REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-926/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz K., U. F. G. OIB:...,, kojeg zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u K., protiv tuženice K. J. (ranije K.) iz R., U. F. G., OIB:..., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva L. & R. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-116/2020-33 od 29. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženice, preinačava se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-116/2020-33 od 29. travnja 2022., tako da sada glasi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja D. Š. koji glasi:

„Nalaže se tuženici K. K. iz V., A. S., OIB:..., da tužitelju D. Š. iz K., K., OIB:..., u roku od 15 dana plati iznos od 91.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 01.04.2018.godine do 30.06.2018.godine po godišnjoj stopi od 7,09%, od 01.07.2018.godine do 31.12.2018.godine po godišnjoj stopi od 6,82 %, od 01.01.2019.godine do 30.06.2019.godine po godišnjoj stopi od 6,54 %, od 01.07.2019.godine do 31.12.2019.godine po godišnjoj stopi od 6,3 %, od 01.01.2020.godine do 17.04.2020.godine po godišnjoj stopi od 6,11 %, od 18.04.2020.godine do 18.10.2020.godine po godišnjoj stopi od 0 %, od 19.10.2020.godine do 31.12.2020.godine po godišnjoj stopi od 5,89 %, a od 01.01.2021.godine pa sve do isplate po stopi propisanoj čl.29. Zakona o obveznim odnosima, a koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te da mu u istom roku nadoknadi i troškove ovog postupka u iznosu od 10.745,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos troškova teče od dana presuđenja tj. od 29. travnja 2022. do plateža po stopi propisanoj čl.29. Zakona o obveznim odnosima, a koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.“

II.Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 2.291,79 eura[1] /17.267,50 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1st Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da tužitelju plati iznos od 91.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 1.4.2018. do 30.6.2018. po propisanoj godišnjoj stopi od 7,09%, od 01.07.2018. do 31.12.2018. po godišnjoj stopi od 6,82 %, od 01.01.2019. do 30.06.2019. po godišnjoj stopi od 6,54 %, od 01.07.2019. do 31.12.2019. po godišnjoj stopi od 6,3 %, od 01.01.2020. do 17.04.2020.godine po godišnjoj stopi od 6,11 %, od 18.04.2020. do 18.10.2020. po godišnjoj stopi od 0 %, od 19.10.2020. do 31.12.2020. po godišnjoj stopi od 5,89 %, a od 01.01.2021. pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima te da mu u istom roku nadoknadi i troškove ovog postupka u iznosu od 10.745,00 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja 29. travnja 2022. do isplate, po stopi propisanoj čl.29. Zakona o obveznim odnosima.

2nd Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijela je tuženica iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da je presuda prvostupanjskog suda i nadalje opterećena nedostacima na koje je ukazao drugostupanjski sud rješenjem poslovni broj Gž-814/2019, budući da ih sud nije otklonio u skladu s tim rješenjem. Sud ne obrazlaže ni odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-554/2019-2, kojom je odbijen tužbeni zahtjev oca tužitelja, a koji se odnosi na povezani događaj s predmetnim, niti ga dovodi u korelaciju s ovim spisom. U tom predmetu drugostupanjski sud upravo na temelju opisanih rodbinskih odnosa između stranaka, činjenice vođenja ovršnog postupka za dug Ž. Š. i prodaje kuće M. K. u ovršnom postupku za njegov dug zaključuje da je prava volja stranaka upravo bila vratiti prodanu kuću tuženici i I. K. od strane Ž. Š. i D. Š. te da tuženica sa Ž. i D. Š. nije nikad sklopila usmeni ugovor o zajmu. Počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019. i 80/2022., dalje: ZPP) jer presuda nema valjano obrazloženje. Dano obrazloženje je nelogično i suprotno izvedenim dokazima te priloženim ispravama. Sud propušta analizirati izvedene dokaze te nekritički poklanja vjeru iskazima svjedoka predloženima po tužitelju. Pogrešan je i zaključak suda da nije ključna činjenica što tuženica nije primila novac na ruke jer je upravo odredbom članka 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015 i 29/2018., dalje ZOO) naznačeno kako je ključna činjenica za sklapanje ugovora o zajmu predaja novca zajmoprimcu, čega u konkretnom slučaju nije bilo. Sud pogrešno citira i iskaz tuženice da je predala novac u iznosu od 37.000,00 kuna tužiteljima (stranica 19 obrazloženja), iako to nije navedeno u njenom iskazu. Istovremeno, propušta dijelove u kojima ista obrazlaže kako je došlo do sklapanja Ugovora o kupoprodaji, da je organizaciju i sklapanje tog Ugovora vršio Ž. Š. jer im je obitelj Š. obećala vratiti kuću. Iskaz tuženice u potpunosti je potkrijepljen iskazom svjedoka I. K., čiji iskaz potvrđuje i svjedok M. K.. Zato je i činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno te pogrešno primijenjeno materijalno pravo na štetu tuženice. Posljedično je pogrešna i odluka o troškovima postupka. Predlaže preinačenje pobijane presude i odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu troškova zastupanja tuženici uvećanih za trošak sastava žalbe, odnosno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak. 3rd Žalba tuženice je osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim od tuženice traži isplatu iznosa od 91.000,00 kuna, sve s osnove povrata zajma sa zakonskom zateznom kamatom od 1. travnja 2018. do isplate. Tužitelj tvrdi da je u dogovoru s tuženicom taj iznos uplatio na račun banke Erste & Steiermarkishe bank d.d. za njenu kupnju nekretnine prema ugovoru o kupoprodaji od 11. rujna 2017.

5. Prvostupanjski sud prihvatio je takav tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak kako je tužitelj po usmenom dogovoru s tuženicom, usmenom ugovoru o zajmu od 1. studenog 2017., umjesto nje uplatio novčani iznos od 91.000,00 kn spomenutoj banci, koji novčani iznos da se tuženica obvezala vratiti tužitelju, a kako ga nije vratila u ugovorenom roku do 31. ožujka 2018., ima od nje pravo tražiti isplatu tog iznosa s pripadajućim kamatama, sve prema odredbama članka 499. stavak 1., članaka 9. i 29. ZOO-a. Ocjenjuje kako u prilog tom zaključku govore okolnosti da stranke nisu bile ni u ugovornom odnosu do sklapanja usmenog ugovora o zajmu 1. studenog 2017., ali i da se razgovaralo s tuženicom i njezinim suprugom da će novac vratiti od dobivenog novca od općine, potpore mladim bračnim parovima, odnosno kad se tuženica eventualno zaposli i realizira kredit.

6. Takva odluka prvostupanjskog suda nije pravilna ni zakonita.

7. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženica iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u presudi su navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

7.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 377. stavkom 2. ZPP-a na koju žalbom ukazuje tuženica. Sud je izveo parnične radnje i raspravio potrebna sporna pitanja na koja ga je rješenjem uputio ovaj sud, iako na temelju njih zauzima pogrešne materijalnopravne zaključke.

8. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno:

- da je Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka kod Općinskog suda u Đurđevcu 7. rujna 2001. pokrenula postupak protiv Ž. Š. i M. Š. (roditelja tužitelja) prodajom nekretnine M. K. (sestre M. Š.) prema Sporazumu o zasnivanju založnog prava na nekretnini, ovršnoj ispravi sklopljenoj kod javnog bilježnika broj OU-31/2000 od 17. siječnja 2000. (koju nekretninu je za trajanja ovršnog postupka naslijedio I. K., sin pok. M. K., suprug tuženice) te da je u tom postupku predmetna nekretnina k.č.br. 8622/8 k.o. V., kuća, dvorište i oranica, prodana radi naplate dugova Ž. Š. i M. Š. spomenutoj banci;

- da je tuženica supruga I. K. koja je s obitelji i nakon prodaje nekretnine ostala živjeti u njoj;

- da je 11. rujna 2017., prema ugovoru o kupoprodaji nekretnine između spomenute banke, kao prodavatelja, i K. K., kao kupca, ugovorena prodaja nekretnine k.č.br. 8622/8 k.o. V., u naravi kuća, dvorište i oranica, uz ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 187.000,00 kuna, s time da su člankom 4. ugovora stranke suglasno ugovorile kako je kupac na temelju odredbi predugovora platio prodavatelju 96.000,00 kuna, koji se iznos uračunava u ukupni iznos kupoprodajne cijene, a da će se preostali dio ugovorene cijene od 91.000,00 kuna platiti do 15. prosinca 2017.;

- da je tužitelj sin Ž. Š., zbog čijih je dugova prema spomenutoj banci došlo do prodaje kuće pok. M. K. (odnosno I. K.) u ovršnom postupku spomenutoj banci;

- da je tužitelj 7. studenog 2017. na račun spomenute banke uplatio iznos od 91.000,00 kuna, a koji iznos odgovara iznosu preostalog dijela kupovnine za kuću, a čiju cijenu je tuženica K. K. trebala platiti do 15. prosinca 2017. prema ugovoru od 11. rujna 2017.;

- da je u nesporno pravomoćno okončanom postupku što ga je otac tužitelja vodio protiv tuženice u predmetu poslovni broj P-131/2018, presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-554/2019, preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev oca tužitelja Ž. K. kojim je tražio da mu tuženica K. K. vrati iznos od 96.000,00 kuna s pripadajućim kamatama na ime usmeno ugovorenog zajma za kupnju spomenute kuće (pri čemu drugostupanjski sud nesporno, što proizlazi i iz sadržaja te presude, zaključuje kako između stranaka nije zaključen ugovor o zajmu);

- da je iznosima koje su uplatili otac tužitelja i tužitelj spomenutoj banci isplaćena nekretnina koju je banka prethodno stekla u ovršnom postupku protiv roditelja tužitelja (vlasništvo M., odnosno Ž. K.) te je ju je po ugovoru o kupoprodaji zaključenom sa snahom tuženice (s obzirom na tako izraženu volju I. K.) uknjižbom u zemljišnim knjigama stekla upravo tuženica.

