REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-2836/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja SCRIPEA d.o.o., OIB 26033757733, Škrip, Put Splitske 3, kojeg zastupaju punomoćnici Gordan Lolić i Mira Boban, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mira Boban i Gordan Lolić u Splitu, protiv tuženika A NEKRETNINE j.d.o.o., OIB 77661663847, Čakovec, Ivana Mažuranića 2, kojeg zastupa punomoćnik Božidar Klepač, odvjetnik u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-209/2021-15 od 26. svibnja 2022., 11. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-209/2021-15 od 26. svibnja 2022. u dijelu točke I. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Marodija iz Čakovca poslovni broj Ovrv-2975/2020 od 2. prosinca 2020. i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 21,47 EUR / 161,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 16. studenoga 2017. do isplate kao i za isplatu zateznih kamata na iznos od 300,64 EUR / 2.265,20 kn po stopi višoj od stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-209/2021-15 od 26. svibnja 2022. u preostalom dijelu točke I. izreke presude, kao i u dijelu točke II. izreke presude kojim je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 82,95 EUR / 625,00 kn te sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Marodija iz Čakovca poslovni broj Ovrv-2975/2020 od 2. prosinca 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana tužitelju platiti iznos od 300,64 EUR / 2.265,20 kn i zakonske zatezne kamate na iznos od:

- 21,47 EUR / 161,80 kn koje teku od 16. prosinca 2017. do isplate

- 21,47 EUR / 161,80 kn koje teku od 16. siječnja 2018. do isplate

- 21,47 EUR / 161,80 kn koje teku od 16. veljače 2018. do isplate

- 21,47 EUR / 161,80 kn koje teku od 16. ožujka 2018. do isplate

- 21,47 EUR / 161,80 kn koje teku od 16. travnja 2018. do isplate

- 21,47 EUR / 161,80 kn koje teku od 16. svibnja 2018. do isplate

- 21,47 EUR / 161,80 kn koje teku od 16. lipnja 2018. do isplate

- 21,47 EUR / 161,80 kn koje teku od 16. srpnja 2018. do isplate

- 21,47 EUR / 161,80 kn koje teku od 16. kolovoza 2018. do isplate

- 21,47 EUR / 161,80 kn koje teku od 16. rujna 2018. do isplate

- 21,47 EUR / 161,80 kn koje teku od 16. listopada 2018. do isplate

- 21,47 EUR / 161,80 kn koje teku od 16. studenoga 2018. do isplate

- 21,47 EUR / 161,80 kn koje teku od 16. prosinca 2018. do isplate

- 21,47 EUR / 161,80 kn koje teku od 16. siječnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim i trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i troškove ovršnog postupka u iznosu od 64,70 EUR / 487,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 2. prosinca 2020. isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim i trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postona poena.

2. Nalaže se tuženiku A nekretnine j.d.o.o. iz Čakovca naknaditi tužitelju Scripea d.o.o. iz Škripa trošak parničnog postupka u iznosu od 148,06 EUR / 1.115,56 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je u cijelosti ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivana Marodija iz Čakovca poslovni broj Ovrv-2975/2020 od 2. prosinca 2020. te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.427,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose od dospijeća do plaćanja po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora, kao i zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 487,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 2. prosinca 2020. po stopi koja se određuje na ostale odnose. Točkom II. izreke je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn u roku od 15 dana. Sud obrazlaže svoju odluku o tužbenom zahtjevu prihvaćanjem prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, kao i prigovora zastare tužiteljeva potraživanja. Naime, potraživanje se odnosi na neplaćenu pričuvu, a sud je ocjenom međuvlasničkog ugovora kojeg je tužitelj u spis dostavio utvrdio da isti nije potpisan od suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, pozivom na odredbu čl. 85. st. 2. i 375. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 154/14; u daljnjem tekstu: ZV). Naime, sud obrazlaže da međuvlasnički ugovor nije potpisao tuženik, već ukupno četiri suvlasnika, a iz ugovora nije vidljivo imaju li ti suvlasnici potrebnu većinu suvlasničkih dijelova, naročito s obzirom na činjenicu da društvo Euro-iver d.o.o. kao jedan od potpisnika više ne postoji, a ne navodi se tko su novi vlasnici nekretnine koje je bila u vlasništvu društva Euro-iver d.o.o. Nadalje, sud nije mogao utvrditi sa sigurnošću je li ugovor potpisao Kirigin Ante ili Kirigin Dijana, dok ostali potpisnici Mitrović Zdenka i Ida Comerc d.o.o. imaju 382/1000 udjela, slijedom čega je sud zaključio o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja u ovoj parnici. Prigovor zastare potraživanja je prihvaćen djelomično, i to za tražbinu koja je dospjela 15. studenoga 2017. primjenom trogodišnjeg zastarnog roka za potraživanja s osnove zajedničke pričuve.

