Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-154/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Vladimira Ferenčevića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. M. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćniku I. D., odvjetniku u P., protiv tuženika G. osiguranje d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. Z., odvjetniku u O., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-294/2020-26 od 22. studenog 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana žalba tuženika i presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-294/2020-26 od 22. studenog 2022. se:

- potvrđuje za ukupno dosuđeni iznos naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade u visini od 2.542,28 Eura/19.154,83 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 123,32 Eura/929,17 kuna od 1. siječnja 2018. pa do isplate - na iznos od 2.044,54 Eura/15.404,73 kune od 1. siječnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 374,40 Eura/2.820,93 kuna od 1. siječnja 2020. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

- preinačuje u preostalom dosuđenom dijelu i odluci o parničnom trošku i sudi:

"Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 9.466,32 Eura/71.323,96 kuna i mjesečnom rentom zbog izgubljene zarade u iznosu od 265,15 Eura/1.997,79 kuna, kao neosnovanim."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.525,51 Eura/19.028,49 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

Nalaže se tuženiku G. osiguranje d.d. Z., OIB:…, da tužiteljici Đ. M., P., OIB: …, na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade isplati iznos od 90.478,79 kuna/12.008,60 eura/1 sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

-na iznos od 6.457,70 kuna/857,08 eura/1 počevši od 1.siječnja 2018. pa do isplate -na iznos od 15.404,73 kuna/2.044,56 eura/1 počevši od 1.siječnja 2019.pa do isplate

-na iznos od 20.379,53 kuna/2.704,83 eura/1 počevši od 1.siječnja 2020.pa do isplate

-na iznos od 21.957,71 kuna/2.914,29 eura/1 počevši od 1.siječnja 2021.pa do isplate

-na iznos od 24.281,33 kuna/3.222,69 eura/1 počevši od 1.siječnja 2022.pa do isplate

-na iznos od 1.997,79 kuna/265,15 eura/1 počevši od 1.veljače 2022. pa do isplate, a nadalje dok za to budu postojali zakonski razlozi plaćati rentu zbog izgubljene zarade u iznosu od 1.997,79 kuna/265,15 eura/1 mjesečno, na način da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do 5. u mjesecu za prethodni mjesec sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na te iznose od dospijeća svakog mjesečnog obroka rente do isplate, kao i naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.536,40 kuna/1.000,25 eura/1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.studenog 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv gore navedene prvostupanjske presude pravodobnu žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u vezi s odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu prvostupanjsku presudu, predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz dosudu troškova žalbenog postupka u iznosu od 10.859,37 kuna tuženiku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članak 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede pazi ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti prema članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju žalbenim navodima upućuje tuženik, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, presuda ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloga o odlučnim činjenicama a koje se odnose na činjenicu da je prije ovog parničnog postupka vođen parnični postupak među strankama u predmetu kod Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-72/2017, u kojem postupku je tužiteljici isplaćena naknada štete s osnova izgubljene zarade do 31. svibnja 2017. Stoga, iako se prvostupanjski sud u obrazloženju presude poziva da je izvršio uvid u spis Pn-72/2017, koji dokaz tijekom postupka nije izveden, to nije bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude, jer činjenicu vođenja parničnog postupka Pn-72/2017 tuženik ne osporava tijekom postupka i ta činjenica nije bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 31. siječnja 2022. i plaćanje rente s osnova izgubljene zarade od 1. veljače 2022., a vezano za posljedice prometne nezgode 16. listopada 2015. u kojoj nezgodi je teške tjelesne ozljede zadobila tužiteljica.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom provedenim dokazima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi 16. listopada 2015. za koju je odgovorna osiguranica tuženika, a u kojoj je tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-72/2017- 28 od 4. prosinca 2017. naloženo tuženiku da tužiteljici isplati naknadu štete s osnova izgubljene zarade za razdoblje od 16. listopada 2015. do 31. svibnja 2017. u iznosu od 11.870,44 kune,

- da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje, Područni ured P. od 28. prosinca 2018., priznato pravo na invalidsku mirovinu od 9. studenog 2018. zbog ozljede izvan rada 100%, uslijed koje ozljede je nastao djelomični gubitak radne sposobnosti kod tužiteljice,

- da je tužiteljica po zanimanju trgovac i u dobi kada joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu 2018. imala je 56 godina i 6 mjeseci,

