REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-737/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Miroslava Ružića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Zorana Šarića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. S. iz Č., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz Z. odvjetničkog ureda J. V. i P. V. P., odvjetnicima iz Č., protiv tuženika L. M. d.o.o. sa sjedištem u Č., , OIB: …, zastupanog po punomoćnicima N. S., R. R., T. P. i T. K., odvjetnicima iz O. društva S. i R. j.t.d. sa sjedištem u V., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: P-201/2020-21 od 13. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: P-201/2020-21 od 13. travnja 2022.

II Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku L. M. d.o.o. Č., OIB …, da tužiteljici D. S., OIB iz Č., isplati s osnova manje isplaćenog honorara za vremensko razdoblje od 01.lipnja 2015. godine do 31.ožujka 2020.godine, iznos od 50.600,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na:

–iznos od 1.000,00 kn od 06.07.2015. godine pa do 31.07.2015 godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje e prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a na:

-iznos od 800,00 kn od 06.08.2015.godine,

-iznos od 1000,00 kn od 07.09.2015.godine

-iznos od 800,00 kn od 05.10.2015.godine,

-iznos od 800,00 kn od 06.11.2015. godine ,

-iznos od 1000,00 kn od 07.12.2015. godine,

–iznos od 800,00 kn od 07.01.2016. godine

-iznos od 800,00 kn od 05.02.2016.godine,

-iznos od 1000,00 kn od 04.03.2016.godine

-iznos od 800,00 kn od 05.04.2016.godine,

-iznos od 800,00 kn od 05.05.2016. godine ,

-iznos od 1000,00 kn od 06.06.2016. godine,

-iznos od 800,00 kn od 05.07.2016. godine,

-iznos od 800,00 kn od 08.08.2016.godine,

-iznos od 1000,00 kn od 05.09.2016.godine

-iznos od 800,00 kn od 05.10.2016.godine,

-iznos od 1000,00 kn od 08.11.2016. godine ,

-iznos od 800,00 kn od 05.12.2016. godine,

–iznos od 800,00 kn od 07.01.2017. godine

-iznos od 1000,00 kn od 06.02.2017.godine,

-iznos od 800,00 kn od 06.03.2017.godine

-iznos od 800,00 kn od 05.04.2017.godine,

-iznos od 800,00 kn od 05.05.2017. godine ,

-iznos od 1000,00 kn od 05.06.2017. godine,

-iznos od 800,00 kn od 05.07.2017. godine,

-iznos od 1000,00 kn od 07.08.2017.godine,

-iznos od 800,00 kn od 05.09.2017.godine

-iznos od 800,00 kn od 05.10.2017.godine,

-iznos od 1000,00 kn od 06.11.2017. godine ,

-iznos od 800,00 kn od 05.12.2017. godine,

–iznos od 800,00 kn od 05.01.2018. godine

-iznos od 1000,00 kn od 05.02.2018.godine,

-iznos od 800,00 kn od 05.03.2018.godine

-iznos od 800,00 kn od 05.04.2018.godine,

-iznos od 1000,00 kn od 03.05.2018. godine ,

-iznos od 800,00 kn od 05.06.2018. godine,

-iznos od 800,00 kn od 05.07.2018. godine,

-iznos od 1000,00 kn od 06.08.2018.godine,

-iznos od 800,00 kn od 05.09.2018.godine

-iznos od 800,00 kn od 05.10.2018.godine,

-iznos od 1000,00 kn od 05.11.2018. godine ,

-iznos od 800,00 kn od 05.12.2018. godine,

–iznos od 1000,00 kn od 07.01.2019. godine

-iznos od 800,00 kn od 05.02.2019.godine,

-iznos od 800,00 kn od 05.03.2019.godine

-iznos od 800,00 kn od 05.04.2019.godine,

-iznos od 1000,00 kn od 06.05.2019. godine ,

-iznos od 800,00 kn od 05.06.2019. godine,

-iznos od 800,00 kn od 05.07.2019. godine,

-iznos od 800,00 kn od 06.08.2019.godine,

-iznos od 800,00 kn od 05.09.2019.godine

-iznos od 1000,00 kn od 07.10.2019.godine,

-iznos od 800,00 kn od 05.11.2019. godine ,

-iznos od 800,00 kn od 05.12.2019. godine,

–iznos od 1000,00 kn od 07.01.2020. godine

-iznos od 1000,00 kn od 05.02.2020.godine,

-iznos od 800,00 kn od 05.03.2020.godine,

-iznos od 1000,00 kn od 06.04.2020.godine,

pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, za tri (3) postotna poena, te s osnova manje uplaćenih doprinosa te poreza i prireza za utuženo vremensko razdoblje od 01.lipnja 2015.godine do 31.ožujka 2020. godine, iznos od ukupno 29.177,82 kn, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik L. M. d.o.o. Č., OIB …, dužan je tužiteljici S. D. , iz Č. , OIB … naknaditi parnični trošak u iznosu od 9.779,94 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 13.4.2022. do isplate pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje do godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, za tri (3) postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je prvostupanjski sud u točki 12. obrazloženja pobijane presude zaključio da stranke nisu nikada postigle dogovor o smanjenoj naknadi, odnosno da nije došlo do izmjene pisanog ugovora o djelu, a predmet koje izmjene je bilo smanjenje naknade sa 600,00 kuna na 400,00 kuna za tužiteljicu po svakom izlazećem listu tuženika; da svoj stav sud prvog stupnja temelji na zaključku da tužiteljica ne bi podnijela tužbu protiv tuženika da su tvrdnje tuženika o dogovorenom smanjenju naknade točne, tim više što je od 1995. radila za tuženika, a osim toga par godina je i radila sa smanjenom naknadom te je odustala od te suradnje nakon što njezinim višekratnim zamolbama nije udovoljeno; da je prvostupanjski sud ovakav stav utemeljio isključivo na personalnim dokazima koje je predložila tužiteljica i to na iskazima svjedoka N. V. i A. L. te je iste ocijenio vjerodostojnima; da je suprotno stavu suda prvog stupnja, logično i životno za zaključiti da je takav dogovor ipak postignut, jer su stranke nastavile suradnju i nakon sastanka u srpnju 2015. te je ona trajala sve do travnja 2020.; da je, isto tako, logično je i životno zaključiti da ukoliko bi poslovni i međuljudski odnosi stranaka nakon sastanka u srpnju 2015. pa i u bilo kojoj kasnijoj fazi izvršavanja Ugovora, bili toliko narušeni, stranke bi zasigurno odmah raskinule poslovnu suradnju, bilo jednostrano, bilo suglasno; da je tužiteljica i sama u svomu iskazu navela da je s direktorom tuženika imala dobar odnos; da je taj poslovni odnos stranaka cijelo vrijeme bio korektan i, vremenski gledano, tužiteljica je s iznosom naknade od 600,00 kuna po listu počela kalkulirati tek kad je za tuženika prestala obavljati usluge lektoriranja; da je, također, logično je i životno zaključiti da ukoliko bi on bio toliko nezadovoljan radom tužiteljice, zasigurno bi sam i prije travnja 2020., raskinuo poslovnu suradnju i potražio novog lektora, a kojeg je na kraju i pronašao ubrzo nakon raskida poslovne suradnje s tužiteljicom; da je, slijedom navedenog, prvostupanjski sud, u nedostatku drugih dokaza, pogrešno utvrdio činjenično stanje i svoj pravni stav utemeljio isključivo na iskazu tužiteljice, iskazu njenog izvanbračnog supruga te na iskazu nezadovoljne bivše zaposlenice tuženika, dok je iskaz samog direktora tuženika u cijelosti ocijenio nevjerodostojnim; da je tužiteljica vršila uslugu lektoriranja kako bi zaradila dodatni honorar i popunila svoj kućni budžet, a on joj je cijelo vrijeme izvršavanja Ugovora o djelu uredno isplaćivao naknadu u iznosu od 400,00 kuna po broju, a isti je dogovor formiran u skladu s tržišnim uvjetima u kojima se on našao u srpnju 2015.; da je kao ravnopravna stranka u ovomu ugovornom odnosu, tužiteljica zbog nezadovoljstva visinom isplaćene naknade isti mogla raskinuti u svakom trenutku i prije travnja 2020., no ona isto nije učinila i takav usmeno izmijenjeni ugovor se izvršavao skoro punih pet godina; da se, posljedično tomu, iz ponašanja tužiteljice poslije sastanka u srpnju 2015. pa sve do travnja 2020. može zaključiti da je s istom postignut dogovor o smanjenju naknade sa 600,00 kuna na 400,00 kuna te da tužiteljica ni u jednom trenutku izvršavanja Ugovora nije iskazala dovoljno čvrstu volju da izmijeni takav bitan sastojak Ugovora, odnosno da raskine samu suradnju s njim, koja je uspješno trajala od 1995.; da je sud prvog stupnja donio presudu koja je utemeljena na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno presudu koja je, u nedostatku dokaza od strane tužiteljice, utemeljena na vrijednosnim ocjenama poslovnog odnosa stranaka te na subjektivnim iskazima svjedoka koji su imali samo posredna saznanja o poslovnom odnosu stranaka te koji su zainteresirani za ishod ovog parničnog postupka pa stoga takva presuda nije pravno ni smisleno, održiva.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužiteljičin tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz dosudu troškova postupka uvećanih za troškove žalbenog postupka odnosno, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

7. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.

8. U ovomu postupku ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 50.600,00 kuna, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne dijelove toga iznosa, kako je to pobliže određeno pod točkom I. izreke pobijane presude, dospjele u razdoblju od 6. srpnja 2015. do 6. travnja 2020., po osnovu neplaćenog dijela naknade po Ugovoru o djelu sklopljenog između stranaka 29. lipnja 2009., a na ime obavljenog djela lektoriranja članaka, priloga urednika i ostalih tekstova objavljenih u tjedniku „L. M.“ te zahtjev za isplatu iznosa od 29.177,82 kune s osnova manje uplaćenih doprinosa, poreza i prireza za utuženo vremensko razdoblje od 1. lipnja 2015. do 31. ožujka 2020.

10. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka u cijelosti prihvatio kao osnovan prihvatio takav tužbeni zahtjev tužiteljice, zaključujući da su stranke za poslove lektoriranja 29. svibnja 2009. sklopile pisani Ugovor o djelu, uz ugovoreno plaćanje naknade tužiteljici u iznosu od 600,00 kuna po svakomu broju, svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec te da tuženik u postupku nije dokazao da je nastavno došlo do usmene izmjene toga Ugovora na način da je ugovoreno smanjene te naknade na iznos od 400,00 kuna po svakom broju pa je, posljedično tomu, dužan isplatiti tužiteljici razliku tako manje isplaćene naknade od pripadajuće za razdoblje od 7. srpnja 2015. do travnja 2020. te, s tim u svezi, iznos manje uplaćenih doprinosa, poreza i prireza.

11. U ovomu postupku, obzirom na žalbu žalitelja, nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženika niti je sporno da su stranke za poslove lektoriranja 29. svibnja 2009. sklopile pisani Ugovor o djelu, uz ugovoreno plaćanje naknade tužiteljici u iznosu od 600,00 kuna po svakomu broju, svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec, a nije sporna ni visina tužbenog zahtjeva.

12. Sporno je samo jesu li stranke visinu naknade za izvršeno djelo izmijenile usmenim sporazumom tijekom srpnja 2015. na način da tužiteljici za izvršeni rad pripada pravo na isplatu umanjenog iznosa naknade od 400,00 kuna.

13. Tijekom postupka prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica utvrdio (članak 8. ZPP):

- da su stranke za poslove lektoriranja 29. svibnja 2009. sklopile pisani Ugovor o djelu, uz ugovoreno plaćanje naknade tužiteljici u iznosu od 600,00 kuna po svakomu broju, svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec

- da je tužiteljica od srpnja 2015. do travnja 2020. radila uz smanjenu naknadu od 400,00 kuna po svakomu broju, a što je tužiteljica obrazložila potrebom financiranja djeteta na fakultetu, navodeći i da je u niz navrata tražila od direktora tuženika plaćanje pune naknade, a čemu nije udovoljeno;

- da nakon travnja 2020. tužiteljica više nije radila za tuženika taj posao, jer nije nikako mogla postići dogovor s tuženikom;

