Republika Hrvatska

Trgovački sud u

Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 5 P-37/2023-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu pojedincu, Kseniji Flack-Makitan, u parničnom postupku tužitelja EUROLINE d.o.o. u stečaju, Zagreb, Kovinska 5, OIB: 45497493732, kojeg zastupa punomoćnica Natalija Perić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o., Ivana Lučića 2A, Zagreb, protiv tuženika ZAGORJE-TEHNOBETON d.d., Varaždin, Podravska ulica 7, OIB: 68289504926, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Crnogorac, odvjetnik iz Varaždina, Ankice Opolski 2, radi isplate iznosa od 43.482,04 eura[1] / 327.615,43 kn, povodom protutužbe radi isplate iznosa od 4.290,44 eura[1] / 32.326,32 kn, te povodom prigovora radi prebijanja, nakon glavne rasprave održane 7. ožujka 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Marka Hreljca, odvjetnika iz Varaždina, na ročištu za objavu 7. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGORJE-TEHNOBETON d.d., Varaždin, Podravska ulica 7, OIB: 68289504926 da isplati tužitelju iznos od 43.482,04 eura[1] /327.615,43 kn sa zateznom kamatom po stopi koju Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, plaća na devizne štedne uloge po viđenju u mjestu ispunjenja, od 24. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, te troškovima ovog postupka u iznosu od 22.471,57 eura / 169.312,04 kn sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.797,04 eura / 13.539,80 kn odbija."

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika ZAGORJE-TEHNOBETON d.d., Varaždin, Podravska ulica 7, OIB: 68289504926 koji glasi: "Nalaže se tužitelju EUROLINE d.o.o. u stečaju, Zagreb, Kovinska 5, OIB: 45497493732, da isplati tuženiku iznos od 4.290,44 eura / 32.326,32 kn sa zateznom kamatom po stopi koju Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u mjestu ispunjenja od 18. lipnja 2002. do isplate."

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika ZAGORJE-TEHNOBETON d.d., Varaždin, Podravska ulica 7, OIB: 68289504926 prema tužitelju EUROLINE d.o.o. u stečaju, Zagreb, Kovinska 5, OIB: 45497493732 u iznosu od 41.302,30 eura / 311.192,20 kn.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se zahtjev tuženika ZAGORJE-TEHNOBETON d.d., Varaždin, Podravska ulica 7, OIB: 68289504926 za osiguranje parničnih troškova u ovome predmetu u iznosu od 15.897,87 eura /119.782,50 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj Euroline d.o.o. sada u stečaju, podnio je ovome sudu 9. veljače 2004. tužbu protiv tuženika Zagorje Tehnobeton d.o.o. (sada d.d.) iz Varaždina, radi isplate iznosa od 311.192,20 kn sa zateznom kamatom i isplate zakonske zatezne kamate na iznose od 3.167.701,16 kn, 432.568,53 kn, 769.593,07 kn,

1.174.949,28 kn i 1.028.199,73 kn, te troškovima ovog postupka.

2. U tužbi tužitelj navodi da su parnične stranke 18. ožujka 2002. sklopile kupoprodajni ugovor broj 3068/02/ZK o prodaji 11 vozila po ukupnoj cijeni od 796.000,00 eura na paritetu fco Zagreb, ocarinjeno, bez PDV-a, te dalje iznosi slijedeće činjenice:

-da je čl. 2. ugovora, ugovoreno da će tuženik predmetna vozila naručiti odmah po uplaćenom avansu od 5% ukupne vrijednosti svih vozila, a isporuka svih vozila će uslijediti najkasnije u roku od 90 dana od dana uplate avansa,

-čl. 3. ugovoreno je da se avans od 5% uplaćuje odmah po potpisu ugovora, a ostatak od vrijednosti vozila najkasnije do prije isporuke vozila, kao način plaćanja ugovorena je isplata na račun tužitelja u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Erste & Steiermärkische Bank d.d. na dan uplate, - dana 20. ožujka 2002. tuženik je na ime avansa uplatio iznos od 293.805,63 kn, pa kako 5% od 796.000,00 eura iznosi 39.800,00 eura, a prodajni tečaj Erste & Steiermärkische Bank d.d. za EUR na dan 20. ožujka 2002. iznosi 7.460.000,00 kn, tuženik je toga dana temeljem čl. 2. st. 1. ugovora trebao uplatiti 296.908,00 kn i PDV po stopi od 22% što ukupno iznosi 362.227,76 kn,

pa tužitelj po toj osnovi potražuje 68.422,13 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 20. ožujka 2002. do isplate:

-tužitelj također potražuje zakonsku zateznu kamatu jer smatra da tuženik nije

u ugovorenom roku od 90 dana od uplate avansa uplatio ostatak vrijednosti vozila čime je prekršio svoju ugovornu obavezu, a uplate su bile 8. srpnja 2002.

iznosa od 3.167.701,13 kn, 10. srpnja 2002. iznosa od 432.568,53 kn, 26. srpnja 2002. iznosa od 769.593,07 kn, 19. srpnja 2002. iznosa od 1.174.949,28 kn, 24.

rujna 2002. iznosa od 1.028.199,73 kn, pa stoga tužitelj potražuje još iznos od 311.192,20 kn,

-da je tužitelj tuženiku isporučio kupljena vozila i to:

1. dana 18. lipnja 2022. MB ACTOS 2640 k-kiper, 2 komada,

2. dana 21. lipnja 2022. MB ACTOS 2640 K-kiper, 1 komad,

3. dana 21. lipnja 2022. MB ACTOS 1843 LS-tegljač, 1 komad,

4. dana 2. srpnja 2022. MB ACTOS 4140 K-kiper, 2 komada,

5. dana 5. srpnja 2022. MB ACTOS 2643 LS-tegljač, 1 komad,

6. dana 17. srpnja 2002. MB ACTOS 3240 B-MIKSER, 2 komada,

7. dana 23. srpnja 2002. MB ACTOS 2635 B-MIKSER, 2 komada.

3. Podneskom od 7. studenog 2005. (list 116-117 spisa) punomoćnica tužitelja povukla je dio tužbenog zahtjeva kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate na iznose od 3.167.701,13 kn, 432.568,53 kn, 769.593,07 kn, 1.174.949,28 kn, 1.028.199,73 kn, te potražuje od tuženika isplatu iznosa od 43.482,04 eura u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Erste & Steiermärkische

Bank d.d. na dan isplate sa kamatom po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u mjestu ispunjenja od dana 24. srpnja 2002. do isplate.

Datum dospjelosti pojasnila je punomoćnica tužitelja na ročištu 28. listopada 2005. (list 104 spisa) navevši da je 24. srpnja 2002. prvi sljedeći dan nakon predaje posljednjih ugovorenog vozila tuženiku.

4. Vezano na ovo djelomično povlačenje tužbe, valja navesti, da se punomoćnik tuženika na ročištu održanom 7. veljače 2006. (list 125 spisa) usprotivio ovom povlačenju tužbe. Dalje, u vezi ovog povučenog dijela tužbe potrebno je navesti da je sud rješenjem od 24. veljače 2006., poslovni broj P-100/2004-26 utvrdio da je dio tužbenog zahtjeva povučen radi isplate zakonske zatezne kamate i to:

-na iznos od 3.167.701,16 kn od dana 19. lipnja 2002. do 8. srpnja 2022.,

-na iznos od 432.568,53 kn od dana 19. lipnja 2002. do 10. srpnja 2002.,

-na iznos od 769.593,07 kn od dana 19. lipnja 2002. do 26. srpnja 2002.,

-na iznos od 1.174.949,28 kn od dana 19. lipnja 2002. do 19. srpnja 2002., -na iznos od 1.028.199,73 kn od dana 19. lipnja 2002. do 24. rujna 2002. Ovo rješenje je postalo pravomoćno jer parnične stranke nisu protiv istog izjavile

žalbu, a slijedom toga niti Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju od

1. lipnja 2011., poslovni broj Pž-2996/07-5 nije to rješenje ukinuo (list 170-177

spisa). Stoga je u ponovljenom postupku nebitno da li se tuženik protivi ili ne povlačenju ovog dijela tužbe.

5. S obzirom na stupanje na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/2022 i 88/2022) prigovori tuženika koji su se odnosili na postavljeni tužbeni zahtjev u kunama, odnosno kasnije u valuti EUR u protuvrijednosti u kunama, više nisu svrsishodni jer službena valuta u Republici Hrvatskoj je od 1. siječnja 2023. EUR, a ne više

kuna, prema čl. 5. navedenog Zakona.

6. Uz navedeno punomoćnik tuženika prigovorio je i naznaci vrijednosti predmeta spora u ovome postupku jer smatra da je uslijed preinake tužbenog zahtjeva i vrijednost predmeta spora viša od prvobitno naznačene od 311.192,20 kn, no

ova tvrdnja nije točna jer tužitelj vrijednost predmeta spora naznačenu u tužbi nije mijenjao, a iz zahtjeva za nadoknadu troška postupka vidljivo je da je trošak tužitelj zatražio prema upravo u tužbi naznačenoj vrijednosti predmeta spora,

pa u ovome slučaju ne dolazi do primjene čl. 40. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022; dalje u tekstu: ZPP).

7. U odgovoru na tužbu od dana 1. ožujka 2004. (list 12-13 spisa) tuženik navodi da ništa ne duguje tužitelju jer tuženik nije isplatio iznos koji je predmet ove tužbe zbog toga što je tužitelj zakasnio s isporukom ugovorenih vozila 35 dana,

pa mu je tuženik zaračunao ugovorene penale po stopi od 0.07 % od ukupne vrijednosti robe po danu zakašnjenja ali maksimalno do vrijednosti 5 % robe

odnosno, u ukupnom iznosu od 144.314,80 kn u skladu s čl. 2. kupoprodajnog ugovora, te štetu – izgubljenu dobit koju je zbog zakašnjenja pretrpio tuženik u iznosu od 166.877,40 kn, te se protivi tvrdnjama o zakašnjenju navodeći da je tek sa zadnjom uplatom zakasnio 3 dana.

8. Tuženik je postavio i protutužbeni zahtjev (list 35-37 spisa) radi isplate iznosa od 4.290,44 eura u protuvrijednosti u kunama na dan isplate prema tečaju Erste

& Steiermärkische Bank d.d. sa kamatom koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju za tu valutu EUR od 18. lipnja 2002. do isplate, a taj iznos potražuje s osnova ugovorenih penala zbog 35 dana zakašnjenja s isporukom,

što za svaki dan zakašnjenja iznosi 679,78 eura, imajući u vidu ukupno od 971.120,00 eura, te tvrdi da je obračunao tužitelju ugovornu kaznu u iznosu od 19.502,00 eura pa sada potražuje razliku od 4.290,44 eura.

