Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-282/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja R. d.o.o. R., OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u R., protiv tuženika S. Č., OIB: …, iz R. I., R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-371/2022-13 od 17. veljače 2023., 7. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja RI-19 d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-371/2022-13 od 17. veljače 2023. u toč. I. i II. izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja R. d.o.o. za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Ukida se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javne bilježnice G. L. iz R. poslovni broj Ovrv-137/17 od 17. veljače 2017. u toč. I. istoga te se prijedlog za ovrhu odbacuje.

II. Ovrhovoditelj je dužan privremenom zastupniku tuženika S. Č., odvjetniku D. S.-R. (OIB …) nadoknaditi trošak u iznosu od 82,95 Eur (624,98 kn) sve u roku od 15 dana.

III. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška privremeni zastupnik se odbija."

2. Protiv citiranog rješenja u dijelu pod toč. I. i II. izreke žalbu je izjavio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači, ili, podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. U žalbi ističe kako je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka koja se očituje u tome što rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je izreka rješenja nerazumljiva, proturječi sebi i razlozima rješenja, a razlozi o odlučnim činjenicama nejasni su i proturječni utvrđenim činjenicama i spisu priležećoj dokumentaciji. Prvostupanjski sud pogrešno je utvrdio činjenično stanje, što je posljedično rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava. Ovršni postupak pod posl.br. Ovrv-137/17, iz kojega je proizašao parnični postupak, iniciran je pred javnim bilježnikom, a prethodio je donošenju relevantnih odluka Suda Europske Unije kojima je regulirano pitanje obuhvaćenosti javnih bilježnika u okviru nacionalnim pravom dodijeljenih ovlasti u ovršnim postupcima i Uredbi (EU) br. 1215/2012 o nadležnosti te priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (prvenstveno presuda Suda od 09. ožujka 2017. godine u predmetu C-551/15). Prije zauzimanja stajališta Suda Europske Unije predmetno pitanje nije bilo decidirano regulirano niti na nacionalnoj razini, već je isto regulirano tek izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz 2020. (čl. 281. st. 6. Ovršnog zakona – "Narodne novine" broj 131/20.). Javni bilježnici su u ovršnom postupku pokrenutom protiv ovršenika s prebivalištem ili sjedištem izvan Republike Hrvatske, uvažavajući tada uvriježeno mišljenje obuhvaćenosti istih Uredbom (EU) br. 1215/2012, odnosno pojmom "suda" iz iste Uredbe, izdavali rješenja o ovrsi koja su potom dostavljana ovršenicima sukladno relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku, odnosno, u slučaju neuredne dostave, putem Uredbe (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenog 2007. o dostavi državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkom stvarima, te Europskog zahtjeva za dostavu pismena. U konkretnom slučaju radi se o novčanoj obvezi tuženika, koja se, sukladno Zakonu o obveznim odnosima ispunjava u mjestu gdje vjerovnik, ovdje tužitelj, ima sjedište, dok Zakon o parničnom postupku propisuje da se u sporovima protiv osoba koje u Republici Hrvatskoj nemaju općemjesnu nadležnost, za obveze koje treba ispuniti u Republici Hrvatskoj, tužba može podnijeti sudu na čijem području tu obvezu treba ispuniti. Prijedlog za imenovanje privremenog zastupnika tuženiku u konkretnom predmetu podnesen je iz razloga navedenih odredbom čl. 84. st. 1. i st. 2. toč. 5. Zakona o parničnom postupku. U odnosu na odluku o trošku kojeg je dužan naknaditi tuženiku, navodi kako isti nisu u cijelosti bili nužni za vođenje predmetnog postupka, prvenstveno imajući u vidu podnesak privremenog zastupnika od 8. prosinca 2022., slijedom čega je dosuđeni iznos troškova u konkretnom slučaju previsoko odmjeren.

3. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da je žalba tužitelja neosnovana te da je sud prvog stupnja ispravno zaključio da u konkretnom slučaju nije postojala pretpostavka za ustanovljenje nadležnosti javnog bilježnika i to stoga što tuženik nema prebivalište niti boravište na području Republike Hrvatske, u kojem slučaju se izričito ustanovljuje postupovna nadležnost sudova, obzirom da se u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnici u Republici Hrvatskoj ne mogu izjednačiti sa pojmom suda. Predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbi (ovršnog) postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. – u daljnjem tekstu: ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku -"Narodne novine" broj 70/19.) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. - u daljnjem tekstu: OZ) na koju ukazuje žalitelj jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, valjano je obrazloženo, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni.

5.1. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba (ovršnog) postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP i čl. 381. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, a materijalno je pravo pravilno primijenjeno.

6. Prvostupanjski je sud u pobijanom dijelu rješenja ukinuo javnobilježničko rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i odbacio prijedlog za ovrhu (toč. I. izreke) te u toč. II. izreke naložio tužitelju (ovrhovoditelju) da privremenom zastupniku tuženika naknadi trošak u iznosu od 82,95 eura (624,98 kn), dok je u nepobijanom dijelu pod toč. III. izreke u preostalom dijelu odbio zahtjev za naknadu troška privremenog zastupnika. U obrazloženju svoje odluke sud prvog stupnja navodi kako je u postupku utvrđeno da ovršenik nema prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj, niti ga je imao u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, već je njegovo prebivalište u inozemstvu (Republika Italija), zbog čega ne postoji niti nadležnost javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, pozivom na čl. 279. st. 1. i 3. OZ, pri čemu naglašava kako se na konkretan slučaj ne može primijeniti odredba čl. 281. st. 6. sada važećeg OZ tj. odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog Zakona ("Narodne novine" broj 131/20. – u daljnjem tekstu: ZIDOZ) jer su navedene izmjene stupile na snagu 28. studenog 2020. a prijedlog za ovrhu je podnesen javnom bilježniku 10. veljače 2017., jer se prema odredbi čl. 20. st. 1. i 2. ZIDOZ postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog Zakona trebaju dovršiti primjenom odredbi OZ, a iznimno od odredbe st. 1. tog članka, odredbe čl. 1.,5., 9., 10. i 11. tog Zakona primjenjuju se na sve postupke u tijeku. Odredbe o ovrsi kod javnih bilježnika izmijenjene su i dopunjene odredbama č l. 13. do 18. ZIDOZ pa se iste ne primjenjuju na postupke koji su počeli prije stupanja na snagu toga Zakona, kao što je ovaj postupak. Dalje sud u obrazloženju navodi da nadležnost javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj nije moguće uspostaviti temeljem Uredbe broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznanju i izvršenju odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba) budući da je presudom suda Europske unije u Luxemburgu u predmetu C- 551/15, a povodom zahtjeva za prethodnu odluku odlučeno da Uredbu treba tumačiti na način da se u ovakvim slučajevima primjenjuju odredbe te Uredbe, no da javni bilježnici u Republici Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave, nisu obuhvaćeni pojmom sud u smislu Uredbe, što znači da ne postoji stvarna nadležnost javnih bilježnika za postupanje u ovakvim predmetima.

7. Takva odluka prvostupanjskog suda je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilna i zakonita i nije dovedena u pitanje žalbenim navodima žalitelja.

8. Prvenstveno treba reći kako se na ovaj postupak ne primjenjuju odredbe ZIDOZ kojim je brisan čl. 279. OZ, obzirom da su te izmjene stupile na snagu 28. studenog 2020., a prijedlog za ovrhu kojim je otpočeo ovaj postupak podnesen je javnom bilježniku 10. veljače 2017., iz razloga što je odredbom čl. 20. st. 1. navedenog Zakona propisano da će se postupci pokrenuti prije stupnja na snagu tog Zakona dovršiti primjenom odredbi OZ. Odredbom čl. 38. OZ određeno je da je mjesna nadležnost određena tim Zakonom isključiva, dok je odredbom čl. 279. st. 1. OZ određeno da je za određivanje ovrhe mjesno nadležan javni bilježnik čije sjedište je u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika.

9. Nesporno je da je tuženik 7. travnja 2016. prijavio prebivalište u R. I. (R.,), koja činjenica je u ovom stadiju postupka ključna. Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen je javnom bilježniku č ije je sjedište u Rijeci, dakle, javnom bilježniku koji nije bio nadležan za postupanje po predmetnom prijedlogu za ovrhu sukladno navedenoj odredbi čl. 38. OZ.

10. Pitanje stvarne i mjesne nadležnosti javnih bilježnika za određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave regulirano je odredbom čl. 279. OZ, s tim da je u skladu sa tom odredbom (st. 1.) mjesna nadležnost javnih bilježnika vezana uz prebivalište odnosno sjedište ovršenika. Međutim, tom odredbom nije bilo cjelovito regulirano to pitanje – i to u slučaju kada ovršenik nema prebivalište odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj ali ima evidentirano boravište, i u slučaju kada ovršenik nema ni prebivalište ni evidentirano boravište u Republici Hrvatskoj. U navedenoj situaciji kada ovršenik nema ni prebivalište ni boravište u Republici Hrvatskoj, a ovrha je predložena općenito na imovini ovršenika, kao što je to slučaj i u ovom predmetu, ne postoji ni jurisdikcija javnih bilježnika, a niti jurisdikcija sudova za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu.

11. U konkretnoj pravnoj stvari nije riječ samo o nepostojanju mjesne nadležnosti javnog bilježnika, već je javni bilježnik bio apsolutno nenadležan za postupanje i donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, pa je prvostupanjski sud pravilno odlučio budući se radi o nedopuštenom prijedlogu za ovrhu. Dakle, ovršni prijedlog, koji je podnesen suprotno odredbama čl. 21. st. 1. i čl. 279. st. 1. i 2. OZ svakako jest nedopušten prijedlog, zbog čega ga sud prvog stupnja pravilno odbacuje.

12. Tužitelj je svoje pravo mogao ostvarivati sukladno odredbi čl. 446. st. 3. ZPP, u postupku izdavanja platnog naloga, budući se pravni interes presumira s obzirom da je tuženik osoba koja ima domicil u inozemstvu.

13. Također, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12,, 103/14., 118/14. i 107/15. – u daljnjem testu: Tarifa) a sve u vezi s odredbama Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika ("Narodne novine" broj 5/14., 75/14., 5/15., 28/15. i 103/15.) naložio tužitelju da privremenom zastupniku tuženika naknadi trošak u iznosu od 82,95 eura (624,98 kn) tj. u iznosu od 50 % nagrade za rad koja bi mu pripadala sukladno Tarifi. Privremenom je zastupniku priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi po Tbr 13/1 Tarife i sastava podneska od 8. prosinca 2022., iako se sud krivo pozvao na Tbr. 9/1 Tarife, koja određuje nagradu za zastupanje na ročištima,već je nagrada za sastav podneska trebala biti odmjerena primjenom Tbr. 8/1 Tarife, međutim, isto po ocjeni ovog suda nije utjecalo na pravilnost odluke o trošku.

14. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 380. točke 2. ZPP u vezi čl. 21. st.

1. OZ, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

15. Odlučujući o zahtjevu predlagatelja osiguranja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu, isti je odbijen pod toč. II izreke ovog drugostupanjskog rješenja, s obzirom da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban radi vođenja ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ).

16. U nepobijanom dijelu pod toč. III. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Zadar, 7. travnja 2023.

Sutkinja

Katija Hrabrov