REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 53 Pž-1082/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari HEGELMANN TRANSPORTE UAB, Litva, 47480 Kaunas, Agronomijos str. 55, OIB 18776011804, kojeg zastupa punomoćnik Marko Praljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika NEO Logistic d.o.o. Zagreb, Novoselska 72, OIB 28041941404, radi isplate iznosa od 4.200,00 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-17/2021 od 24. siječnja 2022., 11. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-17/ 2021 od 24. siječnja 2022. u točkama I. i III. njene izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-17/2021 od 24. siječnja 2022. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr. sc. Joze Rotima u Zagrebu poslovni broj Ovrv-4684/2020 od 20. studenog 2020. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznosu od 4.200,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 22. srpnja 2019. do isplate, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.079,15 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 20. studenog 2020. do isplate (točka I. izreke), ukinut je navedeni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 94,13 kn i predvidive troškove u iznosu od 975,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.163,00 kn (točka III. izreke), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.048,28 kn (točka IV. izreke).
2. Tuženik je protiv te presude podnio pravovremenu žalbu pobijajući je u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točke I. i III. izreke) zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničkog postupka jer je izreka presude nerazumljiva i nema razloge o odlučnim činjenicama. Nadalje, ističe da je nepravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženikovim priznanjem predmetne tražbine došlo do prekida zastarijevanja te da je stoga neosnovan prigovor zastare. Upućuje na sudsku praksu odnosno na izražena shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske i županijskih sudova da priznanje duga proizvodi pravne učinke samo ako ga je dala osoba ovlaštena za zastupanje dužnika, te navodi da je u konkretnom slučaju priznanje duga dala nepoznata osoba, a ne osoba ovlaštena za zastupanje tuženika. Smatra da je stoga primjenom roka zastarijevanja od jedne godine propisanog Konvencijom o ugovorima za međunarodni prijevoz robe cestom (CMR) nastupila zastara predmetne tražbine jer je rok za plaćanje računa počeo teći 19. srpnja 2019. Predlaže preinačiti pobijanu presudu ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 1.875,00 kn uvećano za pristojbu na žalbu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 368. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13 i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.
6. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa niti onu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju upire tuženik žalbenim navodima da je izreka presude nerazumljiva i da nema razloge o odlučnim činjenicama. Suprotno žalbenim navodima izreka pobijanog dijela presude je razumljiva budući da je tužbeni zahtjev prihvaćen i održan je na snazi platni nalog, a u obrazloženju su dani jasni i valjani razlozi o odlučnim činjenicama zbog kojih prvostupanjski sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.
7. Žalitelj navodi da prvostupanjsku presudu pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, u ovom se postupku sukladno odredbi članka 502. stavka 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti, pa se na osnovi odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje ugovorene naknade u iznosu od 4.200,00 EUR za izvršenu uslugu međunarodnog prijevoza robe na relaciji od pošiljatelja u Republici Sloveniji do primatelja u Ujedinjenom kraljevstvu.
9. Prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan budući da je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o međunarodnom prijevozu robe cestom i da je tužitelj izvršio ugovoreni prijevoz robe na relaciji Republika Slovenija – Ujedinjeno kraljevstvo, pa da je stoga tuženik dužan tužitelju platiti ugovorenu naknadu.
10. U žalbenoj fazi postupka sporno je jedino to je li nastupila zastara predmetnog potraživanja.
11. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je u konkretnom slučaju došlo do prekida zastarijevanja jer se tužitelj pisanim zahtjevom od 10. listopada 2019. obratio tuženiku radi plaćanja naknade za prijevoz po predmetnom računu, u kojemu je naznačen broj računa i iznos tražbine od 4.200,00 EUR po tom računu, koja tražbina je predmet ovog spora, a tuženik je e-mail-om od 10 studenog 2019. priznao dug navodeći da će potraživanje biti plaćeno tužitelju sljedeći tjedan. Pravilno je stoga sud utvrdio da primjenom roka zastarijevanja od jedne godine, propisanog odredbom čl. 32. st. 1. Konvencije o ugovorima o međunarodnom prijevozu robe cestom (CMR), („Narodne novine“ broj 1/92 i 28/96; dalje: CMR), računajući od dana priznanja duga do dana pokretanja ovog postupka 18. kolovoza 2020. nije protekao rok od jedne godine i da stoga nije nastupila zastara. Valja ukazati da se sukladno odredbi čl. 32. st. 3. CMR-a uz CMR na prekid zastarjelosti primjenjuje zakon nadležnog suda, u konkretnom slučaju čl. 240. st. 1. ZOO-a na koji se pravilno pozvao prvostupanjski sud, te odredba čl. 245. st. 1. i 2. ZOO-a.
12. Žalbeni navod tuženika da priznanje duga nije dano po osobi ovlaštenoj za zastupanje tuženika predstavlja iznošenje novih činjenica (prigovora u žalbi) što sukladno odredbi članka 352. stavka 2. ZPP-a nije dopušteno.
13. Valja istaknuti da se prvostupanjski sud prihvaćajući zahtjev za plaćanje ugovorene naknade za obavljeni međunarodni prijevoz robe cestom pozvao na odredbu članka 661. stavka 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18). Međutim, i uz pozivanje na odredbe CMR-a, bilo bi jednako odlučeno.
14. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a tuženik nije posebno naveo razloge zbog kojih pobija odluku u tom dijelu.
15. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
Zagreb, 11. travnja 2023.
Sutkinja
Ružica Omazić
Broj zapisa: 9-30857-67939
Kontrolni broj: 0cef6-11db8-e556a
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ružica Omazić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