9. Uz protutužbu, tuženik je u podnesku od 27. listopada 2005. (list 107 spisa)

izjavio "da stavlja u prijeboj" iznos od 311.192,20 kn, koji iznos nije dužan platiti tužitelju jer taj iznos odgovara izračunatim penalima i šteti koja prelazi iznos penala.

10. U podnesku od 30. travnja 2004. (list 43 spisa) tužitelj se usprotivio protutužbenom zahtjevu, navevši da je tuženik odgovoran za zakašnjela i

nepotpuna plaćanja, a time i za kašnjenje s isporukom, te da je obračun

ugovorne kazne paušalan i ničime dokazan.

11.Punomoćnici parničnih stranaka na ročištu održanom 5. travnja 2004. (list 23

spisa) izjavili su da je između njih nesporno da su 18. ožujka 2002. sklopili kupoprodajni ugovor broj 3068/02/ZK, da je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 796.000,00 eura, kako je to navedeno u čl. 1. ugovora i to za 11

kompletnih vozila, a radilo se o vozilima nabrojenim u točki 4. tužbe, zatim da je nesporno da je 20. ožujka 2002. uplaćen od strane tuženika tužitelju na ime avansa iznos od 293.805,03 kn i da su nesporni rokovi isporuke koji su ugovoreni i predmet isporuke kao i navodi iz točke 3. tužbe o rokovima isplate i iznosa i terminima isporuke iz točke 4. tužbe i dopisa punomoćnice tužitelja tuženiku od 5. ožujka 2003.

12.Ovaj sud je donio presudu 24. veljače 2006., poslovni broj P-100/04-36, koju je ukinuo Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom od 1. lipnja 2011.,

poslovni broj Pž-2996/07-5.

13.Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci naveo sljedeće: -da se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu iznosa od 43.482,04 eura (list 116-117

spisa) sa kamatom od 24. srpnja 2002. do isplate (to je prvi sljedeći dan nakon predaje posljednjeg vozila tuženiku) i taj se iznos prema podnesku tužitelja od

12. listopada 2005. (list 72-74 spisa) odnosi na neplaćenu razliku s osnova kupoprodajne cijene za isporučena vozila odnosno da je tužitelj tuženiku isporučio vozila i da mu je prilikom isporuke predao račune kako bi ih tuženik mogao registrirati. Pri tome je obrazložio koje iznose tuženik duguje tužitelju za koje vozilo u skladu s ponudom koja čini sastavni dio ugovora (ukupno iznos od 971.120,00 eura kao cijena za sva vozila), zatim je naveo i iznose koje mu je tuženik od toga platio (927.120,00 eura), uzimajući u obzir prodajne tečajeve

banke na dan plaćanja i utužio je razliku. Dakle, tužbeni zahtjev odnosi se na razliku između plaćenih iznosa s osnova kupoprodajne cijene do čega je tužitelj došao preračunavanjem kunskih uplata u EUR primjenom ugovorenog tečaja.

Inače, tuženik je u skladu s Ugovorom bio dužan uplatiti cijelu kupovninu najkasnije do 23. srpnja 2002. kada mu je isporučeno posljednje vozilo; -da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je tužitelj upravo tuženikovim nepravovremenim i nepotpunim ispunjenjem ugovorne obveze (isplata avansa i kupoprodajne cijene) doveden u zakašnjenje. Naime, tužiteljeva je obveza isporuke vozila bila vezana uz plaćeni avans i nakon što bi tuženik uplatio ugovoreni avans, tužitelj je bio dužan naručiti vozila i isporučiti ih tuženiku u roku od 90 dana od dana uplate avansa. Dakle, o ispunjenju tuženikove obveze da plati avans, ovisio je nastup tužiteljeve obveze naručiti ugovorena vozila; a tužitelj je tuženiku koji nesporno nije platio kupoprodajnu cijenu u cijelosti, ipak isporučio vozila iako mu se tuženik obvezao ukupnu cijenu platiti do prije isporuke, što nije učinio;

-da iz tih okolnosti proizlazi da je za nepotpuno plaćanje avansa i kupovnine odgovoran tuženik, a uslijed kašnjenja s isplatom avansa, zakasnila je i isporuka vozila po krajnjem ugovornom roku od 90 dana od dana uplate avansa.

Međutim, budući da je tuženik uplatio puni iznos avansa tek uplatom od 8. srpnja 2002., a posljednje je vozilo isporučeno 23. srpnja 2002., te okolnosti prvostupanjski sud nije ispitao;

-da je tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja s tužiteljevom tražbinom,

smatrajući kako mu tužitelj duguje iznos od 311.192,20 kn s osnove ugovorne

kazne i izmakle štete, ali i razliku od 4.290,44 eura s osnove ostatka ugovorne kazne što potražuje protutužbom. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je promijenio valutu obveze iz kn u EUR, u skladu s ugovorom, tuženik svoj prigovor radi prebijanja u tom pravcu nije izmijenio, ali je sasvim jasno kako je prigovor radi prebijanja istaknut u iznosu cijelog tužbenog zahtjeva;

-iz sadržaja tuženikovog prigovora u visini tužbenog zahtjeva, zaključuje se kako je riječ o prigovoru radi prebijanja, on nije prigovorio da je imao istovrsnu i dospjelu tražbinu prema tužitelju te da je tužiteljeva tražbina prestala prije pokretanja parnice, već naprotiv, sasvim je jasno iznosio u više navrata kako utuženi iznos nije platio i tvrdio je da prema tužitelju ima protutražbinu koju ističe prigovorom radi prebijanja, pa je u tome dijelu dana uputa ovom sudu kako dalje

postupati;

-dakle, u ponovljenom postupku ovaj sud je dužan donijeti odluku o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 43.482,04 eura sa zatraženim kamatama, o protutužbenom zahtjevu u iznosu od 4.290,44 eura sa zatraženim kamatama,

te o osnovanosti tuženikovog prigovora radi prebijanja u iznosu tužbenog

zahtjeva.

14.Između parničnih stranaka je sporno da li tuženik duguje tužitelju preostali iznos cijene za kupljena vozila u iznosu od 43.482,04 eura, te da li s osnova protutužbenog zahtjeva tužitelj duguje tuženiku iznos od 4.290,44 eura s osnova ugovorene kazne, a također da li je prigovor radi prebijanja u iznosu od 41.302,30 eura / 311.192,20 kn osnovan.

15.U ovom postupku izvršen je uvid u kupoprodajni ugovor broj 3068/02/ ZK (list 6-8 spisa), tečajnu listu na 20. ožujka 2002. (list 9 i 46 spisa), izvadak broj 1 o promjenama i stanju na računu od 20. ožujka 2002. (list 10 spisa), rješenje ovoga suda od 28. lipnja 2002., poslovni broj Tt-02/0850-3 (list 14-15 spisa),

dopis tuženika tužitelju od 12. kolovoza 2002. (list 16-17 spisa), dopis tuženika tužitelju od 21. ožujka 2003. (list 18-19 spisa), dopis punomoćnice tužitelja tuženiku od 5. ožujka 2003. (list 30-32 spisa), tečajnu listu od 20. ožujka 2002.

(list 33 spisa), račun za predujam broj P31-V00-00032/02 od 20. ožujka 2002.

(list 38 i 92 spisa), pregled računa i plaćanja (list 71 spisa), ponudu broj 3068/02/ZK (list 75-91 spisa), račun broj P31-V00-00093/02 (list 93 spisa), račun broj P31-V00-00094/02 (list 94 spisa), P31-V00-00097/02 (list 95 spisa),

P31-V00-00095/02 (list 96 spisa), P31-V00-00106/02 (list 97 spisa), P31-

V0000107/02 (list 98 spisa), P31-V00-00110/02 (list 99 spisa), P31-V00- 00117/02 (list 100 spisa), P31-V00-00118/02 (list 101 spisa), P31-V00- 00122/02 (list 102 spisa), P31-V00-00123/02 (list 103 spisa), tečajnu listu od

19. srpnja 2002. (list 109 spisa), tečajnu listu od 26. srpnja 2002. (list 110 spisa), tečajnu listu od 10. srpnja 2002. (list 111 spisa), tečajnu listu od 6. srpnja 2002.

(list 112 spisa), tečajnu listu od 24. srpnja 2002. (list 114 spisa) i tečajnu listu od

24. rujna 2002. (list 115 spisa), provedeno je financijsko-knjigovodstveno

vještačenje po sudskom vještaku Kseniji Špoljarić iz Čakovca (list 225-247

spisa), te je ova vještakinja saslušana na ročištu 11. lipnja 2014. (list 265-269

spisa), rješenje Financijske agencije od 26. rujna 2014. (list 271-272 spisa), isprave dostavljene od tuženika (list 319-402 spisa), te očitovanje vještaka

Ksenije Špoljarić (list 433-434 spisa).

16.Potrebno je navesti da je tražbina tužitelja u cijelosti osporena u postupku predstečajne nagodbe koji je vođen nad tuženikom, a o čemu se očitovala punomoćnica tužitelja na ročištu 21. rujna 2022. (list 301 spisa), a što proizlazi i iz isprava dostavljenih u predstečajnom postupku tuženika: prijavi tražbine tužitelja u postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom prema kojoj je prijavljeno ukupno 695.450,85 kn i rješenja Ministarstva financija od 9. srpnja 2015. (list 414-416 spisa).

17.Valja navesti da je sud uvidom u rješenje od 28. lipnja 2002., poslovni broj Tt02/850-3 (list 14-15 spisa), utvrdio da se tuženik iz dioničkog društva preoblikovao u društvo s ograničenom odgovornošću.

18.Uvidom u kupoprodajni ugovor broj 3068/02/ZK (list 6-8 spisa) sud je utvrdio da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac sklopili 18. ožujka 2002. ovaj ugovor radi prodaje 11 vozila, prema ponudi sa tehničkom specifikacijom broj 3068/02/ZK, koja je sastavni dio ovog ugovora, ugovorena je cijena od 796.000,00 eura, bez PDV-a (čl. 1.), ugovoreno je plaćanje avansa od 5 %

ukupne vrijednosti svih vozila, a ukoliko prodavatelj ne izvrši isporuku robe u ugovorenom roku, dužan je kupcu platiti kaznu za zakašnjenje u visini od 0,07

% od ukupne vrijednosti robe po danu zakašnjenja do maksimalno 5 % od vrijednosti robe, a plaćanje se vrši na račun tužitelja u kunama u protuvrijednosti za valutu EUR po prodajnom tečaju Erste & Steiermärkische Bank d.d. Zagreb. 19.Prema ponudi broj 3068/02/ZK od 16. ožujka 2002. sud je utvrdio da su predmetom te ponude bila sva vozila koja su navedena u tužbenom zahtjevu s ugovorenom cijenom u valuti EUR za svako pojedinačno vozilo, te cijena koja

je obračunata u računima predanim u spis za ta vozila kojima je tuženik pozvan na plaćanje cijene u kunama i to:

-MB ACTOS 2640 k-kiper, 2 komada i MB ACTOS 2640 K-kiper i 1 komad sa cijenom od 207.000,00 eura, prema računima broj P31-V00-00093/02 i

P31V00-00094/02 (list 93-94 spisa) u iznosu od ukupno 1.240.813,20 kn na dan izdavanja tih računa 18. lipnja 2002. i prema računu broj P31-V00-00095/02 (list 96 spisa), 619.985,70 kn na dan izdavanja računa 20. lipnja 2002.,

-MB ACTOS 1843 LS-tegljač, 1 komad sa cijenom od 60.000,00 eura, prema računu broj P31-V00-0009702 (list 95 spisa) u iznosu od 542.411,27 kn na dan izdavanja računa 20. lipnja 2002.,

-MB ACTOS 4140 K-kiper, 2 komada sa cijenom od 207.000,00 eura prema računu broj P31-V00-00106/02 od 2. srpnja 2002. u iznosu od 746.286,20 kn

na dan izdavanja računa 20. lipnja 2002. i prema računu broj P31-V00-00107/02

cijenu u iznosu od 746.286,20 kn na dan izdavanja računa 2. srpnja 2002. (list 98 spisa),

-MB ACTOS 2643 LS-tegljač, 1 komad sa cijenom od 59.000,00 eura, prema računu broj P31-V00-00110/02 (list 99 spisa) na iznos od 530.492,60 kn na dan izdavanja 5. srpnja 2002.,

-MB ACTOS 3240 B-MIKSER, 2 komada sa cijenom od 160.000,00 eura, prema računu broj P31-V00-V00117/02 (list 100 spisa) na iznos od 723.216,00 kn na

dan izdavanja računa 17. srpnja 2002. i prema računu broj P31-V00-00118/02

u iznosu od 723.216,00 kn na dan izdavanja računa 17. srpnja 2002., -MB

ACTOS 2635 B-MIKSER, 2 komada sa cijenom od 144.000,00 eura, prema računu broj P31-V00-00122/02 iznosi 652.651,20 kn na dan izdavanja računa

23. srpnja 2002. (list 102 spisa) i prema računu broj P31-V00-0123/02 u iznosu od 652.651,20 kn (list 103 spisa) na dan izdavanja računa 23. srpnja 2002., što ukupno iznosi ugovorenu cijenu od 796.000,00 eura bez obračunatog PDV-a.

20.Kako je naprijed navedeno nesporno je među parničnim strankama (list 23

spisa) da je uplaćeno na ime predujma 293.805,03 kn i to prema računu za predujam tužitelja broj P31Č-V00-00032/02 (list 92 spisa) od 20. ožujka 2022.,

koji iznos je plaćen tužitelju prema izvatku sa žiro-računa tuženika (list 10 spisa)

i to 20. ožujka 2002.

21.Daljnja cijena za svako kupljeno vozilo obračunata je od strane tužitelja prema naprijed navedenim računima, te je tužitelj u svim računima koji su predmet ovog spora obračuna o tuženiku i PDV po stopi od 22 % a sada još po tim računima potražuje razliku koja na ukupnu ugovorenu cijenu vozila od 796.000,00 eura i to u iznosu od 175.120,00 eura, te bi prema tome ukupna cijena iznosila 971.120,00 eura. Prikaz ovih preračuna tužitelj detaljno obrazlaže u podnesku od 12. listopada 2005. (list 74 spisa), a također i prikaz uplata od strane tuženika kako slijedi:

-dana 20. ožujka 2002. iznos od 293.805,63 kn, što odgovara iznosu od 39.384,13 eura prema ugovorenom tečaju,

-dana 8. srpnja 2002. iznos od 3.167.701,13 kn, što odgovara iznosu od 429.227,79 eura prema ugovorenom tečaju,

-dana 10. srpnja 2002. iznos od 432.568,53 kn, što odgovara iznosu od 58.455,20 eura prema ugovorenom tečaju,

-dana 26. srpnja 2002. iznos od 769.593,07 kn što odgovara iznosu od 103.301,08 eura prema ugovorenom tečaju,

-dana 19. srpnja 2002. iznos od 1.174.949,28 kn što odgovara iznosu od 158.135,84 eura prema ugovorenom tečaju,

-dana 24. rujna 2002. iznos od 1.028.199,73 kn što odgovara iznosu od 139.133,92 eura prema ugovorenom tečaju što ukupno iznosi 927.637,96 eura,

te se preračunom do ukupne cijene od 971.120,00 eura dobiva razlika od 43.482,04 eura.

22.Činjenica uplata ovih kunskih iznosa je nesporna, no kako su datumi plaćanja po svim predmetnim računima osim onom za predujam, plaćani na neki drugi datum od datuma izdavanja računa zbog razlike u prodajnom tečaju došlo je do razlike između ugovorene cijene i cijene iz predmetnih računa po kojima je tuženik izvršio plaćanja tužitelju.

