REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P. 378/23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, u pravnoj stvari tužitelja Z. Č. iz M., B. i H., O.:
… zastupanog po odvjetnicima iz O. L.-V.
& P. d.o.o. S., protiv tuženika H. U. Z. O.
Z., O.: …, zastupanog po pun. M. D.,
odvjetnicima u S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 24. veljače 2023. godine u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 6. travnja 2023. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 1.919,90 eura / 22.000,00 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 23.travnja 2009.godine do 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta
koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015.godine pa do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023.godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena;
te na ime naknade imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći iznos od 97,55 eura / 735,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se za više zatražene zakonske zatezne kamate na iznos od 97,55 eura / 735,00 kn od 10.srpnja 2008.godine do presuđenja, kao i za više zatraženi iznos od 74,99 eura / 565,00 kn s naslova naknade imovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama od 10.srpnja 2008.godine do isplate zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan; odbija se i zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamatama na dosuđeni iznos neimovinske štete od 2.919,90 eura / 22.000,00 kn od 10.srpnja 2008.godine do 23.travnja 2009.godine.
r i j e š i o j e
I. Dopušta se ponavljanje postupka po prijedlogu tužitelja od 11.veljače 2013.godine, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu broj P1-6305/09 od 16.lipnja 2011.godine.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.178,11 eura / 23.945,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 23.travnja 2009.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da se dana 10.srpnja 2008.godine dogodila prometna nezgoda u S.,
da je tužitelj kao vozač automobila A.-A., teg oznake i broja … B.,
zadobio tjelesne ozljede. Nezgodu da je skrivio M. K. upravljajući osobnim automobilom V. G. bez registarskih oznaka. Tužitelj smatra da mu pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, s ovog osnova potražuje iznos od 22.000,00 kn, a s naslova imovinske štete na ime troškova liječenja, tuđe njege i pomoći, oštećene odjeće, potražuje ukupan iznos od 1.300,00 kn, dakle, potražuje od tuženika naknadu štete u ukupnom iznosu od 23.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 10.srpnja 2008.godine do isplate, te ujedno potražuje i naknadu parničnog troška.
U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu, prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, protivi se osnovu zahtjeva. Navodi da je tužitelj u prometnoj nezgodi sudjelovao kao vozač automobila strane registarske oznake, osiguranog valjanom policom osiguranja od autoodgovornosti kod C. O. d.d. L., B.. Tužitelj da nema pravo
potraživati naknadu štete od tuženika, već jedino od osiguravatelja drugog vozila koje je sudjelovalo u nezgodi – V. G., a to je C.O. d.d. Z.. Navodi i
da je visina zahtjeva previsoko određena.
Tužitelj navodi da ne potražuje naknadu štete iz police svog vozila, već da potražuje naknadu štete od tuženika iz razloga što je vozilo kojim je upravljao M. K. bilo neosigurano i neregistrirano na dan 10.srpnja 2008.godine, pa da je tuženik pasivno legitimiran.
Dana 16.lipnja 2011.godine donesena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja spram tuženika, u obrazloženju odluke navodi se da je utvrđeno vozilo kojom je predmetne prigode upravljao M. K. bilo osigurano valjanom policom osiguranja kod C.O. d.d. Z., policom broj …/08 za razdoblje od 6.ožujka 2008.godine do 6.ožujka 2009.godine.
Dakle, da se nije radilo o neosiguranom i neregistriranom vozilu, prigovor promašene pasivne legitimacije da je osnovan. Protiv ove presude tužitelj je podnio žalbu, dana 22.prosinca 2011.godine donesena je presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžnš- 272/11, kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđena je prvostupanjska presuda od 16.lipnja 2011.godine, sve iz razloga što je vozilo kojim je upravljao M. K.. bilo osigurano kod C. O. d.d. Z., valjanom
policom, tužitelj da je naknadu štete mogao ostvariti samo protiv tog osiguravajućeg društva, ne i protiv tuženika.
Dana 11.veljače 2013.godine zaprimljen je prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka, navodi da je respektirajući pravomoćno presuđenje da ovaj tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, pokrenuo parnicu protiv društva C. O. d.d., u predmetu broj Pi-654/11, u tom postupku taj tuženik da je priznao u odgovoru na tužbu pasivnu legitimaciju, međutim, na ročištu koje je održano dana 6.veljače 2013.godine u tom predmetu, taj tuženik da je priložio dokumentaciju iz koje proizlazi kako vozilo štetnika ne bi uopće bilo osigurano u vrijeme štetnog događaja, dakle, da je jasno kako su ispunjeni uvjeti za ponavljanje ovog postupka. Tuženik se usprotivio ovom prijedlogu za ponavljanje postupka, prijedlog za ponavljanje postupka sud je rješenjem prihvatio, isti je pravovremen i osnovan.
Dakle, nakon što je pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja spram tuženika u ovom postupku, tužitelj je zaista ustao tužbom protiv tuženika C. O. d.d. u predmetu istog suda broj Pi-654/11, naknadno je u tom postupku taj tuženik istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, priložio je dokumentaciju na tu okolnost i dana 29.travnja 2019.godine donesena je presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja spram tuženika CO d.d. Z., jer, kratko rečeno, taj tuženik
ne bi bio pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, da je vozilo kojim je upravljao M. K. nije bilo osigurano vozilo. Ova presuda potvrđena je drugostupanjskom presudom. Dakle, u tom postupku utvrđeno je da je dana 10.srpnja 2008.godine tužitelj zadobio tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi upravljajući osobnim automobilom A. A. 62 inozemnih registarskih oznaka. U prometnoj nezgodi da je sudjelovalo i nezgodu skrivilo drugo vozilo V. G., na tom vozilu da su se nalazile registarske tablice koje nisu pripadale tom automobilu, prije štetnog događaja, dana 15.lipnja 2008.godine vozilo G. da je ukradeno, da je I. V. istog dana to prijavio u P. M., to vozilo je bilo vlasništvo njegove majke M. V..
Dakle, osobni automobil V. G. jest bio osiguran policom od autoodgovornosti kod društva CO d.d. za razdoblje od 6.ožujka 2008.godine do 6.ožujka
2009.godine, ali je nakon krađe vozila ugovor o osiguranju prestao danom odjave – 18.lipnja 2008.godine, a vlasniku je vraćen razmjerni dio premije.
Dakle, konačno je utvrđeno da u trenutku predmetne prometne nezgode, štetnog događaja, osobni automobil V. G. nije bio osiguran policom osiguranja od automobilske odgovornosti, radi se o neosiguranom vozilu, te je radi navedenog upravo tuženik odgovoran naknaditi tužitelju štetu koju je pretrpio krivnjom vozača neosiguranog vozila.
Dana 16.rujna 2022.godine donesena je prvostupanjska presuda broj P.1782/21, tužitelju je dosuđen iznos od 22.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama, a na ime imovinske štete iznos od 735,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, za više zatraženo zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan, obvezan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 16.758,00 kn sa kamatama. Protiv ove presude tuženik je podnio žalbu, dana 19.siječnja 2023.godine doneseno je rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž- 7/23 kojim je prihvaćena tuženikova žalba, prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje. U obrazloženju drugostupanjske odluke navodi se da prvostupanjska odluka ne sadrži odluku o prijedlogu za ponavljanje postupka, da je potrebno odlučiti izrekom svoje odluke o tom prijedlogu za ponavljanje postupka i tu odluku obrazložiti, pa ovisno o toj odluci, ukoliko se dopusti ponavljanje postupka, ponovno odlučiti i o samom zahtjevu tužitelja.
Sud je o prijedlogu za ponavljanje postupka odlučio raspravnim rješenjem na ročištu održanom dana 7.svibnja 2021.godine, po prijedlogu za ponavljanje postupka, doneseno je rješenje kojim se dopušta ponavljanje postupka, ukida prvostupanjska presuda broj P1-6305/09 od 16.lipnja 2011.godine te je sud odlučio da se odmah otpočne sa raspravljanjem o glavnoj stvari. Sada je, nakon donošenja ukidnog drugostupanjskog rješenja, tč.I. izreke odlučeno o prijedlogu tužitelja za ponavljanje postupka. Naime, sukladno odredbi čl. 427. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), protiv rješenja kojim se dopušta ponavljanje postupka nije dopuštena posebna žalba ako je sudac pojedinac odlučio da se odmah otpočne raspravljanje o glavnoj stvari, što je ovdje bio slučaj. Radi navedenog je ovo rješenje kojim se dopušta ponavljanje postupka i ukida odluka donesena u prijašnjem postupku, sukladno uputi drugostupanjskog suda i citiranoj odredbi ZPP-a, unesena u odluku o glavnoj stvari. Dakle, dana 11.veljače 2013.godine zaprimljen je prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka vezano za odredbu čl.421.st.1.tč.10. ZPP-a, u prijedlogu se navodi da je razlog za donošenje presude ovog suda od 16.lipnja 2011.godine, koja je potvrđena drugostupanjskom presudom, kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja, stav sudova da bi vozilo štetnika bilo osigurano kod društva CO d.d., odnosno da tuženik ne bi bio pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Respektirajući stav sudova tužitelj da je pokrenuo postupak pred istim sudom protiv tog društva jer bi po stavu suda vozilo kojim je upravljao M. K. bio osigurano kod tog društva po polici broj 012001953186, ta parnica da se vodi pod brojem Pi-654/11, a u tom postupku tuženik da je u odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju. Međutim, na ročištu u tom predmetu koje je održano dana 6.veljače 2013.godine tuženik u tom predmetu CO d.d. da je priložio dokumentaciju iz koje proizlazi kako vozilo štetnika ne bi bilo osigurano, dakle, da je jasno kako su ispunjeni uvjeti za ponavljanje ovog postupka jer postupanje oba tuženika da je suprotno svrsi zakona o osiguranju. Tuženik se usprotivio ovom prijedlogu tužitelja i to obrazložio navodeći kako je tužitelj propustio rok za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, 30 dana, da je još 2008.godine odjavljeno vozilo koje je pričinilo štetu te izvršen povrat ostatka premije od strane društva CO d.d..
Prema odredbi čl.421.st.1.tč.10. ZPP-a, postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana, u ovom slučaju, od dana kada je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice odnosno nova dokazna sredstva. Sud je pribavio predmet ovog suda Pi- 654/11, isti je u potpunosti preslikan i preslik prileži ovom sudskom spisu. Dakle, u predmetu ovog suda koji se vodio pod brojem Pi-654/11, pun.tužitelja je na ročištu održanom 6.veljače 2013.godine doznao za nove činjenice i nove dokaze, zaprimio je dokumentaciju iz koje proizlazi da tuženik u tom predmetu (CO d.d.)
ne bi bio pasivno legitimiran, da je u biti pasivno legitimiran ovaj tuženik – HUO. Tužitelja je u oba postupka zastupao isti punomoćnik, dakle, dan
saznanja tužitelja za nove činjenice, odnosno nove dokaze, vezano za pasivnu legitimiraciju u pogledu štetnog događaja, jest upravo dan 6.veljače 2013.godine, na tom ročištu je došlo do ovog saznanja na strani tužitelja, koji to prije nije znao. Prijedlog za ponavljanje postupka podnesen je 11.veljače 2013.godine, dakle, unutar roka od 30 dana od dana kada je tužitelj mogao iznijeti sudu nove činjenice, ovaj prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka je i osnovan i pravovremen, te je radi navedenog odlučeno kao u tč.I. izreke ovog rješenja, ova odluka je unesena u odluku o glavnoj stvari, upravo je ovaj tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari vezano za predmetni štetni događaj, sud je odlučio da se odmah otpočne sa raspravljanjem o glavnoj stvari, s obzirom da je prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka pravovremen i osnovan. Dakle, saznanje tužitelja sa ročišta od 6.veljače 2013.godine u predmetu ovog suda Pi-654/11 vezano za okolnost da vozilo štetnika u biti ne bi bilo osigurano, jer je na tom ročištu društvo CO to navelo i priložilo dokumentaciju na tu okolnost (a prije je priznalo svoju pasivnu legitimaciju u odgovoru na tužbu), jest prema stavu ovog suda nova činjenica za koju je tužitelj tek tada saznao, 6.veljače 2013.godine, a da je to ranije znao, za njega je mogla biti donesena povoljna odluka, da je to upotrijebljeno u prijašnjem postupku (P1- 6305/09).
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda broj P- 5089/18; IK-1096/08; medicinske dokumentacije za tužitelja, te je izveden dokaz vještačenjem po stalnim sudskim vještacima medicinske struke dr. D. T. i
dr.M. J., pregledom potvrde D. za starije i nemoćne osobe L., S.
iz 2003.godine.
Stranke su popisale parnični trošak.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Dakle, u ovom postupku dokazano je da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, vozilo V. G. predmetne prigode nije bilo osigurano policom obveznog osiguranja, pa je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju štetu koju isti trpi iz ove nezgode, ukoliko je upravo M. K. krivac na nastanak predmetne nezgode. Tuženik se istaknuo prigovor doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja od 30%, tužitelj da se kretao znatno prekoračenom brzinom koja je u uzročnoj vezi sa nezgodom. Stranke su bile suglasne da nema potrebe izvoditi dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, te su se složili da se osnov odgovornosti ocijeni temeljem provedenog vještačenja u kaznenom postupku.