2. Tužitelj je žalbu podnio zbog bitnih povreda postupka, pogrešne primjene materijalnoga prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je sud presudom tuženika oslobodio osnovne zakonske obveze suvlasnika zgrade, plaćanja zajedničke pričuve. Osporava utvrđenje suda da tužitelj nije aktivno legitimiran pokrenuti ovaj postupak, jer da na temelju dostavljenog međuvlasničkog ugovora nema potrebnu većinu suvlasničkih dijelova da bi ugovor obvezivao i suvlasnike koji ga nisu potpisali. Takvo utvrđenje je suprotno sadržaju međuvlasničkog ugovora iz kojeg proizlazi, što i sud navodi u obrazloženju, da su ga potpisali Mitrović Zdenka i Ida Comerc d.o.o. koji prema imaju zajedno 382/1000 suvlasničkog dijela nekretnine. Preostali potpisnik navedenog međuvlasničkog ugovora je Ante Kirigin koji ima dva suvlasnička dijela, i to jedan omjera 58/1000, a drugi 71/1000, označeni kao E 8 i E 11, dakle ukupno 129/1000 dijela, što ukupno s navedenim suvlasnicima daje 511/1000 dijela, odnosno većinu suvlasničkih dijelova na predmetnoj nekretnini. Ne prihvaća se utvrđenje suda da je nečitak potpis te se ne može iščitati je li ugovor potpisala Dijana ili Ante Kirigin, jer je na samom ugovoru ispisano da je ugovor potpisao Ante Kirigin, a navedeni potpisnici imaju zajedno 511/1000 udjela i nije potrebno niti dokazivati tko je suvlasnik umjesto društva Euro-iver d.o.o., koje je također potpisalo međuvlasnički ugovor. No i iza tog društva postoji pravni sljednik, pa je stoga međuvlasnički ugovor obvezujući glede plaćanja pričuve. Tužitelj ističe i da je zaključkom o određivanju prinudnog upravitelja Grada Supetra imenovan za prinudnog upravitelja pa bi bio aktivno legitimiran iz te osnove, a tužitelj je ujedno izabran i međuvlasničkim ugovorom kao upravitelj te je i s te osnove aktivno legitimiran. Kako je nesporno da je tuženik vlasnik posebnog dijela zgrade, a tužitelj je jasno obrazložio osnovu i visinu tražbina, sud je ostvario sve žalbene razloge pa žalitelj predlaže preinačiti presudu i platni nalog održati na snazi uz osudu tuženika na naknadu cjelokupnog parničnog troška i troška žalbenog postupka, a podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana.

5. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s odredbom čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 144/22; u daljnjem tekstu: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga u sporu male vrijednosti. Presudu je djelomično valjalo potvrditi, a djelomično ju je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo preinačiti.

6. Nije sporno da je predmet tužbenog zahtjeva tužitelja kao upravitelja zgrade, usmjeren prema tuženiku kao jednom od suvlasnika zgrade u Supetru, Put Odrina 2, zahtjev za plaćanje zajedničke pričuve, i to određene međuvasničkim ugovorom od 1. lipnja 2013.

