1

                            Broj: Povrv-158/2023-6

 

   

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Garešnici

Vladimira Nazora 22

43280 Garešnica

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda, Jarmilki Kučera-Slivar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. m. o. d.o.o. za poslovno savjetovanje, OIB: …, koga zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva P. i P. d.o.o., Z. protiv tuženika M. Č. iz G., OIB: …, koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda B. D., P. M., N. P., A. M. i K. B., iz G. radi naplate novčane tražbine, nakon održane glavne javne rasprave dana 14. prosinca 2023. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja V. P., odvjetnice iz Z., i punomoćnika tuženika A. M., odvjetnika iz G., sukladno odredbi članka 335. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP) dana 30. siječnja 2024. godine,

 

p r e s u d i o j e

 

I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika M. K. sa sjedištem u B., broj Ovrv-3797/2019 od 12. studenog 2019. godine održava na snazi u dijelu koji glasi:

"Na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, analitičke kartice kupca na dan 28. listopada 2019., nalaže se ovršeniku M. Č. iz G., OIB: …, da ovrhovoditelju H. m. o. d.o.o., za poslovno savjetovanje, Z., OIB: …, namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 12.981,17 eur (97.806,66 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. studenog 2019. do isplate, a koja zakonska zatezna kamata se određuje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, odnosno po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 8 dana."

 

 

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika M. K. sa sjedištem u B., broj Ovrv-3797/2019 od 12. studenog 2019. godine u dijelu u kojem je tuženiku M. Č. kao ovršeniku naloženo da tužitelju kao ovrhovoditelju plati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 12.981,17 eur (97,806,66 kn ) za razdoblje od 16. listopada 2019. do 07. studenog 2019. godine i u tome dijelu se zahtjev tužitelja odbija, te se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. K. iz B., broj Ovrv-3797/19 od 12. studenog 2019. u dijelu gdje je naloženo tuženiku da tužitelju plati trošak ovršnog postupa iznosu od 396,19 eur (2.985,09 kn), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. studenog 2019. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, te u dijelu gdje je naloženo tuženiku da tužitelju plati troškove ovršnog postupka naznačene kao predvidivi troškovi u iznosu od 134,38 eur sa zakonskom zateznom kamatom.

 

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 386,24 eur sa zakonskim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate te trošak parničnog postupka u iznosu od 2.301,26 eur sa zakonskim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve prema stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu ovršnog troška preko dosuđenog iznosa od 386,24 eur do zatraženog iznosa od 396,19 eur odnosno u iznosu od 9,95 eur, sa zakonskim kamatama tekućim od 12. studenog 2019. godine do isplate kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos troška ovršnog postupka u iznosu od 386,24 eur za razdoblje od 12. studenog 2019. godine do donošenja prvostupanjske presude, te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovršnog postupka koji su naznačeni kao predvidivi troškovi u iznosu od 134,38 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika podnio Javnom bilježniku M. K. iz B. prijedlog za donošenje rješenja na temelju vjerodostojne isprave te je doneseno rješenje Ovrv-3797/2019 dana 12. studenog 2019. godine, a kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da tužitelju kao ovrhovoditelju plati iznos od 97.806,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. listopada 2019. godine, te troškove ovršnog postupka. Protiv navedenog rješenja tuženik je kao ovršenik podnio prigovor te je spis dostavljen ovome sudu.

 

2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-64/2020-3 od 05. svibnja 2020. godine navedeno rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te se postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a temeljem odredbe čl. 58 st. 3 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 53/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - u daljnjem tekstu: OZ).

 

3. Tužitelj u tužbi između ostaloga navodi da na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja-analitičke kartice kupca na dan 28. listopada 2019., ovršenik duguje ovrhovoditelju iznos od 97.806,66 kn koji je stekao na osnovu rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-1140/15 od 09. rujna 2015. a koje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Sisku broj GžOvr- 430/2016-3 od 06. veljače 2017. godine, te da tuženik nije podmirio predmetno dugovanje, to tužitelj predlaže da se naloži tuženiku da mu navedeni iznos zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2019. godine plati.

 

4. Tuženik u svom prigovoru koji se smatra odgovorom na tužbu između ostaloga navodi kako u cijelosti osporava osnov i visinu tražbine koja je predmet ovrhe te da je ovrha određena na temelju vjerodostojne isprave izvatka iz poslovnih knjiga-analitičke kartice kupca na dan 28. listopada 2019., međutim da tu tražbinu ovrhovoditelj nije imao osnova zavesti u poslovnim knjigama u vidu analitičke kartice kupca jer stranke nisu bile u poslovnom odnosu a ni predmetna tražbina nije proizašla iz poslovnog odnosa stranaka, te da sud nije imao osnova za donošenje pobijanog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i da tuženik nije dužan platiti tužitelju ništa jer nije sa istime bio u nikakvom poslovnom odnosu te osporava izračun kamata tužitelja iz vjerodostojne isprave a slijedom toga i visinu tražbine te ističe da tužitelj na zatezne kamate potražuje zatezne kamate što je protivno Zakonu o obveznim odnosima. Isto tako, punomoćnik tuženika navodi da na izričit zahtjev tužene ističe da tužena nije potpisala izjavu o ustupu tražbine R., da ista nije dužna vratiti primljeni novac te je treba zbog tih navoda izdvojiti iz predmetnog ovršnog postupka jer nije u istoj pravnoj situaciji kao ostali ovrhovoditelji odnosno ovršenici u postupku naplate.

 

              5. Tužitelj se podneskom od 25. svibnja 2020. godine, očitovao na navode tužene te je naveo da tužena duguje tužitelju iznos od 97.806,66 kn i da je taj iznos tužena stekla naplatom na temelju rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-1140/15 od 09. rujna 2015., a koje je doneseno na osnovu prijedloga za ovrhu koji je tužena zajedno s još 36 ovrhovoditelja podnijela protiv tužitelja 03. lipnja 2015. godine te je tim rješenjem određeno da će se prijenos radi naplate izvršiti i prije njegove pravomoćnosti što je 18. studenog 2015. i učinjeno prijenosom iznosa od 76.245,72 kn na ime glavnice s računa tužitelja u korist računa tužene, te iznosa od 242.744,95 kn na ime troškova postupka koji je temeljem punomoći direktno prenesen na račun punomoćnika ovrhovoditelja iz Zajedničkog odvjetničkog društva D., M. i P., a s obzirom na to da je u ovršnom postupku sudjelovalo 37 ovrhovoditelja među kojima i tužena tužitelj je u korist tužene na ime troška postupka platio iznos od 6.560,67 kn pa iz navedenog proizlazi da je 18. studenog 2015. godine temeljem rješenja o ovrsi Ovrpl-1140/15 tužitelj isplatio tuženoj ukupan iznos od 82.806,39 kn. Tužitelj isto tako navodi da je tužitelj uložio žalbu protiv rješenja o ovrsi Ovrpl-1140/15, a koju je Županijski sud u Sisku prihvatio te 06. veljače 2017. donio rješenje broj GžOvr-430/16-3 kojim je ukinuo rješenje o ovrsi Ovrpl-1140/15 uslijed čega je otpala i osnova za naplatu tražbine koju je tužena 18. studenog 2015. ustegnula s računa tužitelja te je nastala obveza povrata naplaćenog iznosa od 82.806,39 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 11. ožujka 2017. do povrata i unatoč naporima tužitelja i pokušajima da se preostali iznos dugovanja podmiri s dobra, tuženica se oglušila na pozive na plaćanje zbog čega je tužitelj bio primoran pokrenuti postupak radi naplate otvorenog dugovanja u iznosu od 97.806,66 kn zajedno sa zateznim kamatama. Tužitelj navodi da je iznos utuženog dugovanja izračunat primjenom metode uračunavanja kamata i troška sukladno odredbi čl. 172. Zakona o obveznim odnosima te temeljem prava iz čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima da se zahtijevaju zatezne kamate na iznos neisplaćenih kamata (tzv. procesne kamate) stoga je prigovor tužene da tužitelj zahtjeva procesne kamate sukladno Zakonu o obveznim odnosima, nije osnovan. Isto tako tužitelj navodi da tužena u svome prigovoru ulazi u propitkivanje pravilnosti vođenja poslovnih knjiga tužitelja i ti navodi su paušalni i neutemeljeni i to je nerelevantno za vođenje postupka. Naime da tužitelj svoj zahtjev ne temelji samo na vjerodostojnoj ispravi već i na drugoj dokumentaciji koju dostavlja. Konkretno tuženica u svome prigovoru suštinski ne osporava niti osnovanost niti visinu tužbenog zahtjeva niti iznosi ikakve navode i dokazne prijedloge već je iz samog sadržaja prigovora razvidno da je isti podnesen radi odugovlačenja postupka i prolongiranja naplate, a navod tužene da nije potpisala izjavu o ustupu tražbine R. te da je treba izdvojiti iz predmetnog postupka je neosnovan, naime iz prijedloga za ovrhu od 03. lipnja 2015. sasvim je razvidno da je tužena deveti ovrhovoditelj i da je radi naplate njene tražbine, među tražbinama ostalih ovrhovoditelja doneseno rješenje o ovrsi Ovrpl-1140/2015, a uz to ovdje priloženom Specifikacijom izvršenja osnove za plaćanja Ovr-1140/15 na dan primitka rješenja o ovrsi 18. rujna 2015. izdanom od strane Financijske agencije dana 11. travnja 2017., dokazuje se kako je u korist tužene ustegnut iznos od 76.245,72 kn s računa tužitelja kao i iznos od 6.560,67 kn na ime parničnih troškova pa s obzirom da je otpala osnova temeljem koje je tužitelj izvršio plaćanje navedenog iznosa to je tužena obvezna vratiti iznos tražbine koji je temeljem ukinutog rješenja o ovrsi broj Ovrpl-1140/15 zaplijenjen s računa tužitelja i prenesen na račun tužene, a predmet spora u ovome postupku je povrat iznosa koji je tužena stekla temeljem osnove koja je kasnije otpala stoga je potpuno nejasan smisao prigovora tužene da nije potpisala izjavu o ustupu tražbine R..

 

6. Tuženik je podneskom od 21. rujna 2020. godine istaknuo da isprava na temelju koje je određena ovrha nije vjerodostojna isprava prema definiciji iz Ovršnog zakona, naime, na navedenoj ispravi nije naveden datum dospijeća tražbine, pa kako ne sadrži sav potreban zakonom propisan sadržaj javni bilježnik na temelju takve isprave nije niti mogao donijeti rješenje o ovrsi, te ističe da je radi naplate tražbine koju je ranije naplatio, a sada je povrat iste predmet ovoga postupka u tijeku ovršni postupak kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ovr-1607/17 te da je u tome postupku tužitelj kao ovršenik podnio žalbu povodom koje je upućen u parnicu poradi proglašenja ovrhe nedopuštenom te ističe da bi u slučaju da rješenje o ovrsi u predmetu Ovr-1607/17 postane pravomoćno mogao od tužitelja kao ovršenika ponovno naplatiti predmetnu tražbinu i u ovome slučaju tuženik može istaknuti prigovor prijeboja pa tuženik predlaže da se ovaj postupak prekine do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-10290/19 radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

7. Tužitelj je podneskom od 06. listopada 2020. godine, izvijestio sud da ne postoje uvjeti za prekid postupka kako je to predložio tuženik te da odluka u postupku P-10290/19 kao niti eventualni nastup pravomoćnosti rješenja o ovrsi Ovr-1607/17 od 01. travnja 2019. nema, niti može imati ikakav utjecaj na odluku o meritumu ovoga postupka, naime da u ovome postupku tužitelj pokušava vratiti iznos koji je naplatio od tuženika kada je provedena ovrha na računima tuženika i s tim u vezi s osnova koje je Financijska agencija provela naplatu iznosa je rješenje o ovrsi Ovrpl-1140/15 od 09. rujna 2015. godine a budući da je Županijski sud Sisak dana 06. veljače 2017. donio rješenje broj Gž-430/16-3 kojim je ukinuo rješenje o ovrsi Ovrpl-1140/15 i predmet vratio na ponovni postupka koji se vodi pod brojem Ovr-1607/17 to je osnova za naplatu otpala i za tuženika je nastala obveza vraćanja stečenog bez osnove, a tuženik nije izvršio povrat iznosa temeljem osnove koja je otpala i u ponovljenom postupku nakon ukidnog rješenja Gž-430/16-3 Općinski građanski sud Zagreb je donio novo rješenje o ovrsi Ovr-1607/17 protiv kojega je tužitelj podnio žalbu i pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom a koja parnica se vodi pod brojem P-10290/19 te pitanje eventualnog nastupa pravomoćnost rješenja o ovrsi broj Ovr-1607/17 ili odluke u postupku P-10290/19 nema nikakav utjecaj na odluku u sporu niti na bilo koji način onemogućava tuženika na ostvarenje prava na koje se poziva. Naime za slučaj da rješenje o ovrsi Ovr-1607/17 postaje pravomoćno logično je da će ovršni sud nastaviti s provedbom ovrhe što bi značilo da će tuženik podmiriti svoje potraživanje i isticanje prigovora prijeboja po okolnostima kako ih tuženik prezentira bilo bi nedopušteno jer bi se pozivao na već presuđenu stvar, a moglo bi se govoriti i o pokušaju da u dva navrata namiri istu tražbinu, a isti efekt bi bio u slučaju da tužitelj ne uspije su sporu P-10290/19.

 

8. Na ročištu dana 20. siječnja 2021. godine punomoćnik tuženika je naveo kako ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, već samo osnovu, stoga je između stranaka sporna samo osnova potraživanja tužitelja, a visina predmetnog potraživanja nije sporna.

 

9. Tijekom postupka Općinski sud u Bjelovaru Stalna služba u Čazmi, donio je presudu broj Povrv-64/2020-15 od 05. ožujka 2021. kojom je održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. K. iz B. broj Ovrv-3797/19 od 12. studenog 2019. na snazi u dijelu gdje je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos 97.806,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2019. do isplate a ukinuo je navedeni platni nalog u dijelu gdje je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos troška ovrhe od 2.985,09 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2019. a naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.910.09 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. ožujka 2021 do isplate i parnični trošak 6.328,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. ožujka 2021. do isplate, a zahtjev tužitelja za isplatom ovršnog troška od 75,00 kn kao za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troška od 12. studenog 2019. do 04. ožujka 2021. je odbijen.

 

10. Povodom žalbe tuženika rješenjem Županijskog suda u Zagrebi broj Gž-1616/21-3 od 04. siječnja 2022. godine, presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Čazmi broj Povrv-64/2020-15 je ukinuta te je predmet vraćen na ponovni postupak.

U tijeku postupka rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna službe u Čazmi broj Povrv-23/2022-4 od 20. travnja 2020. godine, određen je prekid ovoga postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu po brojem P-290/19. Povodom žalbe tužitelja navedeno rješenje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Šibeniku Broj Gž-525/22-3 od 25. travnja 2023. godine te predmet nije vraćen na ponovno odlučivanje.

 

              11. Podneskom od 02. listopada 2023. tužitelj je sukladno promjeni službene valute u Republici Hrvatskoj uredio tužbeni zahtjev tako da je predmetnu tražbinu iskazao u eurima.

 

12. Tužitelj je prvotno predlagao financijsko knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja visine tražbine, a koji dokazni prijedlog je povukao na ročištu 20. siječnja 2021. godine, budući je tuženik tada izričito priznao visinu tužbenog zahtjeva.

 

13. Radi razjašnjenja spornih činjenica odlučnih za donošenje presude u ovoj pravnoj stvari sud je izveo dokaz uvidom u: preslik analitičke kartice kupca (list 6), u preslik prijedloga za ovrhu od 25.05.2015. i rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1140/15 (list 23-34), u preslik Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovr-1140/15 FINA-e (list 35-40), u preslik rješenja Županijskog suda u Sisku broj Gž Ovr-430/16-3 (list 41-45), u preslik tužbe (list 48-55), u preslik sudske prakse (list 114-120 i 145-158) te u cjelokupan spis.

 

              14. Sve provedene dokaze sud je ocijenio sukladno čl. 8. ZPP i to na način da je svaki cijenio zasebno i u međusobnoj povezanosti  na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

15. Na temelju tako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud je presudio kao u izreci, a iz slijedećih razloga.

 

16. Uvidom u analitičku karticu kupca na dan 28. listopada 2019. godine, sud je utvrdio kako tužitelj tereti tuženika za ukupni iznos od 97.806,66 kn i to iznos od 76.245,72 kn od 01. srpnja 2019. godine temeljem ovrhe od 18. studenog 2015. godine, iznos od 6.560,67 kn od 01. srpnja 2019. godine temeljem ovrhe od 18. studenog 2015. godine-parnični trošak, te iznos od 15.000,27 kn temeljem kamate do 15. listopada 2019. godine.

 

17. Iz prijedloga za ovrhu od 25. svibnja 2015. zaprimljenog na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 03. lipnja 2015. godine i rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Ovrpl-1140/15, od 09. rujna 2015. godine, proizlazi kako je Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje Ovr-1140/15 dana 09. rujna 2015. godine, i odredio predloženu ovrhu te odredio trošak ovrhovoditeljima u iznosu od 12.187,50 kn, a sve po prijedlogu I.-IV. ovrhovoditelja J. D., M. B., P. M., N. K., odvjetnika iz Z. odvjetničkog ureda J. D., M. B., P. M., N. K. i B. D. iz G., svi I.-IV. ovrhovoditelji kao pravni slijednici I. R., V. ovrhovoditelja B. D. odvjetnika iz Z. odvjetničkog ureda J. D., M. B., P. M., N. K. i B. D. iz G. kao pravni slijednik iza S. V. te VI. ovrhovoditelja J. B., VII. ovrhovoditelja M. B., VIII. ovrhovoditelja J. B., IX. ovrhovoditelja M. Č., X. ovrhovoditelja S. D., XI. ovrhovoditelja D. F., XII. ovrhovoditelja N. G., XIII. ovrhovoditelja J. G., XIV. ovrhovoditelja S. H., XV. ovrhovoditelja J. K., XVI. ovrhovoditelja M. K., XVII. ovrhovoditelja Ž. L., XVIII. ovrhovoditelja J. M., XIX. ovrhovoditelja D. M., XX. ovrhovoditelja J. P., XXI. ovrhovoditelja I. P., XXII. ovrhovoditelja J. H., XXIII. ovrhovoditelja V. S., XXIV. ovrhovoditelja D. S., XXV. ovrhovoditelja M. Š., XXVI. ovrhovoditelja S. Š., XXVII. ovrhovoditelja S. Š., XXVIII. ovrhovoditelja Ž. Š., XXIX. ovrhovoditelja D. T., XXX. ovrhovoditelja M. T., XXXI. ovrhovoditelja Ž. V., XXXII. ovrhovoditelja V. V., XXXIII. ovrhovoditelja R. H., XXXIV. ovrhovoditelja D. V., XXXV. ovrhovoditelja M. S., XXXVI. ovrhovoditelja M. S. i XXXVII. ovrhovoditelja K. J.. Tuženik je kao ovrhovoditelj naveden pod brojem IX, od ukupno XXXVII ovrhovoditelja, a protiv ovršenika, ovdje tužitelja, radi naplate iznosa od 549.940,26 kn. U istom se navodi da se određuje ovrha na novčanim sredstvima ovdje tužitelja, radi, između ostalog, naplate novčane tražbine IX. ovrhovoditelja M. Č. u iznosu od 20.120,60 kn za zakonskim zateznim kamatama po stopi od 18 % godišnje tekućim od 01. ožujka 1997. godine do 30. lipnja 2002. godine, po stopi od 15% godišnje počam od 01. srpnja 2002. godine do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje počam od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. godine, a od 01. srpnja 2011. godine po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do isplate.

 

18. Uvidom u Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OVR-1140/15 s danom primitka rješenja o ovrsi 18. rujna 2015. godine, izdanu od strane Financijske agencije dana 11. travnja 2017. godine, utvrđeno je kako je 18. studenog 2015. godine temeljem rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1140/15 tuženiku kao ovrhovoditelju Financijska agencija s računa tužitelja kao ovršenika isplatila iznos od 76.245,72 kn.

 

19. Iz rješenja Županijskog suda u Sisku, posl. br. Gž Ovr-430/2016-3 od 06. veljače 2017. godine proizlazi kako su uvažene žalbe ovršenika H. m. o., društva s ograničenom odgovornošću za poslovno savjetovanje, Zagreb, Mihanovićeva 3, te su ukinuta rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Ovr-1140/15 od 9. rujna 2015. godine, broj: Ovr-1140/15-10 od 9. studenoga 2015. godine i broj: Ovrpl-1140/15-16 od 11. ožujka 2016. godine, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

20. Iz preslike tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (list 48-55), proizlazi kako je H. m. o. d.o.o. kao tužitelj protiv 33 tuženika, uključujući i M. Č. na mjestu broj 6 sastavio po punomoćnicima tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1607/17 od 01. travnja 2019. godine.

 

21. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi kako je rješenje o ovrsi Ovrpl-1140/15 doneseno na osnovu prijedloga za ovrhu koji je tuženik, zajedno s još 36 ovrhovoditelja, podnio protiv tužitelja 3. lipnja 2015. godine, a rješenjem o ovrsi Ovrpl-1140/15 određeno je da će se prijenos radi naplate izvršiti i prije njegove pravomoćnosti. Tužitelj je uložio žalbu protiv Rješenja o ovrsi Ovrpl-1140/15, a koju je Županijski sud u Sisku prihvatio te 6. veljače 2017. godine donio rješenje, posl. br. Gž Ovr-430/2016-3, kojim je ukinuto Rješenje o ovrsi Ovrpl-1140/15. Iz navedenog proizlazi kako je dugovani iznos tuženik stekao naplatom na temelju rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Ovrpl-1140/15, od 9. rujna 2015. godine, te je iznos od 76.245,72 kn na ime glavnice prenesen s računa tužitelja u korist računa tuženika te iznos od 6.560,67 kn na ime troška postupka je također s računa tužitelja prenesen na račun tuženika dakle proizlazi da je temeljem naprijed citiranog rješenja o ovrsi (koje je kasnije ukinuto) s računa tužitelja na račun tuženika prenesen iznos od 82.806,39 kn.

Osnov potraživanja tužitelja proizlazi iz odluke Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž Ovr-430/2016-3, kojim je ukinuto Rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-1140/15 (temeljem kojega je Financijska agencija s računa tužitelja na račun tuženika isplatila naprijed navedeni iznos), uslijed čega je otpala i osnova za naplatu tražbine koju je tuženik 18. studenoga 2015. godine naplatio s računa tužitelja te je nastala obveza povrata naplaćenog iznosa od 82.806,39 kn zajedno sa zateznom kamatom od 11. ožujka 2017. godine do povrata. Visina potraživanja tužitelja koja je predmet postupka nije sporna budući je tuženik izričito naveo da ne osporava iznos predmetnog potraživanja, a tuženik nije niti iznio nikakve činjenice koje bi išle njemu u prilog, odnosno nikakve dokazne prijedloge kojima bi dokazao kako nije dužan tužitelju podmiriti predmetnu tražbinu.

Tuženik je tražio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, navodeći kako smatra da bi ovaj postupak trebalo prekinuti do pravomoćnog okončanja postupka kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-10290/2019, a koji prijedlog sud nije prihvatio.

Sud je prijedlog tuženika za prekid ovoga postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-10290/2019 smatrao neosnovanim iz razloga što je predmet ovoga postupka (koji se vodi kao parnični postupak povodom prigovora protiv platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika donesenog) povrat novčanog iznosa koji je tuženiku na temelju rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-1401/15 od 09. rujna 2015. koje je doneseno na temelju ovršne isprave i kojim je određen prijenos radi naplate isplaćen prije pravomoćnosti, a koje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Gž Ovr-430/2016-3 i u tome ovršnom postupku je donijeto novo rješenje Ovr-1607/17 protiv koje je tuženik kao ovršenik izjavio žalbu te je upućen na pokretanje parnice a koja se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-10290/19. Kako u postupku nije sporno da je nakon izvršenog prijenosa novčanih sredstava ukinuto ranije doneseno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-1140/15 od 09. rujna 2015. (ranije Ovr-1140/15) i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje a potom je doneseno novo rješenje Ovr-1607/17 od 01. travnja 2019. na temelju iste ovršne isprve, koje nije postalo pravomoćno, pitanje zakonitosti namirenja tražbine tužene u ovršnom postupku Ovr-1607/17 u odnosu na koji je tužitelj podnio tužbu pod brojem P-10290/19, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nije prethodno pitanje u ovome postupku, jer je pitanje ovog postupka povrat sredstava izvršenih temeljem rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1140/15 od 09. rujna 2015. koje je ukinuto, to nije bilo razloga za donošenje rješenje o prekidu ovoga postupka do pravomoćnog okončanja ovoga postupka koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-10290/19, a kako to proizlazi i iz odluke Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-525/2022-3, koji je izričito ukinuo rješenje doneseno u tijeku ovoga postupka a kojim je određen prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-10290/19 te je Županijski sud u Šibeniku svojim rješenjem Gž -525/22-3 od 25. travnja 2023. godine ukinuo navedeno rješenje o prekidu postupka bez vraćanja na ponovno odlučivanje.

22. Dakle, po ocjeni ovoga suda tužitelj je dokazao da je tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 12.981,17 eur (koji iznos je tuženik učinio nespornim) budući je navedeni iznos tuženiku isplaćen s računa tužitelja temeljem rješenja o ovrsi koje je kasnije ukinuto, a kako je to sve naprijed obrazloženo. Tuženi je dužan tužitelju navedeni iznos isplatiti temeljem odredbe o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima jer je taj iznos isplaćen tuženiku kao ovrhovoditelju u ovršnom postupku temeljem rješenja o ovrsi koje je nakon izvršene isplate ukinuto. Naime, odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu neke druge osobe, a taj prijelaz nema osnovu u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, a odredbom st. 2. istog članka određeno je da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je naknado otpala s kamatama od trenutka kada je postao nepošten. Donošenjem rješenja Županijskog suda u Sisku broj Gž Ovr-430/16-3 od 06. veljače 2017. kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1140/15 od 09. rujna 2015. godine i dopunsko prvostupanjsko rješenje Ovrpl-1140/15-16 od 11. ožujka 2016., otpala je prava osnova na temelju koje je ovdje tužitelja, a tamo ovršeniku namirena tražbina po osnovi glavnice i troškova postupka u nespornom iznosu te su se time ostvarile pretpostavke iz čl. 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev o obvezi vraćanja primljenog iznosa tužitelju.

Tužitelj u smislu odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ostvaruje pravo na isplatu zateznih kamata od dana podnošenja zahtjeva jer je tuženik pošteni stjecatelj pa kako je zahtjev za ovrhu podnesen 08. studenog 2019. a tužitelj nije dokazao da bi zahtijevao isplati glavne tražbine prije toga dana pravilnom primjenom te zakonske odredbe valjalo je dosuditi tužitelju zatezne kamate na glavnu tražbinu (čiju visinu je tuženik učinio nespornim) sa tijekom od 08. studenog 2019. godine do isplate, a navedeno proizlazi i iz sudske prakse izražene u odluci Županijskog suda u Rijeci broj Gž-928/2021-2.

 

23. Slijedom navedenog, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, kako svakog pojedinog dokaza, tako i svih u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika M. K. sa sjedištem u B., broj Ovrv-3797/2019 od 12. studenog 2019. godine održao na snazi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 12. 981,17 eur (a koji iznos je tuženik izričito učinio nespornim) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 08. studenog 2019. godine do isplate, dok je navedeni platni nalog u dijelu gdje je tuženiku naloženo da tužitelju na navedeni iznos plati zateznu kamatu tekuću od 16. listopada 2019. do 07. studenog 2019. ukinuo i preko dosuđenog dijela tužbenog zahtjeva i to u odnosu na zatraženu isplatu zatezne kamate na glavnu tražbinu za razdoblje od 16. listopada 2019. do 07. studenog 2019. odbio kako je navedeno u točki I izreke. Naime, u smislu odredbe čl. 1115. zakona o obveznim odnosima tužitelj ostvaruje pravo na isplatu zateznih kamata od dana podnošenja zahtjeva jer je tuženik pošteni stjecatelj pa kako je zahtjev za ovrhu podnesen 08. studenog 2019. godine, a tužitelj nije dokazao da bi zahtijevao isplatu glavne tražbine prije toga dana, (a tuženik je iznos navedenog potraživanja tj. visinu istoga učinio nespornim) pravilnom primjenom zakonske odredbe valjalo je dosuditi tužitelju zatezne kamate na glavnu tražbinu od 08. studenog 2019. do isplate, a zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na glavnu tražbinu za razdoblje od 16. listopada 2019. do 07. studenog 2019. odbiti i u tome dijelu ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

Za napomenuti je da je po ocjeni ovoga suda analitička kartica tužitelja temeljem kojega je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vjerodostojna  isprava u smislu čl. 31. st. 3. Ovršnog zakona i na temelju iste se može odrediti ovrha sukladno odredbi čl. 22. Ovršnog zakona, te u slučaju osporavanja vjerodostojnosti isprave, vjerodostojnost iste dužan je sukladno odredbi čl. 291 st. 1. Zakona o parničnom postupku dokazati tužitelj odgovarajućim ispravama osnovom kojih su podatci uneseni u tu knjigovodstvenu karticu. Po ocjeni ovoga suda tužitelj je dokazao vjerodostojnost navedene isprave i sud je o osnovanosti predmetne tražbine odlučivao u parničnom postupku analizom svih provedenih dokaza i s obzirom na činjenicu da tražbina tužitelja iz navedene isprave nije sporna, to je po ocjeni ovoga suda vjerodostojna isprava-analitička kartica tužitelja kao zaseban dokaz te u ukupnosti s ostalim dokazima ocijenjena kao relevantan dokaz i vjerodostojan, a kao to proizlazi i iz sudske prakse izražene u odlukama Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1594/21-2 i Županijskog suda u Rijeci broj Gž-928/21-2. Činjenica da je u predmetnoj analitičkoj kartici naznačeno pored naziva M. Č. i "potr. R. H. po ovrsi" ne znači da potraživanje iz iste se ne odnosi na tuženika M. Č., a na što ukazuje i navod u samoj kartici "potr. R. H. po ovrsi", te je u samoj analitičkoj kartici izričito navedeno kao kupac 00641 M. Č.. Uz navedeno, svakako je valjalo cijeniti činjenicu da je potraživanje navedeno u predmetnoj analitičkoj kartici zapravo potraživanje koje je tužena stekla naplatom na temelju rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-1140/15 od 09. rujna 2015., a koje rješenje je doneseno po prijedlogu za ovrhu koji je tužena podnijela protiv tužitelja 03. lipnja 2015. te je prijenos novčanih sredstava po istome izvršen 18. studenog 2015. a navedeno rješenje o ovrsi je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Sisku broj GžOvr-430/2016-3 od 06. veljače 2017. pa je otpala osnova za naplatu tražbine i po ocjeni ovoga suda nastala je obveza povrata naplaćenog iznosa od 97.806,66 kn odnosno 12.981,17 eur koji iznos odnosno visinu istog je tuženik učinio nespornim. 

 

24. Odredbom članka 164. stavak 4. Zakona o parničnom postupku o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom.

Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. godine u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Stoga je valjalo ukinuti rješenje o ovrsi u dijelu koji se odnosi na ovršne troškove, kako je to navedeno u točki II. izreke presude.

 

25. Sud je tužitelju temeljem odredbe čl. 14 st. 4. Ovršnog zakona priznao ovršni trošak koji se sastoji od troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 220,34 eur (1.660,09 kn) sa PDV-om te sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 165,90 eur (1.250,00 kn sa PDV), što ukupno čini iznos od 386,24 eur (2.910,09 kn), uvećano za zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate, kako je odlučeno u točki III izreke.

 

26. Tužitelju kao ovrhovoditelju nisu priznati stvarni izdaci odvjetnika u iznosu od 4,98 eur (37,50 kn sa PDV), kao ni materijalni trošak javnobilježničke dostave u iznosu od 4,98 eur (37,50 kn sa PDV), koji nisu obrazloženi i čija visina nije dokazana, te sud nije dosudio tužitelju kao ovrhovoditelju zatražene troškove ovršnog postupka koji su nazančeni kao predvidivi troškovi ovrhe budući da isti nisu niti nastali s obzirom da rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno, a kako je sve navedeno u toč. IV izreke.

Tužitelj je odbijen sa zatraženom zateznom kamatom na dosuđeni trošak ovršnog postupka za razdoblje od 12. studenog 2019. godine kao od dana donošenja rješenja o ovrsi do dana donošenja presude, dok je zakonska zatezna kamata na trošak ovršnog postupka dosuđena od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (sukladno zaključku 3.1 Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 02. lipnja 2017. godine, broj Su-IV-204/17), kako je navedeno u točki III i IV izreke.

 

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 vezano za čl. 155 ZPP.

Tužitelj je po punomoćniku potraživao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.363,76 eur. Sud je priznao kao nužan i opravdan trošak tužitelja, a koji sastoji se od troška zastupanja tužitelja po odvjetniku i koji trošak je određen sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te odnosi na sastav podneska od dana 25. svibnja 2020. godine u iznosu od 200,00 eur, zastupanje na ročištu dana 21. rujna 2020. godine u iznosu od 200,00 eur, sastav podneska od dana 06. listopada 2020. godine u iznosu od 200,00 eur, zastupanje na ročištu dana 20. siječnja 2021. godine u iznosu od 200,00 eur, za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 eur, za sastav podneska od 14. travnja 2022. u iznosu od 200,00 eur, za sastav žalbe od 06. svibnja 2022. u iznosu od 100,00 eur, za zastupanje na roč 02. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eur, na ročištu od 14.  prosinca 2023. u iznos od od 200,00 eur, na troškove pdv-a u iznosu od 425,00 eur te  pristojbe na presudu u iznosu od 176,26 eur (1.328,00 kn), sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18), sve kako je navedeno u toč. III izreke ove presude.

 

28. Svi parnični troškovi priznati tužitelju bili su u smislu čl. 155 st. 1. Zakona o parničnom postupku potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, te u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o sudskim pristojbama te u skladu sa vrijednošću predmeta spora važećoj u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje, te ukupno iznose 2.301,26 eur.

Sud nije dosudio tužitelju zatraženi trošak kao trošak sastava podneska od 10. ožujka 2021. budući da je navedenim podneskom tužitelj u spis dostavio dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi na presudu, a taj podnesak nije bio potreban u ovome postupku i trošak sastava istoga dužan je snositi sam tužitelj.

 

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Garešnici, 30. siječnja 2024. godine

 

Sudac:

Jarmilka Kučera-Slivar v.r.

Dostaviti:

Punomoćnicima tužitelja

Punomoćnicima tuženika