 30.4.2010.,
- na iznos od 18,38 € od 31.5.2010.,
- na iznos od 31,68 € od 30.6.2010.,
- na iznos od 28,84 € od 31.7.2010.,
- na iznos od 36,50 € od 31.8.2010.,
- na iznos od 34,04 € od 30.9.2010.,
- na iznos od 28,82 € od 31.10.2010.,
- na iznos od 38,91 € od 30.11.2010.,
- na iznos od 51,48 € od 31.12.2010.,
- na iznos od 42,81 € od 31.1.2011.,
- na iznos od 45,96 € od 28.2.2011.,
- na iznos od 4.096,84 € od 9.3.2011.,
sve do 31.12.2007.po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III Odbija se u cijelosti prigovor tuženika radi prijeboja koji glasi:
''Utvrđuje se da postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u visini od 1.230,36 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznose i to:
- na iznos od 3,89 kn od 30.6.2006.,
- na iznos od 16,75 kn od 31.7.2006.,
- na iznos od 5,39 kn od 31.8.2006.,
- na iznos od 3,73 kn od 30.9.2006.,
- na iznos od 9,54 kn od 31.10.2006.,
- na iznos od 10,29 kn od 30.11.2006.,
- na iznos od 26,44 kn od 31.12.2006.,
- na iznos od 36,53 kn od 31.1.2007.,
- na iznos od 37,22 kn od 28.2.2007.,
- na iznos od 33,18 kn od 31.3.2007.,
- na iznos od 50,40 kn od 30.4.2007.,
- na iznos od 65,25 kn od 31.5.2007.,
- na iznos od 69,47 kn od 30.6.2007.,
- na iznos od 63,98 kn od 31.7.2007.,
- na iznos od 57,32 kn od 31.8.2007.,
- na iznos od 80,93 kn od 30.9.2007.,
- na iznos od 82,59 kn od 31.10.2007.,
- na iznos od 64,07 kn od 30.11.2007.,
- na iznos od 73,78 kn od 31.12.2007.,
- na iznos od 50,62 kn od 31.1.2008.,
- na iznos od 32,26 kn od 29.2.2008.,
- na iznos od 8,41 kn od 31.3.2008.,
- na iznos od 47,71 kn od 30.4.2008.,
- na iznos od 56,37 kn od 31.5.2008.,
- na iznos od 43,55 kn od 30.6.2008.,
- na iznos od 69,02 kn od 31.7.2008.,
- na iznos od 67,58 kn od 31.8.2008.,
- na iznos od 52,55 kn od 30.9.2008.,
- na iznos od 11,54 kn od 30.11.2008. do isplate.''
IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.926,49 € / 22.049,64 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, računajući ovu od 12.4.2023. do isplate, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 26.5.2006. Ugovor o kreditu broj 9011425163, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 39.000,00 CHF, u kunskoj protivrijednosti.
Odredbom članka 7. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 39.000,00 CHF i kamata otplaćuju u 180 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.
Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika P. b. Z., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.
Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se utvrdi da je ništetna odredba predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da se tuženiku naloži da mu isplati na ime tečajne razlike iznos od 34.948,67 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu iznosa od 4.638,50 € / 34.948,80 kn.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i u bitnome navodi da tužitelju nisu ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača jer da tuženi nije koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak. Tužitelj se ne može pozivati presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4.7.2013. jer da u konkretnom slučaju nema objektivnog identiteta ugovorne odredbe o kojoj je suđeno u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača i ugovorne odredbe u ugovoru sklopljenom između ovopredmetnih stranaka.
Ugovorni odnos utužen u ovom predmetu je okončan, a presuđenja iz predmeta Potrošač se odnose na ugovorne odnose u kojima još postoji ugovorni odnos i povreda istog.
Tuženik ističe da je valutna klauzula u bankarstvu prisutna na ovim prostorima radi očuvanja vrijednosti novca i ona je dopuštena još od 80-ih godina prošlog stoljeća, a tužitelj je prilikom sklapanja ugovora o kreditu mogao birati u koji će ugovorni odnos ući, te koji će kredit i koje vrste odabrati.
Ugovorne strane su jasno i nesumljivo izrazile svoju volju i sve su potvrdile vlastoručnim potpisom, a ugovor o kreditu je solemniziran odnosno sklopljen u obliku javnobilježničkog akta.
Tuženik ističe i prigovor zastare, te opreza radi prigovor da bi tužitelj bio potrošak, kao i prigovor radi prijeboja i to za iznose koji su manje plaćeni od obroka kako to tužitelj potražuje u tužbi.
3. Tijekom postupka sud je pročitao ugovor o kreditu od 26.5.2006., izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige, plan otplate, pregled uplata po kreditu na dan 24.5.2019., knjigovodstvenu karticu, pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka J. F. sa dopunom i provedeno je saslušanje tužitelja i svjedokinje M. P.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.
