Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: 94. Pr-807/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika Valentina Samardžića, u pravnoj stvari tužiteljice K. D. iz Č., OIB:...., koju zastupa opunomoćenik Ž. P., odvjetnik u Z., protiv tuženog d oma iz O., OIB: . . . , radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. ožujka 2023. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, 6. travnja 2023. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku domu iz O., OIB:...da tužiteljici K. D. iz Č., OIB:... isplati bruto iznos 1.102,45 EUR (slovima: tisućustodvaeuračetrdesetpetcenti) / 8.306,41 kn (slovima:osamtisućatristošestkunaičetrdesetjednulipu)[1] zajedno za zakonskim zateznim kamatama (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje na svaki pojedinačne mjesečne iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 82,63 EUR od dana 16. siječnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 77,11 EUR od dana 16. veljače 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 60,18 EUR od dana 16. ožujka 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,23 EUR od dana 16. travnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,32 EUR od dana 16. svibnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,91 EUR od dana 16. lipnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 84,29 EUR od dana 16. srpnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,35 EUR od dana 16. kolovoza 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,36 EUR od dana 16. rujna 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 84,04 EUR od dana 16. listopada 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 84,52 EUR od dana 16. studenog 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,56 EUR od dana 16. prosinca 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,95 EUR od dana 16. siječnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,00 EUR od dana 16. veljače 2017. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu 559,69 EUR (slovima: petstopedesetdeveteurašezdesetdevet- centi) / 4.216,97 kuna (slovima:četiritisućedvjestošesnaestkunadevedesetsedam- lipa)[2] , skupa sa zateznom kamatom koja teče od 6. travnja 2023. pa do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. siječnja 2021. ovom sudu podnio tužbu kojom kao radnik od tuženika kao poslodavca zahtijeva isplatu razlike plaće na temelju čl. III Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenim 26. listopada 2011.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika koji predstavlja javnu službu. Ističe kako je u utuženom razdoblju plaća tužitelja bila definirana Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01. i 39/09.) kojim je u članku 4. propisano kako plaću službenika i namještenika u javnim službama čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica za isplatu plaće tužitelja bila je regulirana Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09. i 124/09.) koji u čl. 2. propisuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Tužitelj ističe kako su u utuženom razdoblju bili na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" 115/10., dalje – TKU/10), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" 141/12., 150/13., i 153/13., dalje – TKU/12). i Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama. Ti sporazumi jesu: Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. prema kojem je osnovica za obračun plaće iz 2009. iznosila 5.415,37 kuna, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. kojim je određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. sa 5.415,37 kune na 5.108,84 kune i vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- a, dok je čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukaže na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za da tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto. Navedene Izmjene i dopune su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 27. prosinca 2011. Tužitelj navodi kako je čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama određeno da je trajanje istog 5 godina, pa sukladno pravilima o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14.) smatra kako je primjena Izmjene Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Dana 27. studenog 2015. godine Državni zavod za statistiku RH objavio je priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. godine realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. godine realan međugodišnji rast BDP-a iznosio 2,8% ,slijedom čega je iz iznesenih podataka razvidno da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%, te tužitelj smatra kako su nedvojbeno ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice plaće temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Navodi kako nakon objave podataka Državnog zavoda za statistiku Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za obračun plaće za 2016. jer je na snazi bio TKU/12 i Sporazum o osnovici, kojima je visina osnovice za obračun plaće za utuženo razdoblje bila određena na 5.415,37 kuna, te da mu je tuženik unatoč tome u utuženom razdoblju obračunavao plaću primjenjujući osnovicu od 5.108,84 kune, osim plaće za mjesec siječanj 2017. gdje je istu obračunavao primjenjujući osnovicu od 5.211,02 kune. Tužitelj predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev, naloži tuženiku na ime razlike plaće isplatiti tužiteljici iznos od 1.102,45 EUR te obveže tuženika na naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Navodi kako je materija koja se odnosi na plaće u javnim službama uređena Zakonom o plaćama u javnim službama i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama gdje je osnovica za obračun plaće u utuženom periodu definirana sukladno Dodatku sporazumu od 13. svibnja 2009. u visini od 5.108,84 kn. Tuženik ističe da on nije stranka sporazuma između Vlade i sindikata niti može samostalno postupati po takvom sporazumu te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik smatra kako nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl. III Izmjena i dodatka sporazumu od 26. listopada 2011. navodeći kako je u njima određeno da se uskladba plaća odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Kako je promatrani tromjesečni BDP zabilježio 12 uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od 4. tromjesečja 2011. do 3. tromjesečja 2014., tuženik navodi kako proizlazi da se primjena čl. III Izmjena treba odgoditi za 12 uzastopnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. pa nadalje, slijedom čega smatra da uvjeti za povećanje osnovice plaće u javnim službama nisu ni nastupili. Ističe da Izmjene i dopune dodatka sporazumu od 26. listopada 2011. važe 5 godina, što je isteklo 25. listopada 2016. te je otpala pravna osnova za uskladbu plaća. Isto tako, tuženik smatra da je ništetna i pravno nevaljana Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011. godine iz razloga što je na strani jednog pregovarača, odnosno na strani Sindikata bilo nedostataka jer nije potpisan od svih sindikata koji su pregovarali s Vladom RH. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu da tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije kao neosnovan. 4. U tijeku postupka sud je pročitao ugovor o radu tužitelja (prilog u e-spisu), platne liste za isplatu plaće tužitelja, presliku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., presliku dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., u Izmjene i dopune dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 07. prosinca 2011., vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., priopćenje za javnost DZS-a od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine, objavu procjene DZS-a od 04. rujna 2015., priopćenje za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 04. prosinca 2015. i ostalu dokumentaciju u spisu.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće na temelju čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama nisu sporne činjenice relevantne za ovaj spor, odnosno da je tužitelj u razdoblju za koje potražuje isplatu razlike plaće bio zaposlen kod tuženika koji mu je u razdoblju od prosinca 2015. do prosinca 2016. isplaćivao plaću primjenjujući osnovicu u iznosu 5.108,84 kune, odnosno za mjesec siječanj 2017. osnovicu u iznosu 5.211,02 kune, što proizlazi iz ugovora o radu tužitelja i obračunskih isprava za isplatu plaće tužitelja, da je u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, tj. od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. BDP ostvario negativan rast, ukupno 12 tromjesečja, te da je PBD u drugom tromjesečju 2015. ostvario rast od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8% u donosu na isto razdoblje prethodne godine, a što proizlazi iz izvješća Državnog zavoda za statistiku koji su prilog tužbi.

8. U ovom postupku sporno je pitanje pasivne legitimacije, ispunjenja uvjeta za primjenu osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, kao i pitanje pravne valjanosti Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

9. Dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojima je izmijenjen čl. III. Dodatka Sporazuma, čl. IV. koji se odnosi na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodataka Sporazumu. Odredbom čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu određeno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Državni zavod za statistiku je 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosno na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od 4. rujna 2015. Odredbom čl. VIIIc. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno je da ako piše da se nešto primjenjuje, isplaćuje, povećava „za mjesec“, to znači da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata, odnosno povišica. Stoga, prema stavu ovog suda, uvjeti za primjenu osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su u studenom 2015., te je tuženik bio dužan isplaćivati plaću tužiteljici primjenjujući osnovicu iz čl. III. počevši od plaće za mjesec prosinac 2015.

10. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije sud ističe kako se tužbeni zahtjev tužitelja temelji na Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a koji predstavlja kolektivni ugovor, što tuženik nije niti osporavao. Stranke navedenih Izmjena i dopuna jesu Vlada RH i sindikati javnih službi čiji je član i tuženik. Sukladno čl. 194. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., dalje – Zakon o radu) kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, pa tako u ovom slučaju obvezuje i tuženika. Sukladno čl. 7. st. 1. Zakona o radu tuženik kao poslodavac je obvezan radniku za obavljeni rad isplatiti plaću. Dakle, tuženik je taj koji ima obvezu isplate plaće tužiteljice, a sve sukladno pravnim aktima koji su bili na snazi u tom trenutku, pa tako i kolektivnim ugovorima i njihovim izmjenama i dopunama.

11. Tuženik tumači kako nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl. III. smatrajući kako se odgoda uskladbe (koja je ugovorena čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu) odnosi na povrat osnovice reguliran u čl. III. istog dokumenta, te da je primjena osnovice iz čl. III. odgođena za dvanaest tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, koliko je trajao pad BDP-a. Ovaj sud smatra kako se čl. VII. ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., već na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a što je potvrdio i Vrhovni sud u presudi broj Rev 1111/2020-2.

12. U odnosu na vremensko važenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, budući da se radi o kolektivnom ugovoru, na iste se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu sukladno kojima se, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Budući da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene 26. listopada 2011. s vremenskim važenjem od pet godina, uz produženu primjenu od tri mjeseca, primjena istih je istekla 26. siječnja 2017.

13. Tuženik prigovara valjanosti Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. zbog nedostatka potpisa od strane svih sindikata koji su pregovarali s Vladom RH. U uvodu iste stoji kako je donesena na temelju odredaba Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama iz 2009., a iz Dodatka sporazumu je vidljivo kako je isti potpisan po predstavniku Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, a čiji potpis nedostaje na navedenoj arbitražnoj odluci. Arbitražna odluka je donesena i na temelju sporazuma o arbitraži od 5. i 6. prosinca 2011. sklopljenog između Vlade RH i sindikata javnih službi – potpisnika Dodatka Sporazumu, dakle na temelju dokumenata koje je potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske je imao svoje predstavnike koji su bili članovi arbitraže koja je donijela spornu Arbitražnu odluku, a to su mr. sc. Ivica Babić iz Hrvatskog liječničkog sindikata i Zvonimir Laktašić iz Sindikata hrvatskih učitelja, koji su predstavljali sindikate javnih službi, potpisnike Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., a jedan od tih potpisnika je i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Dakle, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske je preko svojih predstavnika sudjelovao u donošenju Arbitražne odluke, a nije niti bilo potrebno da svaki od sindikata javnih službi sudjeluje u njenom donošenju, pa je prigovor tuženika o njenoj nevaljanosti iz navedenih razloga u cijelosti neosnovan.

14. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev za isplatom 1.102,45 EUR za sve razlike plaće u utuženom razdoblju. Opunomoćenica tuženika nije osporila visinu tužbenog zahtjeva na ročištu održanom 22. ožujka 2023., ali je u odgovoru na tužbu istaknula prigovor zastare. Budući da je tužba predana ovom sudu 5. siječnja 2021., a člankom 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. i 127/17., dalje - Zakon o radu) je propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Sukladno tome, budući da se plaća isplaćuje do 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec, za potraživanje temeljem razlike plaće za prosinac 2015. zastara bi nastupila 16. siječnja 2021., dok je tužba u predmetnom sporu podignuta 5. siječnja 2021., čime je prekinuta zastara.

15. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 75/15., 29/18, 126/21 - dalje: ZOO) osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u bruto iznosu plaće. Naime, odredbom članka 91. stavka 3. Zakona o radu propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Člankom 92. istog zakona propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, te da su plaća i naknada plaće u smislu tog zakon plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Samim tim tuženik je u zakašnjenju od 16. dana u svakom mjesecu pa od toga datuma i teku zatezne kamate.

16. Tužitelj u ovom parničnom postupku je uspio u cijelosti sa svojim zahtjevom, to mu sukladno odredbi članka 154. stavka 1., a u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 dalje: OT) i vrijednosti predmeta spora.

16.1. Tako je sud tužiteljici priznao trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i to za sastav tužbe u iznosu od 75 bodova (Tbr. 7. 1. OT), za podnesak od 25. lipnja 2021. u iznosu od 75 bodova (Tbr. 8. 1. OT), za zastupanje na ročištu 22. ožujka 2023. u iznosu od 75 bodova (Tbr. 9. 1. OT), što je ukupno 225 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 1,99 EUR / 15,00 kuna iznosi 447,75 EUR. Tužiteljici je, sukladno Tbr. 42. OT-a, trebalo priznati i PDV u iznosu od 25 % na priznati trošak, a koji iznosi 111,94 EUR. Dakle, trošak parničnog postupka je priznat u ukupnom iznosu od 559,69 EUR.

17. Tužitelj je na dosuđeni trošak potraživao zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, pa mu je zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja je određena čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22).

18. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 6. travnja 2023.

SUTKINJA

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana , a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. ZPP-a).

Dostaviti:

1. tužitelju po opunomoćeniku

2. tuženiku

Broj zapisa: 9-30857-3c8ad

Kontrolni broj: 03ef5-0c8df-b4bd5

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Spomenka Rodić, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.