REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 11 Us I-1185/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužiteljice A. C. iz R. I., R., V. a. S. M. 53, koju zastupaju opunomoćenici iz O. d. K., K. i partneri d.o.o., odvjetnici u R., S. 6/III, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Cresa, Cres, Creskog Statuta 15, radi određivanja naknade za deposedirano zemljište, 6. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-944-01/22- 01/03, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 5. rujna 2022. u dijelu pod toč. 2. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Mali Lošinj KLASA: UP/I- 944-07/10-01/01, URBROJ: 2170-11-02/7-17-66 od 1. ožujka 2017. u toč. 1. izreke utvrđeno je da je pravomoćnim rješenjem Općine Cres-Lošinj, broj: 04/VII-3014/1988 od 27. rujna 1989. i prijavnim listovima od 14. ožujka 1989. Ureda za katastar Općine Cres-Lošinj deposedirana č. zem. …, k.o. C., ukupne površine od 2511m[2] , ranije uknjižene vlasnice C. A. J. rođ. R., u svrhu formiranja građevinskih parcela radi izgradnje stambenog naselja Melin V u Cresu. Toč. 2. izreke utvrđena je naknada za deposediranu nekretninu označenu kao č. zem. …, zk. ul. …, kasnije u zk. ul. …, k.o C. u ukupnom iznosu 1.140.000,00 kn (slovima: milijun i stotinu četrdeset tisuća kuna) koja u cijelosti pripada R. A. ud. C. iz I., R., V. a. S. M. 53, OIB: …, ovdje tužiteljici. Prema toč. 3. izreke Grad Cres, ovdje zainteresirana osoba, kao pravni slijednik Općine Cres-Lošinj prema Sporazumu o preuzimanju prava i obveza... iz 1994. godine, kao korisnik deposedacije, obvezan je u roku od 15 od dana pravomoćnosti toga rješenja tužiteljici isplatiti naknadu navedenu u toč. 2. izreke rješenja. Prema toč. 4. izreke korisnik deposediranog zemljišta dužan je vlasnici zemljišta na iznos naknade utvrđene u toč. 2. izreke rješenja platiti zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja tog rješenja pa do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavila ovdje zainteresirana osoba povodom koje je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-944-01/22-01/03, URBROJ: 514- 04-02-01-01/08-22-02 od 5. rujna 2022. pod toč. 1. izreke odbacio dopunu žalbe izjavljene protiv rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Ispostava Mali Lošinj KLASA: UP/I-944-07/10- 01/01, URBROJ: 2170-11-02/7-17-66 od 1. ožujka 2017. kao nepravodobnu. Pod toč. 2. je poništio rješenje Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Ispostava Mali Lošinj KLASA: UP/I-944-07/10- 01/01, URBROJ: 2170-11-02/7-17-66 od 1. ožujka 2017. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno ovome sudu podnijela tužbu kojom osporava zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja zbog bitne povrede odredaba Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje pri tome kako je rješenje tuženika doneseno u ponovnom postupku, nakon što je presudom ovog suda poslovni broj Us I-929/2021 od 20. siječnja 2022. predmet vraćen istom na ponovno odlučivanje, pri tome u izvršenju presude ne poštujući odredbu čl. 81. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS). U odnosu na navode Grada Cresa kako nalaz sudskog vještaka kojim je procijenjena vrijednost deposedirane nekretnine nije izrađen sukladno pravilima struke, tužiteljica ističe kako je isti upravo suprotno, u cijelosti izrađen sukladno svim primjenjivim propisima te kako je naknada pravilno određena. Vještak je izradio nalaz primjenjujući metode iz Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina te Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina, kao najmodernijim i najpreciznijim načinima određivanja tržišne vrijednosti nekretnina. Primjena stručnih metoda koja održavaju pravila struke, a koji si i uneseni u Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina te Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina nije pogrešna, kako to navodi tuženik niti ista uzrokuju potrebu za provođenjem novog nalaza i procjene tržišne vrijednosti deposedirane imovine. Podredno, ističe kako je nejasno zašto tuženik upućuje na provedbu novog nalaza uzevši u obzir rastuće cijene zemljišta od 2016. godine (pa i višestruko), a pogotovo ukoliko bi se tužiteljica zadovoljila s naknadom utvrđenom u postojećem nalazu vještaka, što je u ovom postupku i slučaj. Zaključno, tužiteljica se slaže s navodom tuženika kako je za određivanje tržišne vrijednosti odlučno stanje imovine u vrijeme izvlaštenja, a za što je potrebno utvrditi mogućnost gradnje u vrijeme izvlaštenja, što je vještak pravilno utvrdio i temeljem tog utvrđenja odredio vrijednost građevinskog zemljišta. U tom smislu su nejasni navodi tuženika kako je odlučno da se radilo o masliniku jer bilo koja postojeća poljoprivredna kultura na zemljištu građevinske namjene ne umanjuje vrijednost istog kao da bi bilo poljoprivredno (već se eventualno povećava zbog tržišne vrijednosti starih maslina). Također, površina izgrađenog zemljišta je veća od 2500 m[2] , a ne radi se o tek nekoliko stotina kvadratnih metara pa da bi uopće moglo biti sporno da je površina nekretnine bila dostatna za izgradnju kuće. Nadalje, za utvrđivanje naknade u ovom postupku nije relevantno što je korisnik izvlaštenja naknadno radio sa zemljištem, odnosno okolnost da je izgrađena cesta pa da bi zbog takvih zahvata vrijednost (dijela) izvlaštenog zemljišta bila niža (pri čemu cesta nesporno nije postojala u trenutku izvlaštenja).

