Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-8/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UČ zbog kaznenih djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 1.i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu od 15. studenog 2022. broj Kzd-4/2022, u sjednici održanoj 6. travnja 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog UČ,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni na način da se optuženom UČ, za kazneno djelo iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim za djelo pod točkom 1. alineja 1., uzima po prvostupanjskom sudu utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) godina, za kazneno djelo iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim za djelo pod točkom 1. alineja 2., uzima po prvostupanjskom sudu utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) godina, za kazneno djelo iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim za djelo pod točkom 2., uzima po prvostupanjskom sudu utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, za kazneno djelo iz članka 158. stavka 2. i 6. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim za djelo pod točkom 3., uzima se po prvostupanjskom sudu utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, za kazneno djelo iz članka 106. stavak 1. i 3. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim za djelo pod točkom 4., uzima po prvostupanjskom sudu utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, za kazneno djelo iz članka 191. stavak 1. i 2. KZ/11. za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim za djelo pod točkom 5., uzima po prvostupanjskom sudu utvrđenom pojedinačna kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, dok se optuženi UČ uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 11. studenog 2021. pa nadalje.
II Odbija se žalba optuženog UČ kao neosnovana, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu proglašen je krivim optuženi UČ da je počinio šest kaznenih djela u stjecaju i to dva kaznena djela spolnog zlostavljanja iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11. iz točke 1. alineja 1. i 2. optužnice te mu je za svako djelo na temelju članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11., utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od šest godina, za kazneno djelo iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11., iz točke 2. utvrđena je pojedinačna kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, za kazneno djelo iz članka 158. stavka 2. i 6. KZ/11., iz točke 3., na temelju članka 158. stavak 6. KZ/11. utvrđena mu je pojedinačna kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, za kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva iz članka 106. stavak 1. i 3. KZ/11., za djelo iz točke 4., utvrđena mu je pojedinačna kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, za kazneno djelo protiv zdravlja ljudi iz članka 191. stavak 1. i 2. KZ/11., za djelo iz točke 5. utvrđena mu je pojedinačna kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, te je na temelju članka 166. stavak 2. KZ/11., a uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme od dana kada je isti bio lišen slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 11. studenog 2021. pa nadalje.
2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženi UČ oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da optuženika osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.
4. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju, odvjetniku Nevenku Jurišiću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu, pobijanu presudu ukine, predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno istu preinači.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
7. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., izviješteni su optuženi UČ i njegov branitelj, odvjetnik Nevenko Jurišić koji su u žalbi to zahtijevali. Prisutnost optuženog UČ na sjednici vijeća osigurana je u smislu članka 475. stavka 7. ZKP/08. uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj). Državni odvjetnik i branitelj optuženika odvjetnik Nevenko Jurišić, iako uredno pozvani, nisu pristupili na sjednicu vijeća pa je ista održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08.
8. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba optuženika nije osnovana.
9. Optuženik naznačuje žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. koju nalazi u tome da izreka presude ne sadrži točnu naznaku mjesta i vremena počinjenja djela, čime očito upire da je izreka nejasna. Takvi prigovori nisu osnovani jer je izreka presude potpuno jasna u odnosu na vrijeme i mjesto počinjenja djela. Radnje su opisane na način da su se odvijale od početka srpnja do 15. kolovoza 2021. na raznim mjestima na području grada Splita i njegove okolice, kako je to i naznačeno u odnosu na svaku radnju pojedinačno, dakle, vrijeme i mjesto počinjenja, suprotno žalbenim navodima dovoljno je konkretizirano. U okviru navedene žalbene osnove optuženik ističe da prvostupanjski sud nije iznio razloge o odlučnim činjenicama zbog čega vjeruje oštećenicima, a ne prihvaća obranu optuženika, da postoji proturječje u presudi u odnosu na mjesto počinjenja djela, koja nisu mogla biti počinjena jer se radi o iznimno gusto urbaniziranom području grada Splita. Prvostupanjski sud je korektnom interpretacijom sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu dokaza, poglavito personalnih koje međusobno uspoređuje i konfrontira te shodno tome pozitivno vrednuje iskaz oštećenih ĐČ, VČ i PČ, dok ne prihvaća obranu optuženika uz pravnu ocjenu inkriminiranih radnji i zaključak da je optuženik ostvario objektivne i subjektivne elemente bića kaznenih djela. Stoga suprotno žalbenim prigovorima nije ostvaren navedeni vid bitne povrede jer pobijana presuda sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u znatnoj mjeri nejasni ni proturječni, dok se u većem dijelu prigovori svode na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja, što će biti iznijeto u nastavku u okviru te žalbene osnove.
