REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5083/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. C. iz R., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u P., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-246/2020-2 od 11. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno broj P-18/2019-23 od 26. srpnja 2019., u sjednici održanoj 12. travnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-246/2020-2 od 11. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-18/2019-23 od 26. srpnja 2019.
2. Tužiteljica u prijedlogu postavlja sljedeća pravna pitanja:
„1. da li se u tijek dosjelosti za stjecanje prava vlasništva nekretnina u društvenom vlasništvu mora uračunati i razdoblje od 06. travnja 1941. do 7. listopada 1991., ako je ispunjen uvjet da je stjecanje vlasništva nekretnine u društvenom vlasništvu dosjelošću nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96), odnosno do 17. studenog 1999., a osim parničnih stranaka ne postoji treća osoba koja bi zahtijevala odnosno pretendirala na pravo vlasništva te nekretnine, odnosno
2. da li je ispunjen uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su ranije bile (izvanknjižno) društveno vlasništvo, a danas vlasništvo Republike Hrvatske, ako stjecatelj ima ispunjen uvjet neprekidnog posjeda preko 20 odnosno 40 godina u vrijeme kad je članak 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96) bio na snazi, odnosno do 17. studenog 1999., a pritom društveno vlasništvo nikad nije bilo upisano u zemljišne knjige.“
3. Kao razloge zbog kojih, pravna pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužiteljica navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u presudi Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske od 11. lipnja 2009. (zahtjev broj 35298/04).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da se u prijedlogu za dopuštenje revizije, glede postavljenih pitanja, ne radi o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, u konkretnom slučaju iz činjeničnih navoda tužiteljice u tužbi proizlazi da ista posjeduje određeni dio (ograđen starim suhozidom) nekretnine kč.br. 5737/3, šuma, upisana u zk.ul.br. 4501 k.o. R., dok je međutim njezin tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva dosjelošću u odnosu na cijelu predmetnu nekretninu kč.br. 5737/3, šuma, zk.ul.br. 4501 k.o. R.
7. Stoga od odgovora na pitanje „da li se u tijek dosjelosti za stjecanje prava vlasništva nekretnina u društvenom vlasništvu mora uračunati i razdoblje od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. (...)“ ne ovisi odluka u ovom sporu, jer od odgovora na postavljena pitanja, tužiteljica kao stranka u postupku ne može ostvariti povoljniju poziciju u ovoj parnici.
8. Ukazivanje na praksu Europskog suda u ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske od 11. lipnja 2009. nije odlučno u ovoj pravnoj stvari, jer se ne radi o podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
9. Slijedom toga, u ovoj pravnoj stvari, u svakom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno članku 385.a ZPP i dopuštenje revizije, pa je
na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP u vezi s člankom 387. stavak 5.
ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 12. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