9. Cijeneći navedene odlučne činjenice, ali prihvaćajući i iskaze tužitelja i njegovog oca, svjedoka Ž. Š. te uzimajući u obzir i činjenicu da je doista do prodaje kuće svekrve tuženice, odnosno supruga tuženice u ovršnom postupku došlo zbog izvršenja potraživanja banke prema roditeljima tužitelja, prvostupanjski sud je zaključio kako su stranke zaključile usmeni ugovor o zajmu iznosa od 91.000,00 kuna uz ugovoreni rok vraćanja do 31. ožujka 2018. radi kupnje te iste kuće po tuženici. Ocjenjuje kako činjenica što tuženica novac nije primila na ruke nije činjenica od odlučnog značenja za zaključak da se radilo o ugovoru o zajmu, kao ni činjenica da pisani ugovor nije sačinjen jer se u svakodnevnom životu, pogotovo između bliskih srodnika, koji vjeruju jedni drugima, zaključuju takvi usmeni ugovori o zajmu. Sve to vodeći računa i o činjenici da tužitelj nije imao nikakav dug prema spomenutoj banci, a nije se niti obvezao vraćati očev dug. Zaključuje kako je tužitelj po usmenom ugovoru o zajmu zaključenom s tuženicom 1. studenog 2017., umjesto njoj, 7. studenog 2017. platio banci, prodavatelju nekretnine, novčani iznos od 91.000,00 kuna, a koji mu se iznos tuženica obvezala vratiti do 31. ožujka 2018. Sve to cijeneći i nepostojanje bilo kakvih ranijih ugovornih odnosa stranaka do sklapanja tog ugovora o zajmu i činjenicu kako tuženica nije dokazala da bi ta uplata tužitelja bio iznos koji on sam duguje banci.

10. Ovaj sud ne prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da je između stranaka 1. studenog 2017. zaključen usmeni ugovor o zajmu iznosa od 91.000,00 kuna s rokom vraćanja do 31. ožujka 2018. jer to tužitelj, na kojem je teret dokaza zaključenja takvog ugovora, nije dokazao.

10.1. Naime, ovom sudu nisu prihvatljivi iskazi tužitelja i svjedoka Ž. Š., njegovog oca, prema kojima su stranke 1. studenog 2017. na groblju (u tužbi se navodi u kući tužitelja) ugovorile zajam u iznosu od 91.000,00 kuna radi otkupa kuće po tuženici (koja je kuća prethodno prodana banci u ovršnom postupku (na temelju založnog prava za kredit oca tužitelja, što ga je svekrva tuženice dala tužitelju), a koji iznos da se tuženica obvezala vratiti do 31. ožujka 2018. Nije uvjerljivo da bi tužitelj, sin Ž. Š. zbog čijeg je duga prodana kuća svekrve tuženice, njoj pozajmljivao navedeni veliki iznos novca (koji je premašivao 15 prosječnih neto plaća u 2017. jer je prosječna neto plaća prema podacima Državnog zavoda za statistiku („Narodne novine broj 110/2017) iznosila 5.960,00 kuna) radi kupnje te iste kuće, baš u preostalom iznosu cijene, nakon što je njegov otac već platio dio cijene, a bez da bi o tome sačinio ugovor u pisanom obliku, sve i pored činjenice da tuženica u to vrijeme nije bila ni zaposlena i znajući na koji način je otplaćeno dugovanje njegovih roditelja (upravo prodajom kuće M. K., potom I. K., supruga tuženice). Pogrešno prvostupanjski sud, cijeneći sve okolnosti slučaja, ocjenjuje kako su bliski rodbinski odnosi mogli biti razlog tome jer se nakon prodaje nečije kuće u ovršnom postupku za dug drugog teško može govoriti o postojanju povjerenja i bliskih odnosa o čemu svjedoče i tuženica te njen suprug. Kupnja predmetne kuće od iste banke koja ju je ranije kupila u ovršnom postupku radi naplate duga tužiteljevih roditelja za obitelj tuženice (odnosno K. K. po želji I. K. iz razloga koje je naveo u iskazu) bila je, cijeneći sve okolnosti predmetnog slučaja, predmet dogovora cijele obitelji tužitelja u kojem je spomenutim plaćanjem sudjelovao i tužitelj, o čemu govori i znanje svih sudionika o plaćanjima i vremenski slijed izvršenih plaćanja po njima, u skladu s ugovorom o kupoprodaji. Radilo se, očito, i o izvršenju obveze (i moralne) tužiteljeve obitelji prema obitelji K. zbog ranije prodaje njihove kuće u ovršnom postupku.

10.2. Nasuprot neuvjerljivim iskazima tužitelja i svjedoka Ž. Š., iskaz svjedoka I. K. i M. K. te suglasan iskaz tuženice prihvatljivi su ovom sudu. Upravo je uvjerljivo, životno i logično da, nakon što su tužiteljevi roditelji zbog neispunjenja ugovornih obveza banci prouzročili prodaju kuće u kojoj je živjela obitelj K., članovi te obitelji žele i pomoći obitelji K. (tuženici po želji I. K.) da stekne ponovno u vlasništvo nekretninu bez koje je ostala u ovršnom postupku i bez koje bi ostali bez nekretnine u kojoj su stanovali. Tužitelj je, stoga, prema dogovoru s ocem Ž. Š. (koji je i obećao I. K. te K. K. da će im vratiti kuću), izvršio uplatu preostalog usklađenog dužnog iznosa cijene od 91.000,00 kuna za kupnju te iste kuće. Sve to kako obitelj pok. M. K., njen sin I. K., snaha K. i njihova djeca ne bi ostali na ulici, upravo zbog poštivanja obiteljskih odnosa kakvi su očito nekad postojali između dvije obitelji (majka tužitelja M. Š. i svekrva tuženice M. K. bile su sestre), ali i počinjenih neugodnosti zbog prodaje kuće u ovršnom postupku, a koje sve činjenice ovaj sud utvrđuje na temelju ovlaštenja iz članka 373. stavak 1. točke 2. ZPP-a.

11. Žaliteljica neosnovano tvrdi kako sud zaključuje da je iznos od 37.000,00 kuna dan tužitelju i njegovom ocu jer sud interpretira iskaz tuženice na način da tuženica tvrdi kako do predmetne parnice ne bi došlo da su ona i njen suprug tužitelju i njegovom ocu platili dobiveni iznos potpore od 37.000,00 kuna. Međutim, osnovano tuženica u žalbi tvrdi kako okolnost razgovora ili dogovora o davanju iznosa potpore tužiteljevoj obitelji ne predstavlja dokaz postojanja usmenog ugovora o zajmu. Takvi dogovori, eventualno prihvaćanje obveze obitelji tuženice na davanje primljene potpore obitelji tužitelja, ne utječu na zaključke ovog suda.

12. Slijedom svega navedenog, ovaj je sud na temelju odredbe članka 373.a stavak 1. i 2. ZPP-a utvrdio da tužitelj nije dokazao da je između stranaka zaključen ugovor o zajmu pa da ne postoji ni obveza tuženice prema odredbi članka 499. stavak 1. ZOO-a da tužitelju vrati iznos od 91.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 1. travnja 2018. do isplate. Zato je prihvaćena je žalba tuženice i preinačena presuda suda prvog stupnja.

13. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, preinačena je i odluka o trošku na način da je odbijen zahtjev tužitelja ta naknadu troškova postupka, a tuženici priznat potreban trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sve prema odredbi 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a. Tuženica je, naime, sa žalbom uspjela u cijelosti u parničnom postupku. Priznat joj je trošak zastupanja po punomoćniku, i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova prema odredbi Tar.br. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., dalje: Odvjetnička tarifa), zastupanje na ročištima održanima 26. rujna 2018., 8. svibnja 2019., 15. ožujka 2021., 3. prosinca 2021., 16. ožujka 2022. po 100 bodova prema Tar.br. 9.1. Odvjetničke tarife, na ročištima 21. lipnja 2018., 16. travnja 2019., 26. siječnja 2022. po 25 bodova po Tar.br. 9.5. Odvjetničke tarife, za zastupanje na ročištima po Tar.br. 9.2. i 9.3. Odvjetničke tarife 50 bodova, za sastav žalbi po Tar.br. 10.1. po 125 bodova po žalbi, što uz priznati trošak sudske pristojbe na dani odgovor na tužbu u iznosu od 1.310,00 kuna i 2.520,00 kuna i uvećano za iznos PDV-a ukupno iznosi 17.267,50 kuna. U preostalom dijelu odbijen je zahtjev tuženice. Tako je sastav podneska od 18. ožujka 2021. bio nepotreban, sve pored činjenice da je prijedlog iz tog podneska mogla izjaviti na ročištu 15. ožujka 2021., a preostali trošak nepripadan uslijed pravilne primjene Odvjetničke tarife.

U Puli, 6. travnja 2023.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić, v.r.