9.1. Nije u pravu optuženik ni kada u žalbi ističe bitnu povredu iz članka 468. stavak 2. i 3. ZKP/08., koje žalbene osnove međusobno isprepliće, da mu je povrijeđeno načelo jednakosti oružja i konfrontacijsko pravo iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje: Konvencija) jer mu nije omogućeno ispitivanje oštećenika na raspravi. Naime, prema stanju spisa pravo ispitivanja oštećenika ĐČ, VČ i PČ, optuženik je ostvario na dokaznom ročištu 2. prosinca 2021. kojem je prisustvovao uz branitelja. Prilikom reprodukcije snimke ispitivanja oštećenika na raspravi 13. listopada 2022. nije imao primjedbi na reproducirani iskaz, niti je na raspravi 9. studenog 2022. stavio prijedlog za ispitivanjem oštećenika. Pri tome valja istači da u kaznenom postupku valja pronaći ravnotežu između zaštite djeteta i izbjegavanja njegove sekundarne viktimizacije i prava okrivljenika koja su okrivljeniku zajamčena člankom 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 55/01. – ispravak, 78/10. i 5/14. – dalje: Ustav) o pravu na pravično suđenje i člankom 6. Konvencije. Naime, konfrontacijsko pravo je sastavnica prava na pravičan postupak te predstavlja jedno od minimalnih prava obrane. U kaznenom postupku se ta ravnoteža ostvaruje mogućnošću da stranke imaju pravo postavljati pitanja djetetu ako sudac istrage to odobri, ali se pitanja postavljaju putem stručne osobe, koja izravno komunicira s djetetom, na način da stručna osoba prenosi pitanja prilagođeno djetetovoj dobi. U ocjeni pitanja je li ili nije u takvom postupku okrivljeniku povrijeđeno pošteno suđeno, moraju se uzeti u obzir i interesi žrtve. Međutim, u konkretnom slučaju nije utvrđena povreda prava na obranu jer su oštećenici dali iskaz pred istražnim sucem u prisutnosti optuženika i njegovog branitelja, pa je iskaz koji ima odlučnu važnost za utvrđenja krivnje optuženika konfrontiran.
9.2. S obzirom da je oštećena ĐČ žrtva seksualnog kaznenog djela ukazuje se i na presudu Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) S.N. protiv Švedske (Zahtjev br. 34209/96) u kojoj je utvrđeno da kod kaznenih djela protiv spolne slobode nije nužno u svakom slučaju pitanja postavljati neposredno žrtvi ukoliko je na suđenju prikazana snimka ispitivanja žrtve.
9.3. Stoga, neosnovano optuženik tvrdi da je došlo do povrede prava na obranu i da se prvostupanjska presuda temelji isključivo na iskazima oštećenika koji su pribavljeni povredom prava na pravično suđenje.
10. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik analizira rezultate dokaznog postupka dajući vlastitu ocjenu pojedinih dokaza, naročito iskaza oštećene ĐČ, sugerirajući da se prihvati obrana optuženika jer ju potvrđuju svjedoci, njegova djevojka UČĐ i prijatelj ŽČ da je optuženik žrtva prijetnji oštećenice ĐČ, koja mu je prijetila da će "ga prijaviti i zagorčati mu život".
10.1. Nasuprot tome, oštećena ĐČ je u iscrpnom i detaljnom iskazu podrobno opisala sve okolnosti koji se tiču predmetnih kaznenih djela, pri čemu je svakako od značaja i okolnost da iz nalaza vještakinje defektologa-socijalnog pedagoga prof. ĐČĐ proizlazi da oštećenica poznaje razliku između istine i laži i da vještakinja nije došla do zaključka da bi oštećenica bila sklona izmišljanju i konstrukcijama (točka 12. pobijane presude). Stoga nema osnove da bi oštećenica ĐČ lažno teretila optuženika, niti su od značaja za ocjenu vjerodostojnosti iskaza te oštećenice, koju je dao prvostupanjski sud, žalbeni navodi da optuženik nije mogao počiniti kaznena djela zbog prostorne udaljenosti jer ne vozi auto i zbog gusto urbaniziranog mjesta grada Splita. Dakle, učin raznih oblika kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta mlađeg od petnaest godina nedvojbeno proizlazi iz iskaza žrtve, oštećene ĐČ, koja je detaljno opisala spolno zlostavljanje kojem je bila izložena kao i da je optuženik znao da je u dobi 14 godina jer mu je to rekla (točka 11.5. pobijane presuda) tako da su neosnovani prigovori optuženika da nije znao da se radi o osobi mlađoj od 15 godina. Suprotno negiranju optuženika o bilo kakvom obliku seksualnog kontakta sa oštećenom ĐČ, zbog problema sa postizanjem erektilne funkcije i otežanog stupanja u spolne odnose i trpljenje bolova, iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. med. spec. urologije VČĐ, koje prvostupanjski sud prihvaća stručnim i argumentiranim, proizlazi da kod optuženika ne postoje zapreke za postizanje erektilne funkcije spolnog organa i ostvarenje spolnih odnosa, a što je potvrdila njegova djevojka UČĐ (točka 25.5. pobijane presude).
10.2. Suprotno tvrdnji žalbe optuženika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je sa sigurnošću našao dokazanim da je optuženik, radnjama pod točkom 1. odnosu na ĐČ, posebno ranjivo dijete mlađe od petnaest godina, u dva navrata izvršio spolni odnošaj uz primjenu sile, radnjom pod točkom 2. spolni odnošaj, radnjom pod točkom 3. bludnu radnju, u odnosu na VČ radnjom pod točkom 4. izvršio prijevaru i zlouporabom teškog položaja, vrbovao ga radi činjenja protupravnih radnji, a djelo je počinjeno prema djetetu, dok je radnjom pod točkom 5. FČ dao da troši tvari koje su proglašene drogom, a djelo je počinjeno prema djetetu. Kvaliteta načina iskazivanja oštećenih VČ i PČ, tako i glede potkrijepljenosti drugim provedenim personalnim i materijalnim dokazima, osnovano prvostupanjski sud cijeni vjerodostojnim i optuženik paušalnim prigovorima kojima osporava njihovu vjerodostojnost ne uspijeva s uspjehom takvu ocjenu dovesti u pitanje. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, nema osnova za primjenu instituta "in dubio pro reo" na što u žalbi upućuje optuženik.
10.3. Slijedom navedenog nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega je neosnovana i žalba optuženika zbog tzv. posredne povrede kaznenog zakona odnosno one povrede koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
11. Optuženik se žali zbog odluke o kazni, smatra da je prvostupanjski sud propustio kao olakotno cijeniti mladost optuženika i uredan život u funkcionalnoj obitelji, zbog čega predlaže kaznu smanjiti. Državni odvjetnik pak ukazuje da nije dovoljno cijenjena višestruka osuđivanost optuženika i brojnost radnji zbog čega da jedinstvena kazna zatvora u trajanju od osam godina neće ostvariti svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu te predlaže strožu jedinstvenu kaznu zatvora.
11.1. Razmotrivši žalbene navode stranaka, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja nalazi da je državni odvjetnik u pravu kada u svojoj žalbi ističe da ustrajnost i brojnost radnji te dosadašnja optuženikova osuđivanost kod odmjeravanja jedinstvene kazne nisu u dovoljnoj mjeri vrednovane.
11.2. Stoga je po mišljenju ovog drugostupanjskog suda opravdana žalba državnog odvjetnika da se postizanje svrhe kažnjavanja propisane u članku 41. KZ/11., imajući u vidu težinu počinjenih kaznenih djela i osobu optuženika, može postići tek jedinstvenom kaznom zatvora u duljem trajanju i to u trajanju od dvanaest godina koja kazna će utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitih postupaka, a ujedno će u potrebnoj mjeri izraziti društveni prijekor i upozorit će se drugi građani da se klone sličnih ponašanja. Stoga je prihvaćena žalba državnog odvjetnika u odluci o kazni, a na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti i preinačena je odluka o kazni na način da su optuženiku uzete po prvostupanjskom sudu utvrđenima pojedinačne kazne za svako djelo, dok je uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme od dana kada je isti bio lišen slobode i provedeno u istražnom zatvoru i to od 11. studenog 2021. pa nadalje. Slijedom toga, nije osnovana žalba optuženika da je odluka o kazni previsoka (okolnost mladosti i život u funkcionalnoj obitelji imajući u vidu težinu počinjenih kaznenih djela i osobu optuženika da je višestruko osuđivan nisu od utjecaja da kazna bude manja).
12. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 486. stavka 1. i 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 6. travnja 2023.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