- da je rješenjem HZMO utvrđeno da je tužiteljica u mogućnosti obavljati lakše poslove u okviru stručne spreme tužiteljice koji se obavljaju sjedeći 100% radnog vremena,

- da je tužiteljica do 9. studenog 2018. kada joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu ostvarila ukupno 36 godina, 5 mjeseci i 16 dana mirovinskog staža,

- da je tužiteljici prestao radni odnos kod poslodavca tužiteljice Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga sa 8. veljače 2019., jer poslodavac tužiteljice istu nije mogao rasporediti na drugo radno mjesto, sukladno njenoj preostaloj radnoj sposobnosti,

- da se tužiteljici po rješenju HZMO isplaćuje invalidska mirovina od 9. veljače 2019.,

- da se tužiteljica nije prijavila na Zavod za zapošljavanje radi pronalaska radnog mjesta sa preostalom radnom sposobnošću i nije pokušala ostvariti pravo na profesionalnu rehabilitaciju kojom se omogućuje osobama sa umanjenom radnom sposobnošću stjecanje znanja i vještina potrebnih za zaposlenje sa preostalom radnom sposobnošću,

- da visina izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad u razdoblju dok je tužiteljica bila na bolovanju u 2017. iznosi 6.457,70 kuna, u 2018. iznosi 15.404,73 kune, za siječanj 2019. iznosi 2.044,54 kune, i za preostalo vremensko razdoblje kao razlika između invalidske mirovine i plaće usporednog radnika za 2019. iznos od 18.334,99 kuna, za 2020. iznos od 21.957,70 kuna, za 2021. iznos od 24.21,33 kune, za siječanj 2022. iznos od 1.997,79 kuna i izgubljena zarada s osnova mjesečne rente od 1. veljače 2022. u iznosu od 1.997,79 kuna.

9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 195. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO/91) u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice, prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka D. H. iz P., te dosuđuje tužiteljici ukupan iznos naknade štete s osnova izgubljene zarade od 90,478,79 kuna i iznos mjesečne rente od 1. veljače 2022. u visini od 1.997,79 kuna.

10. Pogrešno prvostupanjski sud u ovom postupku primjenjuje odredbe ZOO/91, to stoga što se na ovaj postupak u kojem je došlo do štetnog događaja 16. listopada 2015. primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje: ZOO), konkretno odredba članka 1095. stavak 1. i 2. ZOO/05.

11. Prvostupanjski sud dosuđuje tužiteljici ukupnu imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade i mjesečni iznos rente, zaključujući da tužiteljica sa preostalom radnom sposobnošću zbog posljedica prometne nezgode ne može obavljati druge poslove u okviru preostale radne sposobnosti, te zaključuje da zbog nemogućnosti pronalaska adekvatnog zaposlenja se tužiteljica nije niti pokušala prekvalificirati niti dokvalificirati radi stjecanja znanja i vještina sa preostalom radnom sposobnosti.

12. Odredbom članka 1095. stavak 1. ZOO/05 koji se primjenjuje u ovom postupku je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Odredbom stavka 2. istog članka je propisano da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja ili napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu štete.

13. Polazeći od činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku da je kod tužiteljice nakon nastanka štetnog događaja nastupila djelomična nesposobnost za rad u okviru stručne spreme tužiteljice, a koja se sastoji u nemogućnosti dugotrajnog stajanja i hodanja, manipulacija težim teretom, prisilan položaj kralježnice, ali da je kod tužiteljice preostala djelomična sposobnost za rad u okviru stručne spreme, a koja se odnosi na obavljanje sjedećih poslova 100% radnog vremena, to osnovano žalbenim navodima tuženik upućuje na pogrešnu primjenu odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO/05, jer kada tužiteljica nije potpuno nesposobna za rad, a niti je tijekom postupka niti pokušala dokazati da se ne može zaposliti sa svojom preostalom radnom sposobnošću, to tužiteljica kao oštećenik nema pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade i rente, jer je ta okolnost izvan uzroka prometne nezgode u kojoj joj je nastupila šteta (tako i Vrhovni sud RH u svojim odlukama Rev-x-115/2017-2 od 23. listopada 2019., Rev-x-713/2011-2 od 14. prosinca 2011., Rev-x-1004/2016-2 od 19. ožujka 2019., Rev-x-432/2016-2 od 12. ožujka 2019., Rev-d-1173/2021-2 od 13. srpnja 2021.).