Tužitelj je naveo da nikakvog doprinosa tužitelja nastanku prometne nezgode nema, da je on bio u fazi zaustavljanja, da se kretao brzinom od 5-6 km/h, a da je drugi sudionik vozio 81 km/h i pri toj brzini da je ušao u kolničku traku tužitelja.
Dakle, u kaznenom predmet ovog suda broj IK-1096/08 dana 25.listopada 2010.godine donesena je presuda kojom je M. K. proglašen krivim što je dana 10.srpnja 2008.godine oko 21,10 u S., upravljajući osobnim vozilom V. G.,
vozeći automobil u alkoholiziranom stanju brzinom oko 81 km/h, iako na toj prometnici vrijedi opće ograničenje brzine kretanja vozila u naseljenom mjestu od 50 km/h, poduzeo radnju pretjecanja kolone vozila iako je na kolniku bila oznaka pune crte i to približavajući se raskrižju, pri čemu je prednjim desnim dijelom svog vozila udario u prednji dio osobnog vozila A. (kojim je upravljao tužitelj), isti je osuđen na kaznu zatvora; ova presuda drugostupanjskom presudom preinačena je samo u pogledu odluke o kazni.
U tom predmetu sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila dipl.ing.V. U., stranke su se suglasile da se to vještvo koristi u ovom postupku. Dakle, sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da se osobni automobil V. G. kretao od pravca O. prema S. cestom … , u mjestu S., nakon izlaska iz blagog desnog
zavoja, u jednom trenutku da se izbacio na lijevu prometnu traku i ulazi u putanju kretanja automobila A. koji se kreće iz suprotnog smjera. Osobno vozilo G. da se pred nesreću kretalo brzinom oko 81 km/h, ista brzina da je i u mjestu sraza, automobil A. da je poduzelo radnju kočenja, vozač tog vozila, kada je vidio da automobil G. prelazi na njegovu prometnu traku reagira na kočnicu, u trenutku sraza da je u fazi zaustavljanja. Ako bi vozač vozila G. reagirao na kočnicu i poduzeo intenzivno kočenje kada automobil počinje sa prelaženjem iz desne u lijevu prometnu traku, automobil da bi se zaustavio do mjesta sraza da se kreće brzinom od oko 52,7 km/h ili bilo kojom manjom od ove.
Sud prihvaća ovo vještvo kao stručno, logično i uvjerljivo, isto je u skladu sa iskazima tužitelja i M. K. iz kaznenog spisa, te iskazima svjedoka u tom kaznenom predmetu. Niti iz jednog jedinog dokaza ne proizlazi da bi tužitelj kao vozač vozila A. predmetne prigode doprinio nastanku prometne nezgode, da bi način njegove vožnje doprinio nastanku nezgode. Prema stavu ovog suda tužitelj nije suodgovoran za nastanak nezgode, isti nije vozio na takav način i takvom brzinom da bi izbjegao sraz, da nije vozio onako kako je vozio. Dapače, tužitelj je upravljao vozilo na pravilan način i reagirao je kočenjem čim je to mogao, kada je vidio da G. ulazi u njegovu prometnu traku, u ovom slučaju iznimno velikom brzinom. Dakle, uzrok nezgode je isključivo vožnja K. koji je predmetne prigode vozio brzinom mnogo preko dopuštene na tom dijelu ceste, pretjecao je kolonu vozila, izbacio se na prometnu traku koja je služila za kretanje vozila iz suprotnog smjera, vozio je pod utjecajem alkohola, a radnju je poduzeo na mjestu gdje to nije smio napraviti i na način koji je nedopustiv. Dakle, isključivi krivac za nastanak nezgode je M. K., tužitelj ni na kakav način nije doprinio nastanku štetnog događaja. Radi navedenog tuženik je u obvezi naknaditi tužitelju štetu koju isti trpi iz ove prometne nezgode, u potpunosti.
Na okolnost visine štete koju je tužitelj pretrpio i trpi sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima spec. ortopedu i spec. neurokirugu (a koji je dao procjenu i iz domene psihijatra).
Sudski vještak spec. ortoped u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj dana 10. 07. 2008. godine imao prometnu nezgodu kao vozač osobnog automobila. Dana 11. 07. 2008. odmah nakon ponoći da se javio na HKP te da mu je zbog bolova u vratu i otežane pokretljivosti te u desnom prsištu napravljen RTG vratne kralježnice te glave, nije bilo znakova traume. Zbog bolova i otežane pokretljivosti da je dobio imobilizaciju S. ovratnikom, da su preporučeni analgetici, mirovanje te kontrola u neurokirurškoj ambulanti. Tužitelj da se javio 23. 10. 2008. godine za kolor dopler karotidnih arterija i vertebralnih. Nalaz da je bio uredan, a da se javio i na pregled kod neurologa 16. 10. 2008. godine jer je imao ograničene kretnje u vratu uz bolove. Na EMNG da su očitane lezije o kojima će se izjasniti vještak neurokirurg te da je upućen na fizikalni tretman. U spisu da je još priložen i nalaz ortopeda od 19.
11., na pregledu da je ustanovljen spazam vratnih mišića te funkcijski kapacitet vratne kralježnice da je reduciran, oslabljena snaga stiska obje šake, preporučene vježbe za razgibavanje i antireumatici. Navodi da je pregledala i osobni zdravstveni karton tužitelja koji je fotokopiran i pečatiran, a prvi nalazi u kartonu da su napisani od 2006. i od tada da se ne spominje neka slična ozljeda prije štetnog događaja. Navodi da je mišljenja da se kod tužitelja radi o lakšoj tjelesnoj ozljedi koja je dovela do umanjenja životnih aktivnosti u blažem stupnju kod težih tjelesnih radova, zatim kod potrebe okretanja glave u prometu u punom iznosu te kod držanja glave u prisilnom položaju duže vrijeme pognutom ili zabačenom odostraga, taj iznos umanjenja životnih aktivnosti zbog ograničene pokretljivosti da će iznositi 2 %. Bolove jakog intenziteta da je imao 1 dan, srednjeg 1 tjedan i slabog 1 mjesec. Zbog nošenja ovratnika tuđa njega i pomoć da je bila potrebna prvi tjedan 2 sata dnevno, te još jedan tjedan 1 sat dnevno.
Sudski vještak spec. neurokirurg dr. M. J. u svom nalazu i mišljenju navodi da je s neurokirurškog gledišta od značaja za procjenu posljedice nalaz EMNG što je učinjen u KBM otprilike 3 mjeseca nakon prometne
nesreće. U tom nalazu da se bilježi živčano korijensko oštećenje za 5 i 6 te dijelom 7 vratni živčani korijen lijevo, da se pridaje ovom traumatskom oštećenju atribut poslijetraumatski. S neurokirurške strane da mu je oštećeno tjelesno zdravlje trajno za 3 %. U pogledu pretrpljenih bolova da se usuglašava s procjenom vještakinje za ortopediju što se tiče intenziteta i trajanja. Također da je suglasan sa procjenom potrebe pomoći i njege kod kuće. Navodi da se može još spomenuti da je poradi ovog ozljeđivanja imao neugodnosti, da se to odnosi na prvi pregled, rendgensko snimanje, nošenje okovratnika, a potom odlazak na kontrolne preglede kroz iduća 3,5 mjeseca i ujedno odlazak na pretragu EMNG koja je neugodna pretraga. Ortopedsko traumatološko mišljenje o posljedici za 2 % i neurokirurško za 3 % da se sugerira pripojiti odnosno pribrojiti jer se radi o posljedicama nakon traumatskog oštećenja dva različita organska sustava, ti postoci umanjenja životnih aktivnosti da su maleni.
Suglasnošću stranaka, vještak neurokirurg dao je i procjenu sa naslova psihijatarske specijalnosti, navodi da je po njemu tužitelj doživio i povredu njegovog osobnog prava na duševno zdravlje, da se to ispoljilo se to u trpljenju straha. Nakon doživljenja prometnog incidenta da je mogao imati strah u jakom intenzitetu u trajanju od 2-3 minuta, da je to tzv. primarni strah, on da se javlja i nije pod utjecajem volje. Potom da se prolongirao primarni strah u srednjem intenzitetu narednih otprilike 1-2 sata, da je slijedio tzv. sekundarni strah u srednjem stupnju što je potrajalo otprilike 24-36 sati. Nadalje da je sekundarni strah u blagom intenzitetu trajao još idućih otprilike 15 dana. Atribut sekundarni da se pridaje strahu onda kad kod osobe koja je ozlijeđena je prisutna bojazan od mogućih komplikacija i trajnih posljedica. Tužitelj da je imao i tzv. uvjetni strah od prometa koji je bio u manjem intenzitetu i trajao je od 2- 3 mjeseca, a atribut uvjetni da se pridaje stoga što se taj strah mogao javiti samo u uvjetima vožnje bilo da je u prometu sudjelovao kao vozač ili putnik. Trajnih posljedica po osnovi pretrpljenog straha da nema.
Sud prihvaća nalaze i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke kao stručna, logična i uvjerljiva, vještaci su odgovorili kvalitetno na sva potrebna pitanja, nije preostalo neriješenih okolnosti u ovom slučaju.
Temeljem odredbe čl. 19. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr..
Tužitelju je radi predmetnog događaja nastala šteta, temeljem odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
Odredba čl. 1100. ZOO-a propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je upravo povreda prava osobnosti, u ovom događaju tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, temeljem nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, sud je stava da tužitelju na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 22.000,00 odnosno sada 2.919,90 eura po fiksnom tečaju konverzije, (odnosno na ime fizičkih bolova iznos od 8.000,00 kn; duševnih bolova radi smanjenja životnih aktivnosti iznos od 10.000,00 kn i na ime pretrpljenog straha iznos od 4.000,00 kn). Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon. Tužitelju u ovom slučaju zakonske zatezne kamate pripadaju od podnošenja tužbe – 23.travnja 2009.godine, dok mu je pripadaju zakonske zatezne kamate na ovaj dosuđeni iznos od 10.srpnja 2008.godine, u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan. Što se tiče zahtjeva tužitelja na ime naknade imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći, ista, sukladno nalazu i mišljenju sudskih vještaka spec. ortopeda i neurokirurga tužitelju pripada za ukupno 21 sat. Sud prihvaća cijenu sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 35,00 kn za onu nemedicinskog karaktera, sukladno podacima iz potvrde D. za starije i nemoćne osobe L., S. iz 2003.godine, te
Ministarstva socijalne skrbi. Dakle, tužitelju sa ovog osnova pripada iznos od 735,00 kn odnosno sada 97,55 eura po fiksnom tečaju konverzije sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, a ne od podnošenja 10.srpnja 2008.godine, jer se radi o naknadi nenovčane imovinske štete, visina koje se utvrđuje u vrijeme presuđenja, a tužitelj nije dokazao da je ovaj izdatak već imao. Dakle, s naslova naknade imovinske štete tužitelju je dosuđen iznos od 97,55 eura / 735,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, kamate od 10.srpnja 2008.godine do presuđenja na ovaj iznos tužitelju nisu dosuđene, u ovom dijelu zahtjev je odbijen, kao i za više zatraženi iznos od 565,00 kn odnosno 74,99 eura sa kamatama od 10.srpnja 2008.godine do isplate, jer tužitelj nije dokazao da je imovinsku štetu u ovom iznosu pretrpio.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154.st.3 i čl.155. ZPP-a, sporan je bio i osnov i visina zahtjeva, sud je tužitelju priznao sav trošak koji je imao, a koji je bio potreban za vođenje postupka, budući isti nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, radi čega nisu nastali posebni troškovi. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; sastava podneska od 25.svibnja 2022.godine u iznosu od 100 bodova; sastava prijedloga za ponavljanje postupka u iznosu od 100 bodova; sastava žalbe protiv rješenja u iznosu od 100 bodova; zastupanja na 6 ročišta u iznosu od po 100 bodova (19.siječnja 2011.godine, 31.svibnja 2011.godine, 3.studenog 2021.godine, 10.ožujka 2022.godine, 31.svibnja 2022.godine i 24.veljače 2023.godine); pristupa na dva odgođena ročišta u iznosu od po 25 bodova (25%- 15.veljače 2011.godine i 5.svibnja 2011.godine); zastupanja na dva ročišta na kojima se raspravljalo i odlučivalo o procesnim pitanjima u iznosu od po 50 bodova (50% - 27.siječnja 2021.godine i 7.svibnja 2021.godine); što po vrijednosti boda od 15,00 kn ukupno zbrojeno daje iznos od 17.250,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 4.312,50 kn; sudsku pristojbu presude u iznosu od 583,00 kn (sudska pristojba tužba je zastarjela pa nije priznata, a nije ni plaćena); trošak vještačenja u iznosu od 1.800,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 23.945,50 kn odnosno sada 3.178,11 eura po fiksnom tečaju konverzije, koliko je tuženik obvezan na ime naknade parničnog troška isplatiti tužitelju, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka.
U Splitu, 6. travnja 2023. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava odluke obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
