Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-221/2022-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari , u pravnoj stvari tužiteljice M. P., OIB:…, V., zastupane po punomoćnici M. F. S., odvjetnici iz Z., protiv tuženika O. B. B., OIB:…, B., zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz B., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj 2 Pr-373/2021-10 od 25. studenog 2021.,11. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj 2 Pr-373/2021-10 od 25. studenog 2021. u točkama I, III i IV izreke.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5. 585,39 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose kako je utvrđeno tim dijelom izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu. Točkom II izreke, odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, kao neosnovan. Točkom III izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 458,51 kn za mjesec prosinca 2015., sa zateznom kamatom od 16. siječnja 2016. do isplate. Točkom IV izreke, naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kn sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke.
2. Protiv točke I i IV izreke žali se tuženik zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) u vezi sa člankom 465. ZPP-a dok se protiv točke III izreke presude iz istog žalbenog razloga žali tužiteljica.
3. Tužiteljica ulaže žalbu protiv dijela presude kojim je odbijena sa zahtjevom za isplatu naknade za mjesec prosinac.
4. Predlažu uvaženje žalbi.
5. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.
6. Žalbe stranaka nisu osnovane.
7. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. u vezi članka 465. stavak 1. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda.
8. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice radi isplate razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. (dospjele u veljači 2016.) do prosinca 2016. dospjele u siječanja 2017., temeljem odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.
9. U prvostupanjskom postupku, kao i u žalbenoj fazi postupka, tuženik se poziva na tvrdnju da je Vlada sklopila ugovor o pružanju usluge centarliziranog obračuna plaća u javnom sektoru te da su svi podaci službama zadane reference te ih tuženik ni na koji način ne može drugačije izračunati ni provesti pa da tuženik nije odgovoran za obračun i isplatu. Tvrdi i da je pogrešan zaključak suda da činjenica što Sindikat zdravstva nije potpisao izmijene i dopune sporazuma nije od utjecaja na osnovanost tužbe.
10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se Sporazum, Dodatak Sporazumu i Izmjene Sporazuma imaju smatrati dopunom Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sporazum je sklopljen 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske s jedne strane i osam sindikata javnih službi s druge strane. Iste ugovorne strane su sklopile Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u članku 49. stavak 4. ugovorile da Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio tog kolektivnog ugovora, slijedom čega su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.
11. Iz citiranih odredbi Izmjena Sporazuma vidljivo je da su ugovorne strane ugovorile povrat osnovice na iznos od 5.415,37 kn bruto, nakon porasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto što je propisano člankom III; 2. usklađivanje pariteta osnovice, za koje je predviđeno da će započeti nakon isteka 6 mjeseci od povrata osnovice i u kojemu će se utvrditi paritet plaća u javnim službama s plaćama u privredi, kao osnova za daljnje povećanje osnovice – što je propisano člankom IV.; 3. odgodu usklađivanja osnovice u slučaju pada međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad u prethodnoj godini, što je propisano člankom VII.
12. Uvjet za vraćanje osnovice je porast međugodišnjeg realnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, prosječno dva ili više posto. Prosječni porast BDP-a u dva uzastopna tromjesečja u 2015. od 2% utvrđen je temeljem javno dostupnih podataka Državnog zavoda za statistiku, čime je ispunjen uvjet za povrat osnovice iz članka III Izmjena Sporazuma, na razinu od 5.415,37 kn bruto.
13. To što Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske nije potpisao Izmjenu i dopunu Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama ne dovodi u pitanje valjanost tog Sporazuma jer se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima čak i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata u njima ne sudjeluju jer su to odbili dok iz Izmjenu i dopunu Dodatka Sporazumu u ovom predmetu proizlazi da je i taj Sindikat parafirao izmjene iz čega se može zaključiti da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima i da nije bio iz tih pregovora isključen. Iz istih razloga valjana je i kasnija Arbitražna odluka.
14. Žalbene tvrdnje da tuženik nema ovlasti niti tehničkih mogućnosti mijenjati način obračuna i isplate plaće, koju za tuženika kao javnu ustanovu, sukladno Odluci Vlade RH o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaća i dr., vrši Centralni obračun plaća COP, nije od utjecaja. Ovo stoga što se pozivom na podzakonski akt ne može umanjiti plaća koju radnik ostvaruje po odredbama zakona i koju je tuženik kao poslodavac obvezan isplatiti radniku.
15. Iz navedenih razloga pravilno je sud prvog stupnja utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.585,39 kn na ime razlike plaće tužiteljice za razdoblje od siječnja 2016. do prosinca 2016. jer su u utuženom razdoblju bili ispunjeni uvjeti za primjenu osnovice za obračun plaće od 5.415,37 kn bruto temeljem odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama dok stranke na matematički izračun nisu imale primjedbi.
16. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev za isplatom razlike plaće za mjesec prosinac 2015., zbog zastare te tražbine jer je ta tražbina dospjela 15. siječnja 2016., u smislu odredbe članka 92. stavka 3. Zakona o radu („Narodne novine" broj 93/14 - dalje ZR) kojom je propisano da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu i od njezinog dospijeća do podnošenja tužbe u ovom predmetu, 18. siječnja 2021. protekao je zastarni rok od pet godina iz članka 139. ZR-a.
17. U smislu odredbe članka 216. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. - dalje ZOO) zastara tražbine nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena za njezino ispunjenje.
18. Nije u pravu tužiteljica kada tvrdi da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara predmetnog potraživanja jer da je posljednji dan zakonom određenog roka kada je prema utvrđenju suda prvog stupnja nastupila zastara tog potraživanja padao u subotu, dan kad sudovi ne rade pa da se ima primijeniti odredba članka112. stavak 3. ZPP. Prije svega zadnji dan roka je 15. siječnja 2021. i pada na petak, a ne na subotu kako tvrdi žalitelj.
19. Osim toga, prigovor zastare je materijalnopravni prigovor pa se na računanje rokova zastare primjenjuje odredba članka 300. stavak 3. ZOO-a kojom je propisano da ako posljednji dan roka pada u dan kada je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan.
20. Sukladno tome dan kada je zakonom određeno da se ne radi smatra se samo onaj dan koji je kao neradni propisan zakonom dok Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 110/19 ) subota nije propisani neradni dan,pa i da zadnji dan roka pada na subotu nastupila bi zastara potraživanja.
21. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio osnovanost i visinu troškova tužiteljice i pravilno je obvezao tuženika na isplatu, primjenom odredbe članka 154. stavak 5 članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
22. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka jer nije uspjele sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).
23. Slijedom navedenog, svi žalbeni navodi su neosnovani te je odlučeno kao u izreci ove presude, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. u vezi sa člankom 457. stavak 1. ZPP-a.
24. Nepobijani dio točke II izreke presude, ostaje neizmijenjen.
U Rijeci, 11. travnja 2023.
Sutkinja
Brankica Malnar v.r.
