Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr-85/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja R. A. d.d., Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku J. G., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. & G., odvjetnicima iz Z., protiv ovršenika I. D. iz Z., OIB: ..., zastupan po punomoćnici N. L., odvjetnici iz D. S., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-520/2022-3 od 24. veljače 2022., 11. travnja 2023.
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe ovršenika ukida se rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-520/2022-3 od 24. veljače 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja na temelju ovršne isprave – ugovora o kreditu broj 068-50-1902268 od 21. svibnja 2003. solemniziranog 23. svibnja 2023. od strane javne bilježnice A. H. iz Z. pod brojem OU-506/03, ovršnog 25. kolovoza 2021., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 329.218,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos glavnice od 303.739,36 kn od 11. siječnja 2022. do isplate u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21- dalje ZOO) i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te troška ovršnog postupka u iznosu od 7.943,70 kn sa zateznom kamatom na isti iznos od dana donošenja rješenja o ovrsi u visini stope određene čl. 29. ZOO-a i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duljem od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri poena, određena je ovrha na nekretninama ovršenika pobliže navedenim u izreci tog rješenja.
2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik iz svih žalbenih razloga.
3. U žalbi navodi da ovrhovoditelj nema valjanu ispravu jer je odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke, utvrđena ništetnom u kolektivnom sporu. Stoga se potraživanje ovrhovoditelja temelji na ništetnom ugovoru, te je kao takvo nepostojeće i ne obvezuje sukladno Direktivi 93/13/EEZ. Također da je potraživanje ovrhovoditelja u suprotnosti s onim iz ovršne isprave jer se radi o kreditu s valutnom klauzulom u euru, a ovrhovoditelj je svoje potraživanje iskazao u kunama i tako ga vodi u svojim poslovnim knjigama, s tim da je nepoznato po kojem tečaju je ovrhovoditelj konvertirao dugovanje iz eura u hrvatske kune. Navodi da ovrhovoditelj između ostalog, tereti ovršenika i za redovne kamate u visini od 16.555,45 kn koje potraživanje je sporno jer su kamate ništetne, te stoga taj dug ne postoji, zatezne kamate u iznosu od 8.985,31 kn koje su također sporne jer naplata zatezne kamate nije osigurana založnim pravom. Navodi da je predmetni ugovor o kreditu otkazan i da je otkazom ugovora o kreditu ovršna isprava stavljena izvan snage i ne proizvodi pravne učinke, tj. ne može se više ovrhovoditelj pozivati na pojedine odredbe samog ugovora o kreditu, odnosno na sam ugovor o kreditu, a niti na Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava budući da je istim osigurana tražbina ugovora koji je otkazan. Navodi da je ovrhovoditelj otkazom ugovora izgubio sredstva ovrhe koja su proizlazila iz Sporazuma o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava, ali je učinio i dospjelim i cjelokupnu tražbinu, tj. nepodmirenu glavnicu s redovnim neplaćenim kamatama do dana otkaza ugovora. Navodi da je predmetni Sporazum o zasnivanju založnog prava cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu bio ovršna isprava, odnosno sve dok ugovor o kreditu nije jednostrano otkazan, tj. raskinut od strane ovrhovoditelja, a nakon što je otkazan tj. raskinut, Sporazum više nije ovršna isprava već je samo dokaz o postojanju pravnog odnosa između stranaka. Navodi da se ovršna klauzula odnosi samo na dospjele, pojedinačne tražbine iz ugovora o kreditu koje nisu podmirene i to dok je ugovor na snazi, odnosno dok nije raskinut.
4. Predlaže pobijano rješenje o ovrsi ukinuti.
5. Ovršenik u odgovoru na žalbu navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske jasno isključio iz postupka kolektivne zaštite sve kredite koji nisu s valutnom klauzulom u CHF. Premetni ugovor o kreditu sadrži valutnu klauzulu u EUR, pa zbog toga se ovršenik ne može pozivati na odluke utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, obzirom da se iste odnose samo na ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF. Naime, predmetni ugovor je zaključen 21. svibnja 2003., dakle, izvan razdoblja na koji se odluka u postupku kolektivne zaštite eventualno može primijeniti. Ovrhovoditelj ističe kako je u prijedlogu za ovrhu ispravno naznačena tražbina temeljem ovršne isprave – ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u EUR. Navodi da ima pravo otkazati ugovor o kreditu, učiniti ga dospjelim i zatražiti naplatu cjelokupnog duga zajedno s pripadajućim kamatama, naknadama i troškovima. Otkazom ugovora o kreditu cijela obveza dospijeva u cijelosti, a ne samo pojedini anuiteti kako to tvrdi ovršenik. U konkretnom slučaju između stranaka je zaključen ugovor o kreditu koji je solemnizirao javni bilježnik, te ima značenje ovršne isprave u smislu odredbe čl. 54. st. 1. – 3. Zakona o javnom bilježništvu. Navodi da je otkaz ugovora o kreditu izjava kojom se dužnik obavještava da mu dug dospijeva u cijelosti na naplatu, budući da nije poštivao odredbe koje se odnose na vraćanje, tj. otplatu kredita, a sve u skladu s čl. 10. i 11. Ugovora o kreditu kojim je propisane činjenice dospjelosti što je preduvjet stavljanje potvrde ovršnosti od strane javnog bilježnika.
6. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u žalbi.
7. Žalba je osnovana.
8. Iz podataka u spisu proizlazi da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave – Ugovora o kreditu 068-50-1902268 od 21. svibnja 2003., solemnizirano 23. svibnja 2003. po javnoj bilježnici A. H. iz Z. pod brojem OU-506/03, ovršnog 25. kolovoza 2021., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 329.218,12 kn sa zateznom kamatom kako je pobliže navedeno u izreci rješenja, te troškova ovrhe u iznosu od 7.943,70 kn sa zateznom kamatom na te troškove koja teče od nastanka troška do isplate, određena je ovrha na nekretnini ovršenika – pobliže navedeno u izreci tog rješenja.
9. Dakle, ovršnu ispravu u konkretnom slučaju predstavlja ugovor o kreditu solemniziran od strane javne bilježnice A. H. iz Z. pod brojem OU-586/203 (čl. 23. st. 1. toč. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 - dalje OZ) koja nije prošla prethodnu sudsku kontrolu.
10. Naime, na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građasnkog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji je održan 11. ožujka 2022., usvojen je zaključak prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnica, javnobilježnički akt ili solemnizirana privatna isprava), koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. U skladu s navedenim zaključkom sudovi koji postupaju po vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnih ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, a u ovom slučaju ovršni (prvostupanjski) sud, ima ovlaštenje i dužnost da po službenoj dužnosti pazi na nepoštenost ugovornih odredbi potrošačkih ugovora, dakle, neovisno o tome da li je takav prigovor bio istaknut.
11. Stoga je sud prvog stupnja po službenoj dužnosti prije svega dužan provjeriti je li ovršenik potrošač i radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe jer o tome ovisi odluka o daljnjem provođenju ovrhe, što je potrebno utvrditi.
12. U nastavku postupka sud prvog stupnja će po službenoj dužnosti raspraviti i utvrditi da li spomenuta ovršna isprava na temelju koje je predložena ovrha sadrži nepoštenu (ništetnu) odredbu.
13. Napominje se da je sud prvog stupnja u okviru takvog postupanja ovlašten održati ročište radi utvrđenja činjenica te u slučaju sumnje da se radi o nepoštenim odredbama ugovora koji predstavlja ovršnu ispravu, dužan je odgoditi ovrhu do okončanja postupka u kojem će se ispitati sadrži li ovršna isprava kao potrošački ugovor nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe, čak i po službenoj dužnosti.
14. U nastavku postupka, sud prvog stupnja će odlučiti i o prijedlogu ovršenika za ukidanje potvrde ovršnosti, a koji je prijedlog ovršenik istakao u žalbi. Pri tome se skreće pozornost sudu prvog stupnja da je ovršenik u žalbi i predložio ukidanje potvrde ovršnosti (čl. 36. st. 5. OZ-a).
15. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe ovršenika pobijano rješenje ukinuti, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.
U Rijeci 11. travnja 2023.
Sutkinja
Helena Vlahov Kozomara, v.r.
