REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 261/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zoran Kralj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-539/2019-2 od 5. ožujka 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1056/2019-16 od 30. rujna 2019., u sjednici održanoj 11. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Prihvaća se revizija tuženice te se preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-539/2019-2 od 5. ožujka 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1056/2019-16 od 30. rujna 2019. i sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska OIB: 52634238587 da tužitelju JB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 18.978,69 kn neto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućom na iznos od:

- 3.179,97 kn od 01.01.2014. godine do isplate

- 3.030,32 kn od 01.01.2015. godine do isplate

- 3.030,32 kn od 01.01.2016. godine do isplate

- 3.027,04 kn od 01.01.2017. godine do isplate

- 3.027,04 kn od 01.01.2018. godine do isplate

- 3.684,00 kn od 01.01.2019. godine do isplate

u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 7.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2019. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove revizijskog postupka u iznosu od 862,69 EUR-a (6.500,00 kuna), u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev te je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 18.978,69 kuna neto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućim na iznose pobliže opisane u tom stavku, dok je u točki II izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškova parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I i II izreke te je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 2295/2020-2 od 17. studenoga 2020. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-539/19-2 od 5. ožujka 2020. zbog pravnih pitanja:

"1. Je li tužiteljica, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine", broj 76/09 i 92/14), koji propisuju što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužiteljice?

2. Može li tužiteljica ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbu čl. 28. st. 5. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), koji propisuju da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar Pravilnikom iz čl. 2. i čl. 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine", broj 64/11), koji propisuje način i uvjete za navedeno?".

4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženica je prihvatila navedenu presudu u zakonskom roku podnijela reviziju zbog gore navedenih pravnih pitanja, na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP) u kojoj je predložila preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev i tužiteljicu obvezati naknaditi joj parnične troškove, podredno predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije, kao i sastav prijedloga za dopuštenje revizije.

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava navode tuženice i predlaže odbiti reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 18.978,69 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabave građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2014. do 2019.

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

- da je tužiteljica zaposlena u Ministarstvu unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Centar za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Služba bioloških i kontaktnih vještačenja, na radnom mjestu glavni vještak za tekstilna vlakna,

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala poslove svog radnog mjesta isključivo u građanskom odijelu.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tuženica dužna tužitelju isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16 – dalje: ZOP), čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika za građansko odijelo ("Narodne novine" broj 64/11 – dalje: Pravilnik) i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09 i 92/14 – dalje: ZPPO), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna. Pritom drugostupanjski sud glede pozivanja tuženice na odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (broj Usž-1790/15-2 od 28. listopada 2015. i Usl-4699/13 od 22. siječnja 2015.) smatra da su u tom pravcu izneseni žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

12. Sporno je ima li tužiteljica pravo na naknadu za nabavku građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavlja.

13. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 13. ZPPO tuženica analizira sadržaj poslova policijskog službenika – vještaka, jer prema utvrđenju nižestupanjskih sudova tužiteljica je vještak za tekstilna vlakna, a koje je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju ističući da tužiteljica ne obavlja nikakve policijske poslove, već poslove koji nisu policijski.

13.1. Uz navedeno ukazuje i na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz koje proizlazi kako "policijski službenici raspoređeni u Centru za forenzička ispitivanja, istraživanje i vještačenje "Ivan Vučetić" prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta sukladno opisu poslova ne obavljaju poslove primjenom policijskih ovlasti na temelju Zakona o policijskim poslovima i ovlastima i ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo".

14. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.

15. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

16. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

17. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji u skladu s opisom poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

18. Prema čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

19. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji prema opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji prema opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP.

20. Stoga je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojemu tužiteljica ima pravo na građansko odijelo na temelju samog zakona, budući je odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.

21. S obzirom da tužiteljica tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima i ne tvrdi da je stavljena na takav popis, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužiteljica predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP slijedom čega tužiteljici ne pripada pravo na građansko odijelo (tako i ovaj sud u Rev 580/2021-2 od 20. srpnja 2021., Rev 57/2023-3 od 1. veljače 2023.).

22. Slijedom svega iznesenog odgovori na postavljena pitanja u reviziji glase:

1. Tužiteljica, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, nije policijska službenica koja obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, u smislu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09 i 92/14), te Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova.

2. Glavni vještak za tekstilna vlakna nema pravo na naknadu za građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, u smislu odredbe čl. 28. st. 5. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine" broj 64/11) u kojemu bi on bio naveden.

23. Budući da su slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su unatoč činjenici da o pravu tužitelja na troškove nabave građanskog odijela nije odlučeno u upravnom postupku istom dosudili te troškove, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti obje nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

Kako je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je na temelju odredaba čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora (18.978,69 kuna) i to: troškove odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna, podneska od 12. lipnja 2019. u iznosu pod 1.000,00 kuna, troškove zastupanja na ročištima od 19. lipnja 2019., 15. srpnja 2019., u iznosu po 1.000,00 kuna za svako ročište, odnosno 4.000,00 kuna (538,89 EUR-a).

23.1. Tuženici pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna (165,90 EUR- a) i trošak sastava revizije u iznosu od 1.250,00 kuna (165,90 EUR-a).

23.2. Tuženici nije priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP.

23.3. Dakle, tuženici je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 6.500,00 kuna (862,69 EUR-a).

23.4. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju EUR-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovog Zakona (1 EUR = 7,53450 kuna).

Zagreb, 11. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil