Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Kž-264/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Jadranke Biga Milutin i Branka Ivić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Anite Plenča, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. L., zbog kaznenog djela iz čl. 315. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - dalje KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj 8 K- 240/2021-26 od 23. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika Ž. L. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj 8 K-240/2021-26 od 23. rujna 2021., optuženi Ž. L. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela napada na službenu osobu iz čl. 315. st. 1. KZ/11, kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz čl. 141. st. 1. KZ/11, činjeničnih opisa razvidnih iz toč. 1. i 2. izreke pobijane presude, pa mu je za kazneno djelo iz čl. 315. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca te za kazneno djelo iz čl. 141. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, te je na temelju odredbe čl. 51. KZ/11 optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.
1.1. Temeljem odredbe čl. 68. st. 1., 2. i 3. KZ/11 opt. Ž. L. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju izvršenja kazne zatvora.
1.2. Oštećeni M. S., temeljem odredbe čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08), sa imovinskopravnim zahtjevom upućen je u građansku parnicu.
1.3. Na temelju čl. 145. st. 2. u svezi čl. 148. st. 1. ZKP/08, optuženi Ž. L. obvezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 500,00 kuna i na trošak branitelja po službenoj dužnosti koji će biti određen posebnim rješenjem, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju H. J., odvjetniku u V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i izrečenoj sigurnosnoj mjeri te odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, s prijedlogom da se „uvaži žalba okrivljenog zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 kada se ima u vidu nerazumljivost presude vezano za činjenicu primijenjenog kaznenog zakona u konkretnom slučaju te u odnosu na nerazumljivost izreke presude kada se ima u vidu izricanje sigurnosne mjere iz čl. 69. st. 1., 2. i 3. KZ/11, kao i odluke o troškovima“.
4. Županijski državni odvjetnik u Šibeniku, nakon dužnog razgledanja, na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, vratio je spis ovom sudu uz dopis od 13. prosinca 2021., broj
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj ističe odredbu čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 navodeći da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude te da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.
6.1. Iz izreke pobijane presude, a niti iz obrazloženja nije vidljivo koji je kazneni zakon primijenjen, što presudu čini nerazumljivom te se ista ne može ispitati.
6.2. U pravu je žalitelj kada navodi da sud nije naveo koji zakon je primijenjen, međutim, taj propust prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju ne čini presudu nerazumljivom, s obzirom da iz sadržaja prvostupanjske presude, odnosno činjeničnog opisa kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret nedvojbeno slijedi da je sud prvog stupnja primijenio KZ/11, odnosno da je primijenjen onaj zakon koji je vrijedio u vrijeme počinjenja djela. Optuženiku se stavlja na teret da je kaznena djela počinio 13. ožujka 2021. kada je na snazi bio Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - dalje KZ/11) što znači da je u konkretnom slučaju primijenjen KZ/11. Propust da se u presudi citira propis s navođenjem broja službenog glasila u kojem je objavljen nije sam za sebe bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, u smislu da je presuda nerazumljiva te da se ista ne može ispitati.
6.3. Kao daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz toč. 11. st. 1. čl. 468. ZKP/08 žalitelj ističe da je prvostupanjski sud samo konstatirao da je optuženi počinio kaznena djela, a da nije naveo razloge kako je došao do takvog zaključka kao ni razloge u pogledu ocjene provedenih dokaza.
6.4. Suprotno tvrdnji žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da pobijana presuda sadrži valjano obrazloženje o svim odlučnim činjenicama koje su utvrđene na temelju izvedenih dokaza. Naime, u obrazloženju pobijane presude sud je naveo sadržaj svih izvedenih dokaza, kako personalnih tako i materijalnih, nakon čega je izvršio analizu i ocjenu svih provedenih dokaza, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, kao i analizu i ocjenu obrane optuženika te ispravno zaključio da su se u ponašanju optuženika ostvarila sva bitna obilježja inkriminiranih kaznenih djela, kako je to i navedeno u toč. 13.-15. pobijane presude.
6.5. Nadalje, žalitelj ističe da je prvostupanjski sud propustio iznijeti i razloge glede utvrđenja u pogledu postojanja sastojaka krivnje, odnosno da li je optuženik postupao s namjerom ili iz nehaja.
6.6. Iako je optuženik u ovom dijelu izjavljene žalbe djelomično u pravu, budući da u razlozima pobijane presude nije izrijekom navedeno kojim oblikom krivnje su počinjena kaznena djela za koja je proglašen krivim, navedeni nedostatak, odnosno nepreciznost u obrazlaganju nije takvog karaktera i značaja da se, iz onih razloga koji su dani, ne može na nedvosmislen način zaključivati i o obliku krivnje. Naime, činjenični opisi kaznenih djela sadrže sve bitne elemente bića predmetnih kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim i iz kojih nedvojbeno proizlazi da je optuženik postupao s izravnom namjerom. Kada se navedeno dovede u vezu s razlozima koji su dani u obrazloženju pobijane presude, iako to nije izričito rečeno, iz danih razloga nedvojbeno proizlazi da su predmetna kaznena djela od strane optuženika počinjena s izravnom namjerom, kako je to i opisano u izreci pobijane presude. Stoga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, propust što u razlozima prvostupanjske presude nije izrijekom preciziran oblik krivnje s kojim je postupao optuženik, nije takav propust da se pobijana presuda, u tom dijelu ne bi mogla ispitati.
7. Iako u uvodnom dijelu žalbe optuženik navodi da se žali zbog povrede kaznenog zakona, tu žalbenu osnovu ne obrazlaže, pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.
8. Što se tiče žalbenog osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kojeg žalitelj navodi u uvodnom dijelu žalbe, ali ga u obrazloženju žalbe ne obrazlaže, za istaknuti je da isti u smislu odredbe čl. 464. st. 7. ZKP/08 po zakonu nije dopušten, budući da se optuženik na raspravi održanoj 23. rujna 2021. izjasnio krivim za učin predmetnih kaznenih djela, pa se s obzirom na tu okolnost, ne može podnijeti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na točke optužbe za koje se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o naprijed navedenim iznimkama, to nije moguće razmatrati žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni navodeći da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani optuženika te da bitno smanjena ubrojivost predstavlja osnovu za ublažavanje kazne, ali da je sud propustio primijeniti institut ublažavanja kazne.
9.1. Prilikom izbora vrste i visine kazne, prvostupanjski sud je optuženiku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude teža ili lakša za optuženika, pa mu je kao olakotno cijenio iskreno žaljenje i kajanje zbog počinjenih kaznenih djela, a od otegotnih okolnosti optuženikovu raniju osuđivanost, posebice osuđivanost radi počinjenja istovrsnog kaznenog djela – napada na službenu osobu iz čl.315. st. 1. KZ/ i to dva puta, a što ukazuje na optuženikovu upornost u protupravnom ponašanju.
9.2. Stoga i ovaj drugostupanjski sud, cijeneći sve okolnosti koje utječu na odmjeravanje visine kazne za predmetna kaznena djela, težinu počinjenih djela, stupanj krivnje i težinu povređivanja zaštićenog dobra te prihvaćajući i po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, nalazi da će se jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, u koju kaznu je optuženiku pravilno uračunato i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. ožujka 2021. do 14. rujna 2021., u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, dakle izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženika da shvati neprihvatljivost vlastitog ponašanja te da se, po izdržanoj kazni, ponovno uključi u društvo, a ujedno će se tom kaznom upozoriti i drugi građani da se klone sličnih ponašanja.
9.3. Bitno smanjena ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja kaznenih djela ne može se uzeti kao olakotna, obzirom da se optuženik sam i svojom krivnjom doveo u pijano stanje, pa mu se bitno smanjena ubrojivost slijedom odredbe čl. 26. KZ/11, ne može uzeti kao okolnost temeljem koje je sud po zakonu ovlašten počinitelja kaznenog djela blaže kazniti.
9.4. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. KZ/11 u trajanju izvršenja kazne zatvora, sve sukladno nalazu i mišljenju provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika, što je sud pravilno i obrazložio u pobijanoj presudi.
10. Nije osnovana žalba optuženika ni zbog odluke o troškovima postupka, jer i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno optuženiku kojega je proglasio krivim, naložio da podmiri trošak paušala u iznosu od 500,00 kuna te troškove branitelja po službenoj dužnosti o čijoj visini će sud odlučiti posebnim rješenjem, obzirom na trajanje i složenost postupka te godine optuženika i da je isti sposoban za samostalno privređivanje.
11. Slijedom iznesenog, kako žalba optuženika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, primjenom čl. 482. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Šibeniku, 6. travnja 2023.
ZAPISNIČAR
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Anita Plenča, v. r.
Nives Nikolac, v. r.