- da tuženik nije dokazao da je između stranaka usmeno ugovoreno smanjenje te naknade, bez obzira što je tužiteljica nastavila raditi sa smanjenom naknadom, tim više što iz iskaza direktora tuženika B. B. proizlazi da je tužiteljica došla kod njega na sastanak u srpnju mjesecu 2015. i tražila povećanje honorara, jer joj je isplaćeno 400,00 kuna, ali navodi da je ipak pristala na smanjenu naknadu od 400,00 kuna, a koji je dio iskaza direktora tuženika u suprotnosti sa tvrdnjom tuženika tijekom postupka da su stranke postigle dogovor o smanjenoj naknadi, budući da je iz navedenog razvidno da tužiteljica nije pristala na smanjenu naknadu i tražila je da joj se isplate vrate na iznos od 600,00 kuna, dakle tužiteljica je došla ukazati direktoru tuženika na isplatu smanjene naknade, a što da nedvojbeno ukazuje na činjenicu da stranke nisu nikad postigle dogovor o smanjenoj naknadi;

- da je sam tuženik nekonzistentan kad u odgovoru na tužbu tvrdi da je dogovor o smanjenoj naknadi postignut usmenim sporazumom iz lipnja 2015., dok u svomu iskazu njegov direktor navodi da je sastanak održan u srpnju 2015.;

- da bi, osim toga, i sama logika nalagala da ukoliko su stranke sklopile pisani Ugovor da se i njegove naknadne izmjene rade u pisanomu obliku i to napose ako se radi o plaćanju smanjene naknade, a čime bi tuženik zaštitio sebe od eventualnih prigovora.

14. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, pobijanom je presudom sud prvog stupnja ispravno odlučio o tomu spornom pitanju.

14.1. Naime, u slučaju suprotnih navoda stranaka o tomu jesu li stranke visinu naknade za izvršeno djelo izmijenile usmenim sporazumom tijekom srpnja 2015. na način da tužiteljici za izvršeni rad pripada pravo na isplatu umanjenog iznosa naknade od 400,00 kuna, kada i tužiteljica i tuženik imaju i nude argumente u prilog svojih stavova, sud prvog stupnja je uvjerljivim i logičnim - istinitim, utvrdio tužiteljičin iskaz, a u ispravnost takvog utvrđenja, koje je rezultiralo iz savjesnog vrednovanja sudu predočenih dokaza, vrednovanja na kojeg je sud prvog stupnja imao pravo, ovaj sud nema razloga sumnjati - pa i uz izraženo nezadovoljstvo tuženika tim takvim utvrđenjem, onim do kojeg je sud prvog stupnja došao poštivanjem načela neposrednosti u izvođenju i ocijeni dokaza.

14.2. Pri tomu, kako je to pravilno ukazao i prvostupanjski sud, tuženik je u postupku bio u „neugodnijem“ položaju, jer je „preuzeo“ rizik težine dokazivanja onoga na što se poziva, onoga na čemu temelji svoj položaj u ovoj parnici, jer je on morao dokazivati ono za što nema „pisanog“ dokaza u pogledu sporne odlučne činjenice tako da, posljedično tomu, okolnost što sud prvog stupnja navode tuženika nije prihvatio kao uvjerljive, logične – istinite, dovoljne za dokazivanje onoga na što se poziva, taj je sud samo pravilno primijenio odredbu članka 8. ZPP i time u ničemu nije povrijedio prava koja je tuženik imao u postupku.

15. Cijeneći ovako, pravilno utvrđeno činjenično stanje te nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, prvostupanjski sud je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, osnovom pravilno utvrđene visine predmetne tužiteljičine tražbine (a koju tuženik ničim nije osporio) posljedično tomu, uz pravilnu primjenu odredbe članka 590. ZOO Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje u tekstu: ZOO) pravilno obvezao tuženika da platiti tužiteljici i preostali neisplaćeni iznos pisano ugovorene naknade za utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 50.600,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te iznos od 29.177,82 kune s osnova, s tim u svezi, manje uplaćenih doprinosa, poreza i prireza, radi čega je i žalbu tuženika valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovanu.

16. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je pravilno primijenio materijalno pravo, kada je kao osnovan prihvatio zahtjev tužiteljice, pri čemu nije počinio ni one bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti u cijelosti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao pod točkom I izreke ove presude.

17. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev žalitelja za naknadu troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP).

U Puli – Pola 11. travnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan