REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-28/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Jadranke Biga Milutin kao predsjednice vijeća, Branka Ivić i Ivana Jurišića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Anite Plenče kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika Z. M., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11. i 144/12.-dalje KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: 13 K-127/14-99 od 13. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 06. travnja 2023., u prisutnosti javnom dijelu sjednice državne odvjetnice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku, Sande Pavlović Lučić i optuženika Z. M.,

p r e s u d i o  j e:

Žalba optuženog Z. M. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženik Z. M., zbog kaznenog djela prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, te je na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju odredbi čl. 56. st. 1.-3. KZ/11 opt. Z. M. izrečena je uvjetna osuda da se kazna na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. 1.1. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19., 130/20. i 80/22.-dalje u tekstu: ZKP/08) u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 opt. Z. M. obvezan je podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.500,00 kuna/ 199,08 eura u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žali se optuženik Z. M., po branitelju I. A., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno da se preinači pobijanu presudu "u pravcu žalbenih navoda".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Sjednici drugostupanjskog vijeća pristupila je državna odvjetnica Županijskog držanog odvjetništva u Šibeniku, Sanda Pavlović Lučić i opt. Z. M., dok nije pristupio branitelj optuženika odvjetnik u Z. I. A., koji je uredno obaviješten o sjednici, pa je sukladno čl. 475. st. 3. ZKP/08 sjednica održana u njegovoj odsutnosti.

6. Žalba optuženika Z. M. nije osnovana.

7. Obrazlažući žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj tvrdi da je sud prvog stupnja, cit: "propustio na kaznenopravno relevantan način utvrditi odlučne činjenice kojim bi dokazao biće kaznenog djela za koje ga je osudio, odnosno nije naveo razloge o odlučnim činjenicama."

7.1. Nasuprot tome, presuda suda prvog stupnja sadrži valjano obrazloženje o svim odlučnim činjenicama, koje su utvrđene na temelju izvedenih dokaza.

8. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona optuženik tvrdi da iz opisanih radnji koje mu se stavljaju na teret da ih je poduzeo na štetu oštećene ne proistječu zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje. Žalitelj tu tvrdnju obrazlaže time da kazneno djelo prijetnje postoji ako je prijetnja po svojoj naravi i okolnostima pod kojim je izvršena objektivno podobna izazvati osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti kod osobe kojoj je upućena, a u predmetnom slučaju da upravo nedostaje taj element ozbiljnosti prijetnje, jer da riječi "ubit ću te" koje se njemu stavljaju na teret da ih je uputio supruzi, u kontekstu predmetnog slučaja, nisu podobne izazvati bojazan za život osobe kojoj su upućene. Žalitelj u svezi navedenog tvrdi da je tad bio u dobrom životnom razdoblju, sretan i ispunjen, pa da nije životno logično i realno da bi uopće izgovorio inkriminirane riječi oštećenoj i posljedično da bi te riječi oštećenu u dovoljnoj mjeri uznemirile i prestrašile, posebno uvažavajući činjenicu da su njih dvoje tada bili udaljeni jedno od drugoga preko 200 kilometara.

8.1. Suprotno ovim navodima žalitelja, izrečene riječi prijetnje optuženog Z. M. oštećenoj S. M., svojoj tadašnjoj supruzi, "Ubit ću te, uništit ću te", kako to pravilno zaključuje i obrazlaže sud prvog stupnja, predstavlja ozbiljnu prijetnju koja je objektivno podobna da kod drugog izazove osjećaje straha i uznemirenosti, posebno u kontekstu u kojem su izrečene, dakle narušenih odnosa između tadašnjih supružnika opt. Z. M. i oštećene S. M.

(zbog čega je i ranije bilo sukoba između njih, pa je optuženik 2012. kažnjen zbog prekršaja za obiteljsko nasilje) te povoda zbog kojih je optuženik uputio inkriminirane riječi prijetnje oštećenoj, saznanja da je njegov (optuženikov) otac darovnim ugovorom prepisao stan na njihovu zajedničku kćer.

9. Pobijajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj tvrdi da je sud prvog stupnja nekritički prihvatio kao istinit iskaz svjedokinje G. M., njihove zajedničke kćeri, uz obrazloženje da ista nema razloga optuženika bezrazložno teretiti jer je njezin otac, iako je, navodi dalje žalitelj, očigledno da se G. priklonila majci i da je pod njezinim utjecajem, a uz to da je sud prvog stupnja zanemario da je svjedokinja G. M. za vrijeme razgovora između optuženog i oštećene bila u drugoj prostoriji i da nikako nije mogla čuti riječi koje optuženik uputio oštećenoj. S druge strane, navodi dalje žalitelj, sud prvog stupnja nije cijenio iskaz njegove prijateljice svjedokinje G. K., uz obrazloženje da je ona zainteresirana da se postupak okonča u korist optuženika, a radi se o svjedokinji koju je neposredni očevidac inkriminiranog događaja i koja je potvrdila da on tijekom razgovora sa oštećenom nije izgovorio nikakve riječi prijetnje. U kontekstu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog obrane da se kao svjedokinja ispita sadašnja optuženikova supruga M. M., koja da je također bila prisutna razgovoru optuženog i oštećene.

9.1. Suprotno ovim navodima žalbe, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja, u zakonito provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano našao dokazanim da je optuženik uputio inkriminirane riječi prijetnje oštećenoj S. M..

9.2. Naime, navode oštećene S. M. o okolnostima samog događaja potvrdila je zajednička kćerka tadašnjih supružnika opt. Z. M. i ošt. S. M., G. M.. Njihova zajednička kćerka je u svom iskazu izričito navela da je čula riječi prijetnje koje je njen otac (opt. Z. M.) uputio njenoj majci ošt. S. M., a ona i majka da su već bile uzrujane zbog konflikta kojeg su njeni roditelji imali nekoliko dana ranije. Iz iskaza imenovane svjedokinje proizlazi, između ostalog, da je jasno čula razgovor svojih roditelja, odnosno kako joj njen otac (opt. Z. M.) upućuje riječi prijetnje njenoj majci (ošt. S. M.) kojih se zbog proteka vremena nije mogla točno sjetiti (svjedokinja je iskazivala na ročištu rasprave od 08. ožujka 2022., a događaj se zbio 03. svibnja 2013.), ali da se sjeća da je njen otac njenoj majci kazao da će je ubiti. Prema navodima imenovane svjedokinje ona se je tada nalazila u dnevnom boravku a njena majka ošt. S. M. u sobi tog malenog stana u kojem su tada boravile, između tih prostorija postoje vrata tako da se sve može čuti, te da je ona iz dnevnog boravka kada je čula da je njena majka uzrujana otišla u sobu, da je tada i vidjela kako majka uzrujano priča na mobitel te čula razgovor preko mobitela odnosno kako njen otac njenoj majci upućuje prijeteće riječi.

9.3. Nije prihvatljiva tvrdnja žalitelja da se je njihova zajednička kćerka priklonila majci i da je pod njezinim utjecajem, budući je svjedokinja G. M. u vrijeme davanja iskaza bila u tridesetoj godini života, dakle radi se o samostalnoj osobi neovisnoj od svojih roditelja i svjedočila je o događaju koji se dogodio deset godina ranije, zbog čega je potpuno neprihvatljiva i ničim potvrđena tvrdnja žalitelja o nevjerodostojnosti iskaza svjedokinje G. M., njihove zajedničke kćerke.

9.4. Nije točna niti tvrdnja žalitelja da sud prvog stupnja ne cijeni iskaz svjedokinje G. K., njegove prijateljice. Naime, sud prvog stupnja cijenio je iskaz imenovane svjedokinje, međutim tom iskazu nije poklonio vjeru, odnosno nije ga smatrao istim, iz razloga koje je naveo u obrazloženju pobijane presude, prijateljskih odnosa sa optuženikom i njenoj zainteresiranosti da se ovaj postupak okonča u korist optuženika. Pri tome, nije prihvatljivo optuženikovo povlačenje paralele između svjedočenja G. K., njegove prijateljice te svjedokinje G. M., zajedničke kćerke optuženika i oštećene, jer je to njihova zajednička kćerka, a svjedokinja G. K. je samo optuženiku prijateljica, ne i oštećenoj S. M..

9.5. Glede odbijanja suda prvog stupnja da se u svojstvu svjedoka ispita M. M., sadašnja supruga optuženika, kao odugovlačeći prijedlog temeljem čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP/08 na ročištu rasprave od 28. travnja 2022. (list 245-247 spisa), takvu odluku i ovaj drugostupanjski sud smatra ispravnom, pogotovo u kontekstu da je na ročištu rasprave od 21. siječnja 2016. (list 59-60 spisa) obrana predložila ispitati u svojstvu svjedoka G. K., prijateljicu optuženika, kao osobu koja je bila nazočna razgovoru između optuženika i njegove tadašnje supruge ošt. S. M., a da se niti ne spominje da je tom razgovoru bila nazočna i sadašnja supruga optuženika M. M. (djevojački B.). Niti na sljedećem ročištu rasprave održanom 06. travnja 2016. (list 64-65) na kojem je ispitana spomenuta svjedokinja G. K. obrana ne predlaže nove dokaze, dakle niti ispitivanje u svojstvu svjedoka sadašnje supruge optuženika M. M. rođene B., a niti na tom ročištu rasprave ispitana svjedokinja G. K. spominje da je bio nazočan bilo tko osim nje i optuženika u stanu kada je bio telefonski razgovor između optuženika i njegove tadašnje supruge ošt. S. M.. Tek na ročištu rasprave održanom 24. rujna 2018. (list 147-149 spisa), nakon ispitivanja oštećene S. M., dakle nakon proteka više od pet godina od inkriminiranih događaja, nakon što je predmet prošao i fazu izvida državnog odvjetnika, potvrđivanje optužnice i nekoliko ročišta rasprave, obrana kao očevidca, osobu koja je nazočila inkriminiranom događaju, predlaže sadašnju suprugu optuženika, iako je prethodno po obrani predložena svjedokinja, prijateljica optuženika koja je bila nazočna događaju G. K., u svom iskazu uopće ne spominje i iz njenog iskaza bi proizlazilo da su inkriminirane prigode u stanu optuženika bili ona i optuženik, a da bi tom razgovoru bila nazočna sadašnja supruga optuženika M. M. ne proizlazi niti iz optuženikove obrane date u prethodnom postupku.

9.6. U odnosu na odbijanje dokaznog prijedloga obrane da se ponovno ispita oštećena S. M. u svojstvu svjedoka, sud prvog stupnja je temeljem čl. 431. st. 1. toč. 4. ZKP/08 odbio taj dokazni prijedlog obrane ocjenjujući ga odugovlačećim prijedlogom. Ošt. S. M. u svojstvu svjedoka ispitana je na ročištu rasprave održanoj 24. rujna 2018. (list 147-149 spisa) u prisutnosti stranaka, dakle nije povrijeđeno načelo neposrednosti kako to neosnovano tvrdi žalitelj te je sud prvog stupnja na ročištu rasprave održanom 28. travnja 2022. (list 245-247 spisa) iskaz oštećene kao svjedokinje S. M. na zapisniku od 24. rujna 2018. pročitao na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08, jednako kao i iskaz svjedokinje G. K. na zapisniku ročišta rasprave od 06. travnja 2016.

10. Kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika u smislu čl. 478. ZKP/08 sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda kazna zatvora na koju je optuženik osuđen po sudu prvog stupnja u trajanju od šest mjeseci uz na temelju čl. 56. st. 1.-3. KZ/11 izricanje uvjetne osude tako da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo je primjerena jer odgovara okolnostima konkretnog slučaja i ličnosti samog optuženika, uz cijenjenje utvrđenih olakotnih okolnosti na strani optuženika i izostanka otegotnih. Tako odmjerena kaznenopravna sankcija nužna je da se izrazi odgovarajući prijekor društva prema takvim počiniteljima i njom će se utjecati na optuženika da shvati neprihvatljivost vlastitog ponašanja, a ujedno će se istom upozoriti i na druge građane da se klone sličnih ponašanja.

11. Slijedom iznijetog i budući ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju čl. 482. ZKP/08.

U Šibeniku, 06. travnja 2023.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Jadranka Biga Milutin, v.r.