REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 20/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. B. zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak,101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 13. travnja 2022. broj K-168/2022-4 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 22. rujna 2022. broj Kž-329/2022-4, u sjednici održanoj 9. ožujka 2023. i 6. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog I. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku od 22. rujna 2022. broj Kž-329/2022-4 te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-168/2022-4 od 13. travnja 2022. osuđen je I. B. zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora od jedne godine te mu je, temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11, primijenjena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako on za vrijeme od tri godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kž-329/2022-4 od 22. rujna 2022. prihvaćena je žalba državnog odvjetnika i preinačena prvostupanjska presuda u odluci o uvjetnoj osudi te je I. B. osuđen na kaznu zatvora od jedne godine, uz uračunavanje vremena provedenog u istražnom zatvoru od 22. travnja do 30. travnja 2019.
III Kr 20/2023-5
3. Protiv presude suda drugog stupnja osuđenik je, po svojim braniteljima iz ZOU A. S., D. M. i I. G. iz R., pravovremeno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, s prijedlogom da se ''pravomoćna presuda preinači na način da se optuženiku izrekne uvjetna osuda'' ili da se u cijelosti ili djelomično ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati tome sudu na ponovno odlučivanje.
4. Temeljem čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 88/22 - dalje u tekstu: ZKP/08), Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je odgovorio na zahtjev, a njegov odgovor dostavljen je osuđeniku i njegovim braniteljima na znanje.
5. Zahtjev je osnovan.
6. U zahtjevu se prigovara obrazloženosti drugostupanjske presude i tvrdi da je taj sud propustio navesti konkretne razloge zbog kojih je prihvatio žalbu državnog odvjetnika i preinačio prvostupanjsku presudu te optuženiku, umjesto uvjetne osude, izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora. Stoga se nalazi ostvarenom povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je mogla utjecati na presudu iz čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.
7. Razlozima navedenim u zahtjevu se, ustvari, ukazuje da je drugostupanjski sud povrijedio svoju obvezu propisanu u čl. 487. st. 1. ZKP/08 koja mu nalaže savjesnu ocjenu žalbenih razloga, neovisno o tome smatra li ih osnovanima ili ne. Naime, obje stranke u postupku, pa i drugi građani, moraju biti uvjereni da su žalbeni navodi ozbiljno i temeljito razmotreni te za to dani razboriti i uvjerljivi razlozi koji tvore utisak o sveobuhvatnoj ocjeni spornih pitanja.
7.1. Državni odvjetnik u žalbi protiv prvostupanjske presude navodi da je taj sud ''višestruko precijenio značaj olakotnih okolnosti odnosno propustio dati adekvatni značaj količini kriminalne volje koju je okrivljenik iskazao predmetne zgode''. Stoga, uzimajući u obzir okolnosti kaznenog djela koje proizlaze iz njegovog činjeničnog opisa te zakonom zapriječeni raspon kazne zatvora, državni odvjetnik smatra da ''stupanj društvene opasnosti inkriminiranog događaja svakako zaslužuje strožu kaznu''.
7.2. Ocjenjujući ove žalbene razloge, Županijski sud u Osijeku, pod toč. 6. i 6.1. svog obrazloženja, prihvaća po sudu prvog stupnja utvrđene olakotne okolnosti u vidu optuženikovog priznanja djela i ranije neosuđivanosti te, uz izostanak bilo kakvih otegotnih okolnosti, navodi da ''s pravom u žalbi navodi državni odvjetnik da je prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti'' pa da je ''pravilnom ocjenom naprijed navedenih okolnosti'' optuženika treba osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora od jedne godine kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11.
III Kr 20/2023-5
7.3. U pravu je podnositelj zahtjeva da takvi odgovori na žalbene navode, uz općenite tvrdnje o preocijeni olakotnih okolnosti, svakako ne zadovoljavaju kriterije obrazloženosti sudske odluke kakvu nalaže odredba čl. 487. st. 1. ZKP/08.
7.4. Iako ovlast drugostupanjskog suda da, prihvaćanjem navoda žalbe, preocijeni olakotne okolnosti uopće nije upitna, za to je u obrazloženju presude nužno navesti konkretne razloge. U protivnom, stječe se dojam da razlozi žalbe nisu ozbiljno razmotreni jer iz odluke nije razvidno kojim se argumentima drugostupanjski sud rukovodio pri prihvaćanju žalbe državnog odvjetnika i izricanju strože sankcije. Konstatacije navedene u drugostupanjskoj presudi praktički se mogu uklopiti u svaku odluku, a bez konkretnih odgovora i jasnog stava žalbenog vijeća o osnovanosti žalbenih navoda.
7.5. Osim toga, u obrazloženju drugostupanjske presude u potpunosti izostaju razlozi zbog kojih taj sud, za razliku od prvostupanjskog suda, smatra da se primijenjenom uvjetnom osudom neće ostvariti svrha kažnjavanja. Naime, ocjena okolnosti relevantnih za odmjeravanje visine kazne ne sadrži istovremeno i ocjenu hoće li počinitelj, i bez izvršenja kazne, ubuduće činiti kaznena djela. Ta distinkcija jasno proizlazi iz odredbe čl. 56. st. 2. KZ/11 koju drugostupanjski sud zanemaruje.
7.6. Prvostupanjski je sud, pored utvrđenih olakotnih okolnosti, pod toč. 10. obrazloženja svoje presude, uzeo u obzir i težinu te društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela, pobude iz kojeg je kazneno djelo počinjeno te ulogu optuženika u njegovom počinjenju, što je sve uvjerilo taj sud da optuženik, i bez izvršenja kazne zatvora, neće ubuduće činiti kaznena djela.
7.7. Nasuprot tome, drugostupanjski sud, osim puke konstatacije o preocijeni olakotnih okolnosti, uopće nije analizirao razloge zbog kojih smatra da je uvjetna osuda neprimjerena sankcija, iako je to, s obzirom na sadržaj prvostupanjske presude i navode žalbe državnog odvjetnika, bio dužan učiniti.
8. Zbog izloženog, dakle, drugostupanjska presuda uopće ne sadrži konkretne razloge zbog kojih je žalba državnog odvjetnika prihvaćena kao osnovana i preinačena kazna na štetu podnositelja zahtjeva čime je, u žalbenom postupku, povrijeđena odredba čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 487. st. 1. ZKP/08 koja je, očito, utjecala na presudu.
9. Kako su time navodi zahtjeva osnovani, trebalo je presudu suda drugog stupnja ukinuti i predmet vratiti tome sudu na ponovno odlučivanje o žalbi državnog odvjetnika, sukladno čl. 519. u vezi s čl. 513. ZKP/08.
Zagreb, 6. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
