1

Poslovni broj: Gž Ovr-15/2024-2

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-15/2024-2

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. N. d.o.o., R., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. B., odvjetnici u OD V. i p. d.o.o., R., protiv ovršenika I. V. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. R.-P., odvjetnici u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 57 Ovr-1935/2021-57 od 04. kolovoza 2023., 30. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Žalba ovršenika se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 57 Ovr-1935/2021-57 od 04. kolovoza 2023. godine.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.) Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 57 Ovr-1935/2021-57 od 04. kolovoza 2023. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe podnesen sudu dana 13. srpnja 2023. godine.

2.) Protiv navedenog rješenja žalbu izjavljuje ovršenik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava a predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijano rješenje preinači prihvaćanjem prijedloga za odgodu ovrhe, ili da ga ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3.) Žalba nije osnovana.

4.) Pobijano rješenje prvostupanjski sud donosi jer nalazi da u predmetnom slučaju ovrhe radi ispražnjenja i predaje posjeda nekretnina nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe po prijedlogu ovršenika propisane odredbom čl.65.st.1. Ovršnog zakona (NN broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – dalje: OZ/12).

4.1.) To sve stoga što parnica, koju ovršenik u svojstvu tužitelja vodi u predmetu P-553/19 protiv davatelja kredita radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, nema nikakvog utjecaja na predmetni postupak ovrhe jer se predmetna ovrha niti ne vodi na temelju navedenog javnobilježnički potvrđenog ugovora o kreditu, u svezi kojeg se vodi navedena parnica, već na temelju zaključka o predaji na javnoj dražbi prodane nekretnine kupcu trećoj osobi, jer navedeni ugovor niti nema svojstvo potrošačkog ugovora budući da je sklopljen sa pravnom osobom kao korisnikom kredita, i jer u smislu odredbe čl.110. OZ/12, ishod navedene parnice nema nikakvog pravnog utjecaja na stečena prava kupca nekretnine.

5.) U izjavljenoj žalbi, pri sporenju zakonitosti navedenog rješenja, ovršenik posebno ističe da je obveza suda i po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredbi te u svezi sa time ispitati radi li se u svakom pojedinom slučaju o potrošačkom ugovoru te imali li ovršenik svojstvo potrošača; da je parnični postupak koji se vodi po tužbi ovršenika u predmetu P-553/19 itekako relevantan i značajan za ovaj postupak, jer se isti vodi upravo radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu na temelju kojeg je određena ovrha protiv njega kao ovršenika te da je upravo zbog toga sud morao odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja naprijed navedenog parničnog postupka.

5.1.) Navedene žalbene tvrdnje ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene, što će biti obrazloženo u nastavku ove odluke.

6.) Uvodno valja reći da je ovršenik već, na u potpunosti istom činjeničnom i pravnom temelju, tražio odgodu ovrhe prijedlogom podnesenim dana 20. svibnja 2022. godine, i o tom prijedlogu je odlučio ovršni sud rješenjem 57 Ovr-1935/2021-34 od 24. svibnja 2022. godine, tako da je taj prijedlog za odgodu odbijen, a navedeno rješenje je u cijelosti potvrđeno odlukom drugostupanjskog suda – rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž Ovr-600/2022-2 od 30. siječnja 2023. godine. Dakle u predmetnom zahtjevu za odgodu ovrhe tužitelj iznosi potpuno iste činjenice koje je isticao i u prethodno podnesenom.

7.) Pitanje odgode ovrhe na prijedlog ovršenika regulirano je odredbom čl.65. OZ/12. Tom je odredbom propisano da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu:

1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek,

2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojem je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka,

3. ako je podnesena tužba za poništenje presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha,

4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđivanje njezine ništavosti,

5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članka 52.ili 53.ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članka 52. ili 55.ovoga Zakona,

6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojem je to rješenje doneseno,

7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe,

8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni,

9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je nakon donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa,

10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak,

11. ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana.

7.1.) Dakle, za odgodu ovrhe temeljem naprijed citirane odredbe nužno je, uz  vjerojatnost da će bez odgode ovrhe nastupiti nenadoknadiva ili teško nadoknadiva štete ili da je odgoda nužna za sprečavanje nasilja, kumulativno ispunjenje dodatnog uvjeta u vidu egzistiranja jedne od okolnosti navedenih u točki 1. do 11. st.1. čl.65. OZ/12. Međutim, u predmetnom slučaju nije ostvareno postojanje niti jedne od navedenih okolnosti.