14. Naime, kad je kod tužiteljice uslijed štetnog događaja nastala nesposobnost za obavljanje dotadašnjeg posla, ali je nakon završetka liječenja preostala radna sposobnost za obavljanje drugih poslova, a tužiteljica se s preostalom radnom sposobnošću niti ne pokušava zaposliti, to tužiteljica kao oštećenik nema pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade i rente, jer je ta okolnost izvan uzroka prometne nezgode u kojoj joj je šteta nastupila (odluke VSRH Rev-x-713/2011-2 od 14. prosinca 2011., Rev-x-432/2016-2 od 12. ožujka 2019. i Rev-x-115/2017-2 od 23. listopada 2019.).

15. Teret dokaza u ovom postupku je bio na strani tužiteljice da je poduzela odgovarajuće mjere radi smanjenja vlastite štete, da se je prijavila pri Zavodu za zapošljavanje radi pronalaska posla s preostalom radnom sposobnošću, odnosno da je pokrenula odgovarajući postupak radi dokvalifikacije ili prekvalifikacije radi stjecanja znanja i vještina sa preostalom radnom sposobnošću. Naime, tužiteljica kao oštećenik je dužna nastojati da joj šteta bude što manja i u tom smislu poduzimati mjere i radnje u skladu sa svojim mogućnostima i prema potrebama, a ako to propusti i tako pridonese da joj šteta nastane ili bude veća, ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu (članak 1092. stavak 1. ZOO/05).

16. Kako tužiteljica u postupku nije dokazala da se je pokušala zaposliti sa preostalom radnom sposobnošću, to prema postojećoj sudskoj praksi tužiteljica nema pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade i to u razdoblju nakon bolovanja, odnosno od dana kada joj je isplaćena invalidska mirovina 9. veljače 2018., jer tužiteljica nije poduzela potrebne radnje da se zaposli prema svojim mogućnostima i svojoj preostaloj radnoj sposobnosti, pa na taj način nije poduzela sve potrebno da bi šteta bila manja.

17. Stoga, kako tužiteljica tijekom postupka nije pokušala dokazati da se ne može zaposliti sa svojom preostalom radnom sposobnosti, a niti je dokazala eventualnu štetu u razlici između primanja koja bi ostvarivala po redovnom tijeku stvari i primanja s preostalom radnom sposobnošću, to je valjalo tužiteljicu odbiti sa naknadom štete s osnova izgubljene zarade za razdoblje od 9. veljače 2018. do 31. siječnja 2022. u iznosu od 71.323,96 kuna, kao i sa mjesečnom rentom od 1. veljače 2022. u visini od 1.997,79 kuna i u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu primjenom odredbe članka 373. ZPP-a.

18. Odlučujući o preostalom razdoblju kada se tužiteljica nalazila na bolovanju o pravu tužiteljice na naknadu štete s osnova izgubljene zarade i to za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 8. veljače 2019., u tom razdoblju tužiteljici primjenom odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO/05 pripada pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade, ali samo za iznose naknade štete koji iznosi nisu u zastari.

19. Pogrešno prvostupanjski sud odlučujući o prigovoru zastare potraživanja tuženika primjenjuje odredbu članka 234. ZOO/05 jer se u ovoj konkretnoj pravnoj stvari ne radi o ugovornom osiguranju već o izvanugovornom osiguranju u kojem slučaju dolazi do primjene odredbe članka 230. stavak 1. ZOO/05 koja odredba propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za 3 godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

20. Kako je tužiteljica u ovom postupku podnijela tužbu 31. prosinca 2020., a kako potražuje naknadu štete s osnova izgubljene zarade za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 31. prosinca 2017., to je osnovan materijalno pravni prigovor tuženika o zastari potraživanja tužiteljice s osnova izgubljene zarade za period od 1. lipnja 2017. do 30. studenog 2017., jer je protekao trogodišnji zastarni rok, slijedom čega je pravilnom primjenom odredbe članka 230. ZOO/05 tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti za razdoblje od 1. lipnja do 30. studenog 2017. za iznos od 5.528,53 kune.

21. Stoga je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku primjenom odredbe članka 373. ZPP-a.

22. Preostali iznos naknade štete s osnova izgubljene zarade a primjenom odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO/05 je osnovan za period od 1. prosinca 2017. u iznosu od 929,17 kuna, za 2018. godinu u ukupnom utuženom iznosu od 15.404,73 kune i za siječanj 2019. u iznosu od 2.221,59 kuna i šest (radnih) dana veljače 2019. u iznosu od 599,34 kune, koji iznosi nisu u zastari i koji predstavljaju izgubljenu zaradu tužiteljice do odlaska u invalidsku mirovinu sa danom 9. veljače 2019., pa je u tom dijelu valjalo odbiti žalbu tuženika, potvrditi prvostupanjsku presudu, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

22.1. Odluka o kamati donijeta je pravilno primjenom odredbe članka 29. stavak 1. i 8. ZOO/05.

23. Kako je ovom odlukom preinačena prvostupanjska odluka u pogledu dosuđenog iznosa naknade štete s osnova izgubljene zarade i mjesečne rente, to je valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka, primjenom odredbe članka 154. stavak 2. i članka 155. stavak 1. ZPP-a.

24. Prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a o troškovima postupka valja odlučiti prema djelomičnom uspjehu stranaka u parnici, te od postotka uspjeha tuženika u parnici od 91% oduzeti uspjeh tužiteljice koja je u manjoj mjeri uspjela od 9%, čime proizlazi da je uspjeh tuženika u ovom postupku u omjeru od 82%. Kako je tuženika u postupku zastupao punomoćnik odvjetnik, to tuženiku primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa) pripada pravo na trošak sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8. točka 1. Tarife prema vrijednosti predmeta spora od 210.346,19 kuna 2.500,00 kuna, trošak zastupanja tuženika na ročištu po Tbr. 9. točka 2. i 50. Tarife 26. travnja 2021. 1.250,00 kuna, trošak zastupanja na ročištima po Tbr. 9. točka 1. i 50. Tarife 13. prosinca 2021. 2.500,00 kuna, 17. listopada 2022. 2.500,00 kuna, trošak sastava podneska tuženika od 15. srpnja 2022. po Tbr. 8. točka 3. i 50 Tarife 625,00 kuna, trošak sastava podneska tuženika od 13. rujna 2022. po Tbr. 8. točka 1. i 50. Tarife 2.500,00 kuna, trošak PDV-a po Tbr. 42. Tarife 2.968,75 kuna, trošak pristojbe za davanje odgovora na tužbu prema omjeru uspjeha od 82% 659,20 kuna, trošak sastava žalbe tuženika po Tbr. 10. točka 1. i 50. Tarife ("Narodne novine" 126/22. – vrijednost boda 15,00 kuna) 312,50 bodova što pomnoženo sa 15,00 kuna iznosi 4.687,50 kuna, trošak PDV-a 1.171,87 kuna i trošak pristojbe na žalbu 1.843,16 kuna, što sveukupno iznosi 23.205,48 kuna.

25. Kako je prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a uspjeh tuženika u postupku u omjeru od 82%, to mu pripada pravo na trošak postupka od 2.525,51 Eura/19.028,49 kuna.

25.1. Prilikom dosuđenja odluke o parničnom trošku ovaj drugostupanjski sud se vodio činjenicom da je vezano za odlučivanje o tužbenom zahtjevu postajala mogućnost predviđanja spora od strane tužiteljice, a s obzirom na postojeću sudsku praksu, pa uzimajući u obzir imovno stanje tužiteljice, a da se s druge strane radi o tuženiku privatnoj pravnoj osobi i uzimajući u obzir specifičnost spora, o troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a.

25.2. Time valja nadodati da je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev u previsokom iznosu, iako je kroz postojeću sudsku praksu morala imati saznanja da je s obzirom na preostalu djelomičnu radnu sposobnost morala poduzeti potrebne radnje da se zaposli sa preostalom radnom sposobnošću, pa kako to nije učinila, dosuđenjem parničnog troška koji tužiteljica mora podmiriti tuženiku na tužiteljicu nije prebačen prekomjerni teret.

26. Slijedom izloženog valjalo je odluku o parničnom trošku donijeti primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

27. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 6. travnja 2023.

Predsjednik vijeća

Vladimir Šestak v.r.