4. Tužiteljica smatra kako je s obzirom na nesporne činjenice da je izvršena deposedacija, da je tužiteljica ovlaštenica prava na naknadu, a zainteresirana osoba obveznik iste te činjenicu da, suprotno navodima iz pobijanog rješenja ne samo da Grad Cres, na kojem je nesporno teret dokaza, tijekom cijelog prvostupanjskog postupka nije dokazao da je naknadna isplaćena, već je prvostupanjsko tijelo prethodno donošenju rješenja ispitalo arhive u Malom Lošinju (gdje se vodi sva dokumentacija vezana za izvlaštenje, a budući da su u vrijeme izvlaštenja današnji Grad Mali Lošinj i Grad Cres bili "spojeni" u jedinstvenu Općinu Cres – Lošinj) i izričito utvrdilo kako nikakav sporazum nije sklopljen niti je ikakva naknada isplaćena ovlaštenici naknade i to javnom ispravom – očitovanjem Grada Malog Lošinja, Upravnog odjela za financije, turizam i gospodarstvo od 26. studenog 2010., jasno da je tuženik u ponovljenom drugostupanjskom postupku nepravodobnu žalbu trebao odbaciti, a što je i učinio te bez upuštanja u sadržaj i navode iz te nepravodobne žalbe, a u što se tuženik nezakonito upustio, pravodobnu žalbu Grada Cresa, imajući u vidu sve naprijed navedeno, ali i sam stav drugostupanjskog suda u osnovnom postupku, odbiti kao u cijelosti neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenja.

5. Slijedom navedenog, tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže sudu donošenje presude kojom će se poništiti osporavano rješenje tuženika u dijelu pod toč. 2. izreke bez vraćanja na ponovni postupak (tužbeni zahtjev uređen na ročištu u sporu). Ujedno je zatražena naknada troškova ovog spora.

6. Tuženik se u odgovoru na tužbu pozvao na razloge iznijete u obrazloženju pobijanog rješenja, kod kojih je u cijelosti ostao i predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

7. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u cijelosti je osporila tužbu te se pridružila navodima tuženika iz odgovora na tužbu, predlažući odbiti tužbeni zahtjev.

8. Sud je održao raspravu na ročištu 29. ožujka 2023. te je time strankama omogućeno da se na raspravi očituju o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmetom spora sukladno odredbi čl. 6. ZUS-a.

9. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te onu koja se nalazi u spisu upravnog postupka.

10. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. U konkretnom slučaju ocjenom primjene odredbe čl. 81. ZUS-a, a kojom je u st. 2. propisano da je u izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda, sud nije našao nezakonitost odluke tuženika. Naime, sud, suprotno tvrdnji tužiteljice ne nalazi da bi tuženik svoju odluku temeljio na navodima i dokazima iz nesporno utvrđeno nepravodobne dopune žalbe, a što je bio razlog poništenja ranije odluke tuženika presudom ovog suda poslovni broj Us I-929/2021-13 od 20. siječnja 2022.