5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 26.5.2006. Ugovor o kreditu kojim tuženik odobrava i stavlja tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu od 39.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita..
6. Odredbom članka 7. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 39.000,00 CHF i kamata otplaćuju u 180 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora.
7. Prema odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
8. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
9. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
10. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
11. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.
12. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.
13. Iz iskaza svjedokinje M. P. proizlazi da se je u konkretnom slučaju radilo o tipskom ugovoru o kreditu u kome se nije moglo ništa mijenjati.
Stranci bi se izračunala rata i znalo bi se reći da je rata vezana uz tečaj, a konkretno što znači valutna klauzula to se strankama nije posebno pojašnjavalo. U banci se stranci nije sugeriralo uz koju valutu da veže ugovor.
14. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.
15. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu.
16. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedenu odredbu, a na koju tužitelj nije mogao utjecati.
17. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
18. Kako je odredba članka 7. predmetnog Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i moralu društva ista je i ništetne, te je stoga trebalo utvrditi njenu ništetnost i u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
19. Zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 4.638,50 € / 34.948,80 kn je osnovan u cijelosti.
20. Po prijedlogu tužitelja provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku J. F.
21. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka proizlazi da razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno platio i iznosa koji bi platio da je plaćao anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita u odnosu na početni otplatni plan iznosi 33.718,44 kn, pri čemu se iznos od 34.948,80 kn odnosi na rast tečaja u odnosu na datum korištenja kredita, a iznos od 1.230,36 kn se odnosi na pad tečaja u odnosu na dan korištenja kredita.
U dopuni nalaza i mišljenja vještakinja je pojasnila da je nalaz i mišljenje izradila sukladno postavljenom zadatku od strane suda i da je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzela u obzir i pozitivnu i negativnu tečajnu razliku.
22. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu, a prigovori tuženika su pravne prirode i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.
23. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/2017 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž- 6632/2017 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tužena OTP banka d.d. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana,
čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 11.6.2021., nije nastupio zastarni rok od pet godina.
24. U odnosu na postavljeni prigovor radi prijeboja se ističe da je tražbina kreditora s osnove nižeg tečaja je u zastari budući da je zastara na tražbinu kreditora tekla cijelo vrijeme do donošenja kolektivne presude i kasnije i ona nije za kreditora prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu jer su kreditori u kolektivnom sporu pasivno legitimirani i stoga pravo prekida zastarijevanja pripada samo potrošačima. Svi dospjeli anuiteti zastarijevaju nakon tri godine pa je stoga nastupila zastara potraživanja razlike tečaja za kreditora-banku.
Pored toga se ističe da je za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isključivo odgovoran tuženik kao kreditor.
Također se napominje da je tuženik postavio prigovor radi prijeboja nakon zaključenja prethodnog postupka.
Radi navedenog valjalo je prigovor radi prijeboja odbiti kao neosnovan u cijelosti.
25. Prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije je također neosnovan u cijelosti. Iz iskaza tužitelja je vidljivo da je on predmetni ugovor o kreditu sklopio iz razloga preuređenja kuće, a koja kuće je u njegovom vlasništvu i koja nikada nije predstavljala poslovni prostor. Tužitelj nikada nije imao obrt, a u predmetno vrijeme je bio zaposlen u tvrtki Zrin-Grad.
Predmetna kuća nikada nije korištena za poslovnu djelatnost i to bi i bilo nemoguće zbog njene površine.
Iz ugovora o kreditu je vidljivo da se kredit odobrava za adaptaciju stambenog objekta, a slijedom čega je nesporno da je tužitelj podigao predmetni kredit u svojstvu potrošača. Također se napominje da fizička osoba koja sklapa ugovor o kreditu sa bankom ima status potrošača, a ukoliko banka tvrdi drugačije mora to dokazati (tako i Rev-2245/17 od 20.3.2018. i Rev-3142/18 od 19.3.2019.).
26 Parnični trošak je dosuđen tužitelju na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.
Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 199,08 €, sastava podneska od 15.9.2021. 199,08 €, zastupanja na ročištu od 7.10.2021. 199,08 €, na ročištu od 22.11.2021. 199,08 €, sastava podneska od 17.3.2022. 199,08 €, zastupanja na ročištu od 2.6.2022. 199,08 €, sastava podneska od 11.7.2022. 199,08 €, sastava podneska od 1.12.2022. 199,08 €, zastupanja na ročištu od 1.2.2023. 99,54 €, na ročištu od 28.3.2023. 199,08 €, na ročištu od 12.4.2023. 99,54 €, PDV-a 497,70 €, sudske pristojbe na tužbu 92,91 €, sudske pristojbe na presudu 92,91 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 252,17 €.
27. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Kutini 12. travnja 2023.
Sudac
Jasmina Pintarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismenim podneskom u 4 primjerka.
Dna
1.O. S. M. J., K.
2.O. d. Š. M., M. S. & P., Z.
