REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 228/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Kralj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-155/2020-2 od 4. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1012/2019-17 od 29. studenoga 2019., u sjednici održanoj 11. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e :
I. Prihvaća se revizija tuženice te se preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-155/2020-2 od 4. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1012/2019-17 od 29. studenoga 2019. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužiteljici KŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati neto iznos od 18.978,69 kuna zajedno sa zateznom kamatom i to na:
- iznos od 3.179,97 kuna od 1. siječnja 2014. pa do isplate,
- iznos od 3.030,32 kuna od 1. siječnja 2015. pa do isplate,
- iznos od 3.030,32 kuna od 1. siječnja 2016. pa do isplate,
- iznos od 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2017. pa do isplate,
- iznos od 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2018. pa do isplate,
- iznos od 3.684,00 kuna od 1. siječnja 2019. pa do isplate,
po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče počevši od 29. studenog 2019. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
III/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovan."
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak revizijskog postupka u iznosu od 862,69 EUR-a /6.500,00 kuna u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u stavku I izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 18.978,69 kuna od 1. siječnja 2014. do isplate sa zateznim kamatama pobliže označenim u izreci, te je u stavku II izreke naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom. Ujedno je u stavku III izreke odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana te je potvrđena navedena prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 2805/2020-2 od 14. listopada 2020. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-155/2020-2 od 4. svibnja 2020. zbog sljedećih pravnih pitanja:
„1. Je li tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj 76/09, 92/14) koji propisuje što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu MUP-a, u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?
2. Ima li tužitelj pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbu čl. 28. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16) koji propisuje da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar pravilnikom, i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11), koji propisuje način i uvjete za navedeno?“.
4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženica je u zakonskom roku podnijela reviziju zbog gore navedenih pravnih pitanja u kojoj je predložila preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i istu obvezati da joj naknadi troškove parničnog postupka, podredno predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava navode tuženice i predlaže odbiti reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 18.978,69 kuna s pripadajućom zakonskom kamatom na ime nabavke građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2014. do 2019.
8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:
- da je tužiteljica zaposlena u Ministarstvu unutarnjih poslova, Centar za forenzička istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, Služba bioloških i kontaktnih vještačenja na radnom mjestu Vještak za biološka vještačenja, Viši policijski inspektor,
- da tužiteljica zadužuje oružje, streljivo, policijsku značku i iskaznicu,
- da tužiteljica zadužuje zaštitnu HTZ opremu za rad u laboratoriju,
- da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala poslove svog radnog mjesta isključivo u građanskom odijelu, budući da nije zaduživala službenu odoru.
9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tuženica dužna tužitelju isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16 – dalje: ZOP), čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika za građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11 – dalje: Pravilnik) i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj 76/09 i 92/14 – dalje: ZPPO), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna. Pritom drugostupanjski sud glede pozivanja tuženice na odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (broj Usž-1790/15-2 od 28. listopada 2015. i Usl-4699/13 od 22. siječnja 2015.) smatra da su u tom pravcu izneseni žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.
10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
12. Sporno je ima li tužiteljica pravo na naknadu za nabavku građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavlja.
13. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 13. ZPPO tuženica analizira sadržaj poslova policijskog službenika vještaka jer prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova tužiteljica je vještak za biološko vještačenje, a koje je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju ističući da tužiteljica ne obavlja nikakve policijske poslove već poslove koji nisu policijski.
13.1. Uz navedeno poziva se i na jedinstvenu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je u nizu svojih odluka (primjerice poslovni broj Usž-2221/15- 2 od 11. veljače 2016., poslovni broj Usž-607/15-2 od 16. srpnja 2015., te poslovni broj Usž-1472/15-2 od 23. rujna 2015., koji prileže spisu) pravomoćno utvrdio da policijski službenici raspoređeni u centru za Forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan: Vučetić“ prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova, ne obavljaju poslove primjenom policijskih ovlasti na temelju ZPPO-a i ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo.
14. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.
15. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP-i propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.
16. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.
17. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.
18. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.
19. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP-i način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito je određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP-i dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti i isključivo u građanskom odijelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP-i ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao prethodno pitanje u smislu čl. 12. ZPP-a.
20. Stoga je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem tužiteljica ima pravo na građansko odijelo na temelju samog zakona budući je odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.
21. S obzirom da tužiteljica tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima, ne tvrdi da je stavljena na takav potpis, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužiteljica predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i slijedom čega tužiteljici nije ni priznato pravo na građansko odijelo (tako i ovaj sud u Rev 580/2021-2 od 20. srpnja 2021., Rev 233/2021-2 od 25. svibnja 2021., Rev 57/2023-2 od 1. veljače 2023.).
22. Budući da su slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su unatoč činjenici da o pravu tužiteljice za troškove nabave građanskog odijela nije odlučeno u upravnom postupku istoj dosuditi te troškove, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti obje nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
23. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari bilo je nužno, sukladno odredbama čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 142/2012, 103/14 i 118/14 – dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora (18.978,69 kuna) i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak zastupanja na ročištima od 29. svibnja 2019., 11. rujna 2019., 14. studenoga 2019., 28. kolovoza 2019. u iznosima od po 1.000,00 kuna za svako ročište te, odnosno ukupno 4.000,00 kuna (538,89 EUR-a).
23.1. Tuženici pripada i trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna (165,90 EUR-a) te trošak sastava revizije u iznosu od 1.250,00 kuna (165, 90 EUR-a).
23.2. Tuženici nije priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP.
23.3. Dakle, tuženici je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 862,69 EUR-a (odnosno 6.500,00 kuna).
23.4. Na temelju odredbe Zakona o uvođenju EUR-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovog Zakona (1 EUR = 7,53450 kuna).
Zagreb, 11. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
