REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1441/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. M., OIB …, iz Z., zastupane po punomoćniku M. R., odvjetniku u O. društvu R. i p. d.o.o. u Z., , protiv tuženika H. C. d.o.o., Z., OIB …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž R 104/2022-2 od 13. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-17184/2021-10 od 2. rujna 2022., u sjednici održanoj 11. travnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž R 104/2022-2 od 13. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-17184/2021-10 od 2. rujna 2022., uz tvrdnju da pravna shvaćanja drugostupanjskog suda iznesena u predmetnoj presudi odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Prijedlog je neosnovan.
4. 1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljeno pravno pitanje koja glasi:
''1. Mora li poslodavac u slučaju otkazivanja radniku zbog ukidanja radnog mjesta u jednom mjestu rada ili jednoj organizacijskoj jedinici, voditi računa o kriterijima za socijalni odabir iz odredbe čl.115. st. 2. Zakona o rudu, u odnosu na radnike koji rade na istom radnom mjesta, ali u drugoj organizacijskoj jedinici ili drugom mjestu rada?''
5. Za postavljena pitanja predlagateljica smatra da su važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer je shvaćanje II-stupanjskog suda protivno stavu Vrhovnog suda RH Revr-62/2015 od 9. rujna 2015., Revr-611/2004 od 9. ožujka 2005., te odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-191612012 od 11. listopada 2012.
6. Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužiteljice iz razloga što je Pravilnikom o Izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji tuženika od 15. travnja 2021. poslodavac donio izmjene u odnosu na radno mjesto Glavni referent prodaje prijevoznih usluga intermodalnog prijevoza u odnosu na radno iskustvo, broj izvršitelja, mjesto rada i to na način da je broj izvršitelja sa dva povećan na tri, a mjesto rada je isključivo u R., te je time tuženik ukinuo navedeno radno mjesto s mjestom rada u Zagrebu, dok je tužiteljica Ugovorom o radu od 3. studenoga 2016. zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta Glavni referent za prodaju usluga intermodalnog prijevoza u organizacijskoj jedinici Prodaja, Služba za prodaju s mjestom rada u Z., koji je Aneksom istoga od 13. kolovoza 2020. izmijenjen u dijelu koji se tiče naziva radnog mjesta, tako da je određeno da tužiteljica nastavlja radni odnos kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Glavni referent prodaje prijevoznih usluga intermodalnog prijevoza u organizacijskoj jedinici Prodaja, Odjel za prodaju prijevoznih usluga u intermodalnom prijevozu, bez promjene mjesta rada, slijedom čega je po nižestupanjskim sudovima ostvaren organizacijski razlog otkaza Ugovora o radu tužiteljici.
7. Prema obrazloženju postavljenog pitanja tužiteljica tvrdi da iz članka 2 Aneksa ugovoru o radu broj 1422116 od 3. studenog 2016., koji je sklopljen 13. kolovoza 2020., proizlazi da je tim Aneksom izmijenjen članak 1. Ugovora na način da će tužiteljica obavljati poslove na radnom mjestu Glavni referent prodaje prijevoznih usluga intermodalnog prijevoza u organizacijskoj jedinici Prodaja, tj. da u Aneksu nije navedeno da se radi o mjestu rada u Z.
8. Prema ocjeni ovoga suda postavljeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da je navedenim Aneksom ugovora o radu izmijenjeno radno mjesto tužiteljici i da ono više nije u Z., a što je protivno utvrđenjima nižestupanjskih sudova, te utoliko navedeno pitanje nije važno za odluku u ovome sporu.
9. 1. Osim toga, ni razlozi na koje se poziva predlagateljica u prijedlogu nisu odgovarajući jer se odnose na drugačiju i činjeničnu i pravnu situaciju. Naime, u odluci revizijskog suda, na koje se tužiteljica poziva u prijedlogu, broj: Revr 62/15-2 od 9. rujna 2015., navedeno je:
"Ugovorom o radu (list 36 spisa) ugovoreno je da će tužitelj obavljati poslove mljekara-operatera tehnološke linije bez navođenja pogona (...), poslovno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima, odnosno isti je dopušten samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika na rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili da osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima. Dakle, tužitelj je mogao biti raspoređen na rad u neki drugi Pogon, a u tom slučaju je višak trebalo utvrđivati u odnosu na sve radnike koji su radili na radnom mjestu na kojem je radio i tužitelj".
9. 2. U odluci broj: Revr 611/04-2 od 9. ožujka 2015., je navedeno:
"Tužena škola je osnovna školska ustanova (čl. 2. Statuta tužene), sa sjedištem u P. u čijem sastavu je i Područna škola u R. (čl. 3. i 5. Statuta). Matična Škola u P. zajedno sa Područnom školom u R. predstavlja jedinstvenu ustanovu kojom upravlja Školski odbor (čl. 27. Statuta) i škola ima jednog ravnatelja. Kada se citirane odredbe Zakona o osnovnom školstvu, Statuta i Pravilnika tužene dovede u vezu s odredbom st. 3. čl. 106. ZR-a, kojom je propisano da pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, - onda je, prema shvaćanju ovog revizijskog suda, kod donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu u konkretnom slučaju, bilo potrebno kroz navedene kriterije cijeniti ne samo zaposlenike koje obavljaju razrednu nastavu u Matičnoj školi u P., već i one zaposlene u Područnoj školi u R. Ovo zato, jer je prema navedenim propisima tužena Osnovna škola V. N. u P. poslodavac, a ne i Područna škola u R..
9. 3. U odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1916/2012-2 od 11. listopada 2012., navedeno je:
"Primjenom citiranih zakonskih odredaba prvostupanjski sud utvrđuje da vođenje računa o socijalnim i ekonomskim prilikama radnika kojima se zbog nedostatka poslovanja mora uručiti otkaz ne može ići na štetu proizvodnje, te prihvaća iskaz A. B. o tome da je svako radilište zasebna cjelina te da bi često mijenjanje radnika na pojedinom radilištu dovelo u pitanje poštivanje rokova prema naručitelju. Stoga smatra da sudsko utvrđivanje razloga vezano uz primjenu kriterija propisanih čl. 107. ZR-a ne smije dovesti do ograničenja slobode poduzetništva koje bi pretvorilo suce u osobe koje odlučuju o poslovnoj politici poduzeća u svezi s radnicima.
Ovakvi zaključci prvostupanjskog suda nisu pravilni jer bez obzira što je tuženik poslove obavljao na više radilišta na kojima su bili raspoređeni radnici, zatvaranje pojedinog radilišta nije i ne može biti razlog za otkazivanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, jer unatoč činjenice što je kod tuženika došlo do smanjenja opsega posla te eventualno nemogućnosti zapošljavanja svih radnika nakon zatvaranja pojedinog radilišta, tuženik je morao voditi računa o kriterijima propisanim čl. 107. st. 3. ZR-a, a o citiranoj zakonski odredbi ne bi bio dužan voditi računa samo u slučaju ukidanja radnog mjesta na kojem su tužitelji radili, a što tuženik nije niti tvrdio tijekom postupka, već je naprotiv u odgovoru na tužbu naveo da je o zakonom propisanim kriterijima vodio računa, a suprotno tome je u svom iskazu naveo predstavnik tuženika A. B."
10. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 11. travnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.
