K-1031/2018
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. Vojarna sv. Križ, Dračevac
S P L I T
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Gordanu Tonkoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Bosančić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. J., zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15., 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj: K-DO-1862/2018 od 30. listopada 2018., nakon javno provedene rasprave, u prisutnosti okrivljenika S. J., branitelja okrivljenika, odvjetnika A. R., zamjenice općinske državne odvjetnice u S. N. K. i punomoćnika oštećenika, odvjetnice I. H.
M., 29. ožujka 2023., objavio je, a 28. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
Okrivljenik S. J., zvani Ž., OIB: … , sin pokojnog K. i
M. rođene D., rođenog…. u T., državljanina Republike
Hrvatske, umirovljenika, sa mjesečnom mirovinom od 1.700,00 kuna, sa završenom osnovnom školom, oženjenog, oca troje djece, srednjeg imovnog stanja, bez čina, odlikovanog, nastanjenog u M., V., neosuđivan,
k r i v j e
što je dana 26. kolovoza 2018., oko 3:00 sata u M. na adresi …, ispred prostorija turističke zajednice hoteći oštetiti kamene podne ploče na iste
prolio motorno ulje u dužini od cca 5 metara na koji način je iste oštetio pričinivši štetu O. M. u iznosu od 8.956,25 kuna.
dakle, oštetio tuđu stvar,
čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari – opisano i kažnjivo po članku 235. stavak 1. Kaznenog zakona.
Temeljem članka 235. stavak 1. Kaznenog zakona, okrivljenik S. J. se
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 5 (PET) MJESECI Potom se okrivljeniku temeljem članka 56. Kaznenog zakona izriče
UVJETNA OSUDA
s time da se kazna zatvora u trajanju od 5 mjeseci na koju je okrivljenik osuđen, neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini koje novo kazneno djelo.
Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku oštećenik O. M. se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.
Temeljem članak 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku nalaže se okrivljeniku da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude nadoknadi troškove kaznenog postupka u iznosu od 200 eura.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je ovom sudu optužnicu od 30. listopada 2018., broj: K-DO-1862/2018 protiv okrivljenika S. J. zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. Kaznenog zakona. Na raspravi je zastupnica optužbe predložila da se okrivljenika proglasi krivim i osudi, a da se oštećenika uputi u parnicu.
2. Okrivljenik B. P. očitujući se o optužbi, izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom.
3. U dokaznom postupku pročitane su i pregledane fotografije mjesta događaja (list 5 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj: 00080018 (list 12 spisa), ponuda broj 2310/2018 od 23. listopada 2018. (list 20 spisa), račun trgovačkog društva „L. d.o.o.“ od 23. srpnja 2019. o izvršenim radovima.
4. Nije sporno da je 26. kolovoza 2018., oko 3:00 sata u M., na adresi … okrivljenik na kamene ploče prolio motorno ulje u dužini od cca 5 metara.
Navedeno proizlazi iz obrane okrivljenika S. J., te iz provedenih dokaza tijekom postupka.
5. S obzirom na obranu okrivljenika S. J., sporna je visina nastale štete na kamenim podnim pločama i da li se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom kaznenom djelu.
6. Okrivljenik S. J. ispitan na raspravi kazao je, da je iz revolta prolio ulje kod turističke zajednice. Pojasnio je da je to napravio iz razloga što mu je direktor komunalnog društva M. odsjekao komad željeza na kojemu je bio privezan njegov brod. Ulje da je prolio u dužini od negdje 4 do 5 metara, negdje iza ponoći. Naveo je da je riječ o crnom ulju, koje je imao u svojoj kući, a misli da je uljem zahvaćeno bilo oko 10 kocaka ili pola kvadratnog metra. Smatra da je popravak štete oko 100 kuna. Na upit suda iz kojeg razloga je to napravio kazao je da je bio jako ljut i da je bolje da je napravio to nego koju veću glupost.
7. Iz fotografija mjesta događaja utvrđeno je da je okrivljenik prolio motorno ulje u dužini od otprilike 5 metara, dok iz računa trgovačkog društva L. d.o.o. od 23. srpnja 2019. je utvrđeno da je trgovačko društvo L. d.o.o. fakturiralo račun oštećeniku O. M. na iznos od 8.956,25 kuna.
Imajući u vidu da je okrivljenik S. J. u svojoj obrani priznao počinjenje kaznenog djela, a da pritom samo osporava visinu nastale štete, odnosno izdani račun trgovačkog društva L. d.o.o. i ponudu od 23. listopada 2018., to se ovaj sud povodom prigovora okrivljenika, nije htio upuštati u raspravljanja vezana za imovinskopravni zahtjev oštećenika obzirom da bi isto znatno odugovlačilo kazneni postupak.
Također, obrana je u tijeku postupka predložila da se radi utvrđivanja visine štete provede dokaz vještačenjem po vještaku za graditeljstvo.
Temeljem članak 421. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku sud je odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem građevinskog vještačenja kao neprikladan. Naime, sud smatra da bi se provedenim vještačenjem visina štete mogla utvrditi samo s velikim poteškoćama i to prvenstveno imajući u vidu da je od nastanka štete proteklo skoro pet godina, da je šteta već i otklonjena, pa vještak osim fotografija koje prileže spisu ne bi imao druge mogućnosti za utvrđivanjem štete. Osim, toga u spisu prileži i račun popravka štete izdan od trgovačkog društva L. d.o.o. koje je za račun oštećenika otklonilo štetu.
Dakle, kada se sve navedeno dovede u međusobnu vezu, a posebno cijeneći činjenicu da okrivljenik priznaje počinjenje kaznenog djela razvidno je da bi se raspravljanjem o imovinskopravnom zahtjevu znatno i nepotrebno odugovlačio ovaj kazneni postupak. Stoga, sud je odlučio oštećenika O. M. uputiti sa imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.
8. Obrana je tijekom postupka istakla da bi se u konkretnom predmetu moglo raditi o beznačajnosti djela budući da visina štete koju je pretrpio oštećenik, prema mišljenju okrivljenika iznosi 100 kuna.
Međutim, odredbom članka 33. Kaznenog zakona određeno je da nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.
Dakle, da bi se radilo o beznačajnom kaznenom djelu potrebno je da se sve navedene okolnosti iz članka 33. Kaznenog zakona (stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedica ili su iste neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen) kumulativno ispune. Ukoliko nije ostvarena samo jedna od okolnosti, tada djelo nije beznačajno.
Kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članak 235. stavak 1. Kaznenog zakona je kazneno djelo koje se može počiniti samo s namjerom, a osim toga i tijekom postupka dokazano je da je okrivljenik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom. Izravna namjera postoji kada je počinitelj svjestan obilježja kaznenog djela i hoće njegovo ostvarenje. Da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom utvrđeno je iz same njegove obrane. Naime, okrivljenik je kazao da je isto počinio iz revolta zbog prethodnog postupanja direktora komunalnog društva M.. Potrebno je ukazati da je u kaznenom pravu izravna namjera najteži stupanj krivnje s kojom se može ostvariti kazneno djelo, a zbog čega u konkretnom predmetu nije ostvarena prva od okolnosti beznačajnog djela, odnosno da je stupanj počiniteljeve krivnje nizak. Imajući u vidu da je okrivljenik djelo počinio iz revolta zbog postupanja direktora komunalnog poduzeća M. prilikom obavljanja svog posla, umjesto da je svoj problem s O. M. pokušao riješiti pravnim putem i dokazivanjem
svojeg prava na vez broda u zakonito provedenom postupku pred nadležnim tijelom, to ovaj sud smatra da postoji potreba da okrivljenik bude kažnjen. Naime, iz ovakvog ponašanja okrivljenika je utvrđeno da je riječ o osobi koja ne poštuje pravila niti odluke drugih tijela, već osobno preuzima rješavanje pravnih sporova na zakonom neprihvatljiv način, i to uništavanjem tuđe imovine. Upravo zbog navedenog, ovaj sud smatra kako postoji nužnost kažnjavanja okrivljenika obzirom da isti pravne probleme rješava činjenjem kaznenih djela, a zbog čega se može očekivati da bi isti mogao ponoviti djelo u slučaju slične situacije. Pogotovo, treba imati i u vidu izjavu okrivljenika iz njegove obrane da je bolje da je napravio to nego li još veću glupost. Iz navedene izjave sud je utvrdio da okrivljenik niti ne izražava kajanje zbog počinjenog djela.
Stoga, ovaj sud smatra da nije prihvatljivo da okrivljenik umjesto poduzimanja pravnih radnji radi ostvarivanja svojih prava pred nadležnim tijelima, na sebe preuzima samovlast i uništava imovinu O. M.. Zbog navedenog, a kako bi
se utjecalo na počinitelja, ali i na sve druge osobe na način da se ukaže kako se pravni problemi ne mogu rješavati uništavanjem tuđe imovine, već na zakonom predviđeni način pred nadležnim tijelima, odnosno da se ovakvim postupanjima narušava povjerenje u cjelokupni pravni sustav, to ovaj sud smatra da postoji potreba da okrivljenik bude kažnjen.
Dakle, kako je utvrđen najviši stupanj krivnje kod okrivljenika, izravna namjera, kao i da postoji potreba za kažnjavanjem okrivljenika, to se nisu ostvarili uvjeti iz članka 33. Kaznenog zakona, odnosno da bi se u konkretnoj situaciji radilo o beznačajnom djelu, a kako obrana pokušava prikazati postupanje okrivljenika.
9. Temeljem članka 23. Kaznenog zakona kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.
Pod točkom 8. obrazloženja utvrđeno je da je okrivljenik postupao s oblikom krivnje izravna namjera, a svijest o protupravnosti nije sporna, a niti je u postupku dovedena u pitanje okrivljenikova ubrojivost.
10. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, a osobito jačinu ugrožavanja, pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela i prijašnji počiniteljev život.
Olakotnom okolnošću sud je cijenio što okrivljenik do sada nije kazneno osuđivan, pa se predmetni događaj može cijeniti kao jedan izdvojeni događaj u životu okrivljenika, cijenio je životnu dob okrivljenika i priznanje počinjenja kaznenog djela.
Kao otegotnu okolnost sud je cijenio pobudu iz koje je okrivljenik počinio kazneno djelo, odnosno rješavanje pravnih nesuglasica na potpuno neprihvatljiv način, te je otegotnim cijenio način počinjenja kaznenog djela, odnosno činjenicu da je postupanje oštećenika u provođenju svojih odluka bio povod okrivljeniku za počinjenje kaznenog djela.
S obzirom na navedeno sud je okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci, te mu potom izrekao uvjetnu osudu u trajanju od 2 godine, na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 godine od pravomoćnosti ove odluke ne počini neko novo kazneno djelo. Takva kazna u potpunosti može izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela i utjecati na počinitelja i građane da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a da je kažnjavanje počinitelja pravedno. Sud smatra da će ovakva kazna utjecati na okrivljenika i na sve ostale da ubuduće poštuju pravni sustav i ne čine kaznena djela.
11. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku sud je naložio okrivljeniku da podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200 eura.
U Splitu 11. travnja 2023.
Sudac
Gordan Tonković, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude, stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje županijski sud.
