Poslovni broj: UsI-3078/21-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. D. T. iz S., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., OIB: …, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, nakon usmene i javne rasprave, zaključene istog dana, 11. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/507, URBROJ: 338- 01-06-05-21-03 od 6. rujna 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/507, URBROJ: 338-01-06-05-21- 03 od 6. rujna 2021. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja zavoda, Regionalnog ureda Z, Područne službe S, KLASA: UP/I-502-03/21-04/12, URBROJ: 338-03-02- 21-03 od 8. lipnja 2021., kojim se tužiteljici zaposlenoj kod poslodavca M. i p. d.o.o. S., dijagnoza šifre prema MKB-u G 56.0 ne priznaje kao dopunska dijagnoza ranije priznate ozljede na radu nastale dana 29. prosinca 2020., a time se ne priznaju niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu u svezi navedene dopunske dijagnoze.
2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da se naknadna dijagnoza sindrom karpalnog kanala može povezati s verificiranom ozljedom na radu, kontuzijom šake i lacerokuntuznom ranom, te je kod nje potrebna daljnja obrada i evaluacija tegoba u sklopu algoneurodistrofičnog sindroma.
3. Smatra da činjenično stanje u postupku nije pravilno utvrđeno, jer je tijelo vještačenja propustilo utvrditi da je tužiteljica 17. svibnja 2021. bila na operaciji ruke i obavljala rehabilitacijsku terapiju, te niti operacijom, niti terapijama, posljedice ozljede na radu nisu otklonjene, te tužiteljica ima poštedu dizanja tereta tom rukom, jer ista ruka više nije u 100% funkciji, a što ukazuje na trajnu posljedicu ozljede na radu u smislu trajnog oštećenja ručnog zgloba, smanjenog osjeta u području šake i jakih bolova cijele ruke prema ramenu.
4. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, opisuje kronologiju događaja i ističe da su stručna tijela vještačenja suglasna da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje predmetne dijagnoze osiguraniku šifre prema MKB-u G 56.0 kao dopunske dijagnoze u svezi predmetne ozljede na radu nastale 29. prosinca 2020., a obzirom da klinički tijek nakon ozljeđivanja i perzistiranje tegoba u vidu bolnog sindroma te ograničenja pokretljivosti lijevog ručnog zgloba ne odgovara kliničkoj slici sindroma karpalnog kanala, niti postoji jasno verificirani oštećenje koje bi do istog dovele, te je kod tužiteljice potrebna daljnja obrada i evaluacija tegoba u sklopu algoneurodistrofičnog sindroma.
6. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
7. Zainteresirana osoba M. i p. d.o.o. S., iako uredno pozvana, nije se uključila u ovaj upravni spor.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u odsutnosti svih uredno pozvanih stranaka, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 16/94, 29/17 i 110/21), o čemu su sve stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.
10. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
11. U konkretnom slučaju sporno je može li se dopunska dijagnoza šifre prema MKB-u G 56.0 sindrom karpalnog kanala, priznati posljedicom ranije ozljede na radu nastale 29. prosinca 2020. po dijagnozi prema MKB-u S 60.2 kontuzija ostalih dijelova ručnog zgloba i S 61.8 otvorena rana dijelova ručnog zgloba i šake, a posljedično tome ima li uvjeta za priznanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu na temelju Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13, 137/13 i 98/19).
12. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra:
1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,
2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,
3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,
4. ozljeda, odnosno bolest iz točke 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe i u okolnostima iz članka 16 ovoga Zakona.
13. Prema podacima spisa predmeta, u nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zagreb od 27. svibnja 2021. nabraja se medicinska dokumentacija u koju je izvršen uvid, a u istoj nema nalaza kirurga o provedenom operativnom zahvatu ruke od 17. svibnja 2021., na koji se tužiteljica pozivala u žalbi i kasnije u tužbi.
14. Međutim, uvidom u nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije od 29. srpnja 2021, sud je utvrdio da je u istome uzeta u obzir dekompresija n. meridianusa lijeve šake učinjena 17. svibnja 2021., te kasniji pregled fizijatra od 28. svibnja 2021., te je obrazloženo da se dijagnoza G 56.0 sindrom karpalnog kanala ne može uzročno-posljedično povezati s ranije verificiranim ozljedama tužiteljice, odnosno kontuzijom šake i lacerokontuznom ranom, jer klinički tijek nakon ozljeđivanja odnosno perzistiranja tegoba u vidu bolnog sindroma te ograničenja pokretljivosti lijevog ručnog zgloba ne odgovara kliničkoj slici sindroma karpalnog kanala, niti postoji jasno verificiran supstrat (oštećenje) koje bi do toga dovelo, te je kod tužiteljice potrebna daljnja obrada i evaluacija tegoba u sklopu algoneurodistrofičnog sindroma.
15. Iz navedenog razloga, prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
16. Naime, drugostupanjsko stručno tijelo vještačenja utemeljilo je svoj nalaz, mišljenje i ocjenu uzevši u obzir svu medicinsku dokumentaciju tužiteljice i pri tome dalo stručne razloge utemeljene na medicinskim činjenicama u spisu, a tužiteljica u tužbi nije predlagala da se provede neovisno medicinsko vještačenje radi osporavanja danog nalaza i mišljenja, niti se odazvala sudskom pozivu na raspravu.
17. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zagrebu 11. travnja 2023.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