7. Visinu pričuve koju tužitelj izvodi iz odredaba međuvlasničkog ugovora te podataka o korisnoj površini tuženikovog suvlasničkog dijela nekretnine tuženik nije posebno osporio, a i ovaj sud visinu mjesečne pričuve nalazi dokazanom.

8. Prvostupanjski sud je djelomično pravilno odbio tužbeni zahtjev prihvaćajući tuženikov prigovor zastare potraživanja za iznos pričuve od 161,80 kn odnosno 21,47 EUR koji je dospijevao 16. studenoga 2017., jer je pravilno primijenio trogodišnji zastarni rok za navedena povremena potraživanja, a taj rok je računao s obzirom na pokretanje postupka prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Marodija u Čakovcu od 2. prosinca 2020. Stoga je pravilnom ocjenom prigovora zastare potraživanja pravilno odbijen tužbeni zahtjev u navedenom dijelu i u tom dijelu su neosnovani žalbeni navodi, već je sud pravilno primijenio materijalno pravo prihvativši taj prigovor zastare u odnosu na iznos pričuve dospio 16. studenoga 2017.

9. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava kada je sud odbio ostatak tužbenog zahtjeva, ocjenjujući osnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Prije svega valja reći da je tuženik taj prigovor iznio u podnesku od 27. siječnja 2022., ali s obrazloženjem da su sredstva zajedničke pričuve sredstva koja pripadaju suvlasnicima zgrade, a ne tužitelju kao upravitelju, slijedom čega tužitelj nije ovlašten pokretati i voditi postupke radi naplate zajedničke pričuve. Razlozima obrazloženja o prihvaćanju tog prigovora sud izlazi iz činjeničnog određivanja tuženikovog prigovora i navodi da tužitelj nije aktivno legitimiran jer međuvlasnički ugovor nisu potpisali suvlasnici čiji bi suvlasnički dijelovi predstavljali zakonom traženu većinu (više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine sukladno odredbi čl. 375. st. 2. ZV-a). Sud na taj način izlazi iz činjeničnih tvrdnji stranaka i obrazlaže prihvaćanje prigovora argumentima koje tuženik nije iznio niti ih je činio spornim. Tuženik niti u jednom trenutku nije učinio spornim obvezujuću snagu ugovora s obzirom na osobe koje su ga potpisale, odnosno s obzirom na veličinu suvlasničkih dijelova potpisnika međuvlasničkog ugovora. Stoga tužitelj, bez da je tuženik to osporavao, nije tijekom postupka bio niti u mogućnosti eventualno predlagati druga dokazna sredstva i dokazivati valjanost, odnosno obvezujuću snagu međuvlasničkog ugovora s obzirom na te odlučne činjenice.

10. Tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja kao upravitelja, a za postavljanje zahtjeva prema suvlasniku za naplatu zajedničke pričuve, je neosnovan jer je zakonsko ovlaštenje upravitelja, između ostalog, naplaćivati i u sudskom postupku sredstva zajedničke pričuve koja čine zajedničku imovinu suvlasnika i imaju točno određenu namjenu, kako je to propisano odredbom čl. 93. ZV-a. Stoga tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije u kontekstu činjenica na kojima ga tuženik zasniva, nije osnovan.

11. Sud pazi na pravilnu primjenu materijalnoga prava i u prvostupanjskom postupku nije vezan pravnim osnovama zahtjeva ili prigovora, pa u tom smislu sud može ocjenjivati je li tužbeni zahtjev osnovan s obzirom na to je li međuvlasnički ugovor kojim je određeno kolika je zajednička pričuva obvezujući ili nije, ali to ne znači da upravitelj nema aktivnu legitimaciju za naplaćivanje zajedničke pričuve u sudskom postupku.

12. Žalitelj pravilno ukazuje na bitne povrede postupka koje se sastoje u proturječnosti razloga iz obrazloženja pobijane presude sa sadržajem isprava u spisu, konkretno međuvlasničkog ugovora iz kojeg proizlazi da je ugovor, između ostalih, potpisao i Ante Kirigin, jer je njegovo ime navedeno u dijelu ugovora ispod datuma sklapanja i broja ugovora pod rubrikom „vlasnici stanova“ te je uz ime Ante Kirigin određeni potpis, kojeg sud nema razloga ne prihvatiti kao potpis Ante Kirigina jer to nije sporna činjenica. Stoga žalitelj pravilno ukazuje da već suvlasnički dijelovi Mitrović Zdenke, Ante Kirigina i Ida Comerc d.o.o. predstavljaju 511/1000 suvlasničkih dijelova predmetne nekretnine, dakle da su međuvlasnički ugovor potpisali suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, slijedom čega takav ugovor obvezuje.

13. Zbog navedenog je presudu valjalo djelomično preinačiti i prihvatiti zahtjev u odnosu na tuženika za utuženu zajedničku pričuvu za razdoblje od 16. prosinca 2017. do 16. siječnja 2019. u mjesečnim iznosima od 21,47 EUR s kamatama koje se, međutim, u ovom slučaju imaju odrediti ne kao na odnose iz trgovačkih ugovora, već po onoj stopi koja se određuje na ostale odnose, jer se radi o vlasničkopravnim odnosima. Stoga je presudu djelomično valjalo potvrditi u odnosu na odbijeni dio zahtjeva koji je u zastari, kao i za odbijen zahtjev za zateznu kamatu preko stope koju tužitelj osnovano traži i u tom dijelu je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presuđeno kao u točki I. izreke presude. Naprotiv, presudu je u preostalom dijelu valjalo preinačiti na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a te s obzirom na obvezujuću snagu priloženog međuvlasničkog ugovora tuženika obvezati na plaćanje neplaćene pričuve, s obzirom na zakonsku obvezu za svakog suvlasnika uplaćivati doprinos za zajedničku pričuvu sukladno odredbama čl. 89. i 90. ZV-a te s obzirom na nedokazane tvrdnje iz tuženikova prigovora da ništa ne duguje, odnosno da tužitelj nema dospjelog dugovanja prema tuženiku.

14. S obzirom na navedeno, valjalo je preinačiti i odluku o trošku postupka, pri čemu valja reći da je tuženik uspio samo u neznatnom dijelu u odnosu na istaknuti tužbeni zahtjev pa prema ocjeni ovoga suda tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a valja dosuditi ukupan trošak koji je imao, i to kako trošak prvostupanjskog, tako i žalbenog postupka. Tužitelju je dosuđen trošak za sastavljanje podneska kojim se očitovao na navode prigovora po Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; u daljnjem tekstu: OT) u iznosu od 33,18 EUR / 250,00 kn, kao i za zastupanje na ročištu 22. travnja 2022. po Tbr. 9. t. 1. OT u iznosu od 33,18 EUR / 250,00 kn, na što mu je dosuđen i PDV, tako da za prvostupanjski postupak tužitelju pripada trošak od 82,95 EUR / 625,00 kn. Također, tužitelju pripada i trošak ovršnog postupka u iznosu od 64,70 EUR / 487,50 kn, s kojim je bio neosnovano odbijen, pa je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku. Napokon, tužitelju pripada i trošak žalbenog postupka po Tbr. 10. OT za sastavak žalbe u iznosu od 51,84 EUR / 390,62 kn te pristojba u iznosu od 13,27 EUR / 100,00 kn ili ukupno iznos od 65,11 EUR / 490,62 kn. Stoga tužiteljev parnični trošak iznosi 148,06 EUR / 1.115,56 kn pa je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

15. Iznosi su izraženi u valuti euro i u valuti kuna s obzirom na odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

Zagreb, 11. travnja 2023.

Sutkinja Jagoda

Crnokrak

Broj zapisa: 9-30857-6928f

Kontrolni broj: 0f2d6-9b1c3-1f856

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Jagoda Crnokrak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.