23.U spis su priložene tečajna lista na dan 20. ožujka 2002. (list 9 spisa), tečajna lista od 20. ožujka 2002. (list 33 spisa), tečajna lista od 19. srpnja 2002. (list 109 spisa), tečajna lista od 26. srpnja 2002. (list 110 spisa), tečajna lista od 10.

srpnja 2002. (list 111 spisa), tečajna lista od 6. srpnja 2002. (list 112 spisa), te

je preračunom sud također utvrdio da je tužitelj točno preračunao cijenu iz kuna

u ugovorenu valutu EUR na dane plaćanja koji su nesporni od strane tuženika,

s time da jedino za plaćanje izvršeno 8. srpnja 2002. nije priložena u spis tečajna lista, ali je punomoćnica tužitelja u podnesku od dana 12. svibnja 2005.

(list 74 spisa) navela da je prodajni tečaj iznosio 7,38000 kn za EUR, što tuženik nije osporio.

24.Uvidom u dopis tuženika tužitelju od 12. kolovoza 2002. (list 16 spisa) sud je utvrdio da je tuženik zatražio priznavanje i isplatu ugovorne kazne, te štete za koju tvrdi da mu je nastala uslijed kašnjenja s isporukom 35 dana, pa potražuje 19.502,00 eura s tog osnova.

25.Punomoćnica tužitelja dopisom od dana 5. ožujka 2003. (list 30-32 spisa) navodi

datume isporuke i da su neka vozila isporučena u roku, a neka sa zakašnjenjem

od otprilike mjesec dana, upozorava tuženika na preostali dug od 311.192,20

kn i vrši preračun ugovorne kazne.

26. U ovom predmetu provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Kseniji Špoljarić iz Čakovca (list 226-247 spisa), te je vještak utvrdio sljedeće u nalazu i mišljenju:

-da nakon što je proučila svu dokumentaciju u spisu utvrđuje da tužiteljeva tražbina s osnova neplaćenog dijela cijene po kupoprodajnom ugovoru broj 3068/02/ZK od 18. ožujka 2002. iznosi 43.482,01 eura, dakle za 0,03 eura od postavljenog tužbenog zahtjeva,

-u pogledu utuženih ugovorenih penala da tuženik zahtijeva isplatu odnosno prijeboj tražbine za iznos od 176.064,05 kn, protuvrijednost od 23.792,44 eura

s osnove zaračunatih penala radi kašnjenja u isporuci vozila,

-da je čl. 2. Kupoprodajnog ugovora broj 3068/02/ZK od 18. ožujka 2002.

ugovoreno da se prodavatelj obvezuje izvršiti narudžbu vozila odmah po

uplaćenom avansu od strane kupca, dok će isporuka svih kompletnih vozila

uslijediti za najkasnije do 90 dana od uplate avansa, te da ako ne izvrši isporuku robe u ugovorenom roku dužan je kupcu platiti kaznu za zakašnjenje u visini od

0.07% od ukupne vrijednosti robe po danu zakašnjenja do maksimalno 5% od vrijednosti robe,

-da je tuženik dio od ukupno ugovorenog avansa u iznosu od 58.556,00 eura uplatio u skladu s čl. 4. Kupoprodajnog ugovora po potpisu ugovora 20. ožujka 2002. u iznosu od 39.384,13 eura, a dio u iznosu od 9.171,87 eura uplaćen je

8. srpnja 2002.,

-da je tužitelj tuženiku sva predmetna vozila po navedenom ugovoru isporučio u razdoblju od 18. lipnja 2002. do 23. srpnja 2002.

27.U svezi ove uplate avansa, na temelju utvrđenih činjenica i čl. 2. i čl. 3. Kupoprodajnog ugovora broj 3068/02/ZK sud je utvrdio da je tužitelju rok za isporuku vozila počeo teći danom uplate ukupnog avansa odnosno 8. srpnja 2002., jer drugačije nisu niti parnične stranke ugovorile. Stoga sud utvrđuje da je ova tražbina tuženika s osnova ugovorenih penala neosnovana, s obzirom na

to da je isporuka vozila u ovom slučaju morala uslijediti najkasnije do 8.

listopada 2002., a tužitelj je tuženiku sva vozila isporučio zaključno sa 23. srpnja 2002., što je vještak konkretno i utvrdio, pa dakle nije bilo kašnjenja u isporuci ugovorenih vozila.

28.U pogledu štete u vidu izgubljene dobiti vještak je u nalazu i mišljenju naveo da spisu ne prileži dokumentacija koju tuženik navodi kao dokaz pretrpljene štete s osnova izgubljene dobiti.

29.Punomoćnik tuženika je 11. listopada 2022. (list 308-314 spisa) dostavio opsežnu dokumentaciju radi provođenja dopunskog vještačenja radi izračuna izgubljene dobiti zbog nemogućnosti izvođenja radova uslijed kašnjenja u isporuci naručenih kamiona. U tom podnesku je naveo da zbog proteka

vremena od 20 godina tuženik više ne raspolaže ugovorima o građenju iz kojih

bi bilo vidljivo koje je sve poslove tuženik ugovorio u to vrijeme, ali raspolaže ispisom svih ugovora prema nositelju posla na kojem je vidljiv datum početka i završetka radova na gradilištu, o kojem se gradilištu odnosno projektu radi i vrijednosti ugovorenih građevinskih radova, pa se na temelju toga može zaključiti da je tuženik imao ugovorene poslove na temelju petnaestak ugovora

o građenju na kojima je trebalo angažirati 11 kupljenih kamiona od čega 5

kipera, 4 miksera i 2 tegljača, što je vidljivo iz specifikacije sadržane u dopisu tužitelja od 5. ožujka 2002. Punomoćnik tuženika je u tom podnesku dostavio obračune plaća za period od lipnja do kolovoza 2002. za sve svoje vozače kamiona koji su tada bili zaposleni.

30.Nakon što je ova dokumentacija dostavljena vještaku Kseniji Špoljarić ista je u podnesku od 24. studenog 2022. (list 433-434 spisa) navela da se ukazuje na manjkavost dostupnih parametara za izračun izgubljene dobiti jer od parametara za izračun dostupan je parametar sati kada mješalice nisu radile, a parametar koji se odnosi na dobit po satu mješalice nije dostupan, dok visinu

obične štete koja je nastupila jer su radnici tuženika radili manje plaćene

poslove ili uopće nisu radili, a isplaćena im je plaća, nije u mogućnosti utvrditi na temelju obračunskih listi vozača kamiona.

31.U iskazu je vještak Ksenija Špoljarić (list 267-268 spisa) pojasnila detaljnije nemogućnost izračuna izgubljene dobiti zbog toga što mješalice nisu radile, te

je detaljno navela koja dokumentacija joj je potrebna za provedbu dopunskog vještačenja predloženog od tuženika.

32.Nalaz i mišljenje ovog vještaka, te njegov iskaz sud prihvaća jer je sačinjen detaljno na temelju isprava u spisu.

33.Sud je odbio dokazni prijedlog za provođenje dopunskog vještačenja rješenjem donesenim na ročištu 7. ožujka 2023., poslovni broj P-421/2013-42 jer provođenje ovog dokaza s obzirom na očitovanje vještaka u svezi podobnosti dostavljenih isprava od tuženika i činjenicu da tužitelj nije zakasnio s isporukom predmetnih vozila tuženika više nije svrsishodno.

34.U svezi primjedbi koje je punomoćnik tuženika istaknuo u podnesku od 11.

listopada 2022. (list 308 spisa) da je punomoćnici tužitelja punomoć izdala stečajna upraviteljica bez suglasnosti skupštine vjerovnika, pozivajući se na čl. 230. st. 2. toč. 4. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/2015, 472017 i 36/2022, dalje SZ), valja navesti da je stečajni upravitelj zakonski zastupnik tužitelja nad kojim se vodi ili se vodio stečajni postupak, te je isti ovlašten izdati punomoć odvjetniku za zastupanje tužitelja u ovom postupku. Nadalje, u ovom parničnom postupku sud nema ovlast da preispituje da li je suglasnost skupštine u smislu čl. 230. st. 2. toč. 4. SZ trebala biti dana ili ne i je li dana.

35.Valja navesti i to da je punomoćnik tuženika zatražio podneskom od 1. prosinca 2022. u ovom postupku da se obveže tužitelja na osiguranje parničnih troškova u iznosu od 15.897,87 eura / 119.782,50 kn, koji prijedlog obrazlaže time da se prema završnom izvješću i završnom računu stečajne upraviteljice Marije Vujčić

Turkulin od 4. listopada 2022. ne spominje ova parnica, iz čega je jasno da tužitelj nije rezervirao nikakva sredstva za ovu parnicu, što znači da ukoliko tuženik uspije u ovoj parnici da troškove neće moći naplatiti od tužitelja.

36.Za ovaj zahtjev tuženika kojim traži osiguranje parničnih troškova, valja navesti da je isti nedopušten u parničnom postupku, jer su čl. 169. do 171. ZPP, a kojima je osiguranje parničnih troškova bilo regulirano, prestali važiti još prije podnošenja ovog zahtjeva, pa je isti valjalo odbaciti, kako je to sud učinio rješenjem donesenim na ročištu 7. ožujka 2023., poslovni broj P-421/2013-42.

37.Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik dužan tužitelju isplatiti dugovani iznos cijene za isporučena predmetna vozila u skladu s čl. 2. Kupoprodajnog ugovora broj 3068/02/ZK u iznosu od 43.482,04 eura / 327.615,43 kn sa zateznom kamatom zbog zakašnjenja tuženika sa ispunjenjem novčane obveze tužitelju od 24. srpnja 2002. do isplate (to je prvi sljedeći dan nakon predaje posljednjeg vozila tužitelju), u skladu s čl. 277. i 395.

Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 111/1993, 3/1994, 7/1996, 91/1996, 112/1999 i 88/2001) i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 i 156/2022, dalje ZOO). Razlika od 0,03

eura koja se nalazi u odnosu na iznos obračunat od vještaka s osnova preostale dugovane cijene, nije relevantan s obzirom da je tijekom postupka rađen preračun tužbenog zahtjeva iz kuna u valutu eur, prema tečajnim listama banke.

38.U svezi protutužbenog zahtjeva tuženika koji se odnosi na isplatu iznosa od 4.290,44 eura / 32.326,32 kn, valja navesti da sud nije utvrdio postojanje pretpostavki propisanih čl. 275. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 111/1993, 3/1994, 7/1996, 91/1996, 112/1999 i 88/2001

) za naplatu ugovorne kazne, jer sud nije utvrdio da je na strani tužitelja do kašnjenja s ispunjenjem ugovorne obveze, pa stoga niti do primjene čl. 2. predmetnog ugovora. Naime, tužiteljeva je obveza isporuke vozila bila vezana

uz plaćeni avans i nakon što bi tuženik uplatio ugovoreni avans, tužitelj je bio dužan naručiti vozila i isporučiti ih u roku od 90 dana od dana uplate avansa, pa je ostatak kupoprodajne cijene tuženik trebao platiti najkasnije do prije isporuke vozila, što očigledno nije učinjeno. Stoga je sud odbio kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika.

39.Glede prigovora radi prebijanja istaknutog u visini od 41.302,30 eura / 311.192,20 kn koji se odnosi na ugovornu kaznu i naknadu štete, sud je utvrdio također da za plaćanje ugovorne kazne u smislu čl. 275. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 111/1993, 3/1994, 7/1996, 91/1996, 112/1999 i 88/2001 ) nisu ispunjeni ugovoreni i zakonski uvjeti jer tužitelj nije zakasnio s ispunjenjem ugovorne obveze, kao što je to u prednjem odlomku obrazloženo, a isto se odnosi i na potraživanje s osnova naknade

štete.

40.Stoga je sud utvrdio da ne postoji tražbina istaknuta prigovorom radi prebijanja u iznosu od 41.302,30 eura / 311.192,20 kn, u skladu s čl. 333. st. 3. ZPP.

41.Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP, te je sud obvezao tuženika na naknadu troškova ovog postupka tužitelju jer je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici. Sud je obvezao tuženika na naknadu tužitelju sljedećih troškova postupka u iznosu od 22.471,57 eura / 169.312,04 kn:

-sastav tužbe od 6. veljače 2004. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-sastav podneska od 5. travnja 2004. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-zastupanje na ročištu 5. travnja 2004. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-zastupanje na ročištu 16. travnja 2004. u iznosu od 331,80 eura / 2.500,00 kn,

-sastav podneska od 29. travnja 2004. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-zastupanje na ročištu 4. svibnja 2004. u iznosu od 331,80 eura / 2.500,00 kn,

-zastupanje na ročištu 5. svibnja 2005. u iznosu od 331,80 eura / 2.500,00 kn,

-zastupanje na ročištu 1. lipnja 2005. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-sastav podneska od 30. rujna 2005. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-zastupanje na ročištu 30. rujna 2005. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-sastav podneska od 10. listopada 2005. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-zastupanje na ročištu 28. listopada 2005. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00

kn,

-sastav podneska od 4. studenog 2005. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-zastupanje na ročištu 7. veljače 2006. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-sastav žalbe od 15. veljače 2007. u iznosu od 829,52 eura / 6.250,00 kn,

-zastupanje na ročištu 28. veljače 2014. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-sastav podneska od 10. lipnja 2014. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-zastupanje na ročištu 11. lipnja 2014. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-sastav podneska od 1. ožujka 2016. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-zastupanje na ročištu 21. rujna 2022. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-sastav podneska od 14. listopada 2022. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-zastupanje na ročištu 25. listopada 2022. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00

kn,

-zastupanje na ročištu 10. studenog 2022. u iznosu od 995,42 eura / 7.500,00

kn,

-sastav podneska od 7. prosinca 2022. u iznosu od 995,42 eura / 7.500,00 kn,

-zastupanje na ročištu 7. ožujka 2023. u iznosu od 995,42 eura / 7.500,00 kn, - sudska pristojba na tužbu u iznosu od 459,48 eura / 3.461,92 kn,

-sudska pristojba na presudu u iznosu od 459,48 eura / 3.461,92 kn,

-sudska pristojba na žalbu u iznosu od 574,34 eura / 4.327,40 kn,

-sudska pristojba na odgovor na protutužbu u iznosu od 39,82 eura / 330,00 kn. Troškove odvjetnika sud je odredio u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/2022), a sudska pristojba određena je temeljem Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018, dalje u tekstu: ZOSP).

42. Sud je odbio dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.797,04 eura / 13.539,80 kn koji trošak se sastoji od:

-zastupanje na ročištu 16. travnja 2004. u iznosu od 331,80 eura / 2.500,00 kn,

jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima,

-zastupanje na ročištu 4. svibnja 2004. u iznosu od 331,80 eura / 2.500,00 kn,

jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima,

-zastupanje na ročištu 5. svibnja 2005. u iznosu od 331,80 eura / 2.500,00

kn,1/2 jer je isto odgođeno radi pokušaja nagodbe između parničnih stranaka,

-putni troškovi Zagreb – Varaždin – Zagreb (154 km x 2,03 + 46 kn cestarine = 358,26 kn x 9) u iznosu od 428,37 eura / 3.227,58 kn, jer punomoćnica tuženika ima pravo na naknadu troškova kao odvjetnik u sjedištu suda,

-zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kn,

jer taj trošak nije nužan za vođenje ovog postupka, s obzirom na to da ovaj sud koristi e-Oglasnu ploču putem koje je moguće preuzeti ovu presudu, bez uzrokovanja dodatnih troškova postupka.

U Varaždinu, 7. travnja 2023.

Sudac

Ksenija Flack-Makitan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a podnosi se putem ovog suda u roku od 8 (osam) dana od dana objave presude, pisano.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presude objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U tom slučaju sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda

objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.

DNA:

1.Tužitelju, kojeg zastupa punomoćnica Natalija Perić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o., Ivana Lučića 2A, Zagreb,

2.Tuženiku, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Crnogorac, odvjetnik iz Varaždina, Ankice Opolski 2

Broj zapisa: 9-30857-3e37f

Kontrolni broj: 0e39b-b1348-31043

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=KSENIJA FLACK-MAKITAN, L=VARAŽDIN, O=TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU,

C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Varaždinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.