8.) Naime, u ocjeni naprijed navedenog treba imati u vidu slijedeće nesporne činjenice:

-da je u ovršnom predmetu istog suda pod brojem Ovr-1004/12 vođen postupak ovrhe protiv ovršenika I. V., radi prisilnog namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja B. B. d.d. Rijeka i B. B. A. A., K., prodajom nekretnina upisanih u zk.ul.br.4753 k.o. R.;

-da su u navedenom ovršnom postupku navedene ovršne nekretnine prodane na javnoj dražbi B. N. d.o.o. kao kupcu, te su mu iste i dosuđene, a zaključkom od 16. prosinca 2016. godine su mu i predane kao novom vlasniku;

-da je u predmetnom ovršnom postupku rješenjem o ovrsi broj Ovr-1935/2021 od 27. srpnja 2021. godine, po prijedlogu kupca B. N. d.o.o. određena ovrha na temelju zaključka o predaji broj Ovr-1004/12 od 16. prosinca 2016. godine, protiv ovršenika I. V., njegovim ispražnjenjem i iseljenjem sa naprijed navedenih nekretnina;

-da je protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik izjavio žalbu koja je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr-2103/2021-2 od 17. siječnja 2022. godine odbijena kao neosnovana te je potvrđeno rješenje o ovrsi.

8.1.) Iz navedenih činjenica je sasvim izvjesno da u ovom predmetu ne egzistira pravni lijek izjavljen protiv predmetnog rješenja o ovrsi o kojem još ne bi bilo odlučeno. Naime, ovršenik je izjavljivao žalbu protiv rješenja o ovrsi, no ista je od strane drugostupanjskog suda odbijena kao neosnovana. Isto tako, iz navedenih činjenica je sasvim izvjesno da ne egzistira niti jedan od pravnih lijekova, navedenih u odredbi čl.65.st.1. OZ/12, izjavljen protiv ovršne isprave temeljem koje se provodi ovrha iseljenjem ovršenika i ispražnjenjem ovršne nekretnine prethodno prodane kupcu po čijem se prijedlogu i provodi predmetna ovrha.

8.2.) Točne su žalbene tvrdnje da ovršenik vodi parnicu u predmetu P-553/2019 radi utvrđenja ništetnim odredbi Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju tražbine – ovršne isprave u postupku ovrhe vođenom u predmetu Ovr-1004/2012, koji ugovor je zaključen između banke kao davatelja kredita te pravne osobe V. – C. d.o.o. kao korisnika kredita, pri čemu je ovršenik V. I. bio jamac. Međutim, navedeni ugovor ne predstavlja ovršnu ispravu u predmetnom postupku ovrhe, koji se vodi radi ispražnjenja i iseljenja ovršenika sa nekretnine koja je bila predmetom ovršne prodaje u ovrsi u predmetu Ovr-1004/2012, već je to zaključak o predaji nekretnine kupcu – B. N. d.o.o. R.. S obzirom na to pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da vođenje navedene parnice, čak kada bi ovršenik u njoj i uspio, nema nikakvog pravno relevantnog utjecaja na predmetnu ovrhu, tj. na pravo kupca, kao vlasnika nekretnine, da traži iseljenje ovršenika sa nekretnine koju je u postupku ovrhe kupio. To sasvim izvjesno proizlazi i iz odredbe čl.110.st.1. OZ/12, kojom je propisano da ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječu na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama čl.108. ovog zakona.

9.) Prema tome, iz naprijed navedenog sasvim jasno proizlazi kako ovršenik nije dokazao postojanje pretpostavki iz odredbe čl.65.st.1. OZ/12 za odgodu predmetne ovrhe, pa je stoga pobijana odluka suda prvog stupnja pravilna i zakonita, odnosno donesena je bez učinjene i jedne bitne povrede postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti temeljem čl.365.st.2. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.), utemeljena je na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i donesena je uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

10.) Zbog svega navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.2. u svezi čl.21.st.1. OZ/12, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

 

Bjelovar, 30. siječnja 2024.

 

Sudac

     Antun Dominko v. r.