12. Nastavno na navedeno, valja ukazati na odredbu čl. 115. st. 1. ZUP-a prema kojoj drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezano žalbenim razlozima. Naime, nezakonitost rješenja koje se pobija žalbom može se utvrditi kako iz razloga na koje stranka ukazuje, ali i iz drugih razloga. I po ocjeni suda osnovano je tuženik, odlučujući u granicama zahtjeva iz žalbe, rješenje tijela prvog stupnja poništio i predmet vratio na ponovni postupak iz razloga navedenih u tom rješenju.

13. Naime, donoseći pobijanu odluku tuženik u obrazloženju navodi kako je i dalje sporno da li je naknada za oduzetu imovinu već određena i isplaćena prijašnjoj vlasnici. Naime, premda je dužnost Grada Cresa da u ovom postupku dokaže da je naknada već ranije određena, ta činjenica u postupku do donošenja pobijanog rješenja nije nesporno utvrđena. Prvostupanjsko tijelo je do donošenja pobijanog rješenja ispitalo arhive u Malom Lošinju te utvrdilo da spisa deposedacije nema (nije uložen) te da nema dokaza da je sklopljen sporazum o naknadi s podnositeljicom zahtjeva, ali nije ispitalo da li je naknada isplaćena D. D., opunomoćeniku vlasnice u vrijeme deposedacije, a kod Općinskog suda u Malom Lošinju nije provjerio postoji li spis formiran radi sudskog određivanja naknade. Pored toga, podaci odnosno obavijest od Grada Malog Lošinja, Upravnog odjela za financije, turizam i gospodarstvo od 26. studenog 2010. u kojem navodi da ne posjeduje dokumentaciju o isplati naknade tužiteljici za zemljište u Cresu, ne predstavljaju dostatne dokaze o činjenici da li je nakon deposedacije pokrenut odnosno vođen postupak određivanja naknade za predmetnu česticu niti to može biti samo izjava predlagateljice da joj naknada nije isplaćena niti je eventualna neisplata tako utvrđene naknade od utjecaja na primjenu čl. 46. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine" broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12, dalje: ZOI), jer za ovaj postupak nije od utjecaja činjenica da li je tako utvrđena naknada i isplaćena prijašnjem vlasniku.

14. Nadalje, sud je cijenilo opravdanim i navod tuženika vezano za pogrešnu primjenu odredbi Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 78/15) i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 105/15) na kojima je vještak pogrešno temeljio svoje utvrđenje o naknadi za izvlaštenu nekretninu, a prvostupanjsko upravno tijelo predmetno postupanje pogrešno prihvatilo kao zakonito, zaključujući da se u konkretnom slučaju postupak treba voditi u skladu sa odredbama ZOI-a u skladu s odredbom čl. 62. st. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" broj 74/14, 69/17, 98/19). Tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj Usž- 1975/2021 od 26. siječnja 2023. i Usž-1733/18-5 od 10. listopada 2019.

15. Također, treba reći da je pravilno tuženik prihvatio pravno shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženo u nizu odluka da se u postupcima izvlaštenja treba prihvatiti značaj prostorno-planske dokumentacije, što utječe na određivanje visine naknade za izvlaštenu nekretninu pa tako u konkretnom slučaju valorizirati mogućnost gradnje kuća na predmetnoj nekretnini koja je bila predmetom deposedacije prema tada važećem prostornom planu.

16. Ovaj sud nadalje u cijelosti prihvaća obrazloženje tuženika da je stoga u nastavku postupka, a u skladu s odredbom članka 33. ZOI-a pri utvrđivanju naknade za izvlaštenu nekretninu potrebno utvrditi tržišnu vrijednost izvlaštene nekretnine u novcu i to u visini tržišne vrijednosti koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, vodeći računa da ona bude utvrđena u skladu s pravilima tržišta, odnosno vodeći računa o cijenama koje se mogu postići za određenu nekretninu na tržištu koja cijena ovisi o omjeru ponude i potražnje u vrijeme njena utvrđenja. Pri tome je potrebno uzeti podatke Porezne uprave, eventualno sklopljene nagodbe, kupoprodajne ugovore o kupoprodaji zemljišta na području na kojem se provodi izvlaštenje, čije preslike je potrebno priložiti, itd.

17. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, kako je to navedeno pod toč. I. izreke ove presude.

18. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 6. travnja 